Komentari

serafina.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • odmak

    Odlično napisano. Prvi put sam na tvom blogu, ali jako mi se svidjelo. Dugo vremena, ako ne još i sad najdraža knjiga i pisac bili su mi Derviš i smrt i Meša Selimović.
    I ja sam za ljubav i oprost, ali u slučaju ovog nesretnog oca čini mi se da bih postupila kao on. Jer oprostiti, po meni, može se hladne glave ali onaj tren kad je vidio taj prizor nije mogao razmišljati i postupiti drugačije.

    avatar

    10.02.2009. (09:27)    -   -   -   -  

  • makedini dnevnici

    oba posta su divna. prvi put sada sam čitala ono što pišeš. slažem se da za gandijevski pristup treba više snage, nego za uzvratiti udarac. ali, kad pomislim na scenu u kojoj bilo tko zlostavlja bilo čije dijete, vjerujem da bih postupila slično kao i dotični otac. možda ne baš u toj mjeri, jer samokontrola ipak postoji. da se to dogodi meni, vjerojatno da bih prije oprostila nego zlostavljanje djece, nedužnih i čistih bića koja se ne mogu braniti. zlostavljanje djece i zlostavljanje životinja za mene je neoprostivo. ne znam... shvaćam da oprost ipak zahtijeva viši nivo svijesti, a zlostavljanje bilo koga i obično znači da potpuna svijest o strahoti takvog čina ne postoji, inače ga ne bi bilo. zato je teško presuditi.

    i mene kroz život vodi jedna slična priča koju sam čula prije puno godina i svaki put kada sam u dilemi i kušnji sjetim se nje. i izbor posaje lakši. jer oprost dolazi iz ljubavi, a ljubav znači život. tvoji postovi za mene su u neku ruku podsjetnik. hvala ti. :)

    avatar

    10.02.2009. (10:17)    -   -   -   -  

  • Galerija Latica

    teška tema, teška i bremenita.

    avatar

    10.02.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    dobar post....međutim, ja ovakvu stvar nikad ne bih mogla oprostiti iako sam vrlo meka srca i opraštam koješta....no ovo je nešto neoprostivo....sigurno bih reagirala isto kao taj otac-bez milosti....majka sam pa mogu razumjeti tog oca....ako nisi roditelj onda ne možeš razumjeti....

    avatar

    10.02.2009. (13:57)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze

    a ipak, ovom se ocu pred očima zacrnilo zbog onoga što se događalo njegovom sinu... ne znam bih li se mogla kontrolirati u ovakvoj situaciji. nisam za uzimanje pravde u vlastite ruke, ali ipak.... ne znam...
    javascript: void(0);
    lijep ti noćni pozdrav!

    avatar

    10.02.2009. (23:59)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    draga, hvala ti na molitvama za moju curu- nosim joj danas tvoje pozdrave... drago mi je da si "nešto" pronašla u citatu... Pusa...

    avatar

    11.02.2009. (06:22)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Vjera i praštanje daleko su veći i jači u tebe nego u mene, i zato ti se divim. Ne bih mogla oprostiti, presudila bih na licu mjesta.
    Zagrljaj topli šaljem! :)))

    avatar

    11.02.2009. (09:22)    -   -   -   -  

  • mirta

    Odličan je citat na kraju posta.
    Oprost vs osveta. Ovo prvo je ipak dugoročno i najviše u našu korist, osveta uništava više nas nego onog kome je namijenjena... Opraštanjem činimo nešto važno za sebe same, na taj način smo sigurni da nećemo biti opet povrjeđeni, i tek onda možemo nastaviti dalje ali sada mnogo jači...

    A opet, oprostiti nije lako ali je vrijedno i plemenito i jedino onda sve ima smisla. Jedino onda.

    avatar

    11.02.2009. (09:58)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Otac je počinio ubojstvo u afektu, zato je osuđen na četvrtinu spomenute uobičajene kazne. Otegotna okolnost je ta što je bio istrenirani boksač pa je na neki način imao teško oružje u šakama. Ne znam koji čovjek u samom trenutku takvog prizora ne bi reagirao ekstremno i ne razmišljajući o posljedicama. Imam djecu i sasvim sam sigurna da moja rekcija ne bi mogla biti drugačija nego ovog nesretnog oca, samo što ne bih mogla ubiti šakama. Razmišljanje o oprostu došlo bi tek kasnije, kad bi akutna situacija bila završena. Ovisno o situaciji, vjerojatno bih došla do rješenja pa i oprosta na neki način, ali bi to trajalo godinama i ovisilo o puno toga. Pozdrav veliki, lijepo da opet malo pišeš :)

    avatar

    11.02.2009. (10:43)    -   -   -   -  

  • susjedi-susjedi

    jedina pozitivna stvar u ovom slučaju je ta, da je na svijetu jedan pedofil manje

    CITIRAM: Život je uvijek "širi" od zakona.. Sve salonske rasprave i suha filozofija o paragrafima pada u zamku stvarnosti u kojoj je A.K. u mračnom podrumu ugledao užas. Zar je u tom trenu trebao razmišljati o granicama nužne odbrane i opravdanim načinima sprečavanja zločina? Zar se može biti "ubrojiv" u situaciji koja je monstruozno zlo? Upravo o tome želim.. Ovo nije "zakon u svoje ruke" - ovo je uspostavljanje načela savjesti koje bi trebalo biti pošteđeno ratia; nisam za destrukturiranje društva, znam da su zakoni okovi zajednice i da je sigurnost najviši socijalni pojam društv - no, upravo je ostvarenje socijalne pravde također kohezivno "ljepilo" te iste zajednice.. A.K. - je trebao biti oslobođen svake krivnje..

    pozdrav veliki i svaka cast na postu

    avatar

    12.02.2009. (22:51)    -   -   -   -  

  • Burzum

    Lijepi pozdrav!
    Baš sam naletio na tvoj blog, fora je!
    Baš sam ovih dana pronašao jedan sajt sa dosta besplatnih kvizova za blog.
    Možda ti pomogne, evo ti linka:
    http://www.mysingledating.com/quizzes/kvizovi.htm
    ili svrati na moj blog:
    http://besplatni-kvizovi.blog.hr

    Puno pozdrava,
    Tomislav
    P.S. Ako želiš, možemo razmijeniti linkove blogova

    avatar

    16.02.2009. (18:24)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    .... eto, naletih na ovaj post s tugom i sramom, s krivnjom i ogorčenošću.... to su moji osjećaji kao žrtve pedofila dok sam bio sedmogodišnji dječak, osjećaji koji me neće napustiti do kraja života.... kako govorim iz iskustva, ovaj dječak iz tvoje priče najvjerojatnije ne bi progovorio o tome što mu se dogodilo, da nasilnik nije uhvaćen na djelu.... ja sam svoju patnju skrivao zbog srama, i krivnje koju u takvim slučajevima dijete često prebacuje na sebe, i to me koštalo mog psihičkog zdravlja, jer me nitko nije zaštitio.... suočio sam se sa svojom patnjom tek kada sam odrastao, kažu nikada nije kasno, ali ipak je bolje što prije.... možda će ovo grubo zvučati, ali u zlu koje je naneseno dječaku iz tvoje priče ispalo je dobro što je počinitelj uhvaćen i što su njegovi bližnji doznali za njegovu patnju, tako će mu biti puno lakše boriti se s traumama nego da je taj događaj ostao tajna.... nažalost, ima djece koja nikada neće priznati što im se dogodilo iz razloga što se djeca toga srame i smatraju da će zbog toga ona biti žigosana, te prebacuju krivnju na sebe.... na tu šutnju računaju svi pedofili, i zato ih većina nikada neće biti kažnjena zbog njihovih zločina.... šutnja nije zlato, ali djeca to ne znaju, i zato ih mi moramo učiti da ne šute, već da se povjeravaju, moramo steći njihovo povjerenje, uvjeriti ih da smo mi tu zbog njih, da zaštitu uvijek mogu pronaći u okrilju naše ljubavi..... ja sam kao dijete bio ogorčen jer me nitko nije zaštitio, i tako prihvatio činjenicu da me nitko niti ne može zaštititi, da to što se meni događa tako mora biti.... i to je trajalo i trajalo.... previše dugo, zbog moje šutnje, mog straha, mog srama, moje krivnje.... prije ću oprostiti svome nasilniku nego što ću oprostiti sebi svoju šutnju.... reakcija oca u tvojoj priči je normalna, on brani svoje dijete, čini ono što bi instiktivno učinio svaki roditelj, branio život i integritet svog djeteta..... danas često razmišljam da je mene moj otac spasio u takvoj situaciji, bio bih mu vječno zahvalan, pa makar on završio i u zatvoru, ali nije, i ja prebacujem krivnju na sebe, jer on nije znao.... sedmogodišnji dječak mu se nije povjerio.... koga da krivim? sebe kao dječaka, roditelje ili nasilnika?....trebao bih kriviti nasilnika, i to činim, ali krivnju dijelim, ne mogu oprostiti sebi zašto sam šutio.... tražim razloge da okrivljujem roditelje jer nisu bili tamo da me zaštite, ali ni to nije riješenje moje patnje..... krivnja ubija, oprost spašava, ali oprost je tako teško ostvariti.... vjeruj mi, ovom ocu iz tvoje priče nije žao što je završio u zatvoru, on je svoju dužnost obavio..... štitio je svoje dijete, i svojim činom umanjio patnju svog djeteta, iako je taj čovjek, ako ga tako možemo nazvati, izgubio život.... ali ako mu je netko imao pravo oduzeti taj život, onda je to bio otac tog dječaka.... iz mene govori subjektivnost bazirana na vlastitom iskustvu, mržnja koja se utjelovila u mom srcu zbog moje patnje, i zbog koje me je stid.... ne želim mrziti jer mržnja razara dušu, ali što je kome na ovom prokletom svijetu krivo bilo koje dijete?.... danas sam i ja otac... imam devetogodišnju kćer i ne prolazi dan kada ne razmišljam o tome da se njoj ne dogodi kakvo zlo, a mene nema pored nje da ju zaštitim, jer je to moja dužnost, zato postojim.... pokušavam steći njeno apsolutno povjerenje, da sve što je u njenim mislima bude i u mojim, da mi može bez ikakvog straha i stida reći sve, ali apsolutno sve, naročito ono što izaziva najveći stid i krivnju, da joj dam do znanja da sam ja tu, uvijek, a najviše u najtežim trenucima, da sam ja oslonac koji ju nikada neće razočarati.... vjerujem u ljubav kao u jedinu pravu svrhu življenja, a kada pogledam svijet oko sebe, svo zlo koje proizlazi iz ljudskog roda, gadi mi se što sam čovjek.... oprosti na ovoj podužoj ispovijedi.... pozdrav....

    avatar

    16.02.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  • prirodna sila

    draga serafina, baš mi je drago što si nas počastila sa novin poston! i to o temi na kojoj se lomu koplja, i to s razlogon :) ja već četvrtu godinu studiram pravo i najvažnija lekcija koju san dosad naučila je da pravda i pravo NEMAJU veze jedno s drugin! ovaj slučaj je tako delikatan, da što god se napisalo, naići će na otpor ili jedne ili druge strane ljudi koji žele nešto reći o tome..
    ja san uvik za oprost i ljubav! iako mi nebi bilo lako da mi se nešto tako dogodilo i ja prva neznan što bi napravila tome pedofilu da san ga ja uvatila na djelu..ruski pravni sustav ne poznajen, ali hrvatski poznajen dobro..mislin da bi kod nas ocu bila ublažena izrečena kazna jer je počinija kazneno djelo u stanju afekta, tj. pod utjecajem toga što je vidija i to ga je dovelo u stanje afekta u kojem ni moga razmišljati normalno (olakotna okolnost)..
    ja znan da bi svaki normalni čovik branija svoje dite, to je normalno, ali on tu jest počinija kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede sa smrtnon posljedicom i to jest propisano ko kazneno djelo za koje se odgovara..
    mene je pravo naučilo da triba sagledati stvari objektivno, tj koliko god moguće bez osjećaja..ja znan da je to nemoguće jer mi svi gledamo svit oko sebe kroz sferu naših osjećaja..
    ali opet ponavljan, pravo i pravda nemaju veze jedno s drugin, i to će uvik biti tako!
    osmijeh i pozdrav i sorry na malo podužen komentaru :)))

    avatar

    19.02.2009. (09:26)    -   -   -   -  

  • guest01

    Lijepo napisano. I vrlo zahtjevna tema, oprastanje. Nadam se da ce i otac i djecak naci snage i nacina za oprostiti (lakse reci i nadati se nego uciniti). Oprastanjem cinimo najbolje samima sebi i oslobadjamo se tog tereta, i to nema velike veze sa onim tko je uzrokovao povredu ( narocito ako je pokojni kao podofil iz price).
    Pozdrav i hvala na lijepom postu

    avatar

    19.02.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Prešavši iz smrti u život sa sobom je ponio sve ljudsko, sve smrtno i propadljivo. U njegovu Uskrsnuću i naš je život uskrsnuo.

    Od srca želim sretan Uskrs!

    avatar

    12.04.2009. (00:55)    -   -   -   -  

  • Za mnom cika, za mnom potraga...

    hej... super ti je blog, odnosno priče... rijetko naiđem na nekoga tko priča nešto smisleno i još zna kako to prenijeti drugima. Moram priznati da je ovaj zadnji post ostavio snažan utisak na mene. Lako je govoriti o oprostu sve dok ne dođemo u situaciju da zaista nekome nešto trebamo oprostiti... U ovom slučaju oca 100% podržavam, samo je branio malo biće koje se samo nije moglo obraniti. Fora ti je onaj extreemecounter, išla sam provjerit :)
    pozdrav!!!

    avatar

    13.04.2009. (22:11)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    zamisli, vratih se :))

    avatar

    04.09.2009. (23:09)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    znam da je stari post, ali svejednoosjećam potrebu prosuti bijes...ne znam što bi napravila tom čovjeku...jednostavno mislim da bi pedofili nakon pola sata samnom molili da ih se ubije...stvar za koju nikako i nigdje ne nalazim oprost

    avatar

    10.11.2009. (12:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...