Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • toma juda

    Ja mislim da bi '' ljubav '' trebala biti ono '' nešto '' između primanja i davanja, na neki čudan način netaknuta tim radnjama. Ona bi trebala biti nešto nesvjesno, ako se tako mogu izraziti, jer samo tako iza akcije pokretane ljubavlju ne bi stajao uvjet niti interes. Ljubav bi zapravo trebala biti mehanička radnja, kao disanje...No, to je samo moje mišljenje...

    avatar

    22.02.2009. (18:40)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    zapravo ..je .točno je što kažeš..sve činimo uglavnom zbog sebe i da,baš iz ta tri razloga.Ali raditi iz ljubavi a ne iz mržnje i nije za neku osudu uz pretpostavku da smo u granicama normale....dakle raditi iz drugih pobuda je loše a pobuda ima ...mnogo,najblaže rečeno.Evo ,baš se pitam zašto ti pišem ovaj komentar ?Da se napravim važna?da ti ugodim i povečam čitanost?zato što sam otkrila u tvojim riječima istinu?zato da i ti k meni dođeš na blog komentirati?
    Bit ću iskrena..pročitala sam prve rečenice tvoga bloga...njih desetak...ostalo na preskokce da potvrdim svoje razmišljanje da dalje razrađuješ i potvrđuješ istinu izrečenu u tvrdnjama u prvih par rečenica i s obzirom da sam probala na brzinu probat u sebi ,mogu li te pobiti ali nije išlo ,jer je sve tvrdilo ,točno jetako kako veli..onda sam ti se morala javiti da tebi pitvrdim...da točno je što misliš i veliš.....ima li tu ljubavi?mislim da nema...barem ne za sada he he ...pozdravljam te:-))
    Ps. ne moraš mi uzvračati posjet ,nije obavezno he he ...oprosti kaj se malo zabavljam.-))možda je u tome sve....meni se malo zabavlja:-)

    avatar

    22.02.2009. (18:56)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Toma Juda
    .....odlična usporedba s disanjem.... ali nažalost, to je, također, samo moje mišljenje, bez spoznaje.... tako ispada da dok god ne odbacimo svoje mišljenje ne možemo niti doći do spoznaje.... misao nas uvijek prva povede, ali nema daljnjeg puta dok god ostanemo zarobljeni u njoj....

    @sasvim svejedno
    .... nema kod mene nikakvog osuđivanja, ali niti očekivanja (lažem, svi mi nešto osuđujemo ili očekujemo, jer živimo uvjetovano, htio sam reći da mi u ovom postu nije bila namjera da osuđujem, jer na to nemam pravo, a ako je netko stekao takav dojam, problem je u njegovoj reakciji, a ne u mojoj akciji).... samo pokušavam iznositi svoju percepciju stvarnosti i iluzija.... recimo da očekujem da se netko složi sa mnom, biti ću razočaran, ako taj netko to ne učini.... zato ne očekujem slaganje, baš suprotno, želim ćuti drugačija mišljenja..... uglavnom, hvala što si se složila sa mnom (to govori moj ego, he, he)....

    avatar

    22.02.2009. (19:05)    -   -   -   -  

  • kretanje i mir

    DA slažem se Bezuvjetna Ljubav je jedina nada čovječanstva.
    Ljubav koja je strpljiva koja se ne hvali koja samo daje i ne traži zauzvrat.
    Ja sam upoznao takvu ljubav samo nisam u mogućnosti to intezivirati na učestalost.
    Dešava mi se izljevi takve ljubavi kao bljeskovi pa pratim i dajem kako kaže Toma
    bez razmišljanja i ne tražim za uzvrat.
    Samo ti bljeskovi nisu često,ali eto bar ponekad doživim i to.
    Daj Bože češće takve Ljubavi ali teško to ulazi u svjest.
    Trebamo svi raditi na tomu još izgleda mnogo.

    avatar

    22.02.2009. (22:22)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Čini mi se kako svjesnost bivanja jest uvjetujuća sebičnost. Čak je i fizički manifestirana kožom kroz dodir. Pa čak i emanacija svjesnosti svojom čulnom aparaturom održava distancu pred nepoznatim pred-dodirima. Poput aura. Pa se zamislim. Nagon za samoodržanjem jest potreba, neuvjetovana, ugođena u čovjeku. Sve što iz nje slijedi za održavanje tog nagona jest etiketirano našom percepcijom. Ali, nagon za samoodržanjem u svom samopotvrđivanju traži sugovornika, možemo li reći - tjelesni dodir koji će postati uvjetujući razlog bez kojega se ne može. Zar to nije paradoks? Već su stari narodi shvaćali kako je razrješenje paradoksa u ravnovjesju. Sporazumu - u novije vrijeme. Mogu se složiti s tvrdnjama Fromma o uspostavi istinskog modusa bivanja, kao što se mogu složiti s dijelom njegovih teza o novom čovjeku koje bi trebalo ispuniti, ali ne razumijem kako se nikada i nigdje u krovnim organizacijama svjetskog poretka nije povela riječ o nužnosti promjena rasuđivanja i mišljenja kao istinskoj potrebi za budućnost.

    avatar

    23.02.2009. (00:32)    -   -   -   -  

  • toma juda

    @bezšavova je komentirao :

    '' ...ali ne razumijem kako se nikada i nigdje u krovnim organizacijama svjetskog poretka nije povela riječ o nužnosti promjena rasuđivanja i mišljenja kao istinskoj potrebi za budućnost...''

    I ja sam se to pitao prije nekoliko godina, no, kako sam se sve više u to udubljivao, došao sam do zaključka da se oni to i ne mogu zapitati, čak niti razmišljati o tome, jer im nije dano, kao i većini ljudi. Evo nas ovdje nekolicina, mi smo se probudili, ali to nije dovoljno. Dakle, čak i oni na vrhu, mi mislimo da su oni na vrhu, misle kao i većina ljudi, ono što im je nametnuto. Ima jedna zanimljiva rečenica iz jedne scene Dosjea X kada jedan od onih iz sjene kaže Scully - Mi stvaramo povijest tako da mislimo za Vas. Dakle, veoma je jednostavno, oni stvaraju mišljenje putem masmedija, putem obrazovanja, oni stvaraju umnu sliku u nama, koju mi onda mislimo. Dakle, zaista ih se može usporediti kao grabežljivce, one suptilne, tako da i ne primjetiš da su ovdje. Ako želiš promjenu, ne možeš to očekivati od čelnika svjetskkog poretka. Oni su, kao i većina onih običnih ljudi samo kotačić u savršenome stroju kojeg su '' oni '' zamislili.

    avatar

    23.02.2009. (10:56)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @kretanje i mir
    ....zavidim ti na bljeskovima....

    @bezšavova
    ....preformulirao bih tvoju prvu rečenicu u:"svjesnost naše percepcije bivanja jest uvjetujuća sebičnost...".

    @Toma Juda
    ..... slažem se sa tvojim zadnjim komentarom, samo bih htio dodati kako je svima dano, pa tako i "njima", ali ono što su "oni" zamislili žele i održati jer im to u njihovoj percepciji stvarnosti odgovara (gdje misle kako svoju slobodu mogu ostvariti jedino na uštrb tuđe), pa nemaju potrebu buditi se, jer im se ostvaruje sve što su zamislili.... dano im je da mogu, samo ne žele.... što se tiče nekolicine probuđenih, ja bih rekao da nisu probuđeni, već su samo shvatili da spavaju pa imaju želju probuditi se.... buđenje bih usporedio sa bljeskovima koje spominje @kretanje i mir, ali tek kada se ti bljeskovi pretvore u stalnu prisutnost bezuvjetne ljubavi...

    avatar

    23.02.2009. (12:34)    -   -   -   -  

  • kretanje i mir

    Pošto stvarno ovdje vidim ima ljudi koji se stvarno bude,htio sam sa vama podjeliti
    slijedeće.
    Naime ja sam doživio tu savršenu LJUBAV ili bezuvjetnu ljubav i osječaj koji ide uz to
    a to je nešto najljepše što u čovjeku može biti.
    Vjerujem da su i drugi to doživjeli.
    Kao što ste rekli treba to da udje u učestalost.
    .
    Ako živiš na način da se ne udaljuješ od duha,znači ako si ugasio potrebe tijela kao što je požuda,moguće je samom pomisli na taj osječaj(već doživljenu bezuvjetnu Ljubav) to probuditi.
    U zadnje vrijeme kratkom meditacijom u glazbu adekvatnu taj osjećaj se ponovo probudi i
    taj osjećaj te samo navodi da daješ bez očekivanja zauzvrat.
    Ljudi to je osječaj fantastičan,jučer mi se umalo desilo da se nisam skroz duhom odvojio od tijela.
    Ima li ko kakvog sličnog iskustva?
    Imam osjećaj da se mogu duhom odvojiti nego me je isto malo strah,što ako se ne vratim?

    Znači ako ste ne baš dobra raspoloženja samom pomisli na tu LJubav raspoloženje se mjenja automatski na jedan suprotni osječaj kao što je beskrajna sreća.
    Nisam to prije prakticirao dok nisam jednu pjesmu slušao i utjecala je na raspoloženje i ona me je nekako navela na to razmišljanje da se osječaji mogu promjeniti u tren i to svjesnom namjerom.

    avatar

    23.02.2009. (13:56)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Ono po sebičnosti nije ljubav. Puno iskrivljenosti je pod tim nazivom, ili nije, ali onda postoji druga kvaliteta kohom bi se trebalo novoimenovati ono što ja mislim da je ljubav.
    Nisu sva činjenja proizašla uiz naših potreba. Česro čovjek čini ponešto što ne želi i nije proizađlo iz potreba. Što znaći potreba?
    Pitam se da li je sebično htjeti znati nešto novo i jtjerti činiti dobro da bi bio bolji? Da li sebićno uopće loše ili se loše i sebično ne moraju islljučivati.
    Dajemo li stvarno da bi primili. Šro je s osjećajem sreće srećom voljene osobe bez uzvrata, pa makar i gubio?
    Nisam siguran da ne postoji bezuvjetna ljubav.
    Voljeti dijete nema veze s time što je tvoje, ali svoje se dobro poznaje. Možda se ljudi slabo poznaju.
    Šta fe s onim kada voliš klošara jer je on nesretan,a da ne govorim o pretpostavci patnje njegove majke. Ljubav zaslužuju svi i ha ih volim. Jesam li lud zato? I ne činim to zato što će me taj osjećaj činiti zadovoljnim. Ne nego zato da oni nbudu sretni i zadovoljni našim zajedničkim svijetom.
    Zašto misliš da nismo u stanju bezuvjetno voljeti? Znadeš li tko si i što je život? Što je sa suosjećanjem?
    O borcima što siju smrt neprijateljima ne mogše se uspoređivati u ovoj temi, jer nisu svijesni onoga što čine ubijajući neprijatelja, a o tome tu nema spomena. Ja ne bi mogao ubijati niti neprijatelja i hvala Bogu što me nitko nije silio. Ubio bi me prvi metak prijatelja sa druge strane. Svi ljudi su moji prijateljim ali neki nisu toga svijesni i ner dozvoljavam si manipulacije, jer ljubim bezuvjetno.
    Čitava ova tema ne govori o ljubavi. Znam da me bi većina osudila zbog toga. Zar da kažem da ne razumiju. Njihov ebentualni sud mene stavlja na dno, a ja ni ne mislim da sam nešto veći, zato jer volim. Bog
    i smisao života mi daje sbage da savladavam svoje nametnute potrebe.
    Ono o etoletama je nažalost tako.
    Klasofikacije su izmišljene i svi smo mi ljdi, braća po postojanju u jedinstvu u kojem svo ovisni jedni o drugima, a to večina ne vidi. Sljepilo nije pravi kriterij za ljubav. Ona tako poprima to i bude slijepa. Takova stvara mržnje kod ljudi.
    Ovo si dobro primijetio '... Strah o gubitka te iluzije izvor je svega zla.... ' Znači da treba razgraditi iluziju i stvoriti svijest i pravoj vrijednosti. Boje se oni koji ne vide. Tu je i strah od smrti i umiru oni koji ne vide istinu. Pni koji vide odlaze u prostore očima nebidljivi, ali to u sebi ima pitanje 'tko smo'.
    Dobar i zao su braća samo što jedni vide, a drugi ne. Onom koga se naziva slim treba pomoć, a onom koga nazivaju dobrim treba stalno preispitivanje sene.
    Čovjek može bezuvjetno voljeti, vjeruj mi. Znam da je teško odbaciti iluziju sebe. Ne treba je odbaciti, već nastojati vidjeti istinu. Odbacivanje je u svijetu posjedovanja, pa tako to nije način prosvjetljenja. Neka svakoga koji traži dobro vodi trag istine. Naći će ljubav bez uvjeta, jer tada se iluzija mijenja u svijet novih vrijednosti i izgleda drugačije. Tada se voli i svoga neprijatelja, jer on je tvoj brat pompostojanju.
    Wto ja sam malo proslijedio tvoj post mojim viđenjima, mislima i još nećim za što neznam naziv.
    Oprosti na ebentualnim pogreškama u pidanju zbog slaboga vida. Pošem na poslu a već je kraj radnoga vremena prošao i nemam kada ospraviti.
    Svako ti dobro uz osjećaj da smo obojica istoga svijeta i neka radost te prati brate moj, ma što god ti mislio o tome ... :)

    avatar

    23.02.2009. (16:11)    -   -   -   -  

  • kretanje i mir

    Replicirao bih Mladenu

    Sve što si rekao svima je to poznato,ne znam uopće zašto si mislio
    da ikomu ovde nije jasno što je Bezuvjetna Ljubav?

    avatar

    23.02.2009. (16:26)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Mladen
    ....možda me niste dobro shvatili... i ja sam ustvrdio da ono po sebičnosti nije ljubav, već da mi u uvjetovanom bitku koji doživljavamo kao stvarnost nazivamo to ljubavlju, jer ne poznajemo bezuvjetnu ljubav.... kada kažem da ne poznajemo bezuvjetnu ljubav govorim općenito, mislim na većinu ljudi, ne na pojedince koji žive bezuvjetnu ljubav (a kojih najvjerojatnije ima, ali ih ja nisam prepoznao, što je moja greška)..... jer kada bi većina ljudi živjela bezuvjetnu ljubav, svijet bi bio drugačiji, onda bi oni u manjini koji tu bezuvjetnu ljubav ne žive bili "ludi", a u ovako su "ludi" oni koji tu bezuvjetnu ljubav žive jer su sada u manjini.... ja mogu mišlju percipirati što je bezuvjetna ljubav, ili kako @kretanje i mir kaže, jasno mi je što je bezuvjetna ljubav, ali ju ne živim, jer se nisam oslobodio svojih iluzija o uvjetovanosti.... kada bih vama Mladene mogao reći da vas volim (ali ne samo reći, već to i osjećati), kao što to mogu reći svom djetetu, onda bih znao što je bezuvjetna ljubav, spoznao bih ju... ovako još uvijek postavljam uvjete koga ću voljeti, a koga neću, i ta moja ljubav je zato sebična..... ja vama neću reći da vas volim jer to ne bi bila istina... volim samo neke ljude (odnosno svoje mišljenje o njima, pod uvjetima koje sam postavio da bi ih mogao voljeti), uključujući i svoje dijete za koje i dajem život, ali koliko god to zvuči grubo, i ta moja ljubav prema djetetu je sebična, ne osjećam ju kao bezuvjetnu, jer ne mogu voljeti sve što postoji samo zato što postoji.... živim u iluziji iz koje još nisam našao izlaz.... što se tiče suosjećajnosti, ona je kod većine ljudi također posljedica sebičnosti, i to najčešće one treće vrste; kako bi izbjegli loše osjećaje... suosjećamo kako bi se mi bolje osjećali.... zašto bi to bilo loše, velite?... tko kaže da bi to trebalo biti loše?.... ako hoćete možemo podijeliti sebičnost na dobru i lošu, ali to je nebitno.... bitno je da shvatimo kako se u svom životu povodimo sebičnošću, i kod dobrih i kod loših djela (većina nas).... jedino odbacivanjem te sebičnosti postižemo bezuvjetnost u ljubavi.... ja to nisam postigao, ako vi jeste, divim vam se i zavidim vam....

    @kretanje i mir
    .... nisam imao iskustava o kojima pričaš, i ne mogu se postaviti u poziciju davanja savjeta, ali eto, primjetio sam da si spomenuo strah, pa bi možda bilo dobro da taj strah pokušaš odbaciti, jer čega se imaš bojati ako si se tako dobro osjećao?...

    avatar

    23.02.2009. (17:55)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Novom formulacijom daješ voluntaristički naglasak. Ja sam ga pokušao izbjeći, jer sam u daljnjem tekstu samo htio naglasiti našu tjelesnu omeđenost u odnosu na osnovni nagon u nama, a sve kako bih izbjegao svjesnost uvoditi u voljni moment njezine manifestacije. Jer, postavlja se pitanje zašto većina ljudskog roda ima potrebu naglašenog potvrđivanja bivanja a koja nije sadržavajuća bezuvjetnom bivanju?

    avatar

    23.02.2009. (18:13)    -   -   -   -  

  • kretanje i mir

    odgovor za smisao života.

    Inače nemam strah od ničega,jer sam strah odbacio kao strano tijelo već odavno.
    Jedini strah mi se pojavio u meditaciji zadnji puta,a to je da sam osjetio da se mogu odvojiti
    od tijela potpuno,kao osječaj da nisi u tijelu.
    Bojim se da ne bi to bilo bezpovratno,ko zna,ja odem,a ostane moje tijelo u stanju vegetacije,
    a moji umru od tuge za mnom.
    Možda je i taj scenarij moguć,nisam siguran.
    Ne bih se igrao.
    Zato sam vrlo oprezan,inače meditacija sa sjećanjem na taj prekrasni osječaj LJUBAVI
    je terapija za stresove tokom dana.
    Nešto fantastično,ali uz oprez treba sve shvatiti.

    avatar

    23.02.2009. (18:37)    -   -   -   -  

  • OD RODJENJA OSUDJENI SMO NA SMRT

    Hey...
    Konacno smo se nasli...
    Nebo je relativno i prolazno....
    A u Paklu zajebancija do prekosutra...

    avatar

    24.02.2009. (10:30)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @bezšavova
    ....zato što većina ljudi (uključujući i mene) percepciju poistovjećuje sa stvarnošću, odnosno sa bitkom(ili bivanjem, svejedno).... osjetilima i mišlju doživljavamo stvarnost, odnosno kreiramo ju onako kako nam to naša osjetila i misao dozvoljavaju.... da imamo drugačija osjetila, stvarnost bi doživljavali drugačije, percepcija bitka bi nam bila dugačija, ali bitak se zbog toga ne bi promjenio, ostao bi isti, samo se naša percepcija promijenila... sve što je podložno promjeni nije bitak, jer je bitak bezuvjetan, a uvjeti su podložni promjeni.... naša percepcija bitka je uvjetovana našim osjetilima, nagonima, potrebama, htijenjem i mišlju s kojima stvaramo masku od koje ne "vidimo" bitak.... ja sam tijelo, duh, materija, energija, misao... jesam, ali nisam.... jer još uvijek postavljam pitanje tko sam?.... kako ne znam tko sam poistovjećujem se sa uvjetima.... naša svjesnost ne ide dalje od percepcije tih uvjeta, tu je ostala zatočena.... što je svjesnost bitka?... na to nema odgovora, ako je netko otkrio što je to, ne može nikome objasniti....za to nema riječi.... kako ćeš slijepcu od rođenja objasniti što je zelena boja?....slijepac zelenu boju može spoznati jedino ako progleda, ali drugima koji ostaju slijepi tu zelenu boju neće moći objasniti.....

    @kretanje i mir
    .... shvatio sam iz prvog komentara da se bojiš tog osjećaja "odvajanja od tijela", samo sam htio reći, ako si pritom osjetio beskrajnu sreću, što se loše može dogoditi?.... da se ne "vratiš" u tijelo?.... pa što onda?....tvoji će umrijeti od tuge za tobom?.... žaliti će sebe što su te izgubili....nek ne budu sebični, da svoju sreću ostvaruju na uštrb tvoje.... ne znam kako ćeš shvatiti ove riječi....

    @od rođenja osuđeni na smrt
    .... baš tak....

    avatar

    24.02.2009. (18:10)    -   -   -   -  

  • kretanje i mir

    @smisao života

    Razumjeo sam te odlično,to je istina,svi smo se ukalupili u sebičnost bez daljnjega.
    Hvala.

    avatar

    24.02.2009. (18:52)    -   -   -   -  

  • stranAlice

    Hvala na komentaru…trgnuo me, doslovno. Opet se vrtim u krug, tragam i živim za besmislene stvari…samo ovaj put sam se sjetila zašto to radim!
    Iz jednostavnog razloga…strah me…kad mi „mozak “ nije zaposlen, odluta daleko i svašta mu pada na pamet, kad nemam neki materijalni cilj, izgubim smisao da živim.
    Znam da je glupo, još gluplje je jer sam svjesna toga, trčati za nekim savršenim tijelom ili nekim odličnim ocjenama, osjetim i vidim njihovu plitkoću…ali upravo to i želim, biti svjesna njihove duboke praznoče.
    Ali bez takvih stvari, ne mogu ići dalje…strah me…puna sam strahova ali onih „nerealnih“, ponekad se osjećam kao dijete koje je stalo u onoj fazi odrastanja gdje se još uvijek boji babaroga.
    Tvoj post je predivan…postojala ili ne postojala, bilo moguće ili ne tako voljeti, ja želim i vjerujem u to da ću i da ćemo svi stići jednog dana do tog oblika ljubavi.veliki pozz :)

    avatar

    25.02.2009. (09:03)    -   -   -   -  

  • EuM

    Najava posta:
    "Nikada do sada čovjek nije promišljao da Bogu,
    svome Ocu, učini radost koju ću vam sada priopćiti.
    Htio bih da se između čovjeka i njegovog nebeskog
    Oca izgradi veliko povjerenje, zajedništvo i ljubav,
    gdje se neće zloupotrebljavati Moja dobrota..."

    avatar

    26.02.2009. (23:12)    -   -   -   -  

  • ...Like spiders across the stars...

    jedan izniman blog....koji postavlja Velika pitanja...osobnog sam uvjerenja da baš TA pitanja postaju dijelom životnog Puta, i da čitav život tražimo odgovore...a da se rješenje nalazi bliže nego što smo mislili...

    mogla bih dati svoju okvirnu viziju Ljubavi, ali čemu(?) ad sam u fazi istraživanja, postavljanja pitanja i hrvanja s vjetrom...

    doista, jedan izniman blog...

    avatar

    28.02.2009. (14:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...