Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (3)

Marketing


  • inhibitor

    Evropa, ono najlepše, mrtvo je – to je istina i stvarnost.

    dr. Thomas Pat O'blog

    avatar

    21.02.2009. (21:32)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    P.S.
    Igra, Igrenjka, propustio sam pohvaliti tvoj poduhvat zbog iz-bivanja pa, eto, to činim ovom prigodom. Ali (znaš i sam kako nas indijska logika podučava, gdje ima dima ima i vatre) ne mogu prešutjeti jednu sitnu primjedbu. Čini mi se da si se u prvom dijelu malo spetljao, štono se kaže u narodu, izgubio u prijevodu.
    Ako je preduvjet dobrog početka kojim si omađijao vasceljence nekakav odmor, a ti uzmi pauzu, smotaj krdžu i otpuhni nekoliko dimova.

    avatar

    21.02.2009. (21:40)    -   -   -   -  

  • pooka

    znate, moji susjedi imaju problema... muž pije i tuče ženu i djecu... mi ne smijemo ništa jer nas žena moli da pustimo sve kako i jest jer ćemo samo pogoršati stvar. svaki dan čujemo plač djece i gledamo njene modrice. on tetura pijan i nikome se ne javlja. svi znamo da će ih jednog dana ubiti. ali ona nas moli i kumi da šutimo. pa zbog toga pojačamo televizije i gledamo dokumentarac o istočnom Kongu u kojem je tijekom nekoliko godina pobijeno toliko ljudi da je to najkrvaviji rat na svijetu poslije drugog svjetskog po broju ubijenih... primirje je nastupilo prije tri godine, a dok je rat trajao nije ga se uopće spominjalo u agencijskim vijestima, nitko nije znao za njega. i dok slušamo o ratu o kojem ništa nismo znali pa se ne osjećamo nimalo dirnutima, ne mislimo ni o ubijanju žene i djece koje se baš tijekom te emisije odvija u susjedstvu. sutra neće biti svjedoka jer su svi gledali televiziju, ali će svi do jednog reći da ih je pokojnica molila da ne prijavljuju nasilje.
    zamislite četiri dobro naoružana čovjeka, raspoređena u pravokutnoj formaciji. u crnim su uniformama sličnim onim SWAT timova, nose kacige, imaju slušalice u ušima, naoružani su laganim jurišnim puškama, po njima visi još mnoštvo ubojite opreme. polako hodaju u toj formaciji i promatraju pažljivo okolinu. između njih jedan izmučen čovjek teškom motikom kopa plitki, besmisleno plitki kanal. izgoren je od sunca, mršav, neobrijan, obućen u neke dronjke, lica iskrivljenog od napora. često posustaje i pada. jedan od vojnika mu prilazi i pomaže mu odlučno da ustane. vrag vam ne da mira i vi se upučujete prma tom prizoru. naoružani ljudi reagiraju, jedan liježe, raširuje nožice od puške i cilja u vašu glavu. drugi stražnji isto to radi samo iz klećećeg položaja i to ispred čovjeka koji kopa. prvi lijevi se udaljuje desetak metara i pažljivo promatra okolinu iza vas i oko vas sa puškom podignutom na rame. pri prednji vam polako prilazi, gledajući vas u oči i držeći pušku na boku tek neznatno odmaknutu od vas kao cilja.
    'Dobar dan... mogu li vam pomoći?' - pita vas oštro
    'Ne...ne... samo zašto mučite toga čovjeka, što je napravio?' - pitate vi začuđeno i znatiželjno.
    'Mi njega čuvamo... mi smo njegova osobna služba sigurnosti. naš zadatak je da osiguramo da mu se ne digodi ništa neočekivano, a što je u našoj moći da bude spriječeno... mi smo tu zbog njegove sigurnosti. Ne znam odakle vam ideja da ga mučimo... jeste li uopće primjetili neki znak agresije od naše strane prema njemu?' - pita vas naoružani čovjek bez ikakvih izraza emocija na licu. Oči su mubile skrivene velikim sunčanim naočalama.
    'Ne... nisam... samo čudan je prizor... jedan u muci kopa, a četvoro naoružanih ljudi ga prati... malo je... khmm.... sumljivo.' - usudite se vi promrmljati glasom višim za dvije oktave od vašeg normalnog glasa.
    'Imamo instrukcije kako da se ponašamo u ovakvim situacijama... molim dođite sa mnom, ali bez naglih pokreta i držite ruke udaljene od tijela i vidljive... pitat ćemo gospodina čija vas je dobrobit zabrinula da vam on sam objasni o čemu je riječ... evo, izvolite... pitajte ga što god želite.' - rekao je i postavio se bočno od vas.
    'Oprostite... kopate sigurno kilometre i kilometre tog kanala, a ovi ljudi tvrde da to radite dobrovoljno i da su oni tu da vam pruže sigurnost... je li to istina?' - pitate vi čovjeka sa motikom.
    'Khhhm...khmmm... istina je, kopam dobrovoljno, a ovo su moji osobni čuvari. Ne želim davati nikakve druge izjave i molim vas da se što prije udaljite, ovo se vas nimalo ne tiče...' - rekao vam je izmoreni čovjek dok mu je iz suznih očiju vapio pogled iz kojeg se sasvim jasno vidjelo da moli za pomoć.
    'To bi bilo to... molim vas udaljite se i pustite gospodina da u sigurnosti nastavi ono što je započeo.' - rekao je glasnogovornik naoružanih i čvrsto vas uhvatio pod ruku i odveo nešto dalje od skupine.
    'Ništa ne razumijem...' - tiho ste rekli.
    'Sigurnost nije jeftina i nije za svakoga... vas može zaklati kod hoće... ako bi imao ikakvog interesa jer se ne bavite bilo čime što bi zahtijevalo dodatno osiguranje. Napor kojem je izložen naš štičenik njegovom životu daje vrijednost i na nama je da obranimo tu teško stećenu vrijednost po svaku cijenu. Jasno vam je ukazano na sve činjenice, ako se opet približite pucati ćemo bez upozorenja, tako je predviđeno pravilima službe. Ne znam zašto je posao gospodina kojeg čuvamo tako važan, ali nemam namjeru da to saznam kada mu se zbog propusta mene ili mojih ljudi nešto dogodi... je li vam jasno?' - pitao vas je bez namjere da sasluša vaš odgovor. udaljavao se povremeno se okrećući. Štičenik je nastavio kopati. Vi ste sjeli u hladovinu i gledali ih sve dok nisu nestali iza brežuljka.
    elem, serem se na zadnjih 50 godina.

    avatar

    22.02.2009. (01:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...