Komentari

makeda.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • aquaria

    Ovo je jako, jako lijepa priča, od početka do kraja. Bila bih razočarana da je tekla i završila ikako drugačije :) Imaš pravo, čovjek se unatrag može sjetiti trenutaka kad ga je anđeo zakrilio svojim krilom i sačuvao. Pozdrav veliki! :)

    avatar

    11.02.2009. (09:39)    -   -   -   -  

  • makedini dnevnici

    hvala aquaria. :) uvijek si ljubazna. možda je moglo i bolje, ali lakše je pisati o nečem neutralnijem, nego o nečem što te se duboko dotiče.

    da, sreća je da postoje anđeli.

    veliki pozdrav i tebi. i iščekujem tvoj slijedeći post. :)

    avatar

    11.02.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ja sam s vremenom shvatila da zapravo uvijek pišem o onome što me se duboko dotiče. I da mogu pisati o ne znam čemu i o ne znam kome, da uvijek na neki način pišem o sebi. Ali ovaj tvoj post je uistinu sasvim poseban i jako lijepo napisan, ti to možda ne vidiš, upravo zato što te tako duboko dotiče da se ne možeš dovoljno odmaknuti. Pozdrav veliki! :)))

    avatar

    14.02.2009. (13:20)    -   -   -   -  

  • TDW

    Hvala na komentaru i pozdrav i tebi :-) Što se tiče posta, jako je lijepo napisan, ali za samu temu nemam smislen komentar. Nekad sam vjerovao u anđele ili pak ljude koji su ih na neki način predstavljali, ali poslije određenih događaja u mojem životu sve sam udaljeniji od takvog načina razmišljanja.

    avatar

    22.02.2009. (00:44)    -   -   -   -  

  • makedini dnevnici

    dobro mi došao tonique deween. :) eh, svi imamo određene događaje u svom životu, rekla bih. ali sve ovisi o tome kako na njih želimo gledati. ja još uvijek želim vjerovati. i vjerujem. a vjerujem i u to da se sve događa s razlogom. i da je najvažnije to kakvi ćemo mi iz toga izići. budi mi dobro. :)

    avatar

    22.02.2009. (20:39)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Osobno se nikada ne bih udaljila od takvog načina razmišljanja... Potakla si me prekrasnom pričom da razmislim o svojim anđelima, no ponovno sam shvatila da sam doista bila sretno dijete (i djevojka, žena...). Zapravo se i nisam našla u nekim toliko teškim situacijama da bi mi bio potreban anđeo kako bi me podržao ili spasio. Ai doživjela sam neke situacije koje su bile gotovo na granici sa nadnaravnim... Izravne odgovore na postavljena pitanja poput telegrama s neba (ma kakvog telegrama, ADSL veze! :)). U svakom slučaju, nikada se ne smije prestati vjerovati u anđele (ili kako ih već nazivamo) :). Pozdrav ti šaljem

    avatar

    22.02.2009. (23:56)    -   -   -   -  

  • makedini dnevnici

    draga bivša apstinentica, raduje me da si se javila. dobro došla. :) sretna si ako nisi imala tako teških trenutaka. i makeda bi voljela da nije ni ona. :D a to da si imala situacije koje su graničile s nadanaravnim, to ti vjerujem. i mislim kako je veliki dar i blagoslov imati otvoren kanal za poruke koje su nam važne. mi koji ih nismo toliko svjesni, trebamo raditi na tome da ih otvorimo. jer oko nas, kažu, postoji čitava vojska nezaposlenih anđela, koji samo čekaju da ih pozovemo. :) toplo te pozdravljam.

    ps: jako mi se sviđa tvoj novi dizajn. :)

    avatar

    23.02.2009. (09:23)    -   -   -   -  

  • borut

    vesna
    lijepa prica, krasno ispricana.
    mene je u zivotu odrzala, pored medicinskog lijecenja, cvrsta volja i u trenucima kad sam bila veoma blizu smrti, osjecala sam ovijena ljubavlju, osjecala sam se neizmjerno sretnom.
    kad danas razmisljam, ne vidim pravi razlog takvih osjecanja ali znam da sam svu energiju dobivala i crpila iz toga?!.
    hvala!

    avatar

    26.02.2009. (17:59)    -   -   -   -  

  • makedini dnevnici

    hvala na pohvali, vesna. :) da, interesantno je kako nam ponekad teške situacije mogu donijeti i blagoslov. tek kasnije, kad se napravi odmak u vremenu i prostoru možemo shvatiti svu veličinu tih trenutaka. :)

    dobro mi došla. :)

    avatar

    27.02.2009. (16:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...