Ovaj komentar iznad je ok,taman da ga potpišem.Mnogo toga u životu možemo odabrati,korigirati,izbjeći,ali...susjede nemremo birati!Ali,to ne znači da sebe zbog takvih koje si opisala moramo mijenjati!Nema druge nego vatu u uši ili nekaj drugo delati u vrijeme njihovih svakojakih aktivnosti :-)))))))
23.02.2009. (09:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
živim u kući i nemam problema sa susjedima, barem ne ovakvih o kakvim ti pišeš a ono to renoviranje kad tad mora završiti, tako da možda popodnevni odmor prebacite iza šest
23.02.2009. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Afrodita - S posla smo oko 15.30, ručamo do 16.00. Ako tada ne prilegnemo, poslije više ni ne moramo. Zato civilizirani ljudi poštuju vrijeme tzv. kućnog mira koje je između 16.00 .17.30, a oni drugi upravo u to vrijeme nešto "moraju" raditi...
23.02.2009. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije ti lako,potpuno te razumijem,ne preostaje ti drugo nego da se prilagodiš situaciji i da ustraješ u onome o čemu govoriš na kraju posta jer ako ne bude tako,kao da su oni pobijedili
o glumcima ćemo drugi puta : )
23.02.2009. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potpuno se slažem sa zadnjim dijelom tvog posta, žifvim također s takvim razmišljanjem-ne podnosim nekulturne ljude kojih je sve više ,ali zbog toga neću i ja postati takva....
23.02.2009. (13:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i u vlastitoj kući se može imati problema sa susjedima ako se oni dovoljno potrude. ekscesi s našom prvom susjedom su u jednom trenutku poprimili anegdotalne razmjere: žena je mog tatu vukla na sud jer su radnici dok su postavljali fasadu na našu kuću ušli u njezino dvorište (a nego kako bi postavili fasadu na zadnju stranu kuće?). toj istoj gospođi je moj tata godinama kosio travu, šišao živicu i obavljao brojne fizički zahtjevnije poslove, jer mu je bilo žao sirote žene u godinama - i to je bila zahvala. kao i pokušaj da nas sudskim putem natjera da zazidamo prozorčić na kupaonici koji gleda u njeno dvorište, iako je isti napravljen po svim zakonskim odredbama, i ona je prije 20 godina potpisala suglasnost da se taj prozor postavi tamo. ista ta gospođa ima i zanimljivu naviku svako jutro u pola šest lupati vratima od garaže koja samo što ne ispadnu iz štokova, i onda turirati deset minuta auto, a sve to na par metara od spavaće sobe mojih roditelja, i još neke slične ljupke navade koje pomažu očuvanju dobrosusjedskih odnosa. sve skupa, zgrada ili kuća, nema spasa ako se naleti na luđake. jedina dobra strana kuće je to što je broj potencijalnih luđaka puno manji. :D
23.02.2009. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji nešto šta se zove Kućni red i čega se svi moraju pridržavati, inače krše Zakon o javnom redu i miru. U to svakako spada popodnevna tišina, bacaje, lupanje, dreka itd.
23.02.2009. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na pozivu u zen vrt, prva misao je misao djevojčice Sadako Sasaki koja je umrla od posljedica atomske bombe,a poznata je iz knjige "Sadako hoće živjeti",a citat koji si ostavila na hagakure blogu je zen učitelja Shunryu Suzukija koji je rekao "satori tj. prosvijetljenje nije nešto što trebate tražiti,nego ono što trebate izraziti" u knjizi koja je objavljena na hrvatskom "zen um,početnikov um"
lijepi pozdav : )
23.02.2009. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joooj, sve mi je to poznato... i lupanje za vrijeme kućnog mira za koji vjerojatno u našoj zgradi nitko nije čuo, a ne daj Bože da netko uopće izvjesi taj famozni kućni red, i rušenje i bušenje nedjeljom u 7 ujutro, i puštanje glazbe u bilo koje doba dana ili noći, radnim danom, vikendom i kad im se protije, toliko glasno da se meni prozori tresu i vibrira pod, pa čak i igranje "pucačina" uslijed kojih sam pomislila da je ratno stanje. Jednom rječju, to je život u civilizaciji s neciviliziranim ljudima. :-*
23.02.2009. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovor na tvoj problem je... Oglas u novine i stan na prodaju... A onda mala farmica, pa makar i karavan za pocetak... Glavno da ti je najblizi susjed najmanje pola kilometra "blizu"... A kasnije... Brvno do brvna... Palaca u cvijecu... (trava oko nje... tako trazim srecu) Imao ja Grka za susjeda. Kuca na lijevo prazna. Mi u sredini a Grk na desnoj strani. Jedna ulica - Richland St - Ulica Bogata Zemlja... Tri kuce, i bas Grk tamo. Subotom i Nedjeljom popravlja ulupljene krntije pod nasim prozorima. Od osam ujutro do osam navecer, to ti je lupnjava cekicem i zavijanje grindera koj te dovede do ludila. Na kraju sam otisao u Council, (Opcinu) i prijavio ga. Malo on stisa rabotu, a zna da sam ga ja prijavio jer nema kog drugog... Evo ti njega... I osveti se... Kupio sivo crvenu papigu, podrezao joj krila, i zatvori ju u kavez ispod nase spavace sobe. A te papige... Kad te papige kriste... Cujes ih na tri kilometra. A kriste od jutra do mraka... To su naj-jebeno najglasnije pticurine koje sam ikada cuo... Zvuk ide kroz ciglu... a prozori... samo da se ne rasprsnu od creshenda... I sta sad... Ono njegovo cekicanje je bio Mozart u B molu prema ludoj ptici. A nije ni ptica luda. Zena mu jos ludja. Pokupi ves sa strika... Gledamo ju... Sve slozi na vrtni stol... I onda sve opet objesi na strik... Pa opet pokupi pa objesi.... Jedno cetiri puta. Onda ode do prekidaca za svijetlo na straznjoj terasi... Gleda u lampu i pali ju i gasi .... klik, klik, klik, klik... jedno dvije minute... i onda natrag na ves... Moja bivsa i ja smo se znali previjati gledajuci ju iza zavjesa... I natrag na papigu... Jednu Nedjelju meni pala salica kave na pod kad je papiga zakrijestala... A ja van u vrt... I vidim da nema Grkovog auta.... Tu smo... Preko plota, pa do kaveza... Uhvatim pticurinu i bacim ju u zrak nek odleti, a ja zaboravio da su joj krila podrezana... I pticurina padne natrag na zemlju kao da ju je gravitacija privukla.. I ja da ju zgrabim i nekud odnesem, kad iz visoke trave skoci podebeli macak... Uhvati on papigu u razjapljene ralje i ode preko plota kao strijela... A ja brze natrag na svoju stranu. Kupio Grk novu pticu, no mi smo se ubrzo odselili i nije bilo potrebe za nove drasticne akcije... Pozz
24.02.2009. (03:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PS... Nakon Grka mi kupili staru kucu, srusili ju i izgradili novu oko sto metara od ulice, na kraju zemljista. Najblizi susjedi, oko 75 metara daleko. Niti ih vidis, niti cujes. I opet granicim sa Grkom, no, tih je. A oko nas samo drvece, i pogledas kroz prozor, deset minuta autom od 5 milijunskog centra, a osjecas se kao da zivis u shumi... Poslat cu ti sliku pa ces kuzit. I onda mi dosli mjernici zbog porezne re-evaluacije.. (mislim da se tak kaze???), zemljista. Daju mi izvjestaj i kazu da je Grkova ograda pola metra na mojoj strani. Kao, potiho se prosirio prije nego smo mi kupili. A nije ni cudo, jer je prije nas tu zivjela neka stara bakica, pa se Grk valjda polakomio kad je stavljao novi plot. I sad sta...? Da mu kazem i da se oko toga pocnemo gloziti... Da dobijem jebenih pola metra vise trave za kosenje....???
Nikad mu nisam rekao... Ostavio sam mu nek si on sam kosi tih extra pola metra... Pola metra koji mi nisu ni najmanje falili. I kad sam odlazio, rastali smo se u najboljim odnosima, a ja odnio "tajnu" o ukradenom zemljistu sa sobom.
24.02.2009. (04:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli život živim u stanovima i do sada sam imala sreće sa susjedima. Dobro, osim ponekih iznimaka koji uveseljavaju sve stanare. Recimo kao kada se susjed napije pa promaši cijelu zgradu tražeći svoj stan. Onda ga vraćamo u susjednu zgradu i tražimo ključeve koje je posijao negdje po cesti na povratku doma. A buke bušilice su uobičajene dolaskom proljeća. Naučila sam se stoičkim mirom prihvaćati te zahvate, drugo mi ni ne preostaje.
24.02.2009. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Man - Uvijek kao dijete slušam tvoje priče; raširenih usta,nestrpljivo očekujući kraj... Nevjerojatan si -način na koji pronalaziš poveznice sa svakim mojim postom i na koji ostavljaš trag. Jednom mudar, dubok, otežao životom, drugi put lepršav kao dječja igra, treći put šaljiv, a onda brutalno-istinit, neočekivan, nemilosrdan... Anyway, tvoja ideja je briljantna i, naravno, da smo se muž i ja već zanosili planovima o bijegu u nepomućeni zagrljaj prirode. Ali..! Ali tu su tinejđeri! Kako im objasniti da iz grada gdje im je sve nadohvat ruke i gdje se, ako ništa drugo biciklom, za pola sata mogu stvoriti praktički na kraju grada, trebaju odseliti u "pustoš"? Takve odluke više ne ovise samo o nama - imamo preveliku djecu i ne možemo im to raditi, ne sada. Dobro se sjećam kad sam bila u tim godinama. Moji su imali vikendicu u kojoj su uživali; međutim mirisi, zvukovi prirode i slični doživljaji nisu me ni površinski doticali. Jedino do čega mi je bilo stalo je da sam s društvom (ili dečkom) i sloboda kretanja, izlasci, kupanja na gradskoj plaži, odlasci na koncerte, jednom riječju - život. Za koju će godinu sve to ipak biti sasvim realno... Kad djeca krenu svojim putem, a moj muž i ja opet počnemo donositi svoje, a ne njihove odluke! Obavezno mi šalji fotke svoje kuće i piši mi kako je živjeti daleko (a ipak dovljno blizu) svega.
24.02.2009. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa tu nema problema... Kad su se moje troje tukli oko compa.. Svaka je dobila svoj i tucnjava prestala... Kad su se tukli oko prijevoza... Dobili svoj autic i sretno im bilo... Laptopi ostali zaboravljeni na stalazi... Znam nije lako... No nekad' se je bolje obavezati banci za kredit... Kupis im jedan autek za pocetak... i blagoslivat ce te sto su se preselili u kucicu u cvijecu... A tebi i muzu mir... Mozda jednom na tjedan manje mesa... Svakog Petka...
25.02.2009. (11:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti draga, lijepo si mi zaželjela...:)) A što se tiče susjeda, zamisli moje nesreće! Uselim se u novogradnju, a 90% susjeda seljačine koji čak ni prebivalište nemaju u RH!
25.02.2009. (11:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna Ne sudi seljake... Sudit' smijemo samo sebe... Nekad su pametniji od svih nas... A to drze u prsima... Boli ih, no moraju podnijet' gubitak doma kojeg su izgubili... Znam... Uzrujavaju... No... Nasmij im se i u srcu im shapni... Volim vas kavi god jeste da jeste... Na istom smo putu... Nekad laganom... Nekad punom suza... I to ce ti donijeti mir i razumjet ces ih... Puno njih je prestraseno... Boje se... A u dusi su dobri isto kao i ti...
bastet
Dobro napisan post, posto je sve aktualniji u gradovima...
Mogao bi puno vise komentirati, no ne zelim ti "preuzet" blog...
Cerio sam se kao lud prije dvje godine kad su nas napale monsunske kise, a ja iz dosade citam Vecernjak...
Pricao sam ti...
Tip u Zg...
Nasao osinjak ispod podstresnice...
I da nauci Beshtije pameti...
Pospricao osinjak benzinom...
I sa gorucom krpom na stapu...
Uhhhhhhhh... Isuse...
Cerim se kad pishem...
Moram se ic' popishat...
Potpalio osinjak....
Otisao osinjak za jednu minutu...
Otisla kuca za deset...
Prije nego su stigli vatrogasci...
To bilo na Crnoj Strani ...
Opet mi se pisha...
Oprosti...!
25.02.2009. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna - To ti ništa ne mora značiti. Iznad mene stanuje bračni par liječnika, njihova djeca nam već godinama kradu popodnevni mir. A oni se samo smješkaju i pitaju: "Jel' nas jako čujete?". Muž i ja fini, ne prigovaramo, samo stišćemo zube jer inače su jako dragi, susretljivi i gostoljubivi. Jedino ne znaju kako izaći na kraj sa svojom vlastitom djecom! :-) The Man - Tragikomična priča! Nemo'š vjerovat da se čovjek sjetio obračunavat se benzinom s beštijama... :-) ! Vierziger - Prigodno, svaka ti čast da si se sjetio te pjesme. Bad neighbours, čini mi se?
25.02.2009. (12:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da ću nešto iskemijati. NO molim te, javi mi se na mail sa detaljima. Gdje želiš da bude box? s lijeve kao sada ili na desnoj strani? uglavnom, javi mi se na mail da mogu imati tvoju adresu kako bih ti mogao dati s vremenom gotove kodove. Pozdrav. :)
25.02.2009. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lund
Susjedi su uvijek lutrija. U kojoj nažalost ima jako malo dobitnih ishoda....
22.02.2009. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Ovaj komentar iznad je ok,taman da ga potpišem.Mnogo toga u životu možemo odabrati,korigirati,izbjeći,ali...susjede nemremo birati!Ali,to ne znači da sebe zbog takvih koje si opisala moramo mijenjati!Nema druge nego vatu u uši ili nekaj drugo delati u vrijeme njihovih svakojakih aktivnosti :-)))))))
23.02.2009. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
afrodita
živim u kući i nemam problema sa susjedima, barem ne ovakvih o kakvim ti pišeš
a ono to renoviranje kad tad mora završiti, tako da možda popodnevni odmor prebacite iza šest
23.02.2009. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Afrodita - S posla smo oko 15.30, ručamo do 16.00. Ako tada ne prilegnemo, poslije više ni ne moramo. Zato civilizirani ljudi poštuju vrijeme tzv. kućnog mira koje je između 16.00 .17.30, a oni drugi upravo u to vrijeme nešto "moraju" raditi...
23.02.2009. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
nije ti lako,potpuno te razumijem,ne preostaje ti drugo nego da se prilagodiš situaciji i da
ustraješ u onome o čemu govoriš na kraju posta jer ako ne bude tako,kao da su oni pobijedili
o glumcima ćemo drugi puta : )
23.02.2009. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ista kao prije
potpuno se slažem sa zadnjim dijelom tvog posta, žifvim također s takvim razmišljanjem-ne podnosim nekulturne ljude kojih je sve više ,ali zbog toga neću i ja postati takva....
23.02.2009. (13:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
i u vlastitoj kući se može imati problema sa susjedima ako se oni dovoljno potrude. ekscesi s našom prvom susjedom su u jednom trenutku poprimili anegdotalne razmjere: žena je mog tatu vukla na sud jer su radnici dok su postavljali fasadu na našu kuću ušli u njezino dvorište (a nego kako bi postavili fasadu na zadnju stranu kuće?). toj istoj gospođi je moj tata godinama kosio travu, šišao živicu i obavljao brojne fizički zahtjevnije poslove, jer mu je bilo žao sirote žene u godinama - i to je bila zahvala. kao i pokušaj da nas sudskim putem natjera da zazidamo prozorčić na kupaonici koji gleda u njeno dvorište, iako je isti napravljen po svim zakonskim odredbama, i ona je prije 20 godina potpisala suglasnost da se taj prozor postavi tamo.
ista ta gospođa ima i zanimljivu naviku svako jutro u pola šest lupati vratima od garaže koja samo što ne ispadnu iz štokova, i onda turirati deset minuta auto, a sve to na par metara od spavaće sobe mojih roditelja, i još neke slične ljupke navade koje pomažu očuvanju dobrosusjedskih odnosa.
sve skupa, zgrada ili kuća, nema spasa ako se naleti na luđake. jedina dobra strana kuće je to što je broj potencijalnih luđaka puno manji. :D
23.02.2009. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Tičerica - Ajoj, a mi već počeli planirati da kupimo kuću. Tako ćemo napokon kao imati svoj mir... :-) !
23.02.2009. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlatna djeva
netko je rekao da su susjedi čuđenje u svijetu. Ili tako nešto slično.
23.02.2009. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Postoji nešto šta se zove Kućni red i čega se svi moraju pridržavati, inače krše Zakon o javnom redu i miru.
U to svakako spada popodnevna tišina, bacaje, lupanje, dreka itd.
23.02.2009. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
kao da si preslikala moju situaciju
23.02.2009. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
hvala na pozivu u zen vrt,
prva misao je misao djevojčice Sadako Sasaki koja je umrla
od posljedica atomske bombe,a poznata je iz knjige
"Sadako hoće živjeti",a citat koji si ostavila na hagakure blogu je
zen učitelja Shunryu Suzukija koji je rekao
"satori tj. prosvijetljenje nije nešto što trebate tražiti,nego ono
što trebate izraziti" u knjizi koja je objavljena na hrvatskom
"zen um,početnikov um"
lijepi pozdav : )
23.02.2009. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Nihon - Hvala na podatcima, prava si riznica informacija!!!
23.02.2009. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clarisss
Joooj, sve mi je to poznato... i lupanje za vrijeme kućnog mira za koji vjerojatno u našoj zgradi nitko nije čuo, a ne daj Bože da netko uopće izvjesi taj famozni kućni red, i rušenje i bušenje nedjeljom u 7 ujutro, i puštanje glazbe u bilo koje doba dana ili noći, radnim danom, vikendom i kad im se protije, toliko glasno da se meni prozori tresu i vibrira pod, pa čak i igranje "pucačina" uslijed kojih sam pomislila da je ratno stanje. Jednom rječju, to je život u civilizaciji s neciviliziranim ljudima.
:-*
23.02.2009. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Man
Odgovor na tvoj problem je...
Oglas u novine i stan na prodaju...
A onda mala farmica, pa makar i karavan za pocetak...
Glavno da ti je najblizi susjed najmanje pola kilometra "blizu"...
A kasnije...
Brvno do brvna...
Palaca u cvijecu... (trava oko nje... tako trazim srecu)
Imao ja Grka za susjeda.
Kuca na lijevo prazna. Mi u sredini a Grk na desnoj strani.
Jedna ulica - Richland St - Ulica Bogata Zemlja...
Tri kuce, i bas Grk tamo.
Subotom i Nedjeljom popravlja ulupljene krntije pod nasim prozorima.
Od osam ujutro do osam navecer, to ti je lupnjava cekicem i zavijanje grindera
koj te dovede do ludila.
Na kraju sam otisao u Council, (Opcinu) i prijavio ga.
Malo on stisa rabotu, a zna da sam ga ja prijavio jer nema kog drugog...
Evo ti njega...
I osveti se...
Kupio sivo crvenu papigu, podrezao joj krila, i zatvori ju u kavez ispod nase spavace sobe.
A te papige... Kad te papige kriste... Cujes ih na tri kilometra.
A kriste od jutra do mraka...
To su naj-jebeno najglasnije pticurine koje sam ikada cuo...
Zvuk ide kroz ciglu... a prozori... samo da se ne rasprsnu od creshenda...
I sta sad...
Ono njegovo cekicanje je bio Mozart u B molu prema ludoj ptici.
A nije ni ptica luda. Zena mu jos ludja.
Pokupi ves sa strika... Gledamo ju... Sve slozi na vrtni stol... I onda sve opet objesi na strik...
Pa opet pokupi pa objesi.... Jedno cetiri puta.
Onda ode do prekidaca za svijetlo na straznjoj terasi...
Gleda u lampu i pali ju i gasi .... klik, klik, klik, klik... jedno dvije minute... i onda natrag na ves...
Moja bivsa i ja smo se znali previjati gledajuci ju iza zavjesa...
I natrag na papigu...
Jednu Nedjelju meni pala salica kave na pod kad je papiga zakrijestala...
A ja van u vrt... I vidim da nema Grkovog auta....
Tu smo...
Preko plota, pa do kaveza...
Uhvatim pticurinu i bacim ju u zrak nek odleti, a ja zaboravio da su joj krila podrezana...
I pticurina padne natrag na zemlju kao da ju je gravitacija privukla..
I ja da ju zgrabim i nekud odnesem, kad iz visoke trave skoci podebeli macak...
Uhvati on papigu u razjapljene ralje i ode preko plota kao strijela...
A ja brze natrag na svoju stranu.
Kupio Grk novu pticu, no mi smo se ubrzo odselili i nije bilo potrebe za nove drasticne akcije...
Pozz
24.02.2009. (03:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Man
PS...
Nakon Grka mi kupili staru kucu, srusili ju i izgradili novu oko sto metara od ulice, na kraju zemljista.
Najblizi susjedi, oko 75 metara daleko. Niti ih vidis, niti cujes.
I opet granicim sa Grkom, no, tih je.
A oko nas samo drvece, i pogledas kroz prozor, deset minuta autom od 5 milijunskog centra, a osjecas se kao da zivis u shumi...
Poslat cu ti sliku pa ces kuzit.
I onda mi dosli mjernici zbog porezne re-evaluacije.. (mislim da se tak kaze???), zemljista.
Daju mi izvjestaj i kazu da je Grkova ograda pola metra na mojoj strani. Kao, potiho se
prosirio prije nego smo mi kupili.
A nije ni cudo, jer je prije nas tu zivjela neka stara bakica, pa se Grk valjda polakomio kad je
stavljao novi plot.
I sad sta...?
Da mu kazem i da se oko toga pocnemo gloziti...
Da dobijem jebenih pola metra vise trave za kosenje....???
Nikad mu nisam rekao...
Ostavio sam mu nek si on sam kosi tih extra pola metra... Pola metra koji mi nisu ni najmanje falili.
I kad sam odlazio, rastali smo se u najboljim odnosima, a ja odnio "tajnu" o ukradenom zemljistu sa sobom.
24.02.2009. (04:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Cijeli život živim u stanovima i do sada sam imala sreće sa susjedima.
Dobro, osim ponekih iznimaka koji uveseljavaju sve stanare.
Recimo kao kada se susjed napije pa promaši cijelu zgradu tražeći svoj stan.
Onda ga vraćamo u susjednu zgradu i tražimo ključeve koje je posijao negdje po cesti na povratku doma.
A buke bušilice su uobičajene dolaskom proljeća.
Naučila sam se stoičkim mirom prihvaćati te zahvate, drugo mi ni ne preostaje.
24.02.2009. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
The Man - Uvijek kao dijete slušam tvoje priče; raširenih usta,nestrpljivo očekujući kraj... Nevjerojatan si -način na koji pronalaziš poveznice sa svakim mojim postom i na koji ostavljaš trag. Jednom mudar, dubok, otežao životom, drugi put lepršav kao dječja igra, treći put šaljiv, a onda brutalno-istinit, neočekivan, nemilosrdan...
Anyway, tvoja ideja je briljantna i, naravno, da smo se muž i ja već zanosili planovima o bijegu u nepomućeni zagrljaj prirode. Ali..! Ali tu su tinejđeri! Kako im objasniti da iz grada gdje im je sve nadohvat ruke i gdje se, ako ništa drugo biciklom, za pola sata mogu stvoriti praktički na kraju grada, trebaju odseliti u "pustoš"? Takve odluke više ne ovise samo o nama - imamo preveliku djecu i ne možemo im to raditi, ne sada. Dobro se sjećam kad sam bila u tim godinama. Moji su imali vikendicu u kojoj su uživali; međutim mirisi, zvukovi prirode i slični doživljaji nisu me ni površinski doticali. Jedino do čega mi je bilo stalo je da sam s društvom (ili dečkom) i sloboda kretanja, izlasci, kupanja na gradskoj plaži, odlasci na koncerte, jednom riječju - život. Za koju će godinu sve to ipak biti sasvim realno... Kad djeca krenu svojim putem, a moj muž i ja opet počnemo donositi svoje, a ne njihove odluke! Obavezno mi šalji fotke svoje kuće i piši mi kako je živjeti daleko (a ipak dovljno blizu) svega.
24.02.2009. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Man
Pa tu nema problema...
Kad su se moje troje tukli oko compa..
Svaka je dobila svoj i tucnjava prestala...
Kad su se tukli oko prijevoza...
Dobili svoj autic i sretno im bilo...
Laptopi ostali zaboravljeni na stalazi...
Znam nije lako...
No nekad' se je bolje obavezati banci za kredit...
Kupis im jedan autek za pocetak... i blagoslivat ce te sto su se preselili u kucicu u cvijecu...
A tebi i muzu mir...
Mozda jednom na tjedan manje mesa...
Svakog Petka...
25.02.2009. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna
Hvala ti draga, lijepo si mi zaželjela...:))
A što se tiče susjeda, zamisli moje nesreće! Uselim se u novogradnju, a 90% susjeda seljačine koji čak ni prebivalište nemaju u RH!
25.02.2009. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Man
Andrejevna
Ne sudi seljake...
Sudit' smijemo samo sebe...
Nekad su pametniji od svih nas...
A to drze u prsima...
Boli ih, no moraju podnijet' gubitak doma kojeg su izgubili...
Znam...
Uzrujavaju...
No...
Nasmij im se i u srcu im shapni...
Volim vas kavi god jeste da jeste...
Na istom smo putu...
Nekad laganom...
Nekad punom suza...
I to ce ti donijeti mir i razumjet ces ih...
Puno njih je prestraseno...
Boje se...
A u dusi su dobri isto kao i ti...
bastet
Dobro napisan post, posto je sve aktualniji u gradovima...
Mogao bi puno vise komentirati, no ne zelim ti "preuzet" blog...
Cerio sam se kao lud prije dvje godine kad su nas napale monsunske kise, a ja iz dosade
citam Vecernjak...
Pricao sam ti...
Tip u Zg...
Nasao osinjak ispod podstresnice...
I da nauci Beshtije pameti...
Pospricao osinjak benzinom...
I sa gorucom krpom na stapu...
Uhhhhhhhh... Isuse...
Cerim se kad pishem...
Moram se ic' popishat...
Potpalio osinjak....
Otisao osinjak za jednu minutu...
Otisla kuca za deset...
Prije nego su stigli vatrogasci...
To bilo na Crnoj Strani ...
Opet mi se pisha...
Oprosti...!
25.02.2009. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Andrejevna - To ti ništa ne mora značiti. Iznad mene stanuje bračni par liječnika, njihova djeca nam već godinama kradu popodnevni mir. A oni se samo smješkaju i pitaju: "Jel' nas jako čujete?". Muž i ja fini, ne prigovaramo, samo stišćemo zube jer inače su jako dragi, susretljivi i gostoljubivi. Jedino ne znaju kako izaći na kraj sa svojom vlastitom djecom! :-)
The Man - Tragikomična priča! Nemo'š vjerovat da se čovjek sjetio obračunavat se benzinom s beštijama... :-) !
Vierziger - Prigodno, svaka ti čast da si se sjetio te pjesme. Bad neighbours, čini mi se?
25.02.2009. (12:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Yashaskar
Naravno da ću nešto iskemijati. NO molim te, javi mi se na mail sa detaljima.
Gdje želiš da bude box? s lijeve kao sada ili na desnoj strani?
uglavnom, javi mi se na mail da mogu imati tvoju adresu kako bih ti mogao dati s vremenom gotove kodove.
Pozdrav. :)
25.02.2009. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Yashaskar
moj je yaashaskar@gmail.com
Javi mi se prva jer su mi prozori otvoreni te se gubim :)))
25.02.2009. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
predraga bastet,
nešto si malo pobrkala,pa sam ti odgovorio u
komentaru kod sebe na hagakure blogu,ako te zanima
: )
25.02.2009. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...