Probuditi nam je i drugačije misli: Imam nadu da će Bog biti uz mene, da me ni u tom času neće napustiti.
Takve misli treba unosit u svoj život. Ne razmišljati samo o smrti. Nastojat mi je, dakle, svjesnije i savjesnije živjeti - kao vjernica koja ima Božje obećanje, da će nakon ovozemaljskog života sretno živjeti s Bogom.
Živjeti sada za život vječni...otići s ovog svijeta ne znači umrijeti...
16.02.2009. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Laici su i danas, kao i uvijek, prepoznatljivi u društvu i Crkvi u onoj mjeri u kojoj ih se želi vidjeti, akceptirati i prihvaćati. Laici su doslovce zrnja plodonosna, a tako je oduvijek i bilo, ali kokoš stvarno treba uvjeriti da će svako zrno dati puno više ploda i koristi ako se zasije u zemlju, nego ako se proguta i završi kao hrana nezasitnom želucu. Današnje vrijeme, umorno od bivših ideala i promašaja, ne pogoduje razvoju velikih pokreta, pa tako i Crkvenih, ali je zato sve više pojedinaca koji u dubini srca prihvaćaju otajstvo vjere, koji riječju, djelom i životom istinski svjedoče ljubav Gospodinovu, koji neprimjetno žive u svim društvenim slojevima, koji su proplamsaj Evanđelja, nezamijetne iskrice koje iza sebe ostavljaju ozdravljujući trag, smjerokaz što vodi prema Putu, jasnoću koja pomaže i koja će mnogima pomoći da se ne izgube u magluštinama svijeta. Nama je, u okviru onoga što nam je dano i što možemo nositi, slijediti riječi Međugorske ruže, a znak i poziv na intenzivnije okupljanje uputit će nam Gospa. Mi smo i danas zajedništvo u Božjoj svjetlosti, a već sutra, kad se odijeli svjetlo od tame, bit ćemo plamen na obrambenim nasipima što ne dopuštaju nabujalom mrakostaju preplaviti oazu vjere. Molimo i ne očekujmo previše, ali zato ćemo dobiti pono, drukčije i ljepše negoli možemo i sanjati. Uostalom, ako se ravnamo po savjesti, nemamo se čega, a niti koga bojati. Jer prije stvaranja bilo je Svjetlo i poslije svega ostat će Svjetlo, Euharistijska stvarnost koja obnavlja i liječi. Ovo ti govorim kao brat bratu jer ti je i samome puno toga već odavno jasno. A ti se i dalje opterećuješ, a ponekad i mučiš, "velikim" stvarima i idejama, dok u "malima", svuda oko nas, već rastu plodovi što će svojom ljepotom i veličinom nadrasti sve ono čemu smo se divili i prerasti sve ono na čemu smo posrtali. Važno je sačuvati kvasac vjere pa će i kruha biti u izobilju jer bogata je žitnica Srca Marijina. P.s. u znaku preporuke: In memorian ostavi zapisan na blogu jer jednom izrečeno ostaje zauvijek, a Božjoj mudrosti i milosrđu prepustimo brisanje svega što ne bi u njegovoj volji, pa tako i virtualnost u kojoj kukolj raste uz pšenicu.
16.02.2009. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Valentina, doista što nas može rastaviti od ljubavi Kristove kad je smrt dobitak. Uostalom, ukoliko ne umremo sebi nećemo naći istinski život. Cijeli naš život bi zapravo trebao biti umiranje. Toliko je toga čemu još uvijek nismo umrli. Tko će poći od sebe!? Samo onaj koji ima vjeru! Oko nje se sve vrti. Samo po njoj nam je moguće ugoditi Bogu i zavrijediti da kroz vječnost budemo kraj njega, tj. u njemu.
@Međugorski glas: Laici su i danas, kao i uvijek, prepoznatljivi u društvu i Crkvi u onoj mjeri u kojoj ih se želi vidjeti, akceptirati i prihvaćati. Nisam baš siguran. Za ona vremena bijaše rečeno da neće biti vjere, a da će ljubav u srcima ohladiti. Teško je pronaći nekog tko se odvažio plivati protiv modernističkih struja. Dim sotonin je ušao i u Crkvu. Gospina 'mala peta', tj. maleni, prezreni i marginalizirani koji se ne snalaze u ovom svijetu, bivaju odgajani u Srcu Marijinu, no riječ je o ostatku. Isusove oči se pune krvavim suzama dok gleda koliki broj duša biva izgubljeno za svu vječnost. Naša radost ne bi trebala biti u tome što znamo da je zlo nema vlast nad nama, nego u tome što je svakom od nas pripravljen stan u nebu. Nažalost mnogo je onih koji ga neće ugledati. To bi trebala biti i naša bol. Onaj koga ta bol ne razdire ne može reći da ljubi Boga. Niti može biti miran i zadovoljan. Ova bol mora biti pokretački motiv. Ukoliko to nije, velika je opasnost da Božju stvar podredimo osobnom interesu. Kažeš: Molimo i ne očekujmo previše, ali zato ćemo dobiti pono, drukčije i ljepše negoli možemo i sanjati. Uostalom, ako se ravnamo po savjesti, nemamo se čega, a niti koga bojati. Jer prije stvaranja bilo je Svjetlo i poslije svega ostat će Svjetlo, Euharistijska stvarnost koja obnavlja i liječi. Ovo ti govorim kao brat bratu jer ti je i samome puno toga već odavno jasno. A ti se i dalje opterećuješ, a ponekad i mučiš, "velikim" stvarima i idejama, dok u "malima", svuda oko nas, već rastu plodovi što će svojom ljepotom i veličinom nadrasti sve ono čemu smo se divili i prerasti sve ono na čemu smo posrtali.
Ja ne mogu da ne očekujem ukoliko znam da nešto molim po volji Božjoj. On je vjeran svojim obećanjima. Nastojim imati vjeru koja očekuje, jer je Isus rekao da kad nešto molimo vjerujemo da smo to već primili. U svom prethodnom postu u kome sam govorio o tome da BOG MOŽE I HOĆE, odnosno da je potrebno imati aktivnu vjeru u njegovu svemoć i njegovo milosrđe, na jednom mjestu sam rekao sljedeće: Mi se ne molimo zato da vidimo hoće li Bog intervenirati, nego zato jer on hoće i može 'ispružiti svoju ruku nad nas. Ono što se od nas očekuje jeste otvorenost i vjera u njegova obećanja. Sve je pred nama kao na stolu. Isus je sa svoje strane sve učinio. Na nama je da u vjeri iskoračimo i uzmemo ono što nam pripada. Jedno je poziv na svetost, na koju smo svi pozvani bez izuzetka, no nikako ne mogu da se otmem dojmu da kad netko iskorači proročki da ga se hoće strmoglaviti niz liticu. Bojim se da je u glavama ogromne većine i laika i klerika još uvijek predkoncilski način doživljavanja Crkve. I pitam se dokle će ova intimistička pobožnost, individualizam u vjeri, pomanjkanje zajedništva i subjektivističko tumačenje objavljenih istina o Bogu biti na snazi... I pitam se u čemu je grijeh htjeti malo više znati TKO JE MOJA MAJKA (CRKVA), što ona kaže, koje su njene smjernice, što je riječ Božja za sadašnji trenutak, kojim nam je stazama krenuti... Da! Ima nas, samo kao da ne znamo puta. Za hod kroz 'pustinju' potrebna je karavana braće. Potrebni su nam pokreti, udruge i zajednice vjernika koje će imati doživljaj Crkve i bratske ljubavi. "Crkva je DOM I ŠKOLA ZAJEDNIŠTVA!"- kaže nam blagopokojni papa I.Pavao II. Toliko je toga rečeno s vrha, a što se ne čini. Pa, zar da šutimo!? Ne važi li i za laike isto upozorenje: "Jao meni ako ne navještam Evanđelja!" Ili: "Reci im, poslušali ili ne poslušali!", jer ako ne, smatrat ćemo se dionicima grijeha, te možda i većim krivcima jer bijasmo svjesni potrebe navještaja. Kažeš i ovo: Današnje vrijeme, umorno od bivših ideala i promašaja, ne pogoduje razvoju velikih pokreta, pa tako i Crkvenih, ali je zato sve više pojedinaca koji u dubini srca prihvaćaju otajstvo vjere, koji riječju, djelom i životom istinski svjedoče ljubav Gospodinovu, koji neprimjetno žive u svim društvenim slojevima, koji su proplamsaj Evanđelja, nezamijetne iskrice koje iza sebe ostavljaju ozdravljujući trag, smjerokaz što vodi prema Putu, jasnoću koja pomaže i koja će mnogima pomoći da se ne izgube u magluštinama svijeta. Jako lijepo sročeno, no nažalost ne odgovara istini. Od Drugog Vatikanskog na ovamo sve pape govore o potrebi Nove evangelizacije, a najveći akcenat u njoj stavljaju na pokrete i udruge kao jedinu stazu kojom je danas moguće krenuti. Oni su poput agregatna u ovom poganskom društvu. Problem je u neorganiziranosti laikata, koji je debelo indoktriniran duhom ovog svijeta, a taj sekularizam je lako uočljiv i u ovoj blogosf
16.02.2009. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda će izgledati kao da se prepucavam s vama, ali, doista nemam tu namjeru. duhovnaBLOGmisao kaže "sve pape govore o potrebi Nove evangelizacije, a najveći akcenat u njoj stavljaju na pokrete i udruge kao jedinu stazu kojom je danas moguće krenuti", ali ne bih se složila da je jedina staza NOVE EVANGELIZACIJE kroz pokrete i udruge. Poznati katolički svećenik i karizmatik John Humpsch kaže da nova evangelizacija počinje od nas samih. To je tako krasno slikovito opisao, veleći otprilike ovako: "Sjednite na pod, kredom nacrtajte oko sebe krug i počnite evangelizaciju ali počnite od osoba koje se nalaze u krugu - a to ste samo vi" A gdje evangelizacija doista počinje - ne, nije ni u skupinama, ni u zajednicama nego u SRCU pojedinca i to kroz proces UMIRANJA samima sebi. Svakoga i sve oko sebe ćemo lako ukrotiti ali sami sebe - teško. Jezik je malen ud, ali toliko zla učini. I ova blogosfera - na neki način - ponekad odražava onu zlu snagu jezika, jer, i ovo što zapisujemo da se kojim slučajem gledamo "oči u oči" - IZGOVORILI BI. I - zato - pitam sebe i vas - da li sam(smo) stvarno dovoljno evangelizirani pa da možemo druge evangelizirati, ili bismo se ipak - na trenutak - trebali vratiti "u krug"! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
16.02.2009. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi prijatelju! I sam znaš da plivati protiv struje znači biti budala u očima svijeta, a nerijetko i u očima najbližih, što sam i sam toliko puta doživio. Ali radost vjere ne ostavlja mjesta sumnji pa je onda lakše hodati po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, kako je govorio veliki Tin. Moramo priznati da istinskih svjedoka vjere u povijesti Kristove Crkve, u odnosu na golem broj takozvanih vjernika, i nije bilo previše. Svi su uglavnom bili djeca svog vremena, običaja i navada koji su više odisali poganstvom negoli istinom, putem i životom. Ali je isto tako točno da su ljudi imali malo više povjerenja u Providnost jer nisu bili zaslijepljeni znanstvenim dostignućima i propadljivim istinama kojih je vrijeme trajanja veoma kratko, ali ostavlja gotovo nepopravljive posljedice na duše i srca. Razumijem i malu količinu gorčine u tvojim riječima jer se veliki programi i planovi ne mogu ostvariti, jer se mnoge zamisli ne mogu realizirati. I ja sam nekoć bio sklon razočaranju, ali su mi se s vremenom otvorile oči kad sam počeo susretati ljude koji istinski žive vjeru, a koje u prvi mah kao takve i ne možeš prepoznati, pa sam se i sam upitao: Bože, zar nas toliko ima?! A ima i puno zajedničke molitve i zajedništva koje i nije okrunjeno obrascem zajednice jer bi pri takvom pokušaju tek nastali pravi problemi. A sotonin dim se svugdje uvlači. Točno je da je za ova vremana rečeno da neće biti vjere i da će se srca ohladiti, ali ništa nije rečeno o Velikom Božjem planu o kojem nam neprestano govori međugorska Kraljica mira. Znamo i to da se proročanstva moraju ispuniti, ali ne znamo na koji način. Ako bismo sudili po sadašnjem stanju, onda je puno više onih koji su đavlu prodali dušu, ali Bog neće dopustiti da knez svijeta odnese pobjedu, a takvo što nije nigdje ni zapisano, takav kraj ne slute ni naša srca. Dan opomene ipak će biti dan velikog obraćenja pa će nam trebati ispovjednici ili, kako Gospa veli, oni koji će nas voditi i koje je njezin Sin izabrao. Zato molimo za svećenike jer će nam bez njih sve biti uzaludno. U vječni oganj otići će tek najtvrdoglaviji, oni kojima je mržnja do kraja ovladala srcem, a takvih, moramo priznati, nema baš puno, a lako ih je i danas prepoznati jer slijede nauk kneza propasati i tlače cijeli svijet. Zato živimo u stvarnosti kakva jest, a ne u onoj kakvu bismo željeli. A kad se sve promijeni, opet će biti drukčije nego smo zamišljali. Na ovu se misao i odnosila moja rečenica kad sam rekao da ne smijemo očekivati puno jer će nam se dati i previše. Dopustimo Gospodinu da nas iznenadi, da nam donese radost kojoj neće biti kraja. Molitvu nam nitko ne može oduzeti, a ona je ipak najjače oružje protiv zloga te otkriva srcu što mu je činiti. Glavu gore i ostani mi u zdravlju i veselju!
16.02.2009. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majušna ("Isus Kralj kraljeva): " ...ali ne bih se složila da je jedina staza NOVE EVANGELIZACIJE kroz pokrete i udruge. Poznati katolički svećenik i karizmatik John Humpsch kaže da nova evangelizacija počinje od nas samih"
Ne slažeš se sa mnom ili s papama koji su to rekli, a slažeš se s jednim američkim svećenikom? Nije mi do kraja jasno. Ili su i oni i on u pravu, samo se stvar uzima iz konteksta k'o biva dvije suprotstavljene stvari? A to bi značilo da ne znaš o čemu govoriš ili ili tek otkrivaš toplu vodu ili svjesno manipuliraš. Ako bih ja sada išao retorički mogao bih ti reći kako nisi u pravu jer evangelizacija potiče od Euharistije koja je izvor i vrhunac sveg našeg djelovanja. Dakle? U pravu si kad kažeš : Jezik je malen ud, ali toliko zla učini. ... pogotovo kad se više vas žena nađe na kavi u 'neobaveznom' čavrljanju. :)
Kažeš: ...jer, i ovo što zapisujemo da se kojim slučajem gledamo "oči u oči" - IZGOVORILI BI -Ja bih sigurno i više od ovog što pišem.
A gdje evangelizacija doista počinje - ne, nije ni u skupinama, ni u zajednicama nego u SRCU pojedinca i to kroz proces UMIRANJA samima sebi - Nikad osobno posvećenje nije izuzeto izvan odnosa s zajednicom vjerujućih. Čovjek postoji tek U ODNOSU NA DRUGOG. On je biće odnosa. Iz odnosa se rodio, i bez njega se ne može niti spasiti. Recimo na primjer: Osoba koja boluje od histerije; može li ona stići do posvećenja ukoliko joj zajednica ne pomogne da prestane sebe doživljavati kao centar svemira kako bi uopće mogla 'opraštati'?
I - zato - pitam sebe i vas - da li sam(smo) stvarno dovoljno evangelizirani pa da možemo druge evangelizirati, ili bismo se ipak - na trenutak - trebali vratiti "u krug"! - Nije obraćenje poput magareta koji se jednom zajaši pa 'siluje' prema naprijed dok ne krepa. Naše obraćanje mora biti svakodnevno vraćanje u taj krug savjesti gdje osluškujemo glas koji nam govori; tješi, opominje ili potiče. Međutim, tko je taj koji smije ući u tu intimnu ložnicu koju imamo sa svojim Bogom? Tko je taj koji se smije postavljati kao gospodar nečije savjesti? Bi li uopće bilo apostola da su slušali protivne glasove koji su ih prezirali kao neuke i neugledne, nepismene itd...? Ne izabire li Bog upravo malene i prezira vrijedne da posrami mudre? Isus je svoje učenike povremeno slao da i sami čine ono što i on. Ne može se netko duhovno odgojiti kao u nekom zaštićenom inkubatoru pa onda poslati u svijet da evangelizira! Potrebno je imati povjerenja, u Gospodina, na prvom mjestu, i dopustiti mu da izvede svoje djelo, te potom u druge kojima ćemo dopustiti da budu ono na što ih sam Gospodin osobno poziva. Na žalost iz kojekakvih strahova mi nismo skloni druge odgajati u vjeri za vjeru. Najčešći problem je u komunikaciji. Ne znamo izraziti svoje osjećaje, jer ih ne znamo kontrolirati, pa ih onda skrivamo sve dok se određeni problemi ne nagomilaju. Tada je onda najlakše oprati ruke i pokušati zaboraviti svoj stid i nesposobnost biti na strani istine. A predati drugog u ruke koje se ne podižu iz srca osim kad politički lobiraju iz straha za 'svoju' baštinu, težak je grijeh! Sad si me malo potakla da objavim jedan post koji već godinama imam spreman samo ga ne objavljujem iz određenih razloga, a naslov mu je S DRUGE STRANE JEDNE TE ISTE ULICE, no nisam siguran da time neću prekršiti jedno obećanje. Mogu ti ga samo malo nazrijeti. Mislim da ćeš shvatiti! Poslušaj: Kad bi te Gospodin ovog časa upitao: Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće? Što bi izabrala? Ako kažeš da prihvataš trpljenja, onda budi beskompromisna do kraja i objavljuj ono što ti On kaže bez straha za sebe i politikanskih špekulacija! Ono što ti se u tom slučaju neće prišiti jeste LICEMJERJE. I zbog tog budi sretna. Ne živi se od ljudskih aplauza. Jao tebi kad te počmu hvaliti. Što se mene tiče, jedno je sigurno: rađe na magaretu, nego u BMW-u. I to po cijenu života. Bogatiti nam se u Bogu. --------------------------------- Haj' sad razumi što sam ti htio reći. Ako ne, još bolje :)
17.02.2009. (01:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Međugorski glas: Razumijem i malu količinu gorčine u tvojim riječima jer se veliki programi i planovi ne mogu ostvariti, jer se mnoge zamisli ne mogu realizirati. I ja sam nekoć bio sklon razočaranju, ali su mi se s vremenom otvorile oči kad sam počeo susretati ljude koji istinski žive vjeru Gdje meni spočita razočaranje? Pa, o nadi sam pisao ovih dana. :) A da sam žuću napojen, to ne skrivam. I to u kući oca moga. Je li u tom neki moj grijeh. Nisam je pio jer sam htio, nego jer mi je bila ponuđena. Sad je pak pijem dragovoljno čim mi se ponudi. A ulomke ljudskog kruha odbijam, jer su izraz licemjerja, a pogotovo kad vidim da netko misli da ih očekujem. Takve mostove odmah rušim. 'Ako mi želiš nešto dati onda nek to bude srce, a ne neki ulomci od suviška u kome se hvastaš u samodopadnosti.' Krist nam je dao čitavog sebe. Pa i kad nas siti ulomcima svog kruha u njima je On čitav, sva njegova ljubav.
Molitvu nam nitko ne može oduzeti, a ona je ipak najjače oružje protiv zloga te otkriva srcu što mu je činiti. Glavu gore i ostani mi u zdravlju i veselju!
Dakako, ono što se ne može djelovanjem može se molitvom i žrtvom. Hvala na poticaju, no nekako imam osjećaj da si pogrešno procjenio moja raspoloženja. Ne znam zašto na njih ne gledaš iz perspektive Uskrsa, a ne samo Kalvarije. Onog trenutka kada prihvatimo rane , jer one duboke nikad ne zarastaju, nego postaju proslavljene, i kad oprostimo onima koji su ih nanijeli, onda one postaju blagoslov za sve one koji prolaze slične situacije. Nitko jednom ovisniku od droge ne može pomoći kao liječeni narkoman, koji bdije uz njega poput anđela. Ne mogu to niti koji doktor ili svećenik, nego samo onaj koji mu u teškim trenucima ulijeva svojim primjerom nadu i vraća pouzdanje, tj. izlazak iz očaja i deprimiranosti. Rane liječenog ovisnika su sada proslavljene i kroz njih zrači milost Kristova. Ne znam zašto si zaključio da su tvoje rane lijek za moje, a ne obrnuto? Ako ti smijem savjetovati: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti!
P.S. Sad kad budeš čitao ovaj moj komentar pokušaj zamisliti kako ga izgovaram tihim i blagim glasom, pa ćeš vidjeti kako iz njeg ništa ne bode, niti krvari. Velika većina naših predodžbi u ovoj blogosferi je utemeljena na predrasudama, a ne na stvarnosti. One najviše govore o nama samima, a manje o drugom. Po toj analogiji ja bih sad trebao zaključiti da si se ti samo počešao gdje te zasvrbilo.
17.02.2009. (02:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne slažeš se sa mnom ili s papama koji su to rekli, a slažeš se s jednim američkim svećenikom ..." Zar sam tako napisala????
"A to bi značilo da ne znaš o čemu govoriš ili ili tek otkrivaš toplu vodu ili svjesno manipuliraš. Ako bih ja sada išao retorički mogao bih ti reći kako nisi u pravu jer evangelizacija potiče od Euharistije koja je izvor i vrhunac sveg našeg djelovanja." Čemu vrijeđanje i ponižavanje, čemu nekakav napadački stav ... pa samo sam rekla svoje mišljenje koje je u tom trenu isplivalo... ako sam te povrijedila - OPROSTI!
"Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće? " ISKRENO nisam baš sigurna da sam DOSTOJNA Kraljevstva nebeskoga, štoviše nekada mislim da su mi muke i progoni kroz koje prolazim ovdje na zemlji manuji od pakla koji sam zaslužila svojim životom. A dok trpim na ovoj zemlji, mislim kako sam tako više Kristu nalik. Možda sebe zavaravam, možda se trudim sebi olakšati ... ne znam.
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV TI OSTAVLJAM!
17.02.2009. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opet smo malo nevješti? Pa, rekla si da se ne slažeš da su pokreti i udruge trenutno jedina staza kojom je moguće ići u Novu evangelizaciju, a to kažu pape. Ja samo prenosim. Dakle, ne slažeš se s papama. Humpshova izjava je u kontekstu Pavlove preporuke da se prorokuje primjereno vjeri.
Čemu vrijeđanje i ponižavanje, čemu nekakav napadački stav ... pa samo sam rekla svoje mišljenje koje je u tom trenu isplivalo... ako sam te povrijedila - OPROSTI!
- U čemu te točno povrijedih i ponizih? Kojom riječju? Zašto u mojim riječima vidiš napad? I zašto misliš da sam se ja povrijedio, pa trebam oprostiti? Je li treba da na kraju rečenica stavljam smajliće pa da se zna da moja riječ nema težinu osude?
ISKRENO nisam baš sigurna da sam DOSTOJNA Kraljevstva nebeskoga
Nije nitko ni od dvorana nebeskih, jer se ne nađe nitko osim Jaganjca da otvori pečate Knjige.
17.02.2009. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prenijet ću komentar koji sam ostavila na jednom drugom blogu:
Molitva je život, stav života prema Bogu i prema bližnjemu, i kao životni stav treba biti prisutna u svim prilikama i neprilikama života… stalno moliti…moliti Boga da uđe u naš život u naše obitelji, da nas zahvati svojom ljubavlju i da nas vodi…sve što nas snađe što nam se događa gledati očima vjere….sve ono što želimo i za čime osjećamo potrebu, već nam je dano ako molimo na način kako je i Isus molio. Ali prije svega...vjerovanje... bez potpunog predanja Gospodinu nema spasenja.
Naišla sam na ove riječi:
Predanje - to je najvažniji stupanj bez kojega nema spasenja. Možete uspješno prijeći prva dva stupnja - čuti Evanđelje i svim srcem vjerovati u njegov sadržaj, ali poginut ćete poput nevjernika. Ako ne uzvjerujete, ne predate se Gospodinu nemate spasonosnu vjeru.
Nema predanja, a bez predanja mi samo raspravljamo...
18.02.2009. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema predanja, a bez predanja mi samo raspravljamo...
Traži se srce. Copy-paste je najpoželjniji kad je iz Isusovog srca. No, može s vremena na vrijeme i ovako. U nedostatku inspiracije.
p.s. Vrt ti je prekrasan. Tek danas ga uočiš. Govori sam za sebe. A to je PREDANJE NEČEM. Ali kao što Timi reče prolazi naličje ovog svijeta. Traži se PREDANJE NEKOM.
18.02.2009. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DA, I JA VOLIM DUGINE BOJE, KRAAASNO SI OBOJIO POJEDINE LINKOVE, SAMO MI NIJE JASNO KOJOM LOGIKOM SI ODREĐENE LINKOVE BOJIO BOJOM KOJOM SI IH OBOJIO? Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI I sestrinski BLAGOSLOV TI OSTAVLJAM!
19.02.2009. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao, nije u nedostaku inspiracije...problem je što vi želite "solo hod", a to je nehod...nekada mi se tako čini...od velike biste pomoći bili da želite hodati, da se želite kretati...ja puno manje od vas znam...a onda opet...ne znam, ali čini mi se kao da kažete: evo to je važno, sjedni na to, stani na to...sada ću isto kao i Majušna reći: možda ne znam riječima izreći ono što osjećam...
I kod Međugorskog glasa naišla sam na čistu ljudsku sebičnost... osjetljivost na ono što je moje, pa samim tim i na ono što je tuđe...
Moj osobni stav prema svemu i svima je:
Istinu ne potpisujemo mi, a svaki otklon od istine potpisujemo svi.
Ubuduće ću to jasno istaknuti.
Ostavljam gmail adresu: ljepotaduse@gmail.com
Istina se ne može niti smije svojatati...svako svojatanje skreće pozornost na onoga koji to čini, a odvraća pozornost od Boga...oduzima trenutku ono opće, Božje...to je i neka vrsta kazne, osobne ali i opće...
Sve dobro što iziđe iz naših ustiju ili iz naših pera Božje je nadahnuće...slava za sve pripada Njemu, a korist nama.
19.02.2009. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majušna, krunica- crvena zbog ružarija katekizam- sjeti se u kojoj boji je tiskan. Slučajno znam da ga imaš. lectio divine- zbog redovništva svetac dana- bordo zbog mučeničke boje krvi liturgijska meditacija- ljubičasta boja bdijenja i molitve svakodnevna čitanja- žutom bojom izlazećeg sunca biblija pretraživanje- bijelom, jer su u njoj sadržane sve ostale boje socijalni nauk- zelena, ali ne zbog pokreta zelenih, nego zbog pravedne raspodjele sveg dobra kojem mi nismo gospodari, nego upravitelji. Drugim riječima socijalna pravda za sve jednako, kao što pustinja žeđa za oazom zelenila.
Ima li logike?
19.02.2009. (16:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Valentina: duhovna BLOG misao, nije u nedostaku inspiracije...
Znao sam da će te zaintregirati. E, vidiš kako nije dobro tumačiti tuđe nakane, pogotovo kad se radi o ovakvom vidu komunikacije. Naravno da ja ne mogu znati motive zbog kojih si dijelove razmatranja jednog đakona i jednog protestanta stavila kao komentar. Je li po srijedi pomanjkanje inspiracije ili ne? Ja ne znam. No, ti bi trebala tim više biti svjesna da ti nikakvu korist ne donosi neprestano tuđe nakane dovoditi u pitanje. Nedavno sam na blogu OSCO (http://monasticism.blog.hr// ) pronašao ovaj tvoj komentar: Budući da ste simpatizer Merkatijeve simpatizerske duhovnosti velika je vjerojatnost da tekstove koje objavljeujete ne razumijete. Ili pak ovaj na post u kome je prenijela neke misli od T. Mertona: OCSO, vaš motiv se poslužio ovim tekstom čiji sadržaj nije upitan, upitan je vaš motiv a samo Bog zna koliko je on sljubljen s Njegovom voljom. OSCO ničim nije zaslužila da joj ovako obraćaš. Tim više što su na njenom blogu tekstovi koje ona pronalazi na raznim mjestima i tu ih sabire kako bi netko drugi imao od toga koristi. Ti si se pak našla da na njen trud staviš upitnik. Čak i da imaš 'dar spoznanja', nije ti dopušteno javno iznositi tuđe grijehe. Ni svećenici kod ispovijedi i pričesti koju dijele ne smiju dalje od suda savjesti onog koji govori ili pristupa tom uzvišenom činu. Ti pak ulaziš u intimnu ložnicu između osobe i njenog Gospodina. Dobro bi bilo posvijestiti si koja je uloga branitelja, a koja tužitelja pri sudu. Što koji od njih čini, te tko je to Branitelj, a tko Tužitelj?
Kažeš: I kod Međugorskog glasa naišla sam na čistu ljudsku sebičnost... osjetljivost na ono što je moje, pa samim tim i na ono što je tuđe... Ako si kojim slučajem došla do tog zaključka ponukana ovom mojom rečenicom: 'Ako mi želiš nešto dati onda nek to bude srce, a ne neki ulomci od suviška u kome se hvastaš u samodopadnosti.' , onda si mogla primjetiti kako je ona stavljena pod navodnike, što znači da se nije odnosila na njega osobno, nego je izrečena u kontekstu mog stava prema 'mrvicama ljudskog kruha' u kome se ne nalazi srce, nego se dijeli od vlastitog suviška, odnosno da ću rađe piti ponuđenu žuć, nego jesti licemjerne mrvice u kojima nema ljubavi. Ostatak mog komentara je jasan i u njemu nema osude, osim neslaganja s onim što je on iznio i pitanja koje sam mu postavio. A na to imam pravo, isto kao i on da na njega ne odgovori. Savjet koji sam mu dao na kraju, jednako važi i za tebe, kao i za mene, tj. sve nas: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti!
Dalje... Kažeš: ...problem je što vi želite "solo hod", a to je nehod... E, moja draga Valentina. Kad bi samo znala koliko moje srce plače zbog individualizma i pomanjkanja zajedništva u Crkvi, ne bi ti na pamet palo to pomisliti, a kamo li reći.
19.02.2009. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Valentina: ... čini mi se kao da kažete: evo to je važno, sjedni na to, stani na to...
Ono što govorim nastojim ne govoriti po vlastitom nahođenju, nego Crkveni nauk interpretirati i u skladu s njim živjeti. Ne tumačim ništa novo, nego iznosim ono što je već protumačeno od strane Crkve, a što se ne čini. Svaki vjernik bi trebao , ukoliko je svjestan svog proročkog dostojanstva (nažalost mnogi ni ne znaju što ono predstavlja), navještati Radosnu vijest i uvoditi druge kojima još nije dano da razumiju otajstva vjere. Problem na koji se tada nailazi vezan je uz to nerazumijevanje koje nekima zna teško pasti. Govoriti proročki znači ukazivati na ono što nije u redu i govoriti ono što jest. Drugim riječima, uloga Duha Svetog dok pokazuje Krista raspetog, je da prokazuje grijeh svijeta, s jedne strane, te dobrotu i ljubav Božju koju je očitovao davši nam svog Sina, s druge. Opasnost u koju se pri tom može upasti jeste da se ne prorokuje primjereno vjeri, te se to čini uz pomanjkanje ljubavi. Međutim, ako taj navještaj činimo svjesni odgovornosti, tj. dužnosti i iz ljubavi prema tolikim dušama koje 'ginu zbog neznanja', a prije svega prema Gospodinu, tada je najčešća reakcija, od strane onih koji su pozvani da prigrle objavljenu istinu, nezadovoljstvo i pobuna, jer to zahtijeva promjenu dotadašnjeg ponašanja. Zato se zna reći: 'Šta on/ona ima meni govoriti!? Nek pogleda sebe! U grijesima si se rodio! Ima belzebula! Tko te ovlasti!? .. itd.' Nema što nema što se neće u tajnosti skovati protiv toga/te, jer 'odvraća narod' od njih. Reći će kako širi bunu, stvara neslogu i nejedinstvo.. , a zapravo je po srijedi poziv na jedinstvo i služenje. Nekad je dovolno da netko izrekne suprotnu misao od one koja se sprovodi u djelo pa da bude proglašen disidentom i buntovnikom bez razloga, a da se ne uvide neke nelogičnosti koje među nama na momente sliče na odnose u jednoj sekti i na 'zatvor bez zidova', a ne na istinsko zajedništvo u Kristu. Glavna karakteristika istinskog proroka Božjeg jeste neomiljenost. Po njoj ga se nalakše prepoznaje. Zato, kad iščitavaš u mojim postovima i komentarima: evo to je važno, sjedni na to, stani na to... znaj da sebe ne isključujem iz svega toga. Probaj iščitati ovako: evo to nam je važno, sjednimo na to, stanimo na to. Toliko sam ti puta to do sada rekao. Kad govorim što nije u redu, meni prvom ta Riječ kaže: Ti koji drugom govoriš, ti si taj. Ti koji drugima tovariš terete, sam ni prstom ne pomičeš da ih pomakneš. Ti koji koriš, tebi prvom stega ne prija. I ne mogu drugačije se ne osjećati. Da, ja sam taj! No, ti ne možeš reći da ti nisi ta, jer svi sagriješismo. Zato, budući nam je dužnost navještati, mi nikad sami sebe ne uzdižemo iznad drugih, nego osuđujemo zlo (i dajemo slavu Bogu) al' čovjeka nikada, jer u protivnom osuđujemo sami sebe! Kad kod pričesti kažemo AMEN na riječi TIJELO KRISTOVO, mi tada ne kažemo Amen samo Isusu, nego i svim njegovim udovima, a to smo mi. Ukoliko nismo u miru s njima, mi uzalud častimo Gospodina. Dapače, jedemo svoju osudu. Slijediti Krista znači između ostalog prihvatiti progon i nerazumijevanje radije nego pristati na kompromis sa svijetom. Cijena te beskompromisnosti nekad može biti mala, a nekad ona čak zahtijeva vjernost i po cijenu smrti. U jednom prethodnom postu napisah @majušnoj sljedeće: Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće? Dakle?
19.02.2009. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vama je potrebna jedna jako dobra lekcija, a nju vam može dati samo Gospodin.
Umjesto što se prekidate dokazati ono što nikad dokazati nećete bilo bi bolje da slušate Božji glas, da ne govorite vi nego Bog u vama, pa kada budete to osjetili nećete potpisivati ono čega niste autor, nego ćete prenositi ono što Bog želi da nekome ili negdje prenesete...tada vam neće trud biti uzaludan, nego će vam svaka vaša namjera biti blagosovljena, a do tada ...
Mislite da puno toga znate, ali ja ću vam reći da molo toga razumijete...po svemu se to vidi...
Svih vas muči Copu Paste, muči vas autorstvo...što mislite što Isusa muči, jeste li se kad pitali to...jeste li se kada pitali: Jesam li ja u pravu...je li moj stav ispravan...pitati sebe znači pitati svoju savjest, učiniti prvi korak prema Bogu, pitati Boga...
Reklo bi se da nije, a je...najteže je služiti istini...
Niti jedan tekst nikada nisam prenijela COPY Paste metodom, a da ga prije nisam razumjela i prihvatila (onako kako sam ga razumjela, tako sam ga i prenijela, s namjerom da i onaj drugi tako učini, da prenosimo jedni drugima, da svatko od nas da svoj doprinos spoznavanju istine,
a ne da trpamo svoje ladice mrtvim tekstovima, strogo potpisanim...
Sa svakom novom iskricom svjetlo je jače.
I vama i još nekima ladice su pretrpane...
Nismo autori niti gospodari istine, Istinu potpisuje samo Jedan, a otklon od istine svi.
Vas dobra lekcija neće zaobići... puno ste toga trebali vidjeti, a niste...puno ste puta trebali reagirati, a niste...
Doć će netko do vaših prepunih ladica, uzet vaše spise u učiniti s njima ono što je potrebno, oživjet će ih...(što mislite tko će to biti)
Besplodnih rasprava i mrtvih riječi na papiru ne da je previše...mislim da je njihovo vrijeme prošlo...
U nekom od prijašnjih vaših postova pročitah: dr. Nela Gašpar Dr. Veronika s. Nela Gašpar dojmljivo je sudionicima TPT-a približila temu vezanu uz problematiku redoslijeda sakramenata inicijacije....sestru Nelu poznajem...
Moramo se bojati svih osjećaja koji nisu Božji...
20.02.2009. (09:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Valentina napisa: vama je potrebna jedna jako dobra lekcija, a nju vam može dati samo Gospodin.
- Zašto se onda toliko mučiš?
Umjesto što se prekidate dokazati ono što nikad dokazati nećete bilo bi bolje da slušate Božji glas, da ne govorite vi nego Bog u vama, pa kada budete to osjetili nećete potpisivati ono čega niste autor,
- Misliš u ovom smislu: Istinu ne potpisujemo mi, a svaki otklon od istine potpisujemo svi. Ja potpisujem s pseudonim 'mistagog' svoje tekstove. Nigdje nećeš pronaći moje puno ime i prezime ispod njih. Iako da to i činim, ne vidim u tom ništa loše, ni kod koga, a kod pape ili svog biskupa, najmanje. Ako smijem primjetiti, vrlo slaba i prizvoljna argumentacija, a što se tiče tvog suda o 'mom slušanju glasa Božjeg', samo potvrđuješ gore rečeno.
nego ćete prenositi ono što Bog želi da nekome ili negdje prenesete...tada vam neće trud biti uzaludan, nego će vam svaka vaša namjera biti blagosovljena, a do tada ...
- .. da slušam tebe, jer ti znaš što Bog želi od mene, te kome i gdje trebam nešto govoriti?
Mislite da puno toga znate, ali ja ću vam reći da molo toga razumijete...po svemu se to vidi...
- Mislim se da li da umjesto 'Ti presudi!', kažem 'Ti kaza!' Što ti više paše?
Svih vas muči Copu Paste, muči vas autorstvo...što mislite što Isusa muči, jeste li se kad pitali to...jeste li se kada pitali: Jesam li ja u pravu...je li moj stav ispravan...pitati sebe znači pitati svoju savjest, učiniti prvi korak prema Bogu, pitati Boga...Reklo bi se da nije, a je...najteže je služiti istini...
- Nikad neka falsificirana slika ne muči onoga koji je gleda kao onoga koji ju je sačinio. U pravu si kad kažeš da je teže služiti istini, nego laži.
Niti jedan tekst nikada nisam prenijela COPY Paste metodom, a da ga prije nisam razumjela i prihvatila (onako kako sam ga razumjela, tako sam ga i prenijela, s namjerom da i onaj drugi tako učini, da prenosimo jedni drugima, da svatko od nas da svoj doprinos spoznavanju istine,
- Ne kažem da nije tako, iako su mi se s vremena na vrijeme rađale sumnje glede tvojih namjera. Ali, nikad ih nisam javno iznosio kao ti npr. na OSCO blogu i drugdje, pa i na ovom nebrojeno puta. Ogromna većina tvojih komentara su bazirane na sumnji u nečije nakane, a samo mali dio na djelima (činjenicama).
a ne da trpamo svoje ladice mrtvim tekstovima, strogo potpisanim...
- Za nekog mogu biti 'mrtve riječi' jer je mrtav u duhu, budući se duhovno razlaže duhovnima. Varaš se ako misliš da nemam iskustva iz susreta s živom Riječju. Već sam ti jednom rekao da ću jednog dana možda prebaciti s dedukcije na indukciju, no sad za sad držim korisnijim pisati o onom što nas se tiče sveukupno, jer 'vjerniku iz sakristije' nedostaje svijest o crkvenosti, zajedništvu, crkvenom dinamizmu, angažiranom laikatu, pravima i dužnostima koje iz tog proizlaze, ... apostolatu laika, .. a ne samo o intimističkom i subjektivnom doživljaju Boga, do kojeg ću držati kao do nekog idola koji moram suprotstaviti drugom u nadmenom dokazivanju i hvastanju. Mnogi su ostali na toj prvoj stepenici i do dan danas nisu prohodali. Na mlijeku su! Inače, ostaje mi nejasno što si mislila pod onim 'strogo potpisanim'?
Vas dobra lekcija neće zaobići... puno ste toga trebali vidjeti, a niste...puno ste puta trebali reagirati, a niste...
- E, vidiš postoje neki koji smatraju da bih ja svoj doživljaj trebao smanjiti, a ne pojačati.. kao što ti veliš. A nekim slučajem puno više držim do njihovog mišljenja nego do tvog.
Doć će netko do vaših prepunih ladica, uzet vaše spise u učiniti s njima ono što je potrebno, oživjet će ih...(što mislite tko će to biti)
- Svojevremeno sam radio u jednim dnevnim novinama kao dopisnik, te uređivao jedan tjedan u mjesecu 'Duhovna misao' na jednom radiju. Od tada sam se posebno zainteresirao za istraživačko novinarstvo. Možda nije hvale vrijedno kao tvoj vrt, ali svejedno dobro bi mi došlo kad bi se netko našao tko će mi prekucati rukopise. Dovoljno će mi biti da ih moja djeca pročitaju jednog dana kad napustim ovu zemljo-sferu. Za druge se puno ne sekiram. Nemoj ni ti.
Besplodnih rasprava i mrtvih riječi na papiru ne da je previše...mislim da je njihovo vrijeme prošlo...
- Napokon da na nešto mogu reći Amen svim svojim srcem. Tvojih nakana se neću doticati.
p.s. Ovaj put ti opraštam samo iz jednog razloga. A taj razlog sam ja sam sebi. A dr. Nelu Gašpar pozdravi i poruči joj da mi se kod nje najviše dopalo to što je ukazala na nužnost novog produbljivanja nauka o Duhu Svetomu u teološkom promišljanju nakon II. vatikanskog sabora, bez obzira što je njeno predavanje iznova potaklo staru priču o krizmi prije ili poslije. To što je ti poznaješ osobno, to je DOBRO ZA TEBE.
20.02.2009. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad neka falsificirana slika ne muči onoga koji je gleda kao onoga koji ju je sačinio. U pravu si kad kažeš da je teže služiti istini, nego laži.
Tko je sliku načinio, i još nešto, o kojoj slici govorimo?
Možada sam ja u zabludi, ali zar svi mi ne moramo biti privučeni Originalu?
Nisu li svi "originali" osim pravog falsifikati?
Pa, onda je li veći fasifikat onaj prije ili onaj poslije?
Pa, nije li onaj poslije malo manji falsifikat od onog prije, jer ne zaboravimo sve osim originala je falsifikat?
Duhovna blog misa, samo je jedan original...podjelu na original i falsifikat i sve ono što to znači izmislili smo mi...naša taština, a ne Bog.
Svaki zahvat učinjen s Božjom pomoći na nesavršenom pomak je prema Originalu...
U nesavršenom smo, a ne u originalima i falsifikatima.
Dovoljno će mi biti da ih moja djeca pročitaju jednog dana kad napustim ovu zemljo-sferu. Za druge se puno ne sekiram. Nemoj ni ti.
Ja u svoju djecu želim ugraditi osjećaj za opće vrijednosti, sve što sam ikad učinila, ako jesam, Božja je zasluga, malo moje volje i njegovo potpirivanje moje ljubavi... sve pripada Njemu.
Brinem se za sve i svih, uključujući sebe i svoje.
Od mene vam je oprošteno jer vam i imam što oprostiti, a od Boga molim da vam bude.
20.02.2009. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Valentina, Je li ovo ono što te zapravo zasmetalo: "Znao sam da će te zaintregirati. E, vidiš kako nije dobro tumačiti tuđe nakane, pogotovo kad se radi o ovakvom vidu komunikacije. Naravno da ja ne mogu znati motive zbog kojih si dijelove razmatranja jednog đakona i jednog protestanta stavila kao komentar. Je li po srijedi pomanjkanje inspiracije ili ne? Ja ne znam. No, ti bi trebala tim više biti svjesna da ti nikakvu korist ne donosi neprestano tuđe nakane dovoditi u pitanje. " Dakle, kao što rekoh: Ja ne znam Nigdje te ne osudih, niti rekoh nešto o namjeri s kojim si učinila taj copy-paste. Ono što mi je bila namjera jeste da ti ukažem na neprestano tumačenje tuđih nakana, umjesto da se držiš činjenica, tj. onog što ljudi napišu i držiš mog savjeta koji jednako važi za sve: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti! Međutim, kao da sam dirnuo u osinjak. A jesam li bio svjestan što činim, to samo Bog zna... ... a i da jesam, imam pravo zbaciti onoga tko me 'zajahao' kao svoga konja, svojinu svoju.
20.02.2009. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Probuditi nam je i drugačije misli: Imam nadu da će Bog biti uz mene, da me ni u tom času neće napustiti.
Takve misli treba unosit u svoj život. Ne razmišljati samo o smrti. Nastojat mi je, dakle, svjesnije i savjesnije živjeti - kao vjernica koja ima Božje obećanje, da će nakon ovozemaljskog života sretno živjeti s Bogom.
Živjeti sada za život vječni...otići s ovog svijeta ne znači umrijeti...
Ovo je potpuno, u potpunosti moje, s tim živim i s tim idem naprijed.
A vama su to dijelovi razmatranja jednog đakona i jednog protestanta.
Vidite što znači stavljati osobu uz istinu ili dijelove istine ili pak poluistinu...
Po meni, vi ,dragi moj, idete dalje duhovno osiromašeni...
Kad bismo htjeli drugome napakostiti, sebi nanesemo štetu.
Duhovna blog misao, takav pristup nije dobar.
20.02.2009. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je potpuno, u potpunosti moje, s tim živim i s tim idem naprijed.
- Dobro za tebe! Samo naprijed!
A vama su to dijelovi razmatranja jednog đakona i jednog protestanta.
- Morat ću od tebe učiti kako kod drugih primjećivati ono što je dobro na njima? Možda i bih da ne znam da kolerik nije sam po sebi sposoban dobro drugog primjećivati kao dobro, nego kao slabost i da pohvaliti drugog za njega znači gubitak. Uzalud se mučiš. Moje crvene krpe koje ti bacam pred oči su uvijek sa sigurne udaljenosti. I zatornik posluži svojoj svrsi!
Po meni, vi ,dragi moj, idete dalje duhovno osiromašeni...
- Kao što rekoh kolerik dobro drugog ne doživljava kao dobro, nego kao slabost, a osjeća se dobro samo kad svoje emocije isprazni nad tim 'slabićem'.
Kad bismo htjeli drugome napakostiti, sebi nanesemo štetu. Duhovna blog misao, takav pristup nije dobar.
- Ha,ha, ha ... :))) Pričaj mi malo o drugom, kako bih znao kakav si! - stara, a tako uvijek nova i aktualna izreka uvijek ima mjesta, ne samo svakodnevno, nego izgleda i svakog časa.
20.02.2009. (13:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No, da zatvorimo ovu temu. Jedino što bih dodatno podvukao jeste kako se uvijek nađe onih RETRO SNAGA koji bi drugog strmoglavili niz liticu kad čuju da ovaj kaže: 'Na meni je Duh Gospodnji. Posla me biti blagovjesnikom.' Onima koji to osporavaju ili kažu poput ovog 'Tko te ovlasti?' ili 'Nije li ovo drvodjeljin sin!?' može se odgovoriti samo s ovim protupitanjem: 'Kažite i vi meni tko ovlasti Ivana Krstitelja pa ću i ja vama reći tko mene ovlasti!' ... ili 'tko ovlasti Ivana Merza?'
20.02.2009. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Probuditi nam je i drugačije misli: Imam nadu da će Bog biti uz mene, da me ni u tom času neće napustiti.
Takve misli treba unosit u svoj život. Ne razmišljati samo o smrti. Nastojat mi je, dakle, svjesnije i savjesnije živjeti - kao vjernica koja ima Božje obećanje, da će nakon ovozemaljskog života sretno živjeti s Bogom.
Živjeti sada za život vječni...otići s ovog svijeta ne znači umrijeti...
16.02.2009. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Laici su i danas, kao i uvijek, prepoznatljivi u društvu i Crkvi u onoj mjeri u kojoj ih se želi vidjeti, akceptirati i prihvaćati. Laici su doslovce zrnja plodonosna, a tako je oduvijek i bilo, ali kokoš stvarno treba uvjeriti da će svako zrno dati puno više ploda i koristi ako se zasije u zemlju, nego ako se proguta i završi kao hrana nezasitnom želucu. Današnje vrijeme, umorno od bivših ideala i promašaja, ne pogoduje razvoju velikih pokreta, pa tako i Crkvenih, ali je zato sve više pojedinaca koji u dubini srca prihvaćaju otajstvo vjere, koji riječju, djelom i životom istinski svjedoče ljubav Gospodinovu, koji neprimjetno žive u svim društvenim slojevima, koji su proplamsaj Evanđelja, nezamijetne iskrice koje iza sebe ostavljaju ozdravljujući trag, smjerokaz što vodi prema Putu, jasnoću koja pomaže i koja će mnogima pomoći da se ne izgube u magluštinama svijeta. Nama je, u okviru onoga što nam je dano i što možemo nositi, slijediti riječi Međugorske ruže, a znak i poziv na intenzivnije okupljanje uputit će nam Gospa. Mi smo i danas zajedništvo u Božjoj svjetlosti, a već sutra, kad se odijeli svjetlo od tame, bit ćemo plamen na obrambenim nasipima što ne dopuštaju nabujalom mrakostaju preplaviti oazu vjere. Molimo i ne očekujmo previše, ali zato ćemo dobiti pono, drukčije i ljepše negoli možemo i sanjati. Uostalom, ako se ravnamo po savjesti, nemamo se čega, a niti koga bojati. Jer prije stvaranja bilo je Svjetlo i poslije svega ostat će Svjetlo, Euharistijska stvarnost koja obnavlja i liječi.
Ovo ti govorim kao brat bratu jer ti je i samome puno toga već odavno jasno. A ti se i dalje opterećuješ, a ponekad i mučiš, "velikim" stvarima i idejama, dok u "malima", svuda oko nas, već rastu plodovi što će svojom ljepotom i veličinom nadrasti sve ono čemu smo se divili i prerasti sve ono na čemu smo posrtali. Važno je sačuvati kvasac vjere pa će i kruha biti u izobilju jer bogata je žitnica Srca Marijina.
P.s. u znaku preporuke: In memorian ostavi zapisan na blogu jer jednom izrečeno ostaje zauvijek, a Božjoj mudrosti i milosrđu prepustimo brisanje svega što ne bi u njegovoj volji, pa tako i virtualnost u kojoj kukolj raste uz pšenicu.
16.02.2009. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Srećom Marko je živ odabrao je danas novi početak. Neka mu je sretno. Pozdrav.
16.02.2009. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Valentina,
doista što nas može rastaviti od ljubavi Kristove kad je smrt dobitak. Uostalom, ukoliko ne umremo sebi nećemo naći istinski život. Cijeli naš život bi zapravo trebao biti umiranje. Toliko je toga čemu još uvijek nismo umrli. Tko će poći od sebe!? Samo onaj koji ima vjeru! Oko nje se sve vrti. Samo po njoj nam je moguće ugoditi Bogu i zavrijediti da kroz vječnost budemo kraj njega, tj. u njemu.
@Međugorski glas: Laici su i danas, kao i uvijek, prepoznatljivi u društvu i Crkvi u onoj mjeri u kojoj ih se želi vidjeti, akceptirati i prihvaćati.
Nisam baš siguran. Za ona vremena bijaše rečeno da neće biti vjere, a da će ljubav u srcima ohladiti. Teško je pronaći nekog tko se odvažio plivati protiv modernističkih struja. Dim sotonin je ušao i u Crkvu.
Gospina 'mala peta', tj. maleni, prezreni i marginalizirani koji se ne snalaze u ovom svijetu, bivaju odgajani u Srcu Marijinu, no riječ je o ostatku. Isusove oči se pune krvavim suzama dok gleda koliki broj duša biva izgubljeno za svu vječnost. Naša radost ne bi trebala biti u tome što znamo da je zlo nema vlast nad nama, nego u tome što je svakom od nas pripravljen stan u nebu. Nažalost mnogo je onih koji ga neće ugledati. To bi trebala biti i naša bol. Onaj koga ta bol ne razdire ne može reći da ljubi Boga. Niti može biti miran i zadovoljan. Ova bol mora biti pokretački motiv. Ukoliko to nije, velika je opasnost da Božju stvar podredimo osobnom interesu. Kažeš: Molimo i ne očekujmo previše, ali zato ćemo dobiti pono, drukčije i ljepše negoli možemo i sanjati. Uostalom, ako se ravnamo po savjesti, nemamo se čega, a niti koga bojati. Jer prije stvaranja bilo je Svjetlo i poslije svega ostat će Svjetlo, Euharistijska stvarnost koja obnavlja i liječi.
Ovo ti govorim kao brat bratu jer ti je i samome puno toga već odavno jasno. A ti se i dalje opterećuješ, a ponekad i mučiš, "velikim" stvarima i idejama, dok u "malima", svuda oko nas, već rastu plodovi što će svojom ljepotom i veličinom nadrasti sve ono čemu smo se divili i prerasti sve ono na čemu smo posrtali.
Ja ne mogu da ne očekujem ukoliko znam da nešto molim po volji Božjoj. On je vjeran svojim obećanjima. Nastojim imati vjeru koja očekuje, jer je Isus rekao da kad nešto molimo vjerujemo da smo to već primili. U svom prethodnom postu u kome sam govorio o tome da BOG MOŽE I HOĆE, odnosno da je potrebno imati aktivnu vjeru u njegovu svemoć i njegovo milosrđe, na jednom mjestu sam rekao sljedeće: Mi se ne molimo zato da vidimo hoće li Bog intervenirati, nego zato jer on hoće i može 'ispružiti svoju ruku nad nas. Ono što se od nas očekuje jeste otvorenost i vjera u njegova obećanja. Sve je pred nama kao na stolu. Isus je sa svoje strane sve učinio. Na nama je da u vjeri iskoračimo i uzmemo ono što nam pripada.
Jedno je poziv na svetost, na koju smo svi pozvani bez izuzetka, no nikako ne mogu da se otmem dojmu da kad netko iskorači proročki da ga se hoće strmoglaviti niz liticu. Bojim se da je u glavama ogromne većine i laika i klerika još uvijek predkoncilski način doživljavanja Crkve. I pitam se dokle će ova intimistička pobožnost, individualizam u vjeri, pomanjkanje zajedništva i subjektivističko tumačenje objavljenih istina o Bogu biti na snazi... I pitam se u čemu je grijeh htjeti malo više znati TKO JE MOJA MAJKA (CRKVA), što ona kaže, koje su njene smjernice, što je riječ Božja za sadašnji trenutak, kojim nam je stazama krenuti... Da! Ima nas, samo kao da ne znamo puta. Za hod kroz 'pustinju' potrebna je karavana braće. Potrebni su nam pokreti, udruge i zajednice vjernika koje će imati doživljaj Crkve i bratske ljubavi. "Crkva je DOM I ŠKOLA ZAJEDNIŠTVA!"- kaže nam blagopokojni papa I.Pavao II. Toliko je toga rečeno s vrha, a što se ne čini. Pa, zar da šutimo!? Ne važi li i za laike isto upozorenje: "Jao meni ako ne navještam Evanđelja!" Ili: "Reci im, poslušali ili ne poslušali!", jer ako ne, smatrat ćemo se dionicima grijeha, te možda i većim krivcima jer bijasmo svjesni potrebe navještaja.
Kažeš i ovo: Današnje vrijeme, umorno od bivših ideala i promašaja, ne pogoduje razvoju velikih pokreta, pa tako i Crkvenih, ali je zato sve više pojedinaca koji u dubini srca prihvaćaju otajstvo vjere, koji riječju, djelom i životom istinski svjedoče ljubav Gospodinovu, koji neprimjetno žive u svim društvenim slojevima, koji su proplamsaj Evanđelja, nezamijetne iskrice koje iza sebe ostavljaju ozdravljujući trag, smjerokaz što vodi prema Putu, jasnoću koja pomaže i koja će mnogima pomoći da se ne izgube u magluštinama svijeta.
Jako lijepo sročeno, no nažalost ne odgovara istini. Od Drugog Vatikanskog na ovamo sve pape govore o potrebi Nove evangelizacije, a najveći akcenat u njoj stavljaju na pokrete i udruge kao jedinu stazu kojom je danas moguće krenuti. Oni su poput agregatna u ovom poganskom društvu. Problem je u neorganiziranosti laikata, koji je debelo indoktriniran duhom ovog svijeta, a taj sekularizam je lako uočljiv i u ovoj blogosf
16.02.2009. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Možda će izgledati kao da se prepucavam s vama, ali, doista nemam tu namjeru. duhovnaBLOGmisao kaže "sve pape govore o potrebi Nove evangelizacije, a najveći akcenat u njoj stavljaju na pokrete i udruge kao jedinu stazu kojom je danas moguće krenuti", ali ne bih se složila da je jedina staza NOVE EVANGELIZACIJE kroz pokrete i udruge. Poznati katolički svećenik i karizmatik John Humpsch kaže da nova evangelizacija počinje od nas samih. To je tako krasno slikovito opisao, veleći otprilike ovako: "Sjednite na pod, kredom nacrtajte oko sebe krug i počnite evangelizaciju ali počnite od osoba koje se nalaze u krugu - a to ste samo vi" A gdje evangelizacija doista počinje - ne, nije ni u skupinama, ni u zajednicama nego u SRCU pojedinca i to kroz proces UMIRANJA samima sebi. Svakoga i sve oko sebe ćemo lako ukrotiti ali sami sebe - teško. Jezik je malen ud, ali toliko zla učini. I ova blogosfera - na neki način - ponekad odražava onu zlu snagu jezika, jer, i ovo što zapisujemo da se kojim slučajem gledamo "oči u oči" - IZGOVORILI BI. I - zato - pitam sebe i vas - da li sam(smo) stvarno dovoljno evangelizirani pa da možemo druge evangelizirati, ili bismo se ipak - na trenutak - trebali vratiti "u krug"!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
16.02.2009. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Dragi prijatelju!
I sam znaš da plivati protiv struje znači biti budala u očima svijeta, a nerijetko i u očima najbližih, što sam i sam toliko puta doživio. Ali radost vjere ne ostavlja mjesta sumnji pa je onda lakše hodati po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, kako je govorio veliki Tin. Moramo priznati da istinskih svjedoka vjere u povijesti Kristove Crkve, u odnosu na golem broj takozvanih vjernika, i nije bilo previše. Svi su uglavnom bili djeca svog vremena, običaja i navada koji su više odisali poganstvom negoli istinom, putem i životom. Ali je isto tako točno da su ljudi imali malo više povjerenja u Providnost jer nisu bili zaslijepljeni znanstvenim dostignućima i propadljivim istinama kojih je vrijeme trajanja veoma kratko, ali ostavlja gotovo nepopravljive posljedice na duše i srca.
Razumijem i malu količinu gorčine u tvojim riječima jer se veliki programi i planovi ne mogu ostvariti, jer se mnoge zamisli ne mogu realizirati. I ja sam nekoć bio sklon razočaranju, ali su mi se s vremenom otvorile oči kad sam počeo susretati ljude koji istinski žive vjeru, a koje u prvi mah kao takve i ne možeš prepoznati, pa sam se i sam upitao: Bože, zar nas toliko ima?! A ima i puno zajedničke molitve i zajedništva koje i nije okrunjeno obrascem zajednice jer bi pri takvom pokušaju tek nastali pravi problemi. A sotonin dim se svugdje uvlači.
Točno je da je za ova vremana rečeno da neće biti vjere i da će se srca ohladiti, ali ništa nije rečeno o Velikom Božjem planu o kojem nam neprestano govori međugorska Kraljica mira. Znamo i to da se proročanstva moraju ispuniti, ali ne znamo na koji način. Ako bismo sudili po sadašnjem stanju, onda je puno više onih koji su đavlu prodali dušu, ali Bog neće dopustiti da knez svijeta odnese pobjedu, a takvo što nije nigdje ni zapisano, takav kraj ne slute ni naša srca. Dan opomene ipak će biti dan velikog obraćenja pa će nam trebati ispovjednici ili, kako Gospa veli, oni koji će nas voditi i koje je njezin Sin izabrao. Zato molimo za svećenike jer će nam bez njih sve biti uzaludno. U vječni oganj otići će tek najtvrdoglaviji, oni kojima je mržnja do kraja ovladala srcem, a takvih, moramo priznati, nema baš puno, a lako ih je i danas prepoznati jer slijede nauk kneza propasati i tlače cijeli svijet.
Zato živimo u stvarnosti kakva jest, a ne u onoj kakvu bismo željeli. A kad se sve promijeni, opet će biti drukčije nego smo zamišljali. Na ovu se misao i odnosila moja rečenica kad sam rekao da ne smijemo očekivati puno jer će nam se dati i previše. Dopustimo Gospodinu da nas iznenadi, da nam donese radost kojoj neće biti kraja. Molitvu nam nitko ne može oduzeti, a ona je ipak najjače oružje protiv zloga te otkriva srcu što mu je činiti. Glavu gore i ostani mi u zdravlju i veselju!
16.02.2009. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna ("Isus Kralj kraljeva): " ...ali ne bih se složila da je jedina staza NOVE EVANGELIZACIJE kroz pokrete i udruge. Poznati katolički svećenik i karizmatik John Humpsch kaže da nova evangelizacija počinje od nas samih"
Ne slažeš se sa mnom ili s papama koji su to rekli, a slažeš se s jednim američkim svećenikom? Nije mi do kraja jasno. Ili su i oni i on u pravu, samo se stvar uzima iz konteksta k'o biva dvije suprotstavljene stvari? A to bi značilo da ne znaš o čemu govoriš ili ili tek otkrivaš toplu vodu ili svjesno manipuliraš. Ako bih ja sada išao retorički mogao bih ti reći kako nisi u pravu jer evangelizacija potiče od Euharistije koja je izvor i vrhunac sveg našeg djelovanja. Dakle?
U pravu si kad kažeš : Jezik je malen ud, ali toliko zla učini. ... pogotovo kad se više vas žena nađe na kavi u 'neobaveznom' čavrljanju. :)
Kažeš: ...jer, i ovo što zapisujemo da se kojim slučajem gledamo "oči u oči" - IZGOVORILI BI
-Ja bih sigurno i više od ovog što pišem.
A gdje evangelizacija doista počinje - ne, nije ni u skupinama, ni u zajednicama nego u SRCU pojedinca i to kroz proces UMIRANJA samima sebi
- Nikad osobno posvećenje nije izuzeto izvan odnosa s zajednicom vjerujućih. Čovjek postoji tek U ODNOSU NA DRUGOG. On je biće odnosa. Iz odnosa se rodio, i bez njega se ne može niti spasiti. Recimo na primjer: Osoba koja boluje od histerije; može li ona stići do posvećenja ukoliko joj zajednica ne pomogne da prestane sebe doživljavati kao centar svemira kako bi uopće mogla 'opraštati'?
I - zato - pitam sebe i vas - da li sam(smo) stvarno dovoljno evangelizirani pa da možemo druge evangelizirati, ili bismo se ipak - na trenutak - trebali vratiti "u krug"!
- Nije obraćenje poput magareta koji se jednom zajaši pa 'siluje' prema naprijed dok ne krepa. Naše obraćanje mora biti svakodnevno vraćanje u taj krug savjesti gdje osluškujemo glas koji nam govori; tješi, opominje ili potiče. Međutim, tko je taj koji smije ući u tu intimnu ložnicu koju imamo sa svojim Bogom? Tko je taj koji se smije postavljati kao gospodar nečije savjesti? Bi li uopće bilo apostola da su slušali protivne glasove koji su ih prezirali kao neuke i neugledne, nepismene itd...? Ne izabire li Bog upravo malene i prezira vrijedne da posrami mudre? Isus je svoje učenike povremeno slao da i sami čine ono što i on. Ne može se netko duhovno odgojiti kao u nekom zaštićenom inkubatoru pa onda poslati u svijet da evangelizira! Potrebno je imati povjerenja, u Gospodina, na prvom mjestu, i dopustiti mu da izvede svoje djelo, te potom u druge kojima ćemo dopustiti da budu ono na što ih sam Gospodin osobno poziva. Na žalost iz kojekakvih strahova mi nismo skloni druge odgajati u vjeri za vjeru. Najčešći problem je u komunikaciji. Ne znamo izraziti svoje osjećaje, jer ih ne znamo kontrolirati, pa ih onda skrivamo sve dok se određeni problemi ne nagomilaju. Tada je onda najlakše oprati ruke i pokušati zaboraviti svoj stid i nesposobnost biti na strani istine. A predati drugog u ruke koje se ne podižu iz srca osim kad politički lobiraju iz straha za 'svoju' baštinu, težak je grijeh!
Sad si me malo potakla da objavim jedan post koji već godinama imam spreman samo ga ne objavljujem iz određenih razloga, a naslov mu je S DRUGE STRANE JEDNE TE ISTE ULICE, no nisam siguran da time neću prekršiti jedno obećanje. Mogu ti ga samo malo nazrijeti. Mislim da ćeš shvatiti! Poslušaj:
Kad bi te Gospodin ovog časa upitao: Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće? Što bi izabrala? Ako kažeš da prihvataš trpljenja, onda budi beskompromisna do kraja i objavljuj ono što ti On kaže bez straha za sebe i politikanskih špekulacija!
Ono što ti se u tom slučaju neće prišiti jeste LICEMJERJE. I zbog tog budi sretna. Ne živi se od ljudskih aplauza. Jao tebi kad te počmu hvaliti.
Što se mene tiče, jedno je sigurno: rađe na magaretu, nego u BMW-u. I to po cijenu života. Bogatiti nam se u Bogu.
---------------------------------
Haj' sad razumi što sam ti htio reći. Ako ne, još bolje :)
17.02.2009. (01:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Međugorski glas: Razumijem i malu količinu gorčine u tvojim riječima jer se veliki programi i planovi ne mogu ostvariti, jer se mnoge zamisli ne mogu realizirati. I ja sam nekoć bio sklon razočaranju, ali su mi se s vremenom otvorile oči kad sam počeo susretati ljude koji istinski žive vjeru
Gdje meni spočita razočaranje? Pa, o nadi sam pisao ovih dana. :)
A da sam žuću napojen, to ne skrivam. I to u kući oca moga. Je li u tom neki moj grijeh. Nisam je pio jer sam htio, nego jer mi je bila ponuđena. Sad je pak pijem dragovoljno čim mi se ponudi. A ulomke ljudskog kruha odbijam, jer su izraz licemjerja, a pogotovo kad vidim da netko misli da ih očekujem. Takve mostove odmah rušim. 'Ako mi želiš nešto dati onda nek to bude srce, a ne neki ulomci od suviška u kome se hvastaš u samodopadnosti.' Krist nam je dao čitavog sebe. Pa i kad nas siti ulomcima svog kruha u njima je On čitav, sva njegova ljubav.
Molitvu nam nitko ne može oduzeti, a ona je ipak najjače oružje protiv zloga te otkriva srcu što mu je činiti. Glavu gore i ostani mi u zdravlju i veselju!
Dakako, ono što se ne može djelovanjem može se molitvom i žrtvom.
Hvala na poticaju, no nekako imam osjećaj da si pogrešno procjenio moja raspoloženja. Ne znam zašto na njih ne gledaš iz perspektive Uskrsa, a ne samo Kalvarije. Onog trenutka kada prihvatimo rane , jer one duboke nikad ne zarastaju, nego postaju proslavljene, i kad oprostimo onima koji su ih nanijeli, onda one postaju blagoslov za sve one koji prolaze slične situacije. Nitko jednom ovisniku od droge ne može pomoći kao liječeni narkoman, koji bdije uz njega poput anđela. Ne mogu to niti koji doktor ili svećenik, nego samo onaj koji mu u teškim trenucima ulijeva svojim primjerom nadu i vraća pouzdanje, tj. izlazak iz očaja i deprimiranosti. Rane liječenog ovisnika su sada proslavljene i kroz njih zrači milost Kristova.
Ne znam zašto si zaključio da su tvoje rane lijek za moje, a ne obrnuto?
Ako ti smijem savjetovati: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti!
P.S. Sad kad budeš čitao ovaj moj komentar pokušaj zamisliti kako ga izgovaram tihim i blagim glasom, pa ćeš vidjeti kako iz njeg ništa ne bode, niti krvari. Velika većina naših predodžbi u ovoj blogosferi je utemeljena na predrasudama, a ne na stvarnosti. One najviše govore o nama samima, a manje o drugom. Po toj analogiji ja bih sad trebao zaključiti da si se ti samo počešao gdje te zasvrbilo.
17.02.2009. (02:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
"Ne slažeš se sa mnom ili s papama koji su to rekli, a slažeš se s jednim američkim svećenikom ..."
Zar sam tako napisala????
"A to bi značilo da ne znaš o čemu govoriš ili ili tek otkrivaš toplu vodu ili svjesno manipuliraš. Ako bih ja sada išao retorički mogao bih ti reći kako nisi u pravu jer evangelizacija potiče od Euharistije koja je izvor i vrhunac sveg našeg djelovanja."
Čemu vrijeđanje i ponižavanje, čemu nekakav napadački stav ... pa samo sam rekla svoje mišljenje koje je u tom trenu isplivalo... ako sam te povrijedila - OPROSTI!
"Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće? "
ISKRENO nisam baš sigurna da sam DOSTOJNA Kraljevstva nebeskoga, štoviše nekada mislim da su mi muke i progoni kroz koje prolazim ovdje na zemlji manuji od pakla koji sam zaslužila svojim životom. A dok trpim na ovoj zemlji, mislim kako sam tako više Kristu nalik. Možda sebe zavaravam, možda se trudim sebi olakšati ... ne znam.
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV TI OSTAVLJAM!
17.02.2009. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna: Zar sam tako napisala????
Opet smo malo nevješti? Pa, rekla si da se ne slažeš da su pokreti i udruge trenutno jedina staza kojom je moguće ići u Novu evangelizaciju, a to kažu pape. Ja samo prenosim. Dakle, ne slažeš se s papama.
Humpshova izjava je u kontekstu Pavlove preporuke da se prorokuje primjereno vjeri.
Čemu vrijeđanje i ponižavanje, čemu nekakav napadački stav ... pa samo sam rekla svoje mišljenje koje je u tom trenu isplivalo... ako sam te povrijedila - OPROSTI!
- U čemu te točno povrijedih i ponizih? Kojom riječju? Zašto u mojim riječima vidiš napad? I zašto misliš da sam se ja povrijedio, pa trebam oprostiti? Je li treba da na kraju rečenica stavljam smajliće pa da se zna da moja riječ nema težinu osude?
ISKRENO nisam baš sigurna da sam DOSTOJNA Kraljevstva nebeskoga
Nije nitko ni od dvorana nebeskih, jer se ne nađe nitko osim Jaganjca da otvori pečate Knjige.
17.02.2009. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
JOOOOOOOOJ ... HAJD' ZDRAVO! BTB!
17.02.2009. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Prenijet ću komentar koji sam ostavila na jednom drugom blogu:
Molitva je život, stav života prema Bogu i prema bližnjemu, i kao životni stav treba biti prisutna u svim prilikama i neprilikama života… stalno moliti…moliti Boga da uđe u naš život u naše obitelji, da nas zahvati svojom ljubavlju i da nas vodi…sve što nas snađe što nam se događa gledati očima vjere….sve ono što želimo i za čime osjećamo potrebu, već nam je dano ako molimo na način kako je i Isus molio. Ali prije svega...vjerovanje... bez potpunog predanja Gospodinu nema spasenja.
Naišla sam na ove riječi:
Predanje - to je najvažniji stupanj bez kojega nema spasenja. Možete uspješno prijeći prva dva stupnja - čuti Evanđelje i svim srcem vjerovati u njegov sadržaj, ali poginut ćete poput nevjernika. Ako ne uzvjerujete, ne predate se Gospodinu nemate spasonosnu vjeru.
Nema predanja, a bez predanja mi samo raspravljamo...
18.02.2009. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Nema predanja, a bez predanja mi samo raspravljamo...
Traži se srce.
Copy-paste je najpoželjniji kad je iz Isusovog srca. No, može s vremena na vrijeme i ovako. U nedostatku inspiracije.
p.s.
Vrt ti je prekrasan. Tek danas ga uočiš. Govori sam za sebe. A to je PREDANJE NEČEM.
Ali kao što Timi reče prolazi naličje ovog svijeta. Traži se PREDANJE NEKOM.
18.02.2009. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
DA, I JA VOLIM DUGINE BOJE, KRAAASNO SI OBOJIO POJEDINE LINKOVE, SAMO MI NIJE JASNO KOJOM LOGIKOM SI ODREĐENE LINKOVE BOJIO BOJOM KOJOM SI IH OBOJIO?
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI I sestrinski BLAGOSLOV TI OSTAVLJAM!
19.02.2009. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
duhovna BLOG misao, nije u nedostaku inspiracije...problem je što vi želite "solo hod", a to je nehod...nekada mi se tako čini...od velike biste pomoći bili da želite hodati, da se želite kretati...ja puno manje od vas znam...a onda opet...ne znam, ali čini mi se kao da kažete: evo to je važno, sjedni na to, stani na to...sada ću isto kao i Majušna reći: možda ne znam riječima izreći ono što osjećam...
I kod Međugorskog glasa naišla sam na čistu ljudsku sebičnost... osjetljivost na ono što je moje, pa samim tim i na ono što je tuđe...
Moj osobni stav prema svemu i svima je:
Istinu ne potpisujemo mi, a svaki otklon od istine potpisujemo svi.
Ubuduće ću to jasno istaknuti.
Ostavljam gmail adresu: ljepotaduse@gmail.com
Istina se ne može niti smije svojatati...svako svojatanje skreće pozornost na onoga koji to čini, a odvraća pozornost od Boga...oduzima trenutku ono opće, Božje...to je i neka vrsta kazne, osobne ali i opće...
Sve dobro što iziđe iz naših ustiju ili iz naših pera Božje je nadahnuće...slava za sve pripada Njemu, a korist nama.
19.02.2009. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna,
krunica- crvena zbog ružarija
katekizam- sjeti se u kojoj boji je tiskan. Slučajno znam da ga imaš.
lectio divine- zbog redovništva
svetac dana- bordo zbog mučeničke boje krvi
liturgijska meditacija- ljubičasta boja bdijenja i molitve
svakodnevna čitanja- žutom bojom izlazećeg sunca
biblija pretraživanje- bijelom, jer su u njoj sadržane sve ostale boje
socijalni nauk- zelena, ali ne zbog pokreta zelenih, nego zbog pravedne raspodjele sveg dobra kojem mi nismo gospodari, nego upravitelji. Drugim riječima socijalna pravda za sve jednako, kao što pustinja žeđa za oazom zelenila.
Ima li logike?
19.02.2009. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Valentina: duhovna BLOG misao, nije u nedostaku inspiracije...
Znao sam da će te zaintregirati. E, vidiš kako nije dobro tumačiti tuđe nakane, pogotovo kad se radi o ovakvom vidu komunikacije. Naravno da ja ne mogu znati motive zbog kojih si dijelove razmatranja jednog đakona i jednog protestanta stavila kao komentar. Je li po srijedi pomanjkanje inspiracije ili ne? Ja ne znam. No, ti bi trebala tim više biti svjesna da ti nikakvu korist ne donosi neprestano tuđe nakane dovoditi u pitanje. Nedavno sam na blogu OSCO (http://monasticism.blog.hr// ) pronašao ovaj tvoj komentar: Budući da ste simpatizer Merkatijeve simpatizerske duhovnosti velika je vjerojatnost da tekstove koje objavljeujete ne razumijete. Ili pak ovaj na post u kome je prenijela neke misli od T. Mertona: OCSO, vaš motiv se poslužio ovim tekstom čiji sadržaj nije upitan, upitan je vaš motiv a samo Bog zna koliko je on sljubljen s Njegovom voljom.
OSCO ničim nije zaslužila da joj ovako obraćaš. Tim više što su na njenom blogu tekstovi koje ona pronalazi na raznim mjestima i tu ih sabire kako bi netko drugi imao od toga koristi. Ti si se pak našla da na njen trud staviš upitnik. Čak i da imaš 'dar spoznanja', nije ti dopušteno javno iznositi tuđe grijehe. Ni svećenici kod ispovijedi i pričesti koju dijele ne smiju dalje od suda savjesti onog koji govori ili pristupa tom uzvišenom činu. Ti pak ulaziš u intimnu ložnicu između osobe i njenog Gospodina. Dobro bi bilo posvijestiti si koja je uloga branitelja, a koja tužitelja pri sudu. Što koji od njih čini, te tko je to Branitelj, a tko Tužitelj?
Kažeš: I kod Međugorskog glasa naišla sam na čistu ljudsku sebičnost... osjetljivost na ono što je moje, pa samim tim i na ono što je tuđe...
Ako si kojim slučajem došla do tog zaključka ponukana ovom mojom rečenicom: 'Ako mi želiš nešto dati onda nek to bude srce, a ne neki ulomci od suviška u kome se hvastaš u samodopadnosti.' , onda si mogla primjetiti kako je ona stavljena pod navodnike, što znači da se nije odnosila na njega osobno, nego je izrečena u kontekstu mog stava prema 'mrvicama ljudskog kruha' u kome se ne nalazi srce, nego se dijeli od vlastitog suviška, odnosno da ću rađe piti ponuđenu žuć, nego jesti licemjerne mrvice u kojima nema ljubavi. Ostatak mog komentara je jasan i u njemu nema osude, osim neslaganja s onim što je on iznio i pitanja koje sam mu postavio. A na to imam pravo, isto kao i on da na njega ne odgovori. Savjet koji sam mu dao na kraju, jednako važi i za tebe, kao i za mene, tj. sve nas: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti!
Dalje... Kažeš: ...problem je što vi želite "solo hod", a to je nehod...
E, moja draga Valentina. Kad bi samo znala koliko moje srce plače zbog individualizma i pomanjkanja zajedništva u Crkvi, ne bi ti na pamet palo to pomisliti, a kamo li reći.
19.02.2009. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Valentina: ... čini mi se kao da kažete: evo to je važno, sjedni na to, stani na to...
Ono što govorim nastojim ne govoriti po vlastitom nahođenju, nego Crkveni nauk interpretirati i u skladu s njim živjeti. Ne tumačim ništa novo, nego iznosim ono što je već protumačeno od strane Crkve, a što se ne čini. Svaki vjernik bi trebao , ukoliko je svjestan svog proročkog dostojanstva (nažalost mnogi ni ne znaju što ono predstavlja), navještati Radosnu vijest i uvoditi druge kojima još nije dano da razumiju otajstva vjere. Problem na koji se tada nailazi vezan je uz to nerazumijevanje koje nekima zna teško pasti. Govoriti proročki znači ukazivati na ono što nije u redu i govoriti ono što jest. Drugim riječima, uloga Duha Svetog dok pokazuje Krista raspetog, je da prokazuje grijeh svijeta, s jedne strane, te dobrotu i ljubav Božju koju je očitovao davši nam svog Sina, s druge. Opasnost u koju se pri tom može upasti jeste da se ne prorokuje primjereno vjeri, te se to čini uz pomanjkanje ljubavi. Međutim, ako taj navještaj činimo svjesni odgovornosti, tj. dužnosti i iz ljubavi prema tolikim dušama koje 'ginu zbog neznanja', a prije svega prema Gospodinu, tada je najčešća reakcija, od strane onih koji su pozvani da prigrle objavljenu istinu, nezadovoljstvo i pobuna, jer to zahtijeva promjenu dotadašnjeg ponašanja. Zato se zna reći: 'Šta on/ona ima meni govoriti!? Nek pogleda sebe! U grijesima si se rodio! Ima belzebula! Tko te ovlasti!? .. itd.' Nema što nema što se neće u tajnosti skovati protiv toga/te, jer 'odvraća narod' od njih. Reći će kako širi bunu, stvara neslogu i nejedinstvo.. , a zapravo je po srijedi poziv na jedinstvo i služenje. Nekad je dovolno da netko izrekne suprotnu misao od one koja se sprovodi u djelo pa da bude proglašen disidentom i buntovnikom bez razloga, a da se ne uvide neke nelogičnosti koje među nama na momente sliče na odnose u jednoj sekti i na 'zatvor bez zidova', a ne na istinsko zajedništvo u Kristu.
Glavna karakteristika istinskog proroka Božjeg jeste neomiljenost. Po njoj ga se nalakše prepoznaje.
Zato, kad iščitavaš u mojim postovima i komentarima: evo to je važno, sjedni na to, stani na to... znaj da sebe ne isključujem iz svega toga. Probaj iščitati ovako: evo to nam je važno, sjednimo na to, stanimo na to. Toliko sam ti puta to do sada rekao. Kad govorim što nije u redu, meni prvom ta Riječ kaže: Ti koji drugom govoriš, ti si taj. Ti koji drugima tovariš terete, sam ni prstom ne pomičeš da ih pomakneš. Ti koji koriš, tebi prvom stega ne prija. I ne mogu drugačije se ne osjećati. Da, ja sam taj! No, ti ne možeš reći da ti nisi ta, jer svi sagriješismo. Zato, budući nam je dužnost navještati, mi nikad sami sebe ne uzdižemo iznad drugih, nego osuđujemo zlo (i dajemo slavu Bogu) al' čovjeka nikada, jer u protivnom osuđujemo sami sebe!
Kad kod pričesti kažemo AMEN na riječi TIJELO KRISTOVO, mi tada ne kažemo Amen samo Isusu, nego i svim njegovim udovima, a to smo mi. Ukoliko nismo u miru s njima, mi uzalud častimo Gospodina. Dapače, jedemo svoju osudu. Slijediti Krista znači između ostalog prihvatiti progon i nerazumijevanje radije nego pristati na kompromis sa svijetom. Cijena te beskompromisnosti nekad može biti mala, a nekad ona čak zahtijeva vjernost i po cijenu smrti. U jednom prethodnom postu napisah @majušnoj sljedeće: Želiš li da te ovog časa riješim muke progona i prenesem u svoje vječno kraljevstvo ili želiš da još neko vrijeme ostaneš na zemlji s tim da trebaš prihvatiti progonstvo koje će biti još veće?
Dakle?
19.02.2009. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Duhovna blog misao,
vama je potrebna jedna jako dobra lekcija, a nju vam može dati samo Gospodin.
Umjesto što se prekidate dokazati ono što nikad dokazati nećete bilo bi bolje da slušate Božji glas, da ne govorite vi nego Bog u vama, pa kada budete to osjetili nećete potpisivati ono čega niste autor, nego ćete prenositi ono što Bog želi da nekome ili negdje prenesete...tada vam neće trud biti uzaludan, nego će vam svaka vaša namjera biti blagosovljena, a do tada ...
Mislite da puno toga znate, ali ja ću vam reći da molo toga razumijete...po svemu se to vidi...
Svih vas muči Copu Paste, muči vas autorstvo...što mislite što Isusa muči, jeste li se kad pitali to...jeste li se kada pitali: Jesam li ja u pravu...je li moj stav ispravan...pitati sebe znači pitati svoju savjest, učiniti prvi korak prema Bogu, pitati Boga...
Reklo bi se da nije, a je...najteže je služiti istini...
Niti jedan tekst nikada nisam prenijela COPY Paste metodom, a da ga prije nisam razumjela i prihvatila (onako kako sam ga razumjela, tako sam ga i prenijela, s namjerom da i onaj drugi tako učini, da prenosimo jedni drugima, da svatko od nas da svoj doprinos spoznavanju istine,
a ne da trpamo svoje ladice mrtvim tekstovima, strogo potpisanim...
Sa svakom novom iskricom svjetlo je jače.
I vama i još nekima ladice su pretrpane...
Nismo autori niti gospodari istine, Istinu potpisuje samo Jedan, a otklon od istine svi.
Vas dobra lekcija neće zaobići... puno ste toga trebali vidjeti, a niste...puno ste puta trebali reagirati, a niste...
Doć će netko do vaših prepunih ladica, uzet vaše spise u učiniti s njima ono što je potrebno, oživjet će ih...(što mislite tko će to biti)
Besplodnih rasprava i mrtvih riječi na papiru ne da je previše...mislim da je njihovo vrijeme prošlo...
U nekom od prijašnjih vaših postova pročitah:
dr. Nela Gašpar
Dr. Veronika s. Nela Gašpar dojmljivo je sudionicima TPT-a približila temu vezanu uz problematiku redoslijeda sakramenata inicijacije....sestru Nelu poznajem...
Moramo se bojati svih osjećaja koji nisu Božji...
20.02.2009. (09:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Valentina napisa: vama je potrebna jedna jako dobra lekcija, a nju vam može dati samo Gospodin.
- Zašto se onda toliko mučiš?
Umjesto što se prekidate dokazati ono što nikad dokazati nećete bilo bi bolje da slušate Božji glas, da ne govorite vi nego Bog u vama, pa kada budete to osjetili nećete potpisivati ono čega niste autor,
- Misliš u ovom smislu: Istinu ne potpisujemo mi, a svaki otklon od istine potpisujemo svi. Ja potpisujem s pseudonim 'mistagog' svoje tekstove. Nigdje nećeš pronaći moje puno ime i prezime ispod njih. Iako da to i činim, ne vidim u tom ništa loše, ni kod koga, a kod pape ili svog biskupa, najmanje.
Ako smijem primjetiti, vrlo slaba i prizvoljna argumentacija, a što se tiče tvog suda o 'mom slušanju glasa Božjeg', samo potvrđuješ gore rečeno.
nego ćete prenositi ono što Bog želi da nekome ili negdje prenesete...tada vam neće trud biti uzaludan, nego će vam svaka vaša namjera biti blagosovljena, a do tada ...
- .. da slušam tebe, jer ti znaš što Bog želi od mene, te kome i gdje trebam nešto govoriti?
Mislite da puno toga znate, ali ja ću vam reći da molo toga razumijete...po svemu se to vidi...
- Mislim se da li da umjesto 'Ti presudi!', kažem 'Ti kaza!' Što ti više paše?
Svih vas muči Copu Paste, muči vas autorstvo...što mislite što Isusa muči, jeste li se kad pitali to...jeste li se kada pitali: Jesam li ja u pravu...je li moj stav ispravan...pitati sebe znači pitati svoju savjest, učiniti prvi korak prema Bogu, pitati Boga...Reklo bi se da nije, a je...najteže je služiti istini...
- Nikad neka falsificirana slika ne muči onoga koji je gleda kao onoga koji ju je sačinio. U pravu si kad kažeš da je teže služiti istini, nego laži.
Niti jedan tekst nikada nisam prenijela COPY Paste metodom, a da ga prije nisam razumjela i prihvatila (onako kako sam ga razumjela, tako sam ga i prenijela, s namjerom da i onaj drugi tako učini, da prenosimo jedni drugima, da svatko od nas da svoj doprinos spoznavanju istine,
- Ne kažem da nije tako, iako su mi se s vremena na vrijeme rađale sumnje glede tvojih namjera. Ali, nikad ih nisam javno iznosio kao ti npr. na OSCO blogu i drugdje, pa i na ovom nebrojeno puta. Ogromna većina tvojih komentara su bazirane na sumnji u nečije nakane, a samo mali dio na djelima (činjenicama).
a ne da trpamo svoje ladice mrtvim tekstovima, strogo potpisanim...
- Za nekog mogu biti 'mrtve riječi' jer je mrtav u duhu, budući se duhovno razlaže duhovnima.
Varaš se ako misliš da nemam iskustva iz susreta s živom Riječju. Već sam ti jednom rekao da ću jednog dana možda prebaciti s dedukcije na indukciju, no sad za sad držim korisnijim pisati o onom što nas se tiče sveukupno, jer 'vjerniku iz sakristije' nedostaje svijest o crkvenosti, zajedništvu, crkvenom dinamizmu, angažiranom laikatu, pravima i dužnostima koje iz tog proizlaze, ... apostolatu laika, .. a ne samo o intimističkom i subjektivnom doživljaju Boga, do kojeg ću držati kao do nekog idola koji moram suprotstaviti drugom u nadmenom dokazivanju i hvastanju. Mnogi su ostali na toj prvoj stepenici i do dan danas nisu prohodali. Na mlijeku su!
Inače, ostaje mi nejasno što si mislila pod onim 'strogo potpisanim'?
Vas dobra lekcija neće zaobići... puno ste toga trebali vidjeti, a niste...puno ste puta trebali reagirati, a niste...
- E, vidiš postoje neki koji smatraju da bih ja svoj doživljaj trebao smanjiti, a ne pojačati.. kao što ti veliš. A nekim slučajem puno više držim do njihovog mišljenja nego do tvog.
Doć će netko do vaših prepunih ladica, uzet vaše spise u učiniti s njima ono što je potrebno, oživjet će ih...(što mislite tko će to biti)
- Svojevremeno sam radio u jednim dnevnim novinama kao dopisnik, te uređivao jedan tjedan u mjesecu 'Duhovna misao' na jednom radiju. Od tada sam se posebno zainteresirao za istraživačko novinarstvo. Možda nije hvale vrijedno kao tvoj vrt, ali svejedno dobro bi mi došlo kad bi se netko našao tko će mi prekucati rukopise. Dovoljno će mi biti da ih moja djeca pročitaju jednog dana kad napustim ovu zemljo-sferu. Za druge se puno ne sekiram. Nemoj ni ti.
Besplodnih rasprava i mrtvih riječi na papiru ne da je previše...mislim da je njihovo vrijeme prošlo...
- Napokon da na nešto mogu reći Amen svim svojim srcem. Tvojih nakana se neću doticati.
p.s. Ovaj put ti opraštam samo iz jednog razloga. A taj razlog sam ja sam sebi.
A dr. Nelu Gašpar pozdravi i poruči joj da mi se kod nje najviše dopalo to što je ukazala na nužnost novog produbljivanja nauka o Duhu Svetomu u teološkom promišljanju nakon II. vatikanskog sabora, bez obzira što je njeno predavanje iznova potaklo staru priču o krizmi prije ili poslije. To što je ti poznaješ osobno, to je DOBRO ZA TEBE.
20.02.2009. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Nikad neka falsificirana slika ne muči onoga koji je gleda kao onoga koji ju je sačinio. U pravu si kad kažeš da je teže služiti istini, nego laži.
Tko je sliku načinio, i još nešto, o kojoj slici govorimo?
Možada sam ja u zabludi, ali zar svi mi ne moramo biti privučeni Originalu?
Nisu li svi "originali" osim pravog falsifikati?
Pa, onda je li veći fasifikat onaj prije ili onaj poslije?
Pa, nije li onaj poslije malo manji falsifikat od onog prije, jer ne zaboravimo sve osim originala je falsifikat?
Duhovna blog misa, samo je jedan original...podjelu na original i falsifikat i sve ono što to znači izmislili smo mi...naša taština, a ne Bog.
Svaki zahvat učinjen s Božjom pomoći na nesavršenom pomak je prema Originalu...
U nesavršenom smo, a ne u originalima i falsifikatima.
Dovoljno će mi biti da ih moja djeca pročitaju jednog dana kad napustim ovu zemljo-sferu. Za druge se puno ne sekiram. Nemoj ni ti.
Ja u svoju djecu želim ugraditi osjećaj za opće vrijednosti, sve što sam ikad učinila, ako jesam, Božja je zasluga, malo moje volje i njegovo potpirivanje moje ljubavi... sve pripada Njemu.
Brinem se za sve i svih, uključujući sebe i svoje.
Od mene vam je oprošteno jer vam i imam što oprostiti, a od Boga molim da vam bude.
20.02.2009. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Valentina,
Je li ovo ono što te zapravo zasmetalo: "Znao sam da će te zaintregirati. E, vidiš kako nije dobro tumačiti tuđe nakane, pogotovo kad se radi o ovakvom vidu komunikacije. Naravno da ja ne mogu znati motive zbog kojih si dijelove razmatranja jednog đakona i jednog protestanta stavila kao komentar. Je li po srijedi pomanjkanje inspiracije ili ne? Ja ne znam. No, ti bi trebala tim više biti svjesna da ti nikakvu korist ne donosi neprestano tuđe nakane dovoditi u pitanje. "
Dakle, kao što rekoh: Ja ne znam Nigdje te ne osudih, niti rekoh nešto o namjeri s kojim si učinila taj copy-paste. Ono što mi je bila namjera jeste da ti ukažem na neprestano tumačenje tuđih nakana, umjesto da se držiš činjenica, tj. onog što ljudi napišu i držiš mog savjeta koji jednako važi za sve: Nikad se ne postavljaj kao gospodar nečije savjesti!
Međutim, kao da sam dirnuo u osinjak.
A jesam li bio svjestan što činim, to samo Bog zna...
... a i da jesam, imam pravo zbaciti onoga tko me 'zajahao' kao svoga konja, svojinu svoju.
20.02.2009. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Eto, to je razlika između nas dvoje:
Probuditi nam je i drugačije misli: Imam nadu da će Bog biti uz mene, da me ni u tom času neće napustiti.
Takve misli treba unosit u svoj život. Ne razmišljati samo o smrti. Nastojat mi je, dakle, svjesnije i savjesnije živjeti - kao vjernica koja ima Božje obećanje, da će nakon ovozemaljskog života sretno živjeti s Bogom.
Živjeti sada za život vječni...otići s ovog svijeta ne znači umrijeti...
Ovo je potpuno, u potpunosti moje, s tim živim i s tim idem naprijed.
A vama su to dijelovi razmatranja jednog đakona i jednog protestanta.
Vidite što znači stavljati osobu uz istinu ili dijelove istine ili pak poluistinu...
Po meni, vi ,dragi moj, idete dalje duhovno osiromašeni...
Kad bismo htjeli drugome napakostiti, sebi nanesemo štetu.
Duhovna blog misao, takav pristup nije dobar.
20.02.2009. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Ovo je potpuno, u potpunosti moje, s tim živim i s tim idem naprijed.
- Dobro za tebe! Samo naprijed!
A vama su to dijelovi razmatranja jednog đakona i jednog protestanta.
- Morat ću od tebe učiti kako kod drugih primjećivati ono što je dobro na njima?
Možda i bih da ne znam da kolerik nije sam po sebi sposoban dobro drugog primjećivati kao dobro, nego kao slabost i da pohvaliti drugog za njega znači gubitak.
Uzalud se mučiš. Moje crvene krpe koje ti bacam pred oči su uvijek sa sigurne udaljenosti.
I zatornik posluži svojoj svrsi!
Po meni, vi ,dragi moj, idete dalje duhovno osiromašeni...
- Kao što rekoh kolerik dobro drugog ne doživljava kao dobro, nego kao slabost, a osjeća se dobro samo kad svoje emocije isprazni nad tim 'slabićem'.
Kad bismo htjeli drugome napakostiti, sebi nanesemo štetu.
Duhovna blog misao, takav pristup nije dobar.
- Ha,ha, ha ... :))) Pričaj mi malo o drugom, kako bih znao kakav si! - stara, a tako uvijek nova i aktualna izreka uvijek ima mjesta, ne samo svakodnevno, nego izgleda i svakog časa.
20.02.2009. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
No, da zatvorimo ovu temu. Jedino što bih dodatno podvukao jeste kako se uvijek nađe onih RETRO SNAGA koji bi drugog strmoglavili niz liticu kad čuju da ovaj kaže: 'Na meni je Duh Gospodnji. Posla me biti blagovjesnikom.'
Onima koji to osporavaju ili kažu poput ovog 'Tko te ovlasti?' ili 'Nije li ovo drvodjeljin sin!?' može se odgovoriti samo s ovim protupitanjem: 'Kažite i vi meni tko ovlasti Ivana Krstitelja pa ću i ja vama reći tko mene ovlasti!' ... ili 'tko ovlasti Ivana Merza?'
20.02.2009. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...