15.02.2009. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Davnih godina, u "Četvrtom lovcu", Zagreb, Dežmanov prolaz, lijepo se pilo. Nekoliko metara dalje bile su nam HTV redakcije. A mi smo izabrali za redakciju "Četvrti lovac". Tu sam znao za dvije boce travarice napisati kome kakav scenarij ili za sanduk piva prodati ideju za neku emisiju. Dok su montažerke montirale one moje kratke dokumentarce, ja bih se zabavljao u "Četvrtom lovcu". Imalo se i nije se imalo para. Uglavnom, tu bi se našlo i lijepih žena. Upadali smo im u društva, često i nimalo ugodni, onako smrdljivi od pića. Ako netko kaže da tada nije bilo Valentinova, laže. Znao sam kupiti na tržnici Dolac pedesetak kitica ljubičica ili visibaba i dijelio damama u TV kući; tajnicama, mladim glumicama itd. Jednom se tako zbilo da sam sve podijelio, a baš je naišla jedna moja simpatija. Gotovo sam špicplehove pojeo od muke. Što da joj dan na Dan Ljubavi? Tim više što mi je kao rekla da sam se baš iskazao s ljubičicama i visibabama. "Podijelio si, čujem, pedeset kitica!", rekla je. "Jesam, odgovorio sam. "Dijelio sam kitice, a tebi sam sačuvao kitu!", "Ali to što nudiš", nasmijala se, "nije cvijeće"?! "Kako nije", odgovorio sam, "kad mi služi samo za ukras, a lijepo miriše"! "A, ako ne miriše, što onda?", rekla je. "Ništa, onda sam luzer i više ti nikad neću dosađivati!". Sjedili smo tako u "Četvrtom lovcu" i ona će: "Jel ozbiljno miriše?" "Pomiriši!" Ona se tada, ni šest, ni pet, kako kaže jedan Marinkovićev junak, prihvatila šlica i otkopčala ga. Svi su se u lokalu umirili. Što će se dogoditi, a tamo se znalo događati da, kad smo išli na šanjepi skidali hlače i gače i onako gologuzi odlazili u podrum na WC. Momci su se za stolom počeli naguravati. A dama je samo rukom posegnula u šlic i izvadila moga tek malkice razbuđenoga šutljivca, činilo se malo nervoznog, jer je počeo podrhtavati u njenoj ruci. Sagnula ga je i pomirisala. "Stvarno miriše!", rekla je, a zatim mi dobacila - "Spremi to natrag!" I to je bilo sve toga dana. Onih drugih dana nije bilo Valentinovo i nikome nije trebala ni kitica ni kita. Tek je ta moja prijateljica gdjekad znala svratiti. Da, gdjekad bi stvar pomirisala, ali nikad više u tom lokalu.
15.02.2009. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no
meni je (drago)
15.02.2009. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ti si jači od broja 1 broju 1, jer broj 1 je znao uglavnom muškarce, menelaje ili agamnenone, dok ti pričaš priče i o mnogim jelenama. za sada ti vjerujem sve.
15.02.2009. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no tko si ti, jelena ili helena ? ili si možda, jedna naša grupa ?
15.02.2009. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Poslije smo se preselili k Benci. DEođi mala ti kod Bence/ da ti stavim pipu u burence, pjevali smo. Benco, bivši nogometaš Veleža i Dinama, otvorio je kafić točno nasuprot TV, u Dežmanovoj. Mali ugodan rekao bih bistro. Dobra uvozna pića i sjajna kava. I, kad se nije imalo, moglo se piti na pisaći stroj (kredit). I tamo smo se lijepo zabavljali. Jednom nam je prišao neki tip, zaboravio sam mu ime, i pozvao cijelo društvo sebi doma. Stanovao je u novom dijelu Zagreba. Prekrasan trosobni stan. Sve čisto, s poda možeš jesti. I odemo mi i naše pratilje, već prilično naliveni. Neki su se proljevali, teklo im iz ušiju. I naravno, rusvaj. Jedino ja odjeven. Nije mi se dalo sudjelovati ni u čemu. Jedan poznati hrvatski pjesnik zaspao je gol pokraj gologa komada. Što li su mu radili! Moj tonac, smjestio se u kadu s nekim komadom. Pili su vino i kupali se. E, sad, to nije prava priča. Naime, tim sam se čovjekom, vlasnikom stana, supito sprijateljio. I pozvao me drugi dan na ručak u taj stan. Došao je po mene automobilom i odveo me. Usput je kupio janjetinu, pušila se, premda je bilo ljeto. I tako sjedimo mi, i on mi se predstavi, ispriča "tužnu"životnu priču. Neki trgovački putnik. Ovo mu je stan za razonodu. Inače ima kuću u kojoj su mu žena i djeca. Voli se gdjekad opustiti. I pokaza mi stan. Ormari puni odjeće. Pitam ga čija je to odjeća. Njegova. Naime, kad se zaigra, dogodi mu se da mora promijeniti ono što je imao na sebi. A što ako žena upamti što si imao na sebi, pitao sam. Ništa, uzmem iz ormara takav isti komplet, gače, majice, košulje, kapute, hlače, pa čak i zimske kapute, pa i jesenske. Udo, moj, sve je imao u duplikatu! A, mi kao umjetnici, pisci, štoviše! A on trgovački putnik, prodavao je knjige. Može li se živjeti od knjiga? Vidiš da može! Itd. Zato te i nagovaram da pišeš. Možda me i ti jednom pozoveš u sličan "oženjeni" stan?
16.02.2009. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tebe zvati u dupli stan s duplom ženom, stranim dobrim pićima i odjećom, čini mi se sve više i više kao vrhunac pismenosti. i umjetnosti. udilj lud ud, sve više dozrijeva u manjoj mi glavi - ime i lozinku dijelimo napola ti, bestjelesna i ja. djevojke, žene i babe dobit će tako i parkni čvenk i pjesničku kiticu i nepremostivo l-udilo. kaj da ? samo da naučim s ovim fotošopovima ...
17.02.2009. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OD RODJENJA OSUDJENI SMO NA SMRT
Hej
Sta ima?
15.02.2009. (07:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ćiril
pa u odnosu na tebe, stvarno i skoro ništa ...
15.02.2009. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Davnih godina, u "Četvrtom lovcu", Zagreb, Dežmanov prolaz, lijepo se pilo. Nekoliko metara dalje bile su nam HTV redakcije. A mi smo izabrali za redakciju "Četvrti lovac". Tu sam znao za dvije boce travarice napisati kome kakav scenarij ili za sanduk piva prodati ideju za neku emisiju. Dok su montažerke montirale one moje kratke dokumentarce, ja bih se zabavljao u "Četvrtom lovcu". Imalo se i nije se imalo para. Uglavnom, tu bi se našlo i lijepih žena. Upadali smo im u društva, često i nimalo ugodni, onako smrdljivi od pića. Ako netko kaže da tada nije bilo Valentinova, laže. Znao sam kupiti na tržnici Dolac pedesetak kitica ljubičica ili visibaba i dijelio damama u TV kući; tajnicama, mladim glumicama itd. Jednom se tako zbilo da sam sve podijelio, a baš je naišla jedna moja simpatija. Gotovo sam špicplehove pojeo od muke. Što da joj dan na Dan Ljubavi? Tim više što mi je kao rekla da sam se baš iskazao s ljubičicama i visibabama. "Podijelio si, čujem, pedeset kitica!", rekla je. "Jesam, odgovorio sam. "Dijelio sam kitice, a tebi sam sačuvao kitu!", "Ali to što nudiš", nasmijala se, "nije cvijeće"?! "Kako nije", odgovorio sam, "kad mi služi samo za ukras, a lijepo miriše"! "A, ako ne miriše, što onda?", rekla je. "Ništa, onda sam luzer i više ti nikad neću dosađivati!". Sjedili smo tako u "Četvrtom lovcu" i ona će: "Jel ozbiljno miriše?" "Pomiriši!" Ona se tada, ni šest, ni pet, kako kaže jedan Marinkovićev junak, prihvatila šlica i otkopčala ga. Svi su se u lokalu umirili. Što će se dogoditi, a tamo se znalo događati da, kad smo išli na šanjepi skidali hlače i gače i onako gologuzi odlazili u podrum na WC. Momci su se za stolom počeli naguravati. A dama je samo rukom posegnula u šlic i izvadila moga tek malkice razbuđenoga šutljivca, činilo se malo nervoznog, jer je počeo podrhtavati u njenoj ruci. Sagnula ga je i pomirisala. "Stvarno miriše!", rekla je, a zatim mi dobacila - "Spremi to natrag!" I to je bilo sve toga dana. Onih drugih dana nije bilo Valentinovo i nikome nije trebala ni kitica ni kita. Tek je ta moja prijateljica gdjekad znala svratiti. Da, gdjekad bi stvar pomirisala, ali nikad više u tom lokalu.
15.02.2009. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no
meni je (drago)
15.02.2009. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ćiril
ti si jači od broja 1 broju 1, jer broj 1 je znao uglavnom muškarce, menelaje ili agamnenone, dok ti pričaš priče i o mnogim jelenama. za sada ti vjerujem sve.
15.02.2009. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ćiril
no tko si ti, jelena ili helena ? ili si možda, jedna naša grupa ?
15.02.2009. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Poslije smo se preselili k Benci. DEođi mala ti kod Bence/ da ti stavim pipu u burence, pjevali smo. Benco, bivši nogometaš Veleža i Dinama, otvorio je kafić točno nasuprot TV, u Dežmanovoj. Mali ugodan rekao bih bistro. Dobra uvozna pića i sjajna kava. I, kad se nije imalo, moglo se piti na pisaći stroj (kredit). I tamo smo se lijepo zabavljali. Jednom nam je prišao neki tip, zaboravio sam mu ime, i pozvao cijelo društvo sebi doma. Stanovao je u novom dijelu Zagreba. Prekrasan trosobni stan. Sve čisto, s poda možeš jesti. I odemo mi i naše pratilje, već prilično naliveni. Neki su se proljevali, teklo im iz ušiju. I naravno, rusvaj. Jedino ja odjeven. Nije mi se dalo sudjelovati ni u čemu. Jedan poznati hrvatski pjesnik zaspao je gol pokraj gologa komada. Što li su mu radili! Moj tonac, smjestio se u kadu s nekim komadom. Pili su vino i kupali se. E, sad, to nije prava priča. Naime, tim sam se čovjekom, vlasnikom stana, supito sprijateljio. I pozvao me drugi dan na ručak u taj stan. Došao je po mene automobilom i odveo me. Usput je kupio janjetinu, pušila se, premda je bilo ljeto. I tako sjedimo mi, i on mi se predstavi, ispriča "tužnu"životnu priču. Neki trgovački putnik. Ovo mu je stan za razonodu. Inače ima kuću u kojoj su mu žena i djeca. Voli se gdjekad opustiti. I pokaza mi stan. Ormari puni odjeće. Pitam ga čija je to odjeća. Njegova. Naime, kad se zaigra, dogodi mu se da mora promijeniti ono što je imao na sebi. A što ako žena upamti što si imao na sebi, pitao sam. Ništa, uzmem iz ormara takav isti komplet, gače, majice, košulje, kapute, hlače, pa čak i zimske kapute, pa i jesenske. Udo, moj, sve je imao u duplikatu! A, mi kao umjetnici, pisci, štoviše! A on trgovački putnik, prodavao je knjige. Može li se živjeti od knjiga? Vidiš da može! Itd. Zato te i nagovaram da pišeš. Možda me i ti jednom pozoveš u sličan "oženjeni" stan?
16.02.2009. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ćiril
tebe zvati u dupli stan s duplom ženom, stranim dobrim pićima i odjećom, čini mi se sve više i više kao vrhunac pismenosti. i umjetnosti. udilj lud ud, sve više dozrijeva u manjoj mi glavi - ime i lozinku dijelimo napola ti, bestjelesna i ja. djevojke, žene i babe dobit će tako i parkni čvenk i pjesničku kiticu i nepremostivo l-udilo. kaj da ? samo da naučim s ovim fotošopovima ...
17.02.2009. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...