Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • sasvim svejedno

    Hvala ti za ovaj zapis jer me prisjetio isto tako mog vremena učenja i posjeta tom kultnom domu:-)

    avatar

    11.02.2009. (07:13)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Uz istu zgradu potpuno različite asocijacije.
    Moja je vezana uz pa recimo "ljubavnu priču", na gotovo istoj adresi ali ne u toj zgradi :-)

    avatar

    11.02.2009. (08:47)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    ...završila faks, a nisam nikad bila unutra ((((((((((

    avatar

    11.02.2009. (15:00)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Osječka knjižnica i čitaonica su mi jedno od najdražih mjesta u gradu. Slično kao ti, boraveći u njima osjećam se kao da sam dio nečega velikog i posebnog. Neki ljudi kažu da kad staviš prst u more, povezan si s ačitavim svijetom. Ja se tako osjećam u knjižnici i čitaonici, unatoč tome što je naša puno, puno manja od zagrebačke, a još manja od onih iz velikih europskih gradova. To mi je jedino žao, a sviđaju mi se i ove lampice i miris svih tih knjiga i starine i... Ne znam kako da to opišem, ali baš si meni, knjiškoj tipici, pobudila neke uzvišene osjećaje ovim tekstom i hvala ti na tome. :)

    avatar

    12.02.2009. (16:58)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Kako ne, naravno da mogu velike, značajne zgrade, isti takvi ljudi, posebne okolnosti, događaji koji nas usisaju svojom veličinom, sve to može odrediti naš život, budućnost! Dapače, razmislimo li pažljivije, možda i pretežno određuju, možda je u našim rukama i manje nego li mislimo..nego li smo spremni priznati. Moj život je izgleda zauvijek odredio jedan, ne predugi, poluglasan razgovor nad kockastim stolnjakom, u kavani, devedesete.....I to ne samo poslovni! Iako me, kao i tebe, privlačila znanost, akademski, elitni, krugovi! Koje tako dobro simbolizira i zgrada kojoj se diviš!

    avatar

    12.02.2009. (18:53)    -   -   -   -  

  • Brunsha

    imala sam neka predavanja u Arhivu... stvarno predivna zgrada.... na žalost nisam nikad učila u njoj... što da kažem moja generacija je već imala sterilnu i uvijek nervoznu NSK..... čeka me još jedan ispit u podrumu Ariva... huh

    avatar

    13.02.2009. (16:52)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Mora da smo mi tu negdje generacija, ja sam tamo odlazila na prvoj, možda i drugoj godini učiti, poslije sam se natjerala učiti kod kuće, a negdje u to doba napravljena je nova NSK.U nju sam otišla možda triput i to kad sam trebala vaditi neke podatke, imaš pravo, ova stara mi je bila nekako toplija i više "inspirirala" na učenje...nekako mislim da u novoj ima previše stvari koje ti mogu odvlačiti pažnju...

    avatar

    13.02.2009. (19:35)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Godinama sam tamo učila za ispite, mogla sam se satima koncentrirati za razliku od doma gdje mi je uvijek nešto odvlačilo pažnju. Uvukla mi se pod kožu svojim mirisom i ugođajem - sad je dosta svijetlija, vidim, u moje vrijeme sve je bilo u polumraku, zidovi nisu bili ovako bijeli,. a stakla su također bila manje prozirna. Sve u svoje vrijeme. A za akademsku karijeru moraš imati nešto više od želje i ocjena. Ja sam se sama svjesno odlučila za ono što radim i nisam zbog toga požalila, pa se nadam da nećeš ni ti. A dobra stara knjižnica čuva i dio mene... Pusa :)

    avatar

    14.02.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Sumnjam da ću ikada požaliti zbog izbora zanimanja, ali definitivno je knjižnica i na meni ostavila trag...
    @snoopyshist -vjerojatno smo tu negdje po godinama... Učila sam i ja u novoj, nije mi loša, ali nekako nema taj "duh".
    @Brunsha - držim fige :)))
    @Kinky - ma zapravo nije stvar veličine zgrade, već onog nečeg, što ostavlja trag... Sigurna sam da i takva mjesta ostavljaju svoj potpis onoga što se u njima zbivalo, kao i mjesta ružnih ili lijepih događaja.... Pomalo sam sklona prihvatiti onu teoriju da i neživi predmeti imaju svoju "dušu" (ako se to tako može nazvati)

    avatar

    14.02.2009. (13:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...