He hehe, baš sam se nasmijala ovom ti postu. I ja se često pitam kamo sve to ide, i što nas još čeka nakon ovog turbo-folk smeća. Ne može biti gore nego što jest... ili možda može?
17.02.2009. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Teško da bi po onom manifestu to bila kreolizacija, osim ako globaliziranim ne smatraš spoj elektronskog programa za ritam sekciju i orijentalnog melosa. A prema manifestu - bez globalnog nema ni multikulturalnog.
Jest, narodnjak je strano tijelo u ovom podneblju, ali ipak ne toliko koliko izgleda. Nije li Turčin ime sela nadomak samog Varaždina ("do tud su ti sinek, Turci došli..." - "... i dalje, baka, puno dalje..."). Smatram da njegovo plođenje u našim krajevima uzrokuju barem dva razloga.
Prvi je taj da narodnjak, htjeli mi to ili ne, podrazumijeva provod, otvaranje duše, zabavu. To je muzika za nezadovoljene mase, pune frustracije i očaja, gladi, neimaštine, zavisti, nasilja i muke... Odbačaj normi i obaveza. Širenje ruku kao pred let: ma, nek sve ide dođavola, sad ću ja popit pet ljutih i porazbijat čoknjeve o pod mehane, pa kud puklo da puklo. I ženu ću prevarit, i kredit neću vraćati. I ... tko zna što sve još. Primamljivo, zar ne?
Malo je preambiciozno očekivati da će baš svatko kada padne u depru otići pogledati Račića ili pustiti Tangerine Dream ili čitati Eliota, ne?
Drugi i ne manje važan razlog, kada se u vidu ima mladež, jest taj da je slušanje narodnjaka u sredini u kojoj se na njih većinom gleda onako - s podozrenjem - zapravo bunt i protest, ma kako to glupo zvučalo. Kad smo prije trideset i više godina kao klinci na glas pjevali "fa fa la" ili crtali engleske zastave na bijele majice u provali strummerovštine, bunili smo se protiv svih - roditelja, društva, političkih elita. Pa što onda sada rade klinci kada slušaju narodnjake? Sa kime da se oni inače identificiraju u ovo vrijeme poplave svega i svačega?
Da zaključim: kao i u svemu drugome, postoje samo dvije vrste glazbe: dobra i loša. Ja sam svoje klince na putovanjima od malih nogu sa kazetofona futrao npr. novim valom i rockom uopće, onako, za svaki slučaj. Ali je li to garancija da jednog dana neće otići do - ne znam - Marilyn Mansona? A onda bih, nevjerojatno ali istinito, mogao zažaliti što se nisu priklonili Halidu.
Završetak je malo preoštar, ne bih se baš složio sa svim onim nabrajanjima. Ja bih rekao da je slušanje Thompsona i Cece naizmjence isto kao i odlazak na ORA pa na misu za generaciju otprije trideset godina. A tko kaže da nije bilo masa takvih koji su već onda sjedili na dvije stolice? Nije li upravo naš čovjek majstor one stare primorske: kako vitar puše - kambija bandjera?
Na žalost, ono što čovjeka u današnjem svijetu najjače potiče to je mržnja. Pa onda, neka se nađe netko koga ćemo mrziti jače od ovih koje smo dosada mrzili i ... eto harmonije.
17.02.2009. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ gosponsudac: moji postovi su literarizirani i stilizirani, dakle, naslov, nabrajanja, sve ja to svjesno: persiflaža. Inače, hvala na pokušaju razjašnjenja fenomena, svakako ima veze...
17.02.2009. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se, treba klince idoktrinirati od malih nogu na pink floyde, el&p, i sve ostalo, iskreno se moleći da se nešto od toga pelcuje:DD
a uostalom kaj? poseljačenje je u svemu....na rtl-u reportaža o film festivalu..i reporterka pita prekrasnu TildeSvinton koja je bila u žiriju..ne o kvaliteti filmova, ne o njenom sudačkom mišljenju, dvojbi nečem...nego..ko vam je složio ovakvu prekrasnu odjevnu kombinaciju..mislim..baj baj pameti..
17.02.2009. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
narodnjacima se mora priznati jedna stvar: zbližavaju ljude. u mojim krajevima je kasnih devedesetih i ranih nultih vladala segregacija: znalo se koje su čiji kafići, tko su "naši", a tko su "vaši", mlađarija (moja generacija, malo stariji i malo mlađi) se međusobno tabala po nacionalnoj osnovi... desetak godina kasnije se može vidjeti jedan poznanik kojem je jednom davno svakog vikenda nezaobilazna zabava bila "tabanje čedoša", kako ide ulicom iz najveće narodnjačke birtije, zagrljen s jednim drugim koji se prije 10-tak godina isto tako vikendom zabavljao "tabanjem ustaša", i zajedno supijano tule narodnjake. a kćerka negdašnjeg branitelja, s činom u aktivnoj vojsci, udaje se za srbina s kojim je ostala trudna, a upoznaše se -gdje? pa na cajkama, natürlich. dakle, narodnjaci spajaju ljude.
da se netko ne bi zabunio, ovo sve je bilo u visoko-ironičnom tonu. danas sam u školi bila izložena odmor-torturi u obliku narodnjaka s nečijeg mobitela, i u jednom trenu mi je bilo jako žao što je moj u zbornici, pa im ne mogu vratiti istom mjerom s malo led zeppelina ili bar metallice. što me dovodi do još jednog fenomena: znate one iritantne spodobe svih generacija koje nisu čule da one slušalice za handsfree služe i za slušanje glazbe, pa svoju glazbu s mobitela dijele s ostatkom svijeta uljepšavajući im dan. je li itko primijetio kako te spodobe slušaju većinom narodnjake, manjim dijelom hip-hop, a rijetko kad će se čuti da iz nečijeg mobitela trešti rock, metal i slična glazba na ulici. čini se da su alternativci ipak zadržali neki vid kulture. :D
17.02.2009. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Da na mom I-Podu Nano Charomatic ne postoji kompletan repertoar Drazena Zechicha i da uvjek iznova ne slusham "otisha je Mate na rad u Njemachku, ostavija kuchi zenu, psa i machku" jedini razlog za kupovinu I-Poda bi bio podrzavanje vrijednosti dionice Apple-a. Ovako u kombinaciji postoji savrsheni sklad. Nishta vam iz ovoga nije kjaro, jel da?
17.02.2009. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kaže se, o ukusima se ne raspravlja, pa koliko meni bode uho neki novokomponovani narodnjak, toliko nekome i smetaju led zeppelin (iako mi nikad neće biti jasno kako ili zašto, ali to sam ja).
ono što me iznenadilo/šokiralo/osupnulo jest - moja sestra, 2 godine mlađa, odrasla na rocku, po određenju punkerica, na pitanje stranca: što je ovo sad u areni? (svirao škoro) odgovara - turbo folk.
nema 16, ima i previše godina, smatra se osobom upućenom u glazbu, a ne razlikuje narodnu glazbu (tamburice, sopile, klape...) od cajki (čime bih ja opisala ova nova sisu izbacim-patim-techno-harmonika-nazoviglazbena djela) do narodnjaka (hanka paldum, bešlić i prijeratni ljudi). razlikuju se ceca i karleuša od narodnjaka...
takvih primjera imam još... i o tome zašto je to tako dalo bi se raspravljati od nemila do nedraga.
kako su rekli cepelini, oh the sweet refrain, that soothes the soul and calms the pain...
ali nažalost, danas je glazba industrija, a industriji je cilj novac... karleuša je pogriješila nazvavši se kurvom, ona je proizvođač. a svaka roba ima svoga kupca...
eto nekoliko patničkih riječi iz tipkovnice osobe koja se naziva glazbenim teroristom :)
17.02.2009. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Gospon sudac, rock the casbah ! (Qasbah) ;)
Smeta me terminologija malo. Ipak treba razjasniti da su "narodnjaci" nešto strano od turbofolka. Miroslav Ilić, Toma Zdravković te još par manje uglednih su bili istinski majstori svog zanata. Što se mene tiče koliko god to paradoksalno zvučalo, takvi idu u isti "folder" sa Arsenom, V. Vukovom, Indexima itd. Ima tu pravih antologijskih bisera. Meni je hrvatska glazba, uz par časnih izuzetaka, uvijek zvučala pomalo sterilno, izvještačeno, kukavno kopiranje i prenemaganje, a profesore oprostite mi, naročito kajkavske popevke slabo podnosim.
Ali priznajem, misterij mi je, od klasike, rocka, rockybillya, punka, psychobillya, punka, punkrocka, popa, poprocka, metala, reaggea, etna, pa i hip-hopa - da su ljudi spali na delirij kakofonije pomračena uma - turbofolk. I to još danas kada je raznovrsna glazba na dva klika od slušača. Zbunjuje me, a bome i mislim da broj onih koji to slušaju debelo premašuje 1/3. Ustvari, taj fenomen turbofolka debelo premašuje okvire glazbe, to je jedna čitava subkultura. To je srž problema.
17.02.2009. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Zaboravih prisnažiti : odličan post !
"Di -džej Bratoljub Pantić" - ova je za antologiju, he he ;)
17.02.2009. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako mi se čini da i nije tako katastrofalno: ako pogledate broj narodnjačkih klubova recimo u Zagrebu (uvjerena sam da ih je manje od 10) i koliko ljudi fizički tamo može stati i stavite u proporciju sa ukupnim stanovništvom ili ako hoćete s ukupnim brojem ljudi koji izlaze, još uvijek je statistika debelo na strani ne-narodnjaka. Ja odrastoh u nekakvom rokerskom gradu, no moglo me se vidjeti kako subotama skakućem po opatijskim diskotekama, u sezoni maskirana u vražicu tancam na Đo Maračić Makija u Vatrogasnom domu na Praputnjaku, plešem na svim gitarijadama u Palachu i prekriženih nogica sjedim na klasičnim koncertima u kazalištu. Pritom je naravno najvažnije bilo zabaviti se, čak važnije od dogmatičnih samodefinicija tipičnih za teen dob (samo brijem na deep purple, ne pričam sa queenovcima). Do nijednog Halida nikad nije došlo, ali želim reći da je kuruze uvijek bilo, da nam je taj glazbeni kič isto tako potreban za koji trenutak kolektivnog zaborava. Što se današnjih klinaca tiče, moda kao i svaka druga, proći će ih...country road, take me home...
18.02.2009. (00:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Ovdje se raspravlja o nečem u čemu nisam baš potkovan. Moderni "narodnjaci" i turbofolk su mi kao što je gospon profesor već imao prilike zapaziti nepoznanice, možda i veće nego li gospodinu profesoru rekurzivne relacije ili neprekidne funkcije i monotoni nizovi. A čemu se onda javljati? Ne da mi vrag mira. Smijete se usporedbama o raznim vrstama glazbe (moram priznati neke kategorizacije srećem prvi puta), usporedbi radnih akcija i proštenja. Meni sve to skupa ništa nije čudno i ništa strano. Možda stoga što sam slušao sve i nisam slušao ništa. Nikada nisam bio neki glazbeni fan i ono što mi se jedino prihvatilo za uho bile su dalmatinske klapske pjesme koje su nekom sterilne, dosadne, previše podsjećaju na opere... Ali od malena ih slušam, otac mi je pjevao u jednoj od poznatijih klapa no igrom prirode nije ostavio te svoje glazbene sposobnosti nama djeci u naslijeđe. Slušam svašta i ništa a dalmatinski melos mi je samo nostalgično prirastao srcu. Bio sam i na radnim akcijama ORA SAVA 74 (ako se ne varam oko godine). Nisam nikada išao u Mariju Bistricu na proštenje ali sam bio na mnogobrojnim seoskim "dernecima", naslušao se i turbofolka. Sada ću se proglasiti glazbenim ateistom i reći da mi niti jedna glazbena vjera ne smeta. Volio bih da se mladi više okrenu nekoj drugoj glazbi ali tko sam ja da prigovaram i namećem. Okrenem glavu, začepim uši i nos i idemo dalje. Puno me više smetaju neke druge mladenačke navade od glazbenih. A kako na njih nemam nikakav utjecaja onda mi je turbofolk stvarni marginalna briga.
Pa i sama Ceca koju spominješ me puno manje smeta zbog svojeg glazbenog opredjeljenja. Vjerojatno je i sa ostalima tako jer inače ne bi s gnušanjem spomenuo "Ceca, koja čak ima i fan-site u Hrvatskoj". Ne smeta ona nas toliko zbog glazbe koliko zbog onog što metaforizira. Možda je i sa turbofolkom tako. Jer nije jedini turbofolk neprobavljiv. Ima glazbe za koju mi se čini ako ju budem slušao i minutu kako ću pasti mrtav na licu mjesta od srčanog udara. Dakle, u čemu je problem. To što mi koji ne volimo turbofolk vežemo ga uz nešto primitivno, neprobavljivo, sirovo, prosto ili samo siromašno sadržajem? Ili nemamo dovoljno sluha za sve nijanse iskonske zabave i užitka i smatramo tu vrst glazbe grabežljivom i naprasnom. Sluša li itko uistinu taj turbofolk ili samo ide gdje se svira i vrišti i čaše razbijaju kak bi viđen i prepoznat. A oni drugi samo negiraju svaku njegovu vrijednost (pa i evidentnu slušanost) iako nikada sami nisu pokušali slušati i uživati (ili se bar uživiti) u toj glazbi. Kao što reče Goran, to je postala subkultura, to premašuje fenomen glazbe. Ako ga već ne možemo slušati nemojmo niti o tome pričati, bio bi moj zaključak kojeg eto ni sam ne mogu ispoštovati.
18.02.2009. (02:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Nisam bash siguran ali vjerujem da je u pravu jedan moj ovdashnji prijatelj (inache Zagrebchanin koji je u glazbi jedan od "najpotkovanijih" koje ikad sretoh) kad zakljuchi da je znachajno rasprostranjenje razno-razne "chirilice" (tako smo mi zvali sve narodnajchko) posljedica toga shto su oni jedini ostali istinski vjerni sebi a sve drugo postala neka bljutava bevanda. Gdje je u Hr izuzetak jedino Thompson. Kakav-takav ali originalan. Mi stariji smo imali srechu da zivimo u doba glazbene kreativnosti pa smo "chirilicu" s pravom smatrali bezveznom patetikom ali mi se chini da su se vremena promjenila i da se nije za chuditi shto se danas shiri jer i onako jadna kakva jest je bolja od ostalog jada. Jest da sam zadnji put bio na velikom koncertu prije nekih 5-6 godina (oproshtajni od Claptona u MSG-ju) pa ne mogu tvrditi da sam neki expert ali sve ovo novo shto chujem mi bash ne ostavlja dojam neke vrijednosti. Uz to, osobno sam se nahodao po koncertima svih najvechih svjetskih grupa i individualaca ukljuchujuchi (da se pohvalim) i R. Charles-a, proveo nebrojene nochi po nekim Studio 54, Palladium, Limeligth, Srtringfellows Elysees-Matignon i slichnim mjestima a i ovako prigluh nasjedao u raznoraznim operama (to iskljuchivo zahvaljujuchi da ne razocharam neke drugarice bash onako na pochetku) ali iskreno mogu rechi da nikad nigdje nisam dozivio takvu istinsku nevjerojatnu atmosferu odushevljenja i sreche kao jednom na koncertu Meha Puzica u Sarajevu gdje sam otishao jer sam bio vojnik kojemu je i odlazak na takvo neshto bilo bogomdano i zapamtio ga jer sam stvarno zavidio publici koja je "svrshavala od sreche". One prave merakljijske. Kako i zashto nemam pojma ali ako oni tamo nisu bili 3 puta vishe u nekoj ekstazi nego oni na koncertu, recimo, Stones-a pljunite me. Taj koncert i Bosanci u toj Skenderiji su mi se toliko urezali u pamchenje da sam na prvom velikom koncertu gdje sam bio na zapadu (Cat Stevens u RAH `75-e) pomislio "pa hebem ti zivot ovo nije ni blizu onom u Skenderiji". I do danas vjerujem da mu ni jedan na kojem sam bio nije bio ravan. Naravno, ne meni osobno ali objektivno gledajuchi po "ukupnom dojmu". Opet kazem, kako i zashto ja ne mogu skuzit ali ima neshto u toj glazbi shto tu publiku totalitus popizdi. I bez "trave" i bez LSD-ja. Njima to ne treba. Usput, tko nije bio u originalnoj kineskoj operi taj ne zna shto je glazba. Cijeli sutrashnji dan sam tumarao po Shangaju jer me nije prestajala boljet glava. A, inache, nikad nemam glavobolju.
18.02.2009. (04:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kompleksna tema pa idemo redom: U životu sam slušao sve OSIM Thompsona, ravea i narodnjaka. Raspon mi doslovno ide od Michaela Jacksona, i Madonne preko Coolija, novog vala, do Iron Maidena. I da vas ne lažem, simpatična mi je Brenina "Hajde da se volimo", ali nekako ne mislim da me to čini cajkašem....
Thompsona ne podnosim, jer ne podnosim fašizam. Otkad sam shvatio da dotični jest fašist, svaka rasprava o njegovoj glazbi mi je neodvojiva od te činjenice. Rave ne podnosim jer nisam dovoljni mazohist da se 48 sati drmam uz isti kompjuterski proizvedeni i potpuno besmisleni ritam. Narodnjake ne podnosim jer ne mislim da je smisao života u cugi, razbijanju čaša i mlaćenju žena. Sve drugo vrednujem individualno, i paše mi ovisno o raspoloženju i stavu o pojedinoj pjesmi/albumu. Volim Azru, ali ne svršavam na baš svaki Štulićev stih. Shvatili ste poantu.....
Gledao sam Stankovićev intervju s Brenom, i nisu mi mogle promaći 2 činjenice na koje se nitko prije mene nije osvrnuo: 1. Što god mislili o njenoj glazbi, žena je izgovorila više inteligentnih stavova nego recimo Lino Červar u istoj emisiji tjedan dana prije (iako se on općenito percipira kao prihvatljiviji uzor od Brene) i 2. Što god mislili o njenoj glazbi, žena je izgovorila više inteligentnih stavova nego što bi na njenom mjestu izgovorile Simona Gotovac i Nives Celzijus (iako njih dvije dobivaju više medijskog prostora u Hrvatskoj nego Brena, a ova druga se čak smatra književnicom).....
E sad, što nam to govori? Govori nam da su narodnjaci simptom, a ne uzrok bolesti. I da postoje faktori u društvu koji generiraju bolest više nego narodnjaci, iako su nam na prvu loptu prihvatljiviji. Istu tu bolest šire i kojekakvi zlatno-srebrno-brončani sportaši kojima se svi nekritički divimo iako su ti ljudi izvan sportskih terena štetniji od Fahrete Jahić-Živojinović (jer "oni viruju u dotura Ivu Sanadera. I njihova braća također"), a većina ih ne zna složiti 2 suvisle rečenice. Istu bolest šire i poznati i slavni, koji su jako bogati, iako nitko ne zna što ustvari rade........Da ne nabrajam dalje, bolest ima više mogućih imena........nepismenost, površnost, neznanje, isključivost...Odaberite koji vam je draži.....
Što se tiče istovremenog slušanja Thompsona i Cece.....to nije paradoks......Ceca je šumadijski Thompson, Thompson je dinarska Ceca.......Propagiraju istu vrstu primitivizma svaki sa svojim lokalpatriotskim specifičnostima.........
18.02.2009. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ispada da je ponekad zla kob imati "dobro uho". Naime, ja sam također miljama daleko od narodnjaka, čak nisam bio u poziciji slušati ih (u vojsci, začudo, nikako, u gradu u kojem živim nikako, na TV-u nešto malo) a opet su mi u sjećanju svi tekstovi narodnjačkih zvijezda koje si spomenuo na početku posta. :)
18.02.2009. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je svojevremeno smo govorili ćirilica, ali ta se ćirilica debelo uvukla u naše tkivo. Zato jer smo puno više isti nego različiti kako smo mislili. U doba mog školovanja dolazio bi nam povremeno u razred guslar koji je guslio o junaštvu N.O. B-ea. i njenih sinova. Priča je bila organizirana iz same škole. Moja već vrlo stara teta, mamina sestra, umirovljena učiteljica i danas priča kako je to bilo jako dobro organizirano . Potekla je iz posve druge sredine. Gusle i guslanje joj je bilo strano, ali prilagođavala se. Jedno bih samo rekla jer vidim da si ti jako dobro, a i ostali dali dovoljno objašnjenja. Prošetala sam po raznim svjetovima, pa mi je pojam kreolizacie i altermoderne skoro pa jasan. Tvrdim da postoji itekako kvalitetne lokalne glazbe svugdje po svijetu, čak i kineska opera, kojoj smo se gledajući je smijali i iritirali jedan bračni par Kineza koji su sjedili do nas samo je našem uhu strana i treba vremena da nam ti zvukovi sjednu.
Ili napr sevdalinke koje su nekad pjevali stari bosanski pjevači (zaboravljam imena) To je također bila prava glazba. A turbo folk ili kako jedan moj prijatelj kaže seoski rok koji eto pjeva i Thompson to je glazba koju pjevaju prodane duše novcu, slavi i slično. Ali to je uzajamni odnos onih koji pjevaju i onih koji to rado slušaju. Jedni bez drugih ne bi opstali. Žalosno je da pokraj mene u sred Splita iz jednog kafića trešti turbo folk. Ceca i slični. Suzdržavam se da ne uđem unutra i prekinem glazbu. To je naime radio moj otac pred kraj života. Učio ljude po cesti kako se trebaju ponašati i nemalo puta skoro izvukao batine. Davne 1918 –te pustili smo, svojevoljno, neke utjecaje u naše živote i ne znam što bismo sada htjeli.
A na kraju opet se klanjamo tim istim utjecajima. Netko je napisao da je Lepa Brena pojela Stankovića, koji inače pojede razne za doručak, ručak i večeru, za doručak. Nije stvar u Breni. Stvar je U Stankoviću koji joj je to, mislim, posve namjerno dozvolio.
Kao što isto radimo sa filmovima, pjevačima, literaturom i puno drugih stvari. U principu nemam ništa protiv kvalitetnih priča koje će nam dolaziti sa istočne strane granice, ali imam protiv nekvalitetnih kod nas i kod svakog drugog. Ali što možemo. Ljudi koji biraju glazbu (na radio stanicama), ne svi, ali pouzdano znam za neke potplaćeni su od proizvođača turbo folk glazbe koja sjeda na površni odgoj naše mladosti, a nisu daleko ni roditelji, pa uz određeni otpor prema onom što im se kao kvalitetno nameće ubrzo pjevaju samo ćirilicu.
A djeca su u otporu. Moja petnaestogodišnja unuka kojoj pokušavam objasniti odnose raznih naroda na ovom području kaže mi da joj je svega dosta. Nju to ništa ne zanima. Kaže: Postoje te dvije struje lijeva i desna. Svaka gure svoje stavove i nema tu pomirenja. Komični su, kaže. Jednako misli o Domovinskom ratu, a ratovi iz prošlosti je uopće ne zanimaju. Sve se mislim hoću li joj uopće govoriti o proganjanjima obitelji koji sežu još iz prve Jugoslavije. A s druge strane ako ništa ne zna upast će i sama u zamku tete učiteljice koja se prilagodila, a rezultat i posljedice znamo kakve su.
18.02.2009. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ svima hvala na vrlo konstruktivnim komentarima. @ odmak: možda ne 1918., nego i ranije (Vuk i vukovci)?; @ Herostrat: znao sam da ćeš se svega sjetiti :); @ Heretik 82: a znaš onu Jedan dan života da ostane meni...? :)); @ hebatga: a propos Mehe, razumijem o čemu govoriš; bio sam na jednom vojničkom koncertu Hanke Paldum i dojmovi su mi posve isti kao i tebi. Ne treba tim ljudima nikakva droga (usput, u nedavnim testiranjima na droge u zagrebačkim klubovima, jedino u narodnjačkom su testovi bili negativni); inače, ne bih se složio da je Thompson originalan; to je derivat tzv. čobanskog rocka s primjesama popa, ali netko glazbeno obrazovaniji će ti to bolje objasniti; @ montelupo: znaš li možda što je s Maračićem Makijem? Živo me zanima.; @ zbunjen: Cecu nisam spomenuo "s gnušanjem", nipošto. Općenit mi je dojam da doista nisi baš potkovan, kao što i sam kažeš, a kao što sam i gosponsucu pojasnio, tekstovi koje pišem su stilizirani/literarizirani, namijenjeni tome da možda pouče, ali i zabave čitatelje. I svakako tome da potaknu reakcije.; @ Goran: ne voliš kajkavske popevke?! Strašno.; @ tetovirana krmača: suosjećam s tobom; @ tičerica: iznijela si zanimljive i meni nepoznate primjere postratnog zajedništva; @ čistilište: je, to je to: osjećam se haj, mozak baj baj :))
18.02.2009. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Profesore, znam tu pjesmu, ali ju ne volim.......Evo još par stvari.......O Thompsonu (zanemarit ću politiku, pisat ću o glazbi): On ne samo da nije originalan, već doslovno kopira koga stigne. "Pastirski rock" je izmislio Goran Bregović, a imenovao Dražen Vrdoljak. A u taktovima nekih Thompsonovih pjesama koje sam u nekim situacijama bio prisiljen slušati sam prepoznao taktove raznih izvođača (Abba, AC/DC, a "Čavoglave" su, kakve li ironije rađene na melodiju partizanske pjesme). O Stankoviću: Ne znam zašto se svi zgražaju nad činjenicom da čovjek intervju s pjevačicom ne radi na isti način kao s Predsjednikom Vlade. Nije valjda trebao od Brene tražiti izlaz iz krize?
Da repliciram na još neke stvari koje su mi promakle: Gospon Sudac, ne shvaćam zašto bi vam bilo draže da vam djeca slušaju narodnjake nego Mansona. Manson je prosječni metalac koji se previše šminka, i to je sve. Religijski fanatici su ga pretvorili u oličenje zla, bez ikakvog pokrića, a on tu činjenicu spretno komercijalno iskorištava.
Odmak, vezano uz tinejdžere i stavove o ratovima: Trik je u tome da im ne ponudiš ni "lijevi" ni "desni" stav ni o čemu, već samo sve potrebne činjenice, i onda pustiš njih da stvore stav. To ti iz iskustva kaže deklarirani ljevičar. :)
18.02.2009. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodine Profesore, volim doći u Vaše komentare jer su Vaši komentatori izrazito pristojan i intelektualno potkovan svijet sklon kvalitetnim diskusijama. Kao i Vi, uostalom, a i ova tema je pogodila ravno u metu. Morat ću se složiti s tezom kako to što mladi slušaju turbofolk jest samo simptom, ne i uzrok bolesti. Osobno sam donijela ODLUKU kako je svijet veličanstveno mjesto o kojemu želim saznati što više (pa i o muzici kao dijelu toga svijeta), samo... smatram da je turbofolk uvreda za moju inteligenciju, slična dječjim brojalicama, strogo rimovan tekst... Ne mogu provesti život slušajući TO. S druge strane, moram prihvatiti da su neki donijeli životne odluke različite mojima, pa onda mogu provesti život slušajući narodnjake. Nije da nekad nisam bila ogorčena tom činjenicom i da nisam ljude pokušavala uvjeriti kako ima čitava zaliha doista sjajne glazbe za koju nikad nisu ni čuli. Ali jedan moj prijatelj (inače stari roker, bubnjar po vokaciji) je u jednom tekstu napisao kako mu se čini da je glazba oduvijek služila da bi spajala ljude, a sad je odjednom postala razlog razdvajanja. Sigurno je da ne želimo ni to.
18.02.2009. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žalosno za jednog profesora da ne razumije današnju generaciju klinaca. Dakle, ili je stvar u klincima ili u profesorima - ja bih rekao ovo drugo. Zašto? Jednostavno, stariji bi se trebali, zbog svog bogatog iskustva (valjda), potruditi i klincima dati podršku. Ovako, pametuju baš kao i ti u svom postu, trtljaju kako je u njihovo vrijeme bilo bolje, cmizdre za prošlošću i mladosti koja ih je (o, tužne li sudbe!) prerano napustila, a klinci rade sve starcima samo u inat i ništa drugo. Da im veliš da moraju slušati Cecu ili Thopsona nikad ih ne bi ni pogledali.
18.02.2009. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Priznajem, priznajem, bio sam preozbiljan, što ću - povukla me ozbiljnost sa onog posta o altermoderni, ali sad me naslov razgalio. Evo da se pokušam odužiti jednim loše citiranim narodnjakom kojeg sam i ja čuo sa tuđeg moba.
Priča uglavnom ide ovako: glavni lik ima susjeda (pazi sad!) metalca koji ga terorizira glasnom glazbom (eh, u dobra stara vremena je bilo obratno). Pa veli: susjed mi metalac, grmi fender i pojačalooo, ... a ja sam ti Bosanac, drži me narodnooo!
:)
18.02.2009. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vedrane, ostaje mi nejasno što po tebi znači "razumjeti današnju generaciju klinaca"......Družim se s ljudima rođenim u periodu 1978-1991, dakle mogu reći da razumijem mlade ljude, i ne vidim ništa sporno u profesorovom tekstu...Dapače diskusije kakvu je on potaknuo često vodim s "današnjom generacijom klinaca"........tj. pametnijim dijelom te populacije........
18.02.2009. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina od Vuka i vukovaca, ali u toj igri igraju dvije strane. Svaka na svoj način. Heretik- ne želi ništa čuti, a ni ja nemam baš neki stav. Svi smo mi Janusovo lice.
18.02.2009. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
He hehe, baš sam se nasmijala ovom ti postu.
I ja se često pitam kamo sve to ide, i što nas još čeka nakon ovog turbo-folk smeća.
Ne može biti gore nego što jest...
ili možda može?
17.02.2009. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Teško da bi po onom manifestu to bila kreolizacija, osim ako globaliziranim ne smatraš spoj elektronskog programa za ritam sekciju i orijentalnog melosa. A prema manifestu - bez globalnog nema ni multikulturalnog.
Jest, narodnjak je strano tijelo u ovom podneblju, ali ipak ne toliko koliko izgleda. Nije li Turčin ime sela nadomak samog Varaždina ("do tud su ti sinek, Turci došli..." - "... i dalje, baka, puno dalje..."). Smatram da njegovo plođenje u našim krajevima uzrokuju barem dva razloga.
Prvi je taj da narodnjak, htjeli mi to ili ne, podrazumijeva provod, otvaranje duše, zabavu. To je muzika za nezadovoljene mase, pune frustracije i očaja, gladi, neimaštine, zavisti, nasilja i muke... Odbačaj normi i obaveza. Širenje ruku kao pred let: ma, nek sve ide dođavola, sad ću ja popit pet ljutih i porazbijat čoknjeve o pod mehane, pa kud puklo da puklo. I ženu ću prevarit, i kredit neću vraćati. I ... tko zna što sve još. Primamljivo, zar ne?
Malo je preambiciozno očekivati da će baš svatko kada padne u depru otići pogledati Račića ili pustiti Tangerine Dream ili čitati Eliota, ne?
Drugi i ne manje važan razlog, kada se u vidu ima mladež, jest taj da je slušanje narodnjaka u sredini u kojoj se na njih većinom gleda onako - s podozrenjem - zapravo bunt i protest, ma kako to glupo zvučalo. Kad smo prije trideset i više godina kao klinci na glas pjevali "fa fa la" ili crtali engleske zastave na bijele majice u provali strummerovštine, bunili smo se protiv svih - roditelja, društva, političkih elita. Pa što onda sada rade klinci kada slušaju narodnjake? Sa kime da se oni inače identificiraju u ovo vrijeme poplave svega i svačega?
Da zaključim: kao i u svemu drugome, postoje samo dvije vrste glazbe: dobra i loša. Ja sam svoje klince na putovanjima od malih nogu sa kazetofona futrao npr. novim valom i rockom uopće, onako, za svaki slučaj. Ali je li to garancija da jednog dana neće otići do - ne znam - Marilyn Mansona? A onda bih, nevjerojatno ali istinito, mogao zažaliti što se nisu priklonili Halidu.
Završetak je malo preoštar, ne bih se baš složio sa svim onim nabrajanjima. Ja bih rekao da je slušanje Thompsona i Cece naizmjence isto kao i odlazak na ORA pa na misu za generaciju otprije trideset godina. A tko kaže da nije bilo masa takvih koji su već onda sjedili na dvije stolice? Nije li upravo naš čovjek majstor one stare primorske: kako vitar puše - kambija bandjera?
Na žalost, ono što čovjeka u današnjem svijetu najjače potiče to je mržnja. Pa onda, neka se nađe netko koga ćemo mrziti jače od ovih koje smo dosada mrzili i ... eto harmonije.
17.02.2009. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ gosponsudac: moji postovi su literarizirani i stilizirani, dakle, naslov, nabrajanja, sve ja to svjesno: persiflaža. Inače, hvala na pokušaju razjašnjenja fenomena, svakako ima veze...
17.02.2009. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
slažem se, treba klince idoktrinirati od malih nogu na pink floyde, el&p, i sve ostalo, iskreno se moleći da se nešto od toga pelcuje:DD
a uostalom kaj? poseljačenje je u svemu....na rtl-u reportaža o film festivalu..i reporterka pita prekrasnu TildeSvinton koja je bila u žiriju..ne o kvaliteti filmova, ne o njenom sudačkom mišljenju, dvojbi nečem...nego..ko vam je složio ovakvu prekrasnu odjevnu kombinaciju..mislim..baj baj pameti..
17.02.2009. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
narodnjacima se mora priznati jedna stvar: zbližavaju ljude. u mojim krajevima je kasnih devedesetih i ranih nultih vladala segregacija: znalo se koje su čiji kafići, tko su "naši", a tko su "vaši", mlađarija (moja generacija, malo stariji i malo mlađi) se međusobno tabala po nacionalnoj osnovi... desetak godina kasnije se može vidjeti jedan poznanik kojem je jednom davno svakog vikenda nezaobilazna zabava bila "tabanje čedoša", kako ide ulicom iz najveće narodnjačke birtije, zagrljen s jednim drugim koji se prije 10-tak godina isto tako vikendom zabavljao "tabanjem ustaša", i zajedno supijano tule narodnjake. a kćerka negdašnjeg branitelja, s činom u aktivnoj vojsci, udaje se za srbina s kojim je ostala trudna, a upoznaše se -gdje? pa na cajkama, natürlich. dakle, narodnjaci spajaju ljude.
da se netko ne bi zabunio, ovo sve je bilo u visoko-ironičnom tonu.
danas sam u školi bila izložena odmor-torturi u obliku narodnjaka s nečijeg mobitela, i u jednom trenu mi je bilo jako žao što je moj u zbornici, pa im ne mogu vratiti istom mjerom s malo led zeppelina ili bar metallice.
što me dovodi do još jednog fenomena: znate one iritantne spodobe svih generacija koje nisu čule da one slušalice za handsfree služe i za slušanje glazbe, pa svoju glazbu s mobitela dijele s ostatkom svijeta uljepšavajući im dan. je li itko primijetio kako te spodobe slušaju većinom narodnjake, manjim dijelom hip-hop, a rijetko kad će se čuti da iz nečijeg mobitela trešti rock, metal i slična glazba na ulici. čini se da su alternativci ipak zadržali neki vid kulture. :D
17.02.2009. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Da na mom I-Podu Nano Charomatic ne postoji kompletan repertoar Drazena Zechicha i da uvjek iznova ne slusham "otisha je Mate na rad u Njemachku, ostavija kuchi zenu, psa i machku" jedini razlog za kupovinu I-Poda bi bio podrzavanje vrijednosti dionice Apple-a. Ovako u kombinaciji postoji savrsheni sklad.
Nishta vam iz ovoga nije kjaro, jel da?
17.02.2009. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tetovirana krmača
dugo čitam, pa da jednom i prokomentiram.
kaže se, o ukusima se ne raspravlja, pa koliko meni bode uho neki novokomponovani narodnjak, toliko nekome i smetaju led zeppelin (iako mi nikad neće biti jasno kako ili zašto, ali to sam ja).
ono što me iznenadilo/šokiralo/osupnulo jest - moja sestra, 2 godine mlađa, odrasla na rocku, po određenju punkerica, na pitanje stranca: što je ovo sad u areni? (svirao škoro) odgovara - turbo folk.
nema 16, ima i previše godina, smatra se osobom upućenom u glazbu, a ne razlikuje narodnu glazbu (tamburice, sopile, klape...) od cajki (čime bih ja opisala ova nova sisu izbacim-patim-techno-harmonika-nazoviglazbena djela) do narodnjaka (hanka paldum, bešlić i prijeratni ljudi). razlikuju se ceca i karleuša od narodnjaka...
takvih primjera imam još... i o tome zašto je to tako dalo bi se raspravljati od nemila do nedraga.
kako su rekli cepelini, oh the sweet refrain, that soothes the soul and calms the pain...
ali nažalost, danas je glazba industrija, a industriji je cilj novac... karleuša je pogriješila nazvavši se kurvom, ona je proizvođač. a svaka roba ima svoga kupca...
eto nekoliko patničkih riječi iz tipkovnice osobe koja se naziva glazbenim teroristom :)
17.02.2009. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Gospon sudac, rock the casbah ! (Qasbah) ;)
Smeta me terminologija malo. Ipak treba razjasniti da su "narodnjaci" nešto strano od turbofolka. Miroslav Ilić, Toma Zdravković te još par manje uglednih su bili istinski majstori svog zanata. Što se mene tiče koliko god to paradoksalno zvučalo, takvi idu u isti "folder" sa Arsenom, V. Vukovom, Indexima itd. Ima tu pravih antologijskih bisera.
Meni je hrvatska glazba, uz par časnih izuzetaka, uvijek zvučala pomalo sterilno, izvještačeno, kukavno kopiranje i prenemaganje, a profesore oprostite mi, naročito kajkavske popevke slabo podnosim.
Ali priznajem, misterij mi je, od klasike, rocka, rockybillya, punka, psychobillya, punka, punkrocka, popa, poprocka, metala, reaggea, etna, pa i hip-hopa - da su ljudi spali na delirij kakofonije pomračena uma - turbofolk. I to još danas kada je raznovrsna glazba na dva klika od slušača. Zbunjuje me, a bome i mislim da broj onih koji to slušaju debelo premašuje 1/3.
Ustvari, taj fenomen turbofolka debelo premašuje okvire glazbe, to je jedna čitava subkultura. To je srž problema.
17.02.2009. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Zaboravih prisnažiti : odličan post !
"Di -džej Bratoljub Pantić" - ova je za antologiju, he he ;)
17.02.2009. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
montelupo
Nekako mi se čini da i nije tako katastrofalno: ako pogledate broj narodnjačkih klubova recimo u Zagrebu (uvjerena sam da ih je manje od 10) i koliko ljudi fizički tamo može stati i stavite u proporciju sa ukupnim stanovništvom ili ako hoćete s ukupnim brojem ljudi koji izlaze, još uvijek je statistika debelo na strani ne-narodnjaka.
Ja odrastoh u nekakvom rokerskom gradu, no moglo me se vidjeti kako subotama skakućem po opatijskim diskotekama, u sezoni maskirana u vražicu tancam na Đo Maračić Makija u Vatrogasnom domu na Praputnjaku, plešem na svim gitarijadama u Palachu i prekriženih nogica sjedim na klasičnim koncertima u kazalištu. Pritom je naravno najvažnije bilo zabaviti se, čak važnije od dogmatičnih samodefinicija tipičnih za teen dob (samo brijem na deep purple, ne pričam sa queenovcima). Do nijednog Halida nikad nije došlo, ali želim reći da je kuruze uvijek bilo, da nam je taj glazbeni kič isto tako potreban za koji trenutak kolektivnog zaborava.
Što se današnjih klinaca tiče, moda kao i svaka druga, proći će ih...country road, take me home...
18.02.2009. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Ovdje se raspravlja o nečem u čemu nisam baš potkovan. Moderni "narodnjaci" i turbofolk su mi kao što je gospon profesor već imao prilike zapaziti nepoznanice, možda i veće nego li gospodinu profesoru rekurzivne relacije ili neprekidne funkcije i monotoni nizovi. A čemu se onda javljati? Ne da mi vrag mira. Smijete se usporedbama o raznim vrstama glazbe (moram priznati neke kategorizacije srećem prvi puta), usporedbi radnih akcija i proštenja. Meni sve to skupa ništa nije čudno i ništa strano. Možda stoga što sam slušao sve i nisam slušao ništa. Nikada nisam bio neki glazbeni fan i ono što mi se jedino prihvatilo za uho bile su dalmatinske klapske pjesme koje su nekom sterilne, dosadne, previše podsjećaju na opere... Ali od malena ih slušam, otac mi je pjevao u jednoj od poznatijih klapa no igrom prirode nije ostavio te svoje glazbene sposobnosti nama djeci u naslijeđe. Slušam svašta i ništa a dalmatinski melos mi je samo nostalgično prirastao srcu. Bio sam i na radnim akcijama ORA SAVA 74 (ako se ne varam oko godine). Nisam nikada išao u Mariju Bistricu na proštenje ali sam bio na mnogobrojnim seoskim "dernecima", naslušao se i turbofolka. Sada ću se proglasiti glazbenim ateistom i reći da mi niti jedna glazbena vjera ne smeta. Volio bih da se mladi više okrenu nekoj drugoj glazbi ali tko sam ja da prigovaram i namećem. Okrenem glavu, začepim uši i nos i idemo dalje. Puno me više smetaju neke druge mladenačke navade od glazbenih. A kako na njih nemam nikakav utjecaja onda mi je turbofolk stvarni marginalna briga.
Pa i sama Ceca koju spominješ me puno manje smeta zbog svojeg glazbenog opredjeljenja. Vjerojatno je i sa ostalima tako jer inače ne bi s gnušanjem spomenuo "Ceca, koja čak ima i fan-site u Hrvatskoj". Ne smeta ona nas toliko zbog glazbe koliko zbog onog što metaforizira. Možda je i sa turbofolkom tako. Jer nije jedini turbofolk neprobavljiv. Ima glazbe za koju mi se čini ako ju budem slušao i minutu kako ću pasti mrtav na licu mjesta od srčanog udara. Dakle, u čemu je problem. To što mi koji ne volimo turbofolk vežemo ga uz nešto primitivno, neprobavljivo, sirovo, prosto ili samo siromašno sadržajem? Ili nemamo dovoljno sluha za sve nijanse iskonske zabave i užitka i smatramo tu vrst glazbe grabežljivom i naprasnom. Sluša li itko uistinu taj turbofolk ili samo ide gdje se svira i vrišti i čaše razbijaju kak bi viđen i prepoznat. A oni drugi samo negiraju svaku njegovu vrijednost (pa i evidentnu slušanost) iako nikada sami nisu pokušali slušati i uživati (ili se bar uživiti) u toj glazbi. Kao što reče Goran, to je postala subkultura, to premašuje fenomen glazbe. Ako ga već ne možemo slušati nemojmo niti o tome pričati, bio bi moj zaključak kojeg eto ni sam ne mogu ispoštovati.
18.02.2009. (02:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Nisam bash siguran ali vjerujem da je u pravu jedan moj ovdashnji prijatelj (inache Zagrebchanin koji je u glazbi jedan od "najpotkovanijih" koje ikad sretoh) kad zakljuchi da je znachajno rasprostranjenje razno-razne "chirilice" (tako smo mi zvali sve narodnajchko) posljedica toga shto su oni jedini ostali istinski vjerni sebi a sve drugo postala neka bljutava bevanda. Gdje je u Hr izuzetak jedino Thompson. Kakav-takav ali originalan.
Mi stariji smo imali srechu da zivimo u doba glazbene kreativnosti pa smo "chirilicu" s pravom smatrali bezveznom patetikom ali mi se chini da su se vremena promjenila i da se nije za chuditi shto se danas shiri jer i onako jadna kakva jest je bolja od ostalog jada. Jest da sam zadnji put bio na velikom koncertu prije nekih 5-6 godina (oproshtajni od Claptona u MSG-ju) pa ne mogu tvrditi da sam neki expert ali sve ovo novo shto chujem mi bash ne ostavlja dojam neke vrijednosti.
Uz to, osobno sam se nahodao po koncertima svih najvechih svjetskih grupa i individualaca ukljuchujuchi (da se pohvalim) i R. Charles-a, proveo nebrojene nochi po nekim Studio 54, Palladium, Limeligth, Srtringfellows Elysees-Matignon i slichnim mjestima a i ovako prigluh nasjedao u raznoraznim operama (to iskljuchivo zahvaljujuchi da ne razocharam neke drugarice bash onako na pochetku) ali iskreno mogu rechi da nikad nigdje nisam dozivio takvu istinsku nevjerojatnu atmosferu odushevljenja i sreche kao jednom na koncertu Meha Puzica u Sarajevu gdje sam otishao jer sam bio vojnik kojemu je i odlazak na takvo neshto bilo bogomdano i zapamtio ga jer sam stvarno zavidio publici koja je "svrshavala od sreche". One prave merakljijske. Kako i zashto nemam pojma ali ako oni tamo nisu bili 3 puta vishe u nekoj ekstazi nego oni na koncertu, recimo, Stones-a pljunite me. Taj koncert i Bosanci u toj Skenderiji su mi se toliko urezali u pamchenje da sam na prvom velikom koncertu gdje sam bio na zapadu (Cat Stevens u RAH `75-e) pomislio "pa hebem ti zivot ovo nije ni blizu onom u Skenderiji". I do danas vjerujem da mu ni jedan na kojem sam bio nije bio ravan. Naravno, ne meni osobno ali objektivno gledajuchi po "ukupnom dojmu". Opet kazem, kako i zashto ja ne mogu skuzit ali ima neshto u toj glazbi shto tu publiku totalitus popizdi. I bez "trave" i bez LSD-ja. Njima to ne treba.
Usput, tko nije bio u originalnoj kineskoj operi taj ne zna shto je glazba. Cijeli sutrashnji dan sam tumarao po Shangaju jer me nije prestajala boljet glava. A, inache, nikad nemam glavobolju.
18.02.2009. (04:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Kompleksna tema pa idemo redom: U životu sam slušao sve OSIM Thompsona, ravea i narodnjaka. Raspon mi doslovno ide od Michaela Jacksona, i Madonne preko Coolija, novog vala, do Iron Maidena. I da vas ne lažem, simpatična mi je Brenina "Hajde da se volimo", ali nekako ne mislim da me to čini cajkašem....
Thompsona ne podnosim, jer ne podnosim fašizam. Otkad sam shvatio da dotični jest fašist, svaka rasprava o njegovoj glazbi mi je neodvojiva od te činjenice. Rave ne podnosim jer nisam dovoljni mazohist da se 48 sati drmam uz isti kompjuterski proizvedeni i potpuno besmisleni ritam. Narodnjake ne podnosim jer ne mislim da je smisao života u cugi, razbijanju čaša i mlaćenju žena. Sve drugo vrednujem individualno, i paše mi ovisno o raspoloženju i stavu o pojedinoj pjesmi/albumu. Volim Azru, ali ne svršavam na baš svaki Štulićev stih. Shvatili ste poantu.....
Gledao sam Stankovićev intervju s Brenom, i nisu mi mogle promaći 2 činjenice na koje se nitko prije mene nije osvrnuo: 1. Što god mislili o njenoj glazbi, žena je izgovorila više inteligentnih stavova nego recimo Lino Červar u istoj emisiji tjedan dana prije (iako se on općenito percipira kao prihvatljiviji uzor od Brene) i 2. Što god mislili o njenoj glazbi, žena je izgovorila više inteligentnih stavova nego što bi na njenom mjestu izgovorile Simona Gotovac i Nives Celzijus (iako njih dvije dobivaju više medijskog prostora u Hrvatskoj nego Brena, a ova druga se čak smatra književnicom).....
E sad, što nam to govori? Govori nam da su narodnjaci simptom, a ne uzrok bolesti. I da postoje faktori u društvu koji generiraju bolest više nego narodnjaci, iako su nam na prvu loptu prihvatljiviji. Istu tu bolest šire i kojekakvi zlatno-srebrno-brončani sportaši kojima se svi nekritički divimo iako su ti ljudi izvan sportskih terena štetniji od Fahrete Jahić-Živojinović (jer "oni viruju u dotura Ivu Sanadera. I njihova braća također"), a većina ih ne zna složiti 2 suvisle rečenice. Istu bolest šire i poznati i slavni, koji su jako bogati, iako nitko ne zna što ustvari rade........Da ne nabrajam dalje, bolest ima više mogućih imena........nepismenost, površnost, neznanje, isključivost...Odaberite koji vam je draži.....
Što se tiče istovremenog slušanja Thompsona i Cece.....to nije paradoks......Ceca je šumadijski Thompson, Thompson je dinarska Ceca.......Propagiraju istu vrstu primitivizma svaki sa svojim lokalpatriotskim specifičnostima.........
18.02.2009. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Ispada da je ponekad zla kob imati "dobro uho". Naime, ja sam također miljama daleko od narodnjaka, čak nisam bio u poziciji slušati ih (u vojsci, začudo, nikako, u gradu u kojem živim nikako, na TV-u nešto malo) a opet su mi u sjećanju svi tekstovi narodnjačkih zvijezda koje si spomenuo na početku posta. :)
18.02.2009. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Istina je svojevremeno smo govorili ćirilica, ali ta se ćirilica debelo uvukla u naše tkivo. Zato jer smo puno više isti nego različiti kako smo mislili.
U doba mog školovanja dolazio bi nam povremeno u razred guslar koji je guslio o junaštvu N.O. B-ea. i njenih sinova. Priča je bila organizirana iz same škole.
Moja već vrlo stara teta, mamina sestra, umirovljena učiteljica i danas priča kako je to bilo jako dobro organizirano . Potekla je iz posve druge sredine. Gusle i guslanje joj je bilo strano, ali prilagođavala se.
Jedno bih samo rekla jer vidim da si ti jako dobro, a i ostali dali dovoljno objašnjenja.
Prošetala sam po raznim svjetovima, pa mi je pojam kreolizacie i altermoderne skoro pa jasan. Tvrdim da postoji itekako kvalitetne lokalne glazbe svugdje po svijetu, čak i kineska opera, kojoj smo se gledajući je smijali i iritirali jedan bračni par Kineza koji su sjedili do nas samo je našem uhu strana i treba vremena da nam ti zvukovi sjednu.
Ili napr sevdalinke koje su nekad pjevali stari bosanski pjevači (zaboravljam imena) To je također bila prava glazba.
A turbo folk ili kako jedan moj prijatelj kaže seoski rok koji eto pjeva i Thompson to je glazba koju pjevaju prodane duše novcu, slavi i slično. Ali to je uzajamni odnos onih koji pjevaju i onih koji to rado slušaju. Jedni bez drugih ne bi opstali.
Žalosno je da pokraj mene u sred Splita iz jednog kafića trešti turbo folk. Ceca i slični. Suzdržavam se da ne uđem unutra i prekinem glazbu.
To je naime radio moj otac pred kraj života. Učio ljude po cesti kako se trebaju ponašati i nemalo puta skoro izvukao batine.
Davne 1918 –te pustili smo, svojevoljno, neke utjecaje u naše živote i ne znam što bismo sada htjeli.
A na kraju opet se klanjamo tim istim utjecajima. Netko je napisao da je Lepa Brena pojela Stankovića, koji inače pojede razne za doručak, ručak i večeru, za doručak. Nije stvar u Breni. Stvar je U Stankoviću koji joj je to, mislim, posve namjerno dozvolio.
Kao što isto radimo sa filmovima, pjevačima, literaturom i puno drugih stvari.
U principu nemam ništa protiv kvalitetnih priča koje će nam dolaziti sa istočne strane granice, ali imam protiv nekvalitetnih kod nas i kod svakog drugog. Ali što možemo. Ljudi koji biraju glazbu (na radio stanicama), ne svi, ali pouzdano znam za neke potplaćeni su od proizvođača turbo folk glazbe koja sjeda na površni odgoj naše mladosti, a nisu daleko ni roditelji, pa uz određeni otpor prema onom što im se kao kvalitetno nameće ubrzo pjevaju samo ćirilicu.
A djeca su u otporu. Moja petnaestogodišnja unuka kojoj pokušavam objasniti odnose raznih naroda na ovom području kaže mi da joj je svega dosta. Nju to ništa ne zanima. Kaže: Postoje te dvije struje lijeva i desna. Svaka gure svoje stavove i nema tu pomirenja. Komični su, kaže.
Jednako misli o Domovinskom ratu, a ratovi iz prošlosti je uopće ne zanimaju.
Sve se mislim hoću li joj uopće govoriti o proganjanjima obitelji koji sežu još iz prve Jugoslavije.
A s druge strane ako ništa ne zna upast će i sama u zamku tete učiteljice koja se prilagodila, a rezultat i posljedice znamo kakve su.
18.02.2009. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ svima hvala na vrlo konstruktivnim komentarima. @ odmak: možda ne 1918., nego i ranije (Vuk i vukovci)?; @ Herostrat: znao sam da ćeš se svega sjetiti :); @ Heretik 82: a znaš onu Jedan dan života da ostane meni...? :)); @ hebatga: a propos Mehe, razumijem o čemu govoriš; bio sam na jednom vojničkom koncertu Hanke Paldum i dojmovi su mi posve isti kao i tebi. Ne treba tim ljudima nikakva droga (usput, u nedavnim testiranjima na droge u zagrebačkim klubovima, jedino u narodnjačkom su testovi bili negativni); inače, ne bih se složio da je Thompson originalan; to je derivat tzv. čobanskog rocka s primjesama popa, ali netko glazbeno obrazovaniji će ti to bolje objasniti; @ montelupo: znaš li možda što je s Maračićem Makijem? Živo me zanima.; @ zbunjen: Cecu nisam spomenuo "s gnušanjem", nipošto. Općenit mi je dojam da doista nisi baš potkovan, kao što i sam kažeš, a kao što sam i gosponsucu pojasnio, tekstovi koje pišem su stilizirani/literarizirani, namijenjeni tome da možda pouče, ali i zabave čitatelje. I svakako tome da potaknu reakcije.; @ Goran: ne voliš kajkavske popevke?! Strašno.; @ tetovirana krmača: suosjećam s tobom; @ tičerica: iznijela si zanimljive i meni nepoznate primjere postratnog zajedništva; @ čistilište: je, to je to: osjećam se haj, mozak baj baj :))
18.02.2009. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Profesore, znam tu pjesmu, ali ju ne volim.......Evo još par stvari.......O Thompsonu (zanemarit ću politiku, pisat ću o glazbi): On ne samo da nije originalan, već doslovno kopira koga stigne. "Pastirski rock" je izmislio Goran Bregović, a imenovao Dražen Vrdoljak. A u taktovima nekih Thompsonovih pjesama koje sam u nekim situacijama bio prisiljen slušati sam prepoznao taktove raznih izvođača (Abba, AC/DC, a "Čavoglave" su, kakve li ironije rađene na melodiju partizanske pjesme). O Stankoviću: Ne znam zašto se svi zgražaju nad činjenicom da čovjek intervju s pjevačicom ne radi na isti način kao s Predsjednikom Vlade. Nije valjda trebao od Brene tražiti izlaz iz krize?
Da repliciram na još neke stvari koje su mi promakle: Gospon Sudac, ne shvaćam zašto bi vam bilo draže da vam djeca slušaju narodnjake nego Mansona. Manson je prosječni metalac koji se previše šminka, i to je sve. Religijski fanatici su ga pretvorili u oličenje zla, bez ikakvog pokrića, a on tu činjenicu spretno komercijalno iskorištava.
Odmak, vezano uz tinejdžere i stavove o ratovima: Trik je u tome da im ne ponudiš ni "lijevi" ni "desni" stav ni o čemu, već samo sve potrebne činjenice, i onda pustiš njih da stvore stav. To ti iz iskustva kaže deklarirani ljevičar. :)
18.02.2009. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
Gospodine Profesore, volim doći u Vaše komentare jer su Vaši komentatori izrazito pristojan i intelektualno potkovan svijet sklon kvalitetnim diskusijama.
Kao i Vi, uostalom, a i ova tema je pogodila ravno u metu. Morat ću se složiti s tezom kako to što mladi slušaju turbofolk jest samo simptom, ne i uzrok bolesti. Osobno sam donijela ODLUKU kako je svijet veličanstveno mjesto o kojemu želim saznati što više (pa i o muzici kao dijelu toga svijeta), samo... smatram da je turbofolk uvreda za moju inteligenciju, slična dječjim brojalicama, strogo rimovan tekst... Ne mogu provesti život slušajući TO. S druge strane, moram prihvatiti da su neki donijeli životne odluke različite mojima, pa onda mogu provesti život slušajući narodnjake. Nije da nekad nisam bila ogorčena tom činjenicom i da nisam ljude pokušavala uvjeriti kako ima čitava zaliha doista sjajne glazbe za koju nikad nisu ni čuli. Ali jedan moj prijatelj (inače stari roker, bubnjar po vokaciji) je u jednom tekstu napisao kako mu se čini da je glazba oduvijek služila da bi spajala ljude, a sad je odjednom postala razlog razdvajanja. Sigurno je da ne želimo ni to.
18.02.2009. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prokontra
Žalosno za jednog profesora da ne razumije današnju generaciju klinaca. Dakle, ili je stvar u klincima ili u profesorima - ja bih rekao ovo drugo. Zašto? Jednostavno, stariji bi se trebali, zbog svog bogatog iskustva (valjda), potruditi i klincima dati podršku. Ovako, pametuju baš kao i ti u svom postu, trtljaju kako je u njihovo vrijeme bilo bolje, cmizdre za prošlošću i mladosti koja ih je (o, tužne li sudbe!) prerano napustila, a klinci rade sve starcima samo u inat i ništa drugo. Da im veliš da moraju slušati Cecu ili Thopsona nikad ih ne bi ni pogledali.
18.02.2009. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Priznajem, priznajem, bio sam preozbiljan, što ću - povukla me ozbiljnost sa onog posta o altermoderni, ali sad me naslov razgalio. Evo da se pokušam odužiti jednim loše citiranim narodnjakom kojeg sam i ja čuo sa tuđeg moba.
Priča uglavnom ide ovako: glavni lik ima susjeda (pazi sad!) metalca koji ga terorizira glasnom glazbom (eh, u dobra stara vremena je bilo obratno). Pa veli: susjed mi metalac, grmi fender i pojačalooo, ... a ja sam ti Bosanac, drži me narodnooo!
:)
18.02.2009. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Vedrane, ostaje mi nejasno što po tebi znači "razumjeti današnju generaciju klinaca"......Družim se s ljudima rođenim u periodu 1978-1991, dakle mogu reći da razumijem mlade ljude, i ne vidim ništa sporno u profesorovom tekstu...Dapače diskusije kakvu je on potaknuo često vodim s "današnjom generacijom klinaca"........tj. pametnijim dijelom te populacije........
18.02.2009. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Elle Woods Gone Brunnette
ali nije loš ovaj stihić od cece na kraju...
18.02.2009. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
prije kao punk, jer ima (lažno) ozračje nečeg zabranjenog, subverzivnog
18.02.2009. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Istina od Vuka i vukovaca, ali u toj igri igraju dvije strane. Svaka na svoj način.
Heretik- ne želi ništa čuti, a ni ja nemam baš neki stav. Svi smo mi Janusovo lice.
18.02.2009. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
car
zanimljivo pises
18.02.2009. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...