Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • NF

    koliko god mi zanimljiv bio tvoj post, i koliko god ne smatrao psihologiju znanošću, nekad davno prije više od 1000 postova sam pisao o tome kod sebe na blogu,razumijem i razloge zašto taj tekst uredništvu nije odgovarao, nisam siguran ni kako bih ja na njihovom mjestu postupio, dobro ne bih sve banalizirao, kao predugačak tekst, to je sigurno ;)

    avatar

    06.02.2009. (14:40)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ovako, neovisno o tome što mislim o batinama, ja ću reći samo jedno: ne bih mogla fizički kazniti dijete jer nisam uopće tip osobe koja bi u sebi dobila poriv (ma kako izazvana bila) da digne ruku u zrak, uzme zamah i udari. Bilo koga. Jednostavno mi to nije u krvi, udarac ne povezujem s, kako bih rekla, težnjom ka mijenjaju ičijeg ponašanja niti mislim da on može promijeniti išta na dugoročnoj razini. Tek nekoliko puta se sjećam da sam kao dijete dobila batina po guzi od mame i tate, čak je bilo i s razlogom, ali ni dan danas to ne zaboravljam i ne opraštam. Ne u smislu da s njima ne razgovaram, ali u razgovoru o tome uvijek se prisjetim tog i tog dana i kažem im da im to pamtim, ma što oni o tome mislili. Jednostavno, nije mi normalno nasrtati na tuđi tjelesni integritet, ni sa onim pec-pec po prstima, a ni sa većim udarcima (a pritom ne govorim o zlostavljanju). Ukoliko je to nečija benigna odgojna metoda, u redu, ja znam da moja neće biti jer nisam emocionalno sposobna okrenuti se tako nečemu.

    Čuvala sam gro puta svoje male nećake koj su znali biti užasno zločesti i uspjela sam ih smiriti bez udarca. Imam kunićku koja je jako razigrana, često grize prekrivač na kauču, skače dok se ne udari, dosađuje pa nisam imala p'otrebu biti gruba s njom, kolikogod se ponekad iznervirala. Nadam se da će tako biti i s djecom te da će moje metode koje planiram imati smisla i odjeka. :)

    avatar

    06.02.2009. (14:43)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Puno teško čitljivog teksta je tvoj najveći problem.
    Pozdrav Monoperajanko i žal mi je što se vređaš na jednostavnu kritiku... :))

    avatar

    06.02.2009. (15:44)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    NF; razumijem i ja uredništvo u tom kontekstu, zato mi je bilo važno razdvojiti moje razloge zbog kojih sam odustala, koji nemaju veze s neprimjerenošču teksta za blog, niti s kritikom u tom smislu))

    Kinky, potpuno razumijem i poštujem tvoj stav. Iskreno, ni ja nisam imala do svog vlastitog djeteta takvih pitanja. A isto sam čuvala i ljubimca i nećake u čijem odgoju sam aktivno sudjelovala nakon što su ostali bez mame. Tek s vlasittim djetetom mis e ta tema postavila.U svakom slučaju, ćelim ti puno snage i ne sumnjam da ćeš održati ono što i sada već smatraš važnim. Roditeljima sam oprostila, jer znam da me vole i da su radili najbolje kako su znali. Problemse s praštanjem imam s onima za koje znam da nisu iskreni i da im ništa ne značim)))

    Bugo, hvala na komentaru, .. lijepo je znati što je moj najveći problem,.Ne znam o kakvom vrijeđanju pričaš i na koju to kritiku misliš. Pa nas dvije nismo uopće "razgovarale". Ali dobro...
    Vrijeđanje sam ja doživjela od druge strane na moja neka razmišljanja, tako da ne znam što bih rekla na primanje kritika od strane uredništva.
    Vidim da ti je teško biti objektivna, što mi je jasno i razumijem. Možda bi u nekim drugim okolnostima ti i ja imale sličan stav o lupanju po guzici, jer o tome je ovdje riječ, barem što se mene tiče. Drugo niej moja tema, a vama iskreno želim uspjeh u daljnjem radu)))

    avatar

    06.02.2009. (16:17)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    Haha, baš su neki dan u moju školu došli letci sa debelim naslovom Batina NIJE iz raja izašla. Tekst i poantu nisam čitala jer je moje mišljenje slično tvom....Ne znam zašto ljudi, kad se spomene kazna, odmah imaju u glavi nekakve letve kojima se dijete izubija i izmlati do kraja. I ja sam sama dobila možda svega par puta po turu, no daleko od toga da sam od roditelja dobila ovaj novi psihološki pristup. Danas svakodnevno viđam (i radim) s djecom koja su katastrofalno loše odgojena, koja se ne libe reći ama baš sve što im je na pameti i koja su jako osjetljiva za svoja prava, dok istovremeno nemaju ni naznake prepoznavanja prava i potreba drugih. Inače, radim u srednjoj školi. Tako mi je prošli tjedan jedan maturant rekao da kako je meni raditi s njima kad znam da će za par mjeseci on imati duplo veću plaću od mene. A kad im i pokušaš na nešto ukazati, nema uspjeha jer ta su djeca premazana svim mogućim mastima, kao da su se rodila odrasla i sa iskustvom. I onda mene zaboli glava kad pomislim da sam tek počela, i da će svaka generacija koja dođe biti po tom pitanju još gora, i najradije bih dala otkaz jer, iskreno, teško je svakodnevno analizirati svaku svoju riječ i razmišljati jesam li nešto napravila dobro ili loše i kako sam mogla drugačije....A taj pritisak postoji, jer svatko od nas nekad pukne i ima pravo na to, ali kad su u pitanju djeca....ne znam ima li tolerancije. Općenito je politika našeg Ministarstva obrazovanja otišla u bolesnom smjeru (neću reći krivom, jer to je preblaga riječ), sve je podređeno djetetu a ono nema apsolutno nikakve odgovornosti. Dobije li jedinicu - profesor ga nije dobro naučio. Pobjegne li sa sata - profesor u njemu izaziva strah i psihičke boli. Razbije li staklo u školi - društvo je krivo. Ali dijete....ono nikad nije krivo. I nije, do neke dobi, ali jednom mora početi snositi odgovornost za ono što radi, i mora shvatiti da svijet nije podređen njemu. Pitam se kako će ta djeca jednog dana raditi, hoće li uopće biti sposobni uklopiti se u svijet rada. Jer taj svijet njima neće ići na ruku, kao što im škola danas ide. I daleko od toga da ja zagovaram metode sile i ne znam što, ali ni ovo što imamo danas ne miriši na dobro. Jako sam se raspisala.:) Mislim da tome pogoduje i moje trenutno depresivno stanje i psihički umor.:) Još na ovo sam se mislila osvrnuti....spominješ ono mlijeko koje se davalo prvim ljudima. E, ukratko - možda bi se i na Bibliju gledalo drugačije kada je se ne bi pokušavalo čitati doslovno. Pozdrav.:)

    avatar

    06.02.2009. (16:48)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    I opet sam nešto zaboravila reć.:) Uza svu tu djecu s kojom imam posla svakodnevno, počelo me biti strah hoću li ja uopće moći odgajati svoju djecu i jesam li sposobna za to (ako ih naravno budem imala). Sad čitam od Kinky komentar i mogu joj reć da je onda ona sretnica jer mislim da je malo onihkoji mogu uvijek sve riješiti sa djecom bez ikakve drugačije metode do metode razovora. Ja prva to ne bih uspjela, pa onda tko zna....možda je i bolje da nemam djece.

    avatar

    06.02.2009. (16:53)    -   -   -   -  

  • Kalista

    Off topic: Ugasila sam blog jer mi se nije dalo vise pisati:) Ali zato citam i komentiram (tamo gdje registracija nije uvijet). Ni ja ne volim davati svoje podatke pa te potpuno razumijem:) Neka ostanemo samo Monoperajka i Kalista.
    Sto se tice bloga "Vratimo Hr osmijeh"...nisam jos skuzila sta je zapravo njihov cilj. Samo ustalasati javnost i skrenuti joj paznju na probleme nasilja (medju djecom, prema djeci) ili???? Mislim da vise od skretanja paznje ni ne mogu napraviti, ali o.k. i to je nesto i bolje je nego nista.
    Sto se tice teorije da je moguce sa djecom (SOPSTVENOM, koja su ti na brigu i veselje data od rodjenja pa do kraja zivota (tvoga) 24/7, a neka posudjena djeca koja nalete tu i tamo na par sati kada imas vremena, kada ih pozoves da dodju i kada si raspolozena) biti uvijek stalozen i pun razumijevanja, te im pristupiti na pravi nacin (citaj ne izgubiti zivce - npr. kada obnevidis od straha jer rade nesto cime ugrozavaju svoj zivot, primjerice penjanje, ostri predmeti, pokusaj guranja prstiju u uticnicu, otrgnu se i potrce po trotoaru a auti pored jure i sl., a radi se o sekundama) NE VJERUJEM i ne vjerujem da se iti jedan roditelj moze time pohvaliti.
    Osobe koje zagovaraju teoriju smireno-stalozeno-posvecenog- bla-bla odgoja u svakoj situaciji i u svako vrijeme zive u la-la-landu u kojem su najbolje, najuspjesnije, najljepse i najjace od sve raje i ili lazu ili nemaju djecu (prije je ovo drugo). U oba slucaja njihovo misljenje dobija od mene 0 bodova:)
    Tako....nedaj se nervirati, pisi i dalje, rado te citam!

    avatar

    07.02.2009. (01:04)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Izvanredno.
    Nimalo me ne chudi da si se razishla sa onima (i ja sam poslije dva komentara) jer su oni samo sebe postavili u poziciju Boga, papagajski ponavljajuchi neke nauchene fraze o stvarima koje su (vjerojatno) najslozenije u ljudskom zivotu i zahtjevaju daleko vishe od "chvrstih i nepogovornih definicija". Ma tko da ih je definirao.
    Ovako usput, ja im zavidim jer oni odgoj djece u biti shvachaju kao vrlo jednostavnu stvar a za mene je to najvaznija/najslozenija stvar u zivotu i uvjek se iznova pitam da li postupam ispravno ,iako mi djeca nemaju apsolutno nikavih (da kucnem u drvo) odgojnih, shkolskih ili socijalnih problema. Istini za volju, ne zavidim njihovoj djeci.
    Sve u svemu podsjechaju me na razgovor s jednom psihologinjom koja zivi u SAD-u i koja mi je jednom prichala kako njena djeca imaju problema sa djecom u HR kad tamo dodju (shto je ona naravno okarakterizirala greshkom "primitivne" djece u Hrvatskoj) a kad sam ja joj rekao da moja djeca uopche nemaju problema sa vrshnjacima u HR nego se sa svima izvrsno slazu onda je to "znanstveno" objasnila kao da neshto nije u redu sa mojom djecom. Hebote, koja znanost. Sav sam postidjen shto nisam djecu odgojio prema "znanstvenim" metodama pa da su svugdje u stanju nachi prijatelje i ponashati se u skladu sa sredinom u kojoj se nadju.
    @An(t)onimka
    Ne sekiraj se, oni koji imaju tvoju razinu "kritichnog uma" uvjek ispadnu dobri roditelji.

    avatar

    07.02.2009. (01:14)    -   -   -   -  

  • treba mi sklonište od buke

    Problem tumačenja izraza "batina je iz raja izašla", ostaje i nakon ovolikog posta.
    A problem je baš u tumačenju. Jer nismo baš sigurni:
    - da li je batina iz raja izašla jer su je iz raja uputili k nama kao savršena ispomoć u "odrastanju"
    - ili je pak samo prognana - kao nedopustiva

    avatar

    07.02.2009. (13:39)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ treba mi
    "- da li je batina iz raja izašla jer su je iz raja uputili k nama kao savršena ispomoć u "odrastanju"
    - ili je pak samo prognana - kao nedopustiva"
    Ako kako bi bilo zakljuchiti "ni jedno, ni drugo nego zavisi od situacije koja je vrlo kompleksna pa ne dozvoljava apsolutiziranje". Kao i sve drugo shto se odnosi na ljudsko/socijalno djelovanje gdje pristup "ili crn, ili bijel" uvjek guraju oni koji vrlo malo razumiju pa im je to vrhunski domet. Gdje vrijedi ona, pametan zna puno teorija i u ni jednu potpuno ne vjeruje a glup zna samo jednu i u nju chvrsto vjeruje.
    Usput, (iako naoko izgleda "van teme") sluchaj sa onom mladom Australijankom zorno pokazuje dokle su dogurale "napredne" zapadnjachke debilane gdje moze bit kriv i vlasnik hostela, i policija, i vlasnici diska, i svi koji su bili oko nje, i drzava Hr i stanovnici grada Dubrovnika ali maloj raspushtenoj Britt koja se naljevala "od jutra do mraka" se ne moze pripisati nikakva odgovornost. Bila je punoljetna pa shto se ne bi naljevala. Bash bila kulerica. A nitko se ne smije usudit ni roditeljima, ni ostalim debilcima iz Australije rech "sikter tamo idoti, sad mi svi krivi shto vi nju niste odgojili" nego josh hrvatski mediji piche naslove kako su mudri Australci otkrili da je ubijena i znaju tko je ubio ali ne mogu doznati da je na Danchama skoro nemoguche izach iz mora ako si u njega po nochi skochio pijan. Naravno, ukoliko nisi opichio glavom u stjenu dok si skakao.
    Bemti zivot, na svakoj fotografiji ona sa po litre pive, bilo u podne, ponocha ili 4 ujutro a za sve kriva hrvatska policija koja promptno ne angazira 3 helikoptera i 2 razaracha da trazi razularene mlade zapadnjake odgojene po "suvremenim metodama". Samo josh fali zakon po kojem se policije zahtjeva da im hitno pronadju "piz" droge ako ga sluchajno pijani izgube.

    avatar

    07.02.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • alkion

    Već sam i na Blogu protiv nasilja iznosio svoje stavove o ne samo pravima već i odgovornostima, obavezama i dužnostima djece te o primjerenom i nadasve potrebnom kažnjavanju nedoličnog i neodgojenog ponašanja djece. U suštini slažem se s svim ovdje gore napisanim. Vrlo često veće posljedice na psihu i daljnje ponašanje djeteta ostavlja verbalno i psihološko nasilje nego fizička kazna. Nažalost već i samo spominjanje riječi kazna u odgojno-obrazovnom procesu kod većine psihologa diže kosu na glavi - odmah imaju sliku, u najmanju ruku stavljanje djeteta na vješala, giljotinu ili u modernijim društvima električni stolac. U cijeloj toj priči skoro svi polemiziraju s pozicije roditelja za koga se podrazumijeva da je u najmanju ruku dr.sc metodoligije odgoja i obrazovanja - zaboravlja se da mnogi današnji roditelji imaju možda srednju školu i da najveći dio svog vremena provode u mukotrpnom i prekovremenom radu da toj svojoj "neodgojenoj" dječici ostvare uvjete za život dostojan čovjeka. Nije na odmet napomenuti da su možda upravo baš ta djeca malo bolje odgojena - odgaja ih se po sistemu kratko, učinkovito i u trenutku kad se za to ukaže potreba i prilika...
    Nažalost, kao i u životu tako i na blogu, vrlo je teško biti odmjeren i u dovoljno riječi iznijeti svoje stavove, a bez bojazni da će se uvijek naći netko tko iz samo jedne riječi izvađene iz konteksta neće razviti teoriju "zavjere" i gluposti.
    Osobno mi se čini kako blog o nenasilju postaje sam sebi svrha, postaje nekakvo mjesto idealiziranja odgoja djece u kome se baš i ne tolerira drugačije mišljenje. ...:)))

    avatar

    08.02.2009. (11:03)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Djeca su uvidjela da ih batine bole. Tko će to za njih promijeniti?
    P.s. pokušat ću te uvjeriti u svoju teoriju svim mogućim lijepim načinima. Međutim, ako i nakon svog mog verbalnog truda ne počneš misliti kako JA mislim da trebaš misliti, morat ću preći na batinu, sorry.
    :)

    avatar

    08.02.2009. (18:43)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    An(t)onimka, zapravo je nevjerojatno kako se neke pojave uvuku pod "normalno" ili "nenormalno". TAko je netko (ili je to bio neki proces, ne znam) odlučio protumačiti taj citat iz Biblije samo u jednom svijetlu, onako kako nekoem odgovara. Ne kažem niti da je ovo objašnjene koje sam navela "ispravno" , ali pokušavam stvari pogledati iz ugla nekog meni bliskog uvjerenja. I naravno da je doslovce čitanje Biblije, bez poznavanja pozadine uvijek sklono raznim interpretacijama. MEni je uvijek žao kada u hrvatskom - katoličkom društvu takve razne interpretacije kao što je taj letak koji se dijeli po školama (u kojima se predaje i vjeronauk i etika -zanima me kako to primaju i objašnjavaju vjeroučitelji i profesori etike) niti ne pokušava "iščitati" u onom duhu kojim se često zaklinjemo (povezano naravno uvijek uz nacionalni identitet).
    Mogu se samo složiti s tobom (premda nisam više u Hrvatskoj, ali imam familiju, prijatelje i družimo se) da je ta neka opća pojava "djeca nisu nikad kriva za svoje postupke" jako opasna i ni meni ne izgleda dobro. NAravno da djeca uče od roditelja, ali tu ne mislim na djecu koaj nisu imala priliku od roditelaj naučiti ništa ili malo od dobrog ponašanja,. već baš an one koji su prenatrpani s puno teorije, a sve ostaje na tome, jer su eto djeca....Neka i do smrti, baš kao što se i ti pitaš kako takva djeca postaju ikada odgovorni ljudi.
    Vjerujem ti da se pitaš jesi lis posoban za imati djecu i razumiejm tvoje pitanje. Šteta da ga više ljudi sebi en postavlja, a ja bih to proširila i na pitanje "jesam lis psosoban za jedno, dvoje ili više djece?" KAd ja počnem objašnjavati da se ne osjećam spremnom za više od jednog djeteta (na ovaj način kako odgajam svoje dijete), uglavnom me ljudi u čudu gledaju i odmahuju rukom...da ne pričam kako me neki primjeri iz okoline samo učvrščuju u tom uvjrenju. Ima naravno ljudi koji odlično "barataju" i sa više djece, ali nismo svi isti, nemamo svi iste granice i ta generaliziranja i argumenti "najgore je djetetu biti jedinac" su mi nekako neuvjerljivi ako dijete ima braću "pod svaku cijenu". Naravno da su djeca uvijek dar i ne znam nikoga (normalnog) tko bi rekao "To dijete mi nije trebalo"....ružno je to za čuti, ali meni je još gore lagati sebe.
    NE znam što da ti kažem, premda mi se komentar od hebatge zvuči isto vjerojatan. .Ak vidiš da nemreš, nema "reklamacije", ali da završim ipak u ohrabrujuće-šaljivom tonu...Uvijek ga možeš nalupati po guzici, ako do tvoje odluke ne izumru takvi nazadnjaci koji to toleriraju....pozdrav ti šaljem

    avatar

    08.02.2009. (23:05)    -   -   -   -  

  • jja

    Razumijem i prihvacam da smo kao odrasli manjkavi i gresni. No to nas ne oslobadja cinjenice da se moramo vise truditi od djece, pogotovo jer je nasa odluka bila tu djecu uopce donjeti na svijet.
    I da bi kao odrasli trebali znati bolje.
    Psihologe shvacam bas kao i zubare i frizere, ljude koji znaju zanat i tu su da mi olaksaju zivot, naravno u svakoj profesiji ima dobrih i losih, ali profesija sama po sebi nije time losa.
    Nemam vlastite djece ali se puno bavim tudjom, kao sto znas, nesto sa bloga a vise iz mailova.
    I to je iskustvo koje je bolje nego nikakvo iskustvo sa djecom.
    A bilo je i razdoblja od godine i vise kad sam bila vise sa malom djecom nego njihovi vlastiti roditelji. Kad su me ta ista djeca pocela zvati mamom i na sto se bioloska mjaka rasplakala ali prije toga nije slusala moja upozorenja da je premalo sa vlastitom djecom. Dakle iz vremena kad sam se brinula za bolesnu i kenjkavu djecu 24/7 (doslovce) a djeca su bila dvije godine stara i u najboljoj fazi testiranja zivaca, ni tad nisam nikad udarila dijete. A doslo mi je. O itekako. Ali nisam mogla.
    Ne mogu tuci slabije. I da mi je ipak ruka poletjela, priznala bih da je to bila greska a ne odlicna odgojna metoda.
    Ujedno gro roditelja oko mene koji nikad nisu udarili dijete (kazu i djeca ne samo roditelji) mi daje nadu da se moze i drugacije. Pogotovo jer su ta djeca danas asertivna, empaticna divna bica kojima je jednako nepojmljivo udariti.
    Krug je prekinut Aleluja!

    Vidis psihologe ne dozivljavam kao ti, nego kao nekoga tko je skolovan pomoci a zasto tako mislim te zasto mi se ucinilo da bi i ti tako mogla misliti znamo obje ali ostavimo to mimo ovog komentara.
    Tako da mi je bas s obzriom na zajednicki kontekst nepojmljivo to udaranje ;-) po psiholozima.

    Svidja mi se komentar od marcheline. Laske je udariti. Za roditelja lakse. Teze je ne udariti. I ne gledam tako kriticno na one koji su udarili, nego na one koji u tome ne vide nista lose.
    A da u blogosferi trebas biti oprezna i pomalo anonimna je isto istina. U protivnom ces si natovariti neke ludace stalkerice na glavu kao ja. Sva sreca da danas nitko nije BAS tako anoniman i da svaki komentar ostavlja IP trag. Zlu ne trebalo.

    avatar

    09.02.2009. (12:46)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @jja
    "naravno u svakoj profesiji ima dobrih i losih,"
    Ovdje si pogodila poantu a pamet je razluchiti koji su koji u ovom vremenu kad upijeshni propagandisti redom postaju "struchnjaci". Do te mjere da totalni moron postaje netko "sa prstom na obarachu" nekih 30 tisucha nukleranih glava. Ne znam shto bi se trebalo dogoditi da ljudi shvate kako je filtriranje informacija najbitnije za ocijenu kredibilnost i po chemu to netko postaje "chuveni psiholog/psihijatar". Ili bilo shto drugo. Po tome shto se njegove/njezine "mudrosti" svidjaju hrpi babetina ili po tome shto daju rezultate.
    U konkretnom sluchaju, ako su ti "chuveni struchnjaci" koji djecu stavljaju na neke idiotske "pedestale nedodirljivosti" u pravu zashto se onda njihove teorije ne primjenju na, recimo, Pingry-ju, Eatonu ili bilo kojoj drugoj "prep shkoli" na svijetu. Ili, usput recheno, u shkolama gdje idu moja djeca kojima su svi (ukljuchujuchi tu djecu) veoma zadovoljni zato shto ih se od "predshkolske" prisiljava na neohodnu odgovornost. Valjda oni na Pingry-ju ne znaju za "dostignucha" koja su poznata nekim babama u Hr. A i "zaostali" roditelji tamo shalju svoju djecu.

    avatar

    09.02.2009. (21:57)    -   -   -   -  

  • jja

    Tamo djecu salju roditelji koji imaju love i kojima je mozda cilj odgojiti emotivne invalide jer u nekim se drustvima samo tako i moze imati suzivot.
    U konkretne motive ne bih ulazila ali dvojim da su djeca sretna na takvim skolama.
    Dakle samo zato sto su neke skole stare i tradicionalne ne znaci da su dobre za razvo mladej osobe. Za network i poznanstva svakako jesu.;-) Sto i je gl. razlog da ih se tamo salje. Nemam iskustva s tako prestiznih skola ali imam sa jednog skupog privatnog fakulteta gdje sam bila gost predavac, dakle ne ne salje se djecu/mlade tamo nuzno kako bi izrasli u emotivno stabilne osobe.
    Neki drugi motivci su pokretaci.
    I sama radim u skolstvu i znam da nije dobro sve sto je tradicija. Dapace, bas zbog iskustava koja sada radom skupljam, svoje dijete mislim jednog dana poslati u waldorfsku ili malo drugaciju neku skolu. Gdje mu nece ici ubijati individualizam i duh sa sedam godina.
    Ali eto svakome svoje.
    Mnogi roditelji su bili uvjernei da im djeci nis ne fali, a ta ista djeca danas jako skupo placaju psihologe i pune njihove ordinacije kako bi zivjela sa nekim stvarima iz "mojoj djeci nis ne fali" odgoja.

    I slazem se s tobom. Tesko je razluciti dobre od losih ali nije i nemoguce. Zahtjeva naravno mnogo osobnog zalaganja i pracenja literature, iskustva svojih i tudjih.
    I jos nesto - ja sam za odgovornost i trogodisnje dijete u okvirima svoje dobi moze biti odgovorno. Odgovornost je vrlo vazna.
    Ali dvojim da se ona usadjuje batinama.

    avatar

    09.02.2009. (22:06)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @jja
    Obzirom da se ochigledno nalazim u emotivno invaliditetnoj obitelji (i zena i djeca tu pripadaju po tvojoj procjeni) nema bash smisla diskutirati ali bi upozorio da nije bash pametno ni donositi zakljuchke na osnovu neki karikiranih podataka, gdje tvoj opis spomenutih shkola odgovara onim ponekim japi-skorojevichkim ali u nikojem sluchaju, recimo, nekom Pingry-ju. Ili nekome Princetonu i nekoj Sorboni gdje je, btw, studirala moja hanuma.
    Usput, moja zelja za odgajanjem emocionalnih invalida (koje, usput recheno, ne tuchem jer ne treba) je vjerojatno nasljedne prirode jer je i mene chacha (ponekad) batinama zelio emocionalno invaliditirati. I ochigledno uspio stvorivshi debila koji nije imao problema zivjeti ili studirati u nekom Tokiju, Londonu, Parizu, NYC i koji se jednako dobro snalazi komunicirajuchi sa onima iz DC i Bedunima u Sahari ali potvrdjuje svoju debilnost hvatajuchi se u ovakve diskusije na blogu sa onima koje je Branko Copic izvrsno portretirao kroz lik Nikoletine Bursacha.
    Reko komesar da nema Boga. Pardon, reko komesar da se djecu ne smije taknut. Nu shta ti tu imash razmishljat kad je tako reko komesar, pardon neki/neka pokindireni/na psiholog/inja sa 2-3 braka iza sebe, izdavachem koji ima dobru promidzbu i chija djeca "smrchu bijelo" jer su odgajana po najnovijim metodama za razliku od nas invalidiranih seljachina kojima je dobra i rakija. Jer je ljuta kao i batina, pardon chachin kaish bez kojeg bi ja jedva bio proguro osnovnu.
    Za kraj, gade mi se svi koji decidirano tvrde da samo primitivci tuku djecu jer time vrijedjaju sve one koji su upotrebom batine (kad nije bilo drugog izlaza) odgojili jako puno vrijednih i poshtenih ljudi a jedino istinski idioti mogu poistovjetiti discipliniranje i maltretiranje djece jer im je pamet toliko kratka da ni takvo neshto ne mogu raschalniti. A razlika je nebo-zemlja.
    Ciao.

    avatar

    10.02.2009. (07:04)    -   -   -   -  

  • jja

    hebatga - mi smo i na onom drugom blogu komunicirali (i ti sa drugima) i iskreno ne svidja mi se tvoj napadacki stav. Ja nigdje nisam okarakterizirala tvoju djecu i zenu jer mi ne pada na pamet takvo sto, posto ih ne poznajem. Pisala sam iskljucivo o svojim osobnim i radnim iskustvima. I moj muz je studirao i sad radi za svjetski poznatu znanstvenu ustanovu, ali kakve to veze ima sa nasom diskusijom?!
    I usput, isao je na terapiju jer je imao problema zivjeti sa traumama iz djetinjstva a zamisli njegovi roditelji misle da su odlicno odgajali. Dakle svakome njegovo iskustvo.
    Meni je drago da ti svud po svijetu odlicno komuniciras ali pomalo sumnjam u to kad citam nacin na koji po blogovima komentiras. Ujedno sugeriras besmislenu stvar, da svi koji NE tuku djecu ujedno NE razmisljaju nego prihvacaju neke date poluistine. Smijesno ne?

    Ujedno pola mojih prijatelja koji sad placaju psihoterapiju da se izljece nekih odgojnih metoda to nikad nece reci roditeljima jer im se neda zapocinjati neke stare konflikte. Ostaviti ce roditelje u uvjerneju da su obavili dobar posao...
    Ali s obzirom koliko vrijedjas u komentarima i i kakve izraze koristis, ja iskreno sumnjam da si bezkonfliktna osoba inace.

    avatar

    10.02.2009. (11:12)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Kalista, ok. u vezi "razotkrivanja" drago mi je da se kužimo. O blogu "vratimo Hrvatskoj osmjeh" necu vise, rekla sam svoje i koliko mstram da ej dovolno da objasnim svoje neke razloge odustajanja.
    Sto se tice super-roditelja, ja vjerujem da ih ima (kako istovremeno stoje s ostalim "ulogama" je jedna druga tema) i zapravo mi je svejedno da li ljudi nemaju ili imaju svoje djecu, lažu li ili govore istinu, jer sve se ionako vrati svakome čovjeku kao neki vlastiti ulog. Ono što mene smeta je kada mi netko zabranjuje (ne savjetuje) nešto što je ostavljeno na nekoj slobodi i uvjerenju i en prelazi granice ugrožavanja druge osobe. A najparadoksalnije mi je kada se ti isti ljudi bore za nečija prava, jenako agresivno (a često i puno agresivnije) uvjeravajući nas kako je nasilje jako loše. U tome se mogu složiti. NAsilej svake vrste je loše. ZAto ga ja minimaliziram u obliku udarca po guzici onda kada to smatram neopohodnim (premda je to i kod nas prošlost). Samo ne znam kako da se nosim s ovim verbalno-zabranjivačkim emotivno-ucjenjivačkim nasiljem koji navodno jako poštuje individualizam. PA aonda neka poštuje i moj način.

    marchelina, sorry, ali nisam shvatila komentar potpuno...Djeca svašta uviđaju, kako lijepe i ugodne stvari, tako i oen manje ugodne. NE vidim u tome ništa loše, to im je priprema za život. NE znam zašto bi verbalno uvjeravanje uvijek moralo biti opisano kao onaj ljepši način. JA sam poznavala osobu koju je njezin otac uvijek verbalno uvjeravao puno uspješnije od bilo kojih batina i koja je na kraju (uz sve drugo, ovo je možda bial samo pogodna baza za kasniju bolest) od posljedica te samo "verbalne torture" oboljela, a kasnije i umrla. Nije bio potreban prelazak na batinu. Mistificiranje bilo koejg pristupa ej opasno. Kao što batina sama po sebi ne mora uvijek biti dobra niti djelotvorna, ne moraju niti neki drugi načini...Ponavljam, isključivost je po meni najopasniji način.

    hebatga (hvala na podršci) i jja (hvala na javljanju, unatoč razlikama)...vidim da ase razvila diskusija među vama. Na žalost nemam vremena sada ubaciti se, ali nadam se da ću uskoro uspjeti..
    Pozdrav svima

    avatar

    10.02.2009. (11:49)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @jja
    "Ujedno sugeriras besmislenu stvar, da svi koji NE tuku djecu ujedno NE razmisljaju nego prihvacaju neke date poluistine".
    Nishta ja ne sugeriram nego se tebi prichinja. A prichinja se onima koji se boje suochiti s istinom. A takvima trebaju psihijatri. A oni kojima trebaju psihijatri ne dozvoljavam da nekog drugog deklariraju ludima/primitivnima.
    Kjaro.

    avatar

    10.02.2009. (14:59)    -   -   -   -  

  • alkion

    Hebatga: baš tako nekako i ja sobno shvatam odgoj. Ovisno o trenutnoj situaciji, raspoloženju, težini učinjenog, pa usudim se i opasnosti po život djeteta svatko od nas će drugačije reagirati - u većini slučajeva (iako smo se kleli kako ćemo ispraviti sve pogreške naših roditelja) reagirat ćemo slično njima. Ja sam negdje u komentarima rekao kako ću malenu bebu koja tek puza, ako kojim slučajem gura prstiće u utičnicu, to sprečiti laganim i pomalo bolnim udarcem po toj istoj ručici uz vrlo jasno i naglašeno NE. Men skoro su me razapeli - treba djetetu (koje skoro i ne razumije što mu se govori) danima pojašnjavati opasnosti od takvog čina. Na ktaju sam odustao od diskusije - a što sam mogao drugo (ipak ja nisam doktor znanostu u području elektrike)... I dalje sam na stanovištu da majka koja radi i trenutno istovremeno pegla, kuha, sređuje stan i naravno čuva svoj podmladak, jednostavno nema vremena za psihoanalize i psihijatrijske pristupe djetetu - prinuđena je da jednostavno primjeni metodu koja je u datom momentu po njenom najefikasnija - k vragu pa i ona je samo čovjek...:)))

    avatar

    10.02.2009. (18:53)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @alkion
    Ma dopizdili su vishe sa naguravanjem svojih idiotizama gdje stignu i kad stignu. Zar se mi svi moramo stalno pokoravati nekim napuvanderenim iskompleksiranim dogmaticima koji sebi neshto zabiju u glavu pa to njihovo "uzvisheno mishljenje" mora postati zakon. Moja djeca su moj problem a njihova djeca su njihov problem a ja imam pravo svoju odgajati kako ja zelim a oni svoje kako oni zele jer moji spadaju u sferu moje odgovornosti a njihovi u njihovu i nitko im ne daje pravo da se petljaju u moju obitelj kao shto se ja ne petljam u njihovu. Nek svoje komplekse lijeche u okviru svoja "chetiri zida" (ili na kauchu psihologa) kako god da im se chefne a ostale ostave na miru kad ih vech nitko ne pita za savjet jer ni mi ni nasha djeca nemamo razloga biti "pokusni kunichi" nechijeg primitivnog dogmatizma. Niti oni imaju pravo to od nas zahtjevati zbog debilnog uvjerenja kako su oni "bash sve saznali".

    avatar

    11.02.2009. (10:16)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    hebatga, ni ja ne volim apsolutiziranja. I slažem se da je odgoj između ostalog i stvar trenutka (što po meni ne isključuje neki opći stav). Meni je važno da mogu izreći svoje mišljenje, s druge strane nisam se htjela dati uvući u međusobna prepucavanja, pokušala sam taj "razlaz" argumenirati nekim razlozima koji ne dotiču izjave tipa....Što je nečiji najveći problem...(a baš sam takav odogovor dobila, pa mi to samo potvrđuje da sam dobro učinila:
    Jer meni se može činiti da netko ima neki problem, ali jednom dijelu ljudi se to neće činiti, pa ću poštovati taj dio koji se slaže s načinom pisanja na nekom blogu.
    Ono što tražim je neki minimalan nivo kulture komuniciranja i moje pravo da iznesem svoj stav, bez da odmah budem isključena kao uvrijeđena, ako se ne slažem sa svime.
    Rijetki su blogeri s kojiam se može tako komunicirati, jer vlada princip "ja-tebi, ti-meni" komentar, podršku i sl. PA sio onda dio kružoka koji jedan drugoem drže štangu, bez obzira na vlastito uvjerenje. VEć sam doživjela nekoliko puta da o potpuno istoj temi ljudi pišu dijametralno suprotne komentare, ovisno o tome u kakvim smo si "odnosima" i jesam li taknula u nešto što je "svetinja" tj. jesam li iznijela svoj stav koji nekom niej odgovarao.
    NAjsmješnije mi je kada mi takvi počnu o objektivnosti u pisanju....Ja si pokušavam barem osvjestiti to da nisam uvijek objektivna, premda je to moje nastojanje.
    Izričito isključivanje i ti-govor su baš iz mog iskustva oznake onih koju se se predstavili kao borci protiv nasilja. To vidim kao kontradikciju i ne moram o tome puno, ne želim nikoga "rakrinkavati" ljudi su sami dovoljno zreli i imaju svoje stupnjeve (pri)shvaćanja, pa nekoga to može zadovoljiti i sve pet. MEne nije))))

    avatar

    12.02.2009. (07:47)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    alkion, tvoj prvi komentar bih moga potpisati. Iz njega uzvire prije svega razumijevanje za druge, koji možda ne žive u istom "svijetu" ili sličnim okolnostima. Ljudi se bore protiv nekih pojava na različite načine. I ja vidim da su ljudi često preopterećeni, osjećaju se nemoćnima, poduzimaju neke korake koji su u njihovim spoznajno-emotivnim mogućnostima, a mnogi zbog stila života koji im je često nametnut potrebom za preživljavanjem, jednostavno nemaju snage. Situacija se u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina za određen brpoj ljudi jako promijenila i teško je (ja ne znam bih li se uopće usudila bez neke ograde) iz neke druge zemlje davati savjete. Može se naravno iznijeti primjer kako je negdje drugdje, i ja se volim informirati o svemu, ali po menii tu treba biti jako taktičan, senzibilan, empatičan, jer se inače s druge strane (oen jojoj se savjetuje) možda izazvati dojam frustracije, odbojnosti i nerazumijevanja koji onda opet ne donosi neki plod. Nisu ljudi toliko lijeni ili bez inicijative, ali znam i po svojim ranijim iskustvima kako je stalna borba naporna. Uostalom, to je upravo i bio jedan od razloga zašto sam došla ovdje, jer mi se više nije dalo boriti s nekim vjertrenjačama.
    Što ne znači da se i ovdje ne borim, ali s drugom vrstom vjetrenjača, koja mi (barem za sada) lakše pada, jer su mi neke osnovne životno-egzistencijske okolnosti kvalitetnije organizirane. U svakom slučaju, ne volim nikakvu vrstu nasilja, pa ni onu koaj ide u pravcu "nepoduzetnih" roroditelja koji se, kao što si dobro primjetio, bore za vrlo nesigurnu egzistenicju, a nisu niti svi na nekom stupnju sovještenosti.
    Informiati- uvijek. Pitanje je samo kako, na koji način, a to je po meni presudno.)))

    avatar

    12.02.2009. (22:16)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    jja, ne znam od kuda si izvukla da udaram po svim psiholozima ili općenito po psihologiji. Možda nisi pročitala, pa ću opet citirati ono što sam napisala u postu

    "I ja se sama informiram i konzultiram raznu literaturu, ali ju ugrađujem u svoj svjetonazor i uvijek promišljam je li mi nešto logično i da li je u skladu s mojim životom, ili me nadilazi, frustrira, radi i od mene, (onda i od mog djeteta) neku umjetno-instruiranu osobu koja se povodi za nečime što sama ne osjeća."

    Ili iz drugog posta:
    "I opet dolazi do raznih psiholoških interpretacija. Neke su po meni vrlo dobre i korisne. A neke nadilaze moju bit. Ne uklapaju se u moj temeljni sustav (koji ne isključuje nadogradnju)."

    Ili kraj mog drugog posta:
    "...ali vjerujem da ćete mi oprostiti moje nesavršenosti, kada ih već NEKI psiholozi ne opraštaju."

    Ne znam je li to nejasno, možda ovisi o perspektivi čitatelja. Ja sam se pokušala što jasnije izraziti, jer doista smatram da su mi neki principi ponašanja koje smatram logičnima i uklapaju se u moj svjetonazor, a koje sam preuzela iz nekih psiholoških savjetnika, jako pomogli.
    Možda sam kod ove teme napravila neki zajednički nazivnik, jer jednostavno nisam do sada čula za nekog psihologa koji bi o tome imao drukčije mišljenje. Možda i postoji, ali aj ne znam za nekoga. A pokušala sam se bazirati na odnosu moderne psihologije prema toj temi.
    Što se tiče autogenog treninga, on mi je isto tako jako pomogao , s time da nisam od njega napravila (kao neki iz moje okoline) neku "novu religiju" već sam ga stavila u okvire onoga za što ga smatram dobrim. Kad god je bilo govora o nekim uvjerenjima koja su se podrazumjevala kao dio autogenoga, a po meni su zadirale u područje vjere ili spiritualiteta, uvijek sam se "Bunila" i kod voditeljice treninga zamjerajući to neko samopodrazumijevanje.
    I na poslu sam prva iz svoje branše (a ti znač koja je to) kontaktirala psihologicu, jer sam osjetial da se naša područja znaju tematski podudarati, ali sam imala potrenu konzultirati se s njom da dogovorimo do koej granice ide moaj kompetencija, a gdje počinje njezina, ili obrnuto.
    Dosita poštujem rad svakog stručnjaka na bilo kojem području, a na nelogičnosti (po mojem shvaćanju) ću uvijek reagirati, barem mojim poimanjem (drukčija mišljenaj mogu tolerirati). Što ne znači da time ocrnjujem čitavu branšu, već neki (po meni) neprihvatljiv ili nelogičan stav ili način komunikacije. Kad bolej razmislim, uglavnom me smeta najviše način komunikacije odnosno prenošenja nekih uvjerenja.
    Hvala na upozorenju za blog-neistomišljenike. Do sada nisam nikada imala problema, a nekako se nadam da je to i zbog mog načina komunikacije i pisanja , trudim se nikoga ne uvrijediti, ne udarati po nikome osobno (čak ni onda kada netko to pokušava prema meni) i biti doista otvorena i tolerantna. NE uspjeva mi uvijek, pa onda priznajem svoje manjkavosti, tj, trudims e to nadoknaditi iskrenočću. Do sada je dobro funkcioniralo, nadam se da će i dalje.
    NAravno da ima svakakvih ljudi, svugdje , pa i na blogu. Moža nekoga ovo sada "zapali" pa me krene provocirati. Ali provokacije koej mi se čine neutemeljenima ignoriram ili ih pokušavam duhovito shvatiti, jer me ne vrijeđaju. Obično više govore o onome tko ih piše....

    Pozdrav

    avatar

    12.02.2009. (22:56)    -   -   -   -  

učitavam...