Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing


  • rU

    eh, misko, mi ostali ...

    maestralan rasplet.
    ništa nije rečeno izravno, a opet je sve rečeno ...

    još da nam je samo znati kakvoj ih to mudrosti poučiše ... i to na tako ugodan način, hipnopediom ... :-)

    avatar

    17.02.2009. (18:09)    -   -   -   -  

  • ona koja ce biti srecna

    odusevljena pricom!
    zaista maestralna koncepcija, scenario, dijalozi...!
    'izumiruca vrsta'...mota mi se po glavi...
    sjajno!

    avatar

    17.02.2009. (19:53)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    samo odabrani...samo za viši cilj...i tko je sretniji oni ili samo obični?...naći će se uopće ne sumnjam uperenih očiju u beskraj sa pitanjem i kod jednih i kod drugih..zašto ja?....
    ...a pohvalu za priču ne dam...dam zvučnu cmoku...i to blizu uha..da zvoni ko ova priča..:))))

    avatar

    17.02.2009. (20:07)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Epilog je baš po mojemu ukusu hihihih
    mi ostali možemo lijepo uživati u svom poznatom , prašnjavom , zaostalom i dragom svijetu , među stvarima koje poznajemo i volimo ...iskreno , nikad me nisu privlačile zvjezdane visine osim u smislu astralnih prostranstava beskonačne ljubavi i sna ...
    Osmijeh piscu:))

    avatar

    17.02.2009. (20:47)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    :)))...evo između nestanaka i dolazaka struje...komadić je jako puno ako se zna iskoristiti....

    avatar

    17.02.2009. (21:09)    -   -   -   -  

  • misko

    @ rU
    A mi ostali ...osuđeni na izumiranje ... po mome, ništa drugo ni ne zaslužujemo!

    Možda su ih poučili kako živjeti Život, a da bude konstruktivan ...:):):)
    Najljepše zahvaljujem na pohvali!
    @ ona koja ce biti srecna
    Raduje me što ti se dopalo! :):)
    Lijep pozdrav!
    @ biti nestašan
    Ne bih rekao za viši cilj...drugačiji, bolji, plemenitiji...mislim da je to bolje i prikladnije.

    A cmoka me sasvim ošamutila....):):)
    Kratak trenutak i sladak trenutak. Dobro iskorišten trenutak! :):):)
    @ Vitae...
    Čini mi se da nisi shvatlia.... mi ostali izumiremo! Baš kao što su nestali neandertalci s pojavom kromanjonaca ...

    A putovanje Univerzumom? Uh, živa tlaka. Kad samo zamislim svu onu ogromnu Prazninu sa velikim početnim slovom.....brrrrrr....iako ni trena ne bih oklijevao, da se "oni" pojave i pozovu me u brod! .) Sa Lori, naravno.....):):)

    avatar

    17.02.2009. (21:24)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    malo me rastužila priča, ali jaka, jaka!

    avatar

    17.02.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • lidač

    tako čvrsto je moj balonja spavao tek iza svoje treće.... :-)

    avatar

    17.02.2009. (21:46)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Dakako da sam shvatila ahaha i što manjka ?! ...Lijepo proživjeti život među poznatim , starim stvarima dok traje bez straha za one koji za tobom ostaju jer ih nema ... rekoh ti ... vječni život, produženje vrste - baš me briga ... ja ne bih u tu letjelicu ni pod prijetnjom:-))

    avatar

    17.02.2009. (23:12)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, misko, i ja se radije svrstavam među 'ostale' ... one nesavršene, tvrdoglave, one bez zasluga ... :-)

    i ja bih, poput vitae, mahnula ... i ostala, tu na toj našoj maloj plavoj kuglici, unatoč svemu.
    i radije bih učila budna, i činila vlastite greške ...

    doduše, ja sam oduvijek mislila kako je najveća avantura ostati, a ne otići, bez osvrtanja ... :-)

    avatar

    18.02.2009. (07:27)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Uranova pikula
    Nije baš pretužna....
    Hvala!
    @ lidač
    Možda tridesete? :)
    @ Vitae... i rU
    Malo me iznenađujete, priznajem.
    Jeste li i na tren pomislile, kako bi se osjećale sve one milijarde kojima bi bilo uskraćeno pravo "besmrtnosti" , koji ne bi mogli imati potomke? Koliko bi njih smatrali da je takav život besmislen? Kako bi reagirali?
    Koliko ja poznajem ljudsku vrstu, sigurno ne bi uzgajali cvijeće i gradili male ribnjake, čitajući klasike u zimskim noćima uz toplu vatru i uživajući u smirajima sunca. Koga bi smatrali krivim i koga bi mrzili zbog svoje sudbine? Ha?
    Izašli bi na ulice sa oružjem u ruci, a onda ...
    Moram li dalje razgrađivati scenario, ili da ga ostavim za moguću priču?

    avatar

    18.02.2009. (08:48)    -   -   -   -  

  • rU

    hihi, misko, ne računajte na nas ... tj. barem na mene, ne.
    ja sam se, sebično, priznajem, odrekla prava na besmrtnost. nedovoljno volim samu sebe da bih poželjela na svijet donijeti nekog sebi sličnog.

    mrziti ne znam, oružje prezirem.
    što se malih ribnjaka, klasične književnosti, zalazaka sunca i cvijeća tiče, kriva sam ... hihihihi

    no, ja nisam nikomu ni put ni putokaz.
    prije će biti da sam ćorsokak.

    i gle čuda, to bi se, izgleda moglo uobličiti u priču ... :-)

    p.s. imaš mail.

    avatar

    18.02.2009. (09:02)    -   -   -   -  

  • Ruska

    Zvjezdani me podsjećaju na indigo djecu.

    avatar

    18.02.2009. (09:32)    -   -   -   -  

  • misko

    @ rU
    Ha ha ha...čini mi se da smo slični! Ni ja ne želim, nikad ni nisam poželio, postati "besmrtan" preko djeteta....
    U klasičnoj sam književnosti mnogo uživao, sad ne čitam.... (jedan mi je prijatelj rekao da sam prestao čitati, kako drugi pisci ne bi mogli utjecati na moje pisanje)
    Ribnjake nemam, ali zato uživam u šetnjama sa psom..:)
    @ Ruska
    Čitao sam o njima...ne vjerujem previše u to...:)

    avatar

    18.02.2009. (09:58)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Ovo je bila priča u nastavcima koju nisam uspjela pratiti. Nikada mi nisu išli nastavci, pogubim se u njima.
    No vidim da su čitatelji zadovoljni, bit će da si to dobro izveo.
    Lijep pozdrav ostavljam.

    avatar

    18.02.2009. (10:27)    -   -   -   -  

  • istina o životu

    Krasna fantazija i dobro napisano...Hoäeli se moći dalje čitati...Pozdrav

    avatar

    18.02.2009. (10:55)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Scenarij koji si započeo ja ne bih znala dovršiti ... ali bih mogla ovaj drugi s klasicima uz toplu vatru zimske noći , uz nečije toplo rame i ruke , dok vani snježi ... i vjeruj mi : nikoga ne bih mrzila :))

    avatar

    18.02.2009. (11:13)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    hhaha tek sad vidjeh Rusalkin odgovor ... eto : ona će ribnjake i cvijeće preuzeti..ja za to nisam dovoljno strpljiva .. a djeca ..imam ih i volim ih najviše na svijetu jer su plod ljubavi , oni su moja dva cvjetića , a ni u kom ih slučaju nisam željela da bih produžila svoj opstanak na našoj modroj ljepotici ... ne bih ni željela da su kao ja ... neka budu bolji !

    avatar

    18.02.2009. (11:15)    -   -   -   -  

  • misko

    @ *Kora*
    Pročitaj sve odjednom! :)
    @ istina o životu
    Hvala lijepa!
    @ Vitae...
    Ah, Vitae, Vitae...."ne bih ni željela da su kao ja ... neka budu bolji !" ... kažeš ti i tako i treba biti...
    A sad zamisli, da su oni rođeni jednu godinu PRIJE nego što je "Cigara" stigla iz dubine Univerzuma i ti ih gledaš i znaš kako ona nikad neće ...????????

    avatar

    18.02.2009. (11:28)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Odlično, stvarno vam zavidim na mašti, i tebi i Rusalki, trebali biste ove priče stvarno negdje slati na nekakav SF natječaj...kod mene totalna stvaralačka suša...

    avatar

    18.02.2009. (11:45)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Pa sve se vrti u krug, zar ne...jednom ćemo i mi morati svoje poglavlje zatvoriti....
    Što god da Zvjezdani naučili nema im spasa....učimo i mi pa upet sve upropastimo.
    Ni ja se ne bih mijenjala sa Zvjezdanima, lijepo mi je ovako u mom malom dragom svemiru....
    A da li će naš ljudski rod izumrijeti - pa možda. Možda je to i ok, pogotovo ako će zbilja doći netko s plemenitijim, poštenijim, zdravijim ciljevima. Ali to se još dugo ne bu dogodilo.
    Miško priča je fantastična...kak si ju složio, a pogotovo epilog - sve rečeno!!!
    pozdravček :))

    avatar

    18.02.2009. (11:58)    -   -   -   -  

  • hocutako

    radjanje djece nije put da sebe ucinimo besmrtnima.....zar netko doista razmislja na takav nacin..... mozda neki starac...
    .... ali obicno ljubav pokrece zelju za tim malim stvorenjima...... ljubav i zelja da nekome damo sve svoje...... znanje, iskustvo, emocije,...mastanja....umijeca....svoju strpljivost... pozrtvovnost.... najbolje zelje , nade......sve najbolje sto imamo....
    ....a i ono lose usput nehtijuci.....
    .....a ljudi ce jednom izumrijeti..... na bilo koji nacin..... svak od nas i svi mi ..... pojedinacno ili grupno....

    avatar

    18.02.2009. (13:49)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Sabriel
    Jesam nešto...:) davno...više ne šaljem,pišem isključivo pisanja radi!
    @ Majstorica s mora
    Sad ću i ja malko odmoriti....na dijeti sam...ha ha ha...
    @ Brunx
    Pakleni krug? :):):)
    Hvala na komplimentu...:)
    Uživaj u ledenom danu! :)
    @ hocutako
    To znaš ti, znam ja, ali za većinu je to jedini način da postanu "besmrtni", da nešto ostave iza sebe, kako oni govore....
    i nismo mi ljudi toliko važn, koliko vlimo misliti da jesmo....:)

    avatar

    18.02.2009. (14:04)    -   -   -   -  

  • modra rapsodija

    Sve sam pročitala. Jako mi se sviđa. Pozdrav

    avatar

    18.02.2009. (14:24)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Mislim da sam pogriješila što sam prije čitanja priče pročitala komentare. No, nema veze, sada što je tu je i nema nazad. Prvo potpisujem hoćutako. Nisam rodila djecu da bih ja odnosno moja loza bila besmrtna. Znam puno muškaraca i žena koji imaju više djece od mene, i moram reći da nisam upoznala nikoga tko ima djecu samo radi produljena vrste.
    Ja sam ona koja cijeli život sadi cvijeće, kao što moja mama sadi i kao što su sadile moja baka i prabaka. Prabaka je umrla, umrlo je i 6 njenih kćeri samo je jedna ostala, a neki trsi i stabla još rastu koje je ona posadila. I vino se pije iz tih trsa. Ponosna sam što imam "zelenu" ruku na moje ženske pretke. Za mene je to besmrtnost! Zar nije? Idem čitati priču!:-)
    Pročitala. Znaš što mi se ne sviđa. To što će se i 2033.-e morati kuhati kava. Ja sam još kao dijete mislila da ćemo se u budućnosti hraniti tabletama. I sada si nekako mislim da će do 2033.-e sigurno biti neka tableta koju ćemo samo ubacivati u vodu za kavu. Sada postoji onaj prah u vrećici koji je dosta blizu tablete. Baš ćemo vidjeti da li će se do tada održati kuhanje turkish coffee. 2033.-a nije jako daleko. Živi bili pa vidjeli!(:-)

    avatar

    18.02.2009. (15:19)    -   -   -   -  

učitavam...