Komentari

sickofitall.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • prokontra

    Čudo kako Dalmošima ne smeta snijeg u Zagrebu...

    avatar

    18.02.2009. (11:45)    -   -   -   -  

  • doogish

    svaka čast na brzini i trudu. ovo sa fiston ka ledolomcon je za antologiju.
    pozdrav

    avatar

    18.02.2009. (11:55)    -   -   -   -  

  • šliva

    jnmkjhgm,đijuvčmpo

    avatar

    18.02.2009. (12:24)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Koliko se sjećam ovakav, ako ne i još veći snijeg, pao je u Makarskoj u zimu 1994. ili 1995. godine, ne znam točno, ali otprilike tada.

    avatar

    18.02.2009. (12:26)    -   -   -   -  

  • šliva

    toliko je napada da ne možemo nać lopate, zatrpalo ulaze i izlaze. nismo ni kruv uspili kupit, lika pičkin dim za nas. evo i sad vrca. nema ćuke, a vuk bi se moga kalat ako se probije, nije ni on navika na ove uvjete. a kako je nama u zagrebu?eto tako, uvik bilo i lipo...pozdrav makarskom smoji!!!!!

    avatar

    18.02.2009. (12:30)    -   -   -   -  

  • borut

    Nama salju fotke iz Ljubljane, a ovdje sve iz prve ruke:-)

    avatar

    18.02.2009. (15:37)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Koliko moje sjecanje dopire največi snig sam doživio u Makarskoj 1962., poslije potresa, krajem prvog miseca i pocetkom drugog. Snig se zadržao otprilike nediju dana Privremeno sam kao dijete s familjom i mnogim drugima, radi sigurnosti, stanovao u hangaru na Gorinci, jer je trešnja potrajala još neko vrijeme. Otprilike to je pozicija Vice gdje ti danas stanuješ. A ono što ti dijelom u snimku sa svog balkona prikazuješ to je bio teren gdje smo se mi ka dica po snigu igrali i napinjali plonke Zanimljivo. Uskoro ce tema sniga u Makarskoj biti i na mom blogu.

    p.s. Na predjelu Gorinke , kako se pravilno zove taj dio Makarske, nije bilo ni jedne stambene zgrade. Samo je bila jedna mala kasarna, bivše JNA.

    avatar

    18.02.2009. (16:11)    -   -   -   -  

  • Babyface Killer

    Veso, hvala ti na ovim dragocjenim podacima iz prošlosti: Sada ćemo Vicu kada se bude kupio ranije iz Rokija da može stić na zornicu u Čonče ispraćat riječima "Ajde ća u onaj svoj hangar na Gorinci"

    avatar

    18.02.2009. (16:24)    -   -   -   -  

  • car

    cijela hrvatska pod snijegom :D

    avatar

    18.02.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • trepavica

    @ anonimac: 1994. baš sam danas to spomenila, sićam se jer sam taj dan napunila 12 godina. :)

    avatar

    18.02.2009. (19:16)    -   -   -   -  

  • mali brat

    ljudi moji ostao sam "zarobljen" na stadionu. Vijavica i bura mi ne dozvoljavaju da se probijem do doma. A nisam ni marenda, ni ruca. Imam malo čokolade i nešto piva što je ostalo sa promocije najboljim sportašima Makarske. Da, pardon, imam i jednu narancu. Izdržat ču. Mogu i prinocit. Mada klima slabo grije, zagrijat če me pivo. Ovdje na stadionu u podtribinskim prostorima je liti saunu, a zimi ledara. Za sve je to "kriv" arhitekt Berto Josipović i direktori stadionu da radimo u neuvjetnim prostorima. Ako netko prolazi usput prema istoku(ne prema Indiji), moga bi mi donit bar fitu kruva sa siron ili vegeterijanski sendvic. Za uzvrat bi mu se javio razglednicom isto sa istoka -ali iz Indije. Naravno bez marke. Asta la vista svima.

    avatar

    18.02.2009. (20:28)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Jos se nalazim u stadionskom "zarobljenišvu". Novo je da sam pronašao malo vina- korčulaski Pošip iz 2006. godine napravljen u Smokvici. Nakon jedne čaše sad mi je toplije, jer klima slabo radi. Zajeb je u tome što mi se otvara apetit poslije vina i postajem gladan. A vitar puše, kao što kaže, velolucka korculanka zlokić u pjesmi. Koje li koincidencije i znakovitosti. Ja bih dodao ,bura puše u Makarskoj, a ja sve više gladnim od korculanskog vina. Razmišljam što poduzeti!?

    avatar

    18.02.2009. (21:50)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Vice vidim da ti treca smjena komentatora ne radi, ili je u strajku. Pa mi je pomalo dosadno. Upravo na radio Zagrebu slušam prorocke rijeci realnog gurua i guvernera NBH-a Željka Rohatinskoga. On je vrlo zabrinut sa našom fiskalnom politikom i smatra da treba tražiti pomoc od MMF-a, ma kako ona bila nepopularna. Evo upravo mi krci u crijevima, pa želim laku noc Željku i poštovanom MMF-u, našem dobronamjernom skrbniku i sponzoru.

    p.s. Evo upravo cujem da nova americka administracija traži povecanje sudjelovanje vojnika u afganistanskoj krizi. I to mi je krunski dokaz, da americka vlast misli na svoju svjetsku subracu i susestre. Pa ako su oni "ameri" povecali broj svojih ljudi, ne padajte vlasti u svijetu na pritisak svog javnog mijenja o neslanju vojnika, i ne budite srca kamenog. To je za dobrobiti svih nas. Živio mir, dolje rat iliti "starinski" vodimo ljubav, a ne rat.

    avatar

    18.02.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Ono što se kaže u staroj narodnoj poslovici: Svako je "zlo" je za neko dobro. Tako su meni danas naša makarska bura i snježna vijavica pomogli da najkrace spontano artikuliram i samo naznacim u najkracem haiku stilu, neka svoja razmišljanja: o stadionu, arhitektima, direktorima, svjetskim "krizama", hrani, picu, ratu i miru, ljubavi, strpljenju, nadi, dosadi . . .
    Jedan haiku za buru: Bura cista žena , oderana pogrebena.

    p.s. Za sve one koji su me krivo shvatili, nije dovoljno da citaju između redaka, nego je možda uputnije da se obrate svjetskoj agenciji koja se bavi oživljavanjem i "pravim i izvornim" tumačenjem ljudskih misli i slicnih uradaka. Agencija se ne nalazi u ulici orvelovskog orla.

    avatar

    18.02.2009. (23:13)    -   -   -   -  

  • Nesvrstani

    @Veso: nadam se da si dobro podnija "kalvariju leda i bure" ispod tribine i da si napokon u teplu. Drž' se! I popij topli čaj.

    avatar

    19.02.2009. (09:09)    -   -   -   -  

  • doogish

    Veso, kad ovo vidin sitin se filma Alive i peripetija u Andama nakon pada aviona. Srića da nakon popšipa oko tebe nema žive duše, moga bi koga marendat i zaboravit na vegansku prehranhu. Volimo se ljudožderi...

    avatar

    19.02.2009. (10:08)    -   -   -   -  

  • mali brat

    nesvrstani. Hvala na javljanju i na savjetu. sve je u redu. Kada sam doša kući oko 1 sat nocu poje sam dva pijata juve s rizima. i tako sam se okripija.
    doogish. Koje li koincidencije. U avionu koji je pao na Ande 13. 10. 1972. bila je ragbijaška momcad iz Montevidea i zvala se je Stella Maris College. Knjiga koja bila predložak za film izdana je 1974. a film Alive napravljen je 1993. godine.
    Ragbi momčad "Makarske rivijere" je 1979. u studenom na turneji za Novi Zeland i Australiju letjela iznad planine Hindukuš. Avion se baš iznad Hindukuša od struja vitra počeo nagibati i gubiti visinu. Uspaničario sam se , skupa sa suigračima i ostalim putnicima. Tada sam se sjetio događaja sa ragbijašima iz Urugvaja, među kojima je došlo i do "jedenja" poginulih. Izgleda da je nagon za preživljavanjem jaci od svega. Knjiga i film su vrlo potresni. Ali nažalost to nije bila fikcija, nego stvarnost. Malo crnog humora: Neznam kako bi ja sada postupio da avion u kojem se nalazim padne na neki visoki planinski vrh i da dođem u situaciju urugvajski ragbijaša. S obzirom da sam vegan-vegeterijanac, neznam što bih jeo da preživim, jer vocni plodova i plodova od povrca je u snježnom okruženju nemoguce naci. Pozdrav i fali zrak i more, ali se drži kopna.

    avatar

    19.02.2009. (14:48)    -   -   -   -  

  • borut

    Veso, ja nisan ni onda bio vegeterijanac, a i danas su mi dragi dobri bokuni, pa san siguran da bi ja tebe bio poio. Samo nisan siguran ko bi koga prije, jer u ta dobra vrimena ni ti se nisi moga zasitit juvon i s malo rizi:-)

    avatar

    19.02.2009. (19:59)    -   -   -   -  

  • mali brat

    @ borute: Moram priznati da imaš smisla za bijeli i crni humor. Nisi uzalud godinama živio u Dalmatinskoj ulici blizu sadašnjeg Bockcafea. Ispod tebe je Pjero Polulonin bivši Zmajev igrač, a krace vrime i trener Zmaja drža krčmu sredinom šesdestih godina prošlog stoljeca. Tamo je uvik bilo smija na racun svakoga.
    Ali pustimo to. Neki znanstvenici kažu da su praljudi daleki naši rođaci, prije otprilike stotinjak hiljada godina živjeli, a da nisu jeli ništa. Od čega su živjeli? Znanstvenici su došli do rješenja. Naime ptice selice i dan danas, koje svake godine lete na jug preko pet ijada kilometra tokom svog puta ne jedu, niti piju ništa Kako je to moguce? Znanstvenici kažu da žive od energije svjetlosti. Također se u znanstveno popularnim casopsima piše, a i govori u elektronskim medijima, u cijelom svijetu, da ima i više takvih ljudi po svijetu, koji žive od svjetlosne energije. Ne bih htio spekulirati, ali meni se to ne samo cini moguće, nego je to najispravnije. Ako neko jede meso ili ribu, kao da sam ja bolji od njega, koji, kao polu-vegan jedem samo plodove voća i povrca.
    Sve su to isto živa bica koja osjecaju. Mislim da ce se to vrijeme vratiti i tada necemo ovisiti o bilo kojim misečnim plačama, bilo kojih svjetskih korporacija. Zar to nije fenomenalno i lipo. To je praiskonsko.
    Živila svjetlosna energija i mi u njoj.

    avatar

    20.02.2009. (00:57)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Prije nekoliko godina doživjela sam snijeg u Makarskoj samo što se nije zadržao. Bura ga je doslovno nosila vodoravno, a ja sam se smrzla ko pas... :) Ovo su stvarno nevjerojatni prizori. Sada kad me mali pita gdje je baka (njegova "mimi") kažem mu da se igra na snijegu i pravi snjegovića :)))

    avatar

    20.02.2009. (05:21)    -   -   -   -  

  • doogish

    veso, podatci ka iz enciklopedije. fala i pozdrav.

    avatar

    20.02.2009. (11:28)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Ljudi, širi se roki, bit će bluza i sniga...

    avatar

    20.02.2009. (12:02)    -   -   -   -  

  • borut

    mali brate! Vesna, eto, pokusava vratiti sve kockice na svoje mjesto (i odista, bilo bi najbolje da se skupimo ovde oko tece brujeta i koje boce crnoga /nasla bi se i koja piva/), ali dok ne provjeris znanje iz orintologije - NE dolazi u obzir. Naime, vecina ptica selica koje migriraju izmedju Evrope i Afrike dva puta godisnje nadlijecu izraelska podrucja i dobrano isprazne prirodna i umjetna ribogojilista (o pticama sitnoga kljuna ne bih uopce, jer one lakocom pronadju sjemenke na tlu ili kukce u zraku), a tako je valjda i sa vecinom selica koje gibaju drugim kontinentima. S obzirom na brzinu leta (recimo, prosjecno 50 km/h) njima za preci udaljenost od gnjezdista do kucista (recimo da je prosjek 5000 km) treba 100 sati ili 10-tak dana. No, one to ne cine u jednom naletu. Gospodska su to putovanja sa puno zadrzavanja na zgodnim mjestima kako bi se obnovile masne rezerve u tijelu. A zar bi i bilo cudo da neki pelikan koji nakon 4-5 mjeseci sopanja jedva skupi toliko snage da svoje tesko tijelo uzdigne sa zemlje, tih desetak dana nista ne jede. Kazu da pingvin kada od zenke preuzme jaje na cuvanje, a zenka krene prema moru da se nahrani, ceka cupkajuci na istom mjestu s tim jajetom (kasnije mladuncem) na nogama pod perjem i do dva mjeseca bez hrane - dapace, jos povraca i tako hrani mladunca. Upravo to i potvrdjuju pojedinacni primjeri prstenovanih ptica koje bez slijetanja znaju preletjeti i preko 10.000 kilometara.

    Nije tica covik pa da krepa ako 2 dana nista ne pojide!!!

    Dakle, nagovori Vicu pa nas posjetite da zajedno promatramo kako jata prolijecu. Usput mi mozes doturit i Tomicevu knjigu, a i Vice ima nesto za mene (ako opet nisam nesto zabrljao kao ono sa fotografijom).

    avatar

    20.02.2009. (19:07)    -   -   -   -  

  • solis

    men Biokovo uvijek nekako dodje bikelo:=)
    al eto nek smo vidjeli i Makarsku u drugacijem izdanju:=)

    avatar

    20.02.2009. (20:59)    -   -   -   -  

  • sick of it all

    @borut - jep, Mediteranska Fascinacija i dalje čeka tvoj dolazak...

    avatar

    20.02.2009. (23:31)    -   -   -   -  

učitavam...