Ne griješimo mi u onome što jesmo, nego u onome što bismo željeli biti. Naše želje ne prohode i ne upravljaju danima u kojima ćemo najvjerojatnije biti ono o čemu nikada nismo ni slutili. Samo u onome što jesmo možemo rasti i padati, možemo tražiti i lutati, možemo htjeti ili biti. Projekti su projekti, a ljudi su ljudi, a s obzirom da vjernik nije od svijeta, za njega i ne vrijede planovi koji se temelje na racionalnom pristupu onome što je duh i kreativnost, što je proplamsaj nevidljivoga i nesputanoga, što se može doživjeti tek potpunim povjerenjem u Božju svemogućnost. A strah nas priječi da se ne odupirmo bolesnim društvenim normama vremana u kojem živimo, da nam se slučajno ne poljulja ugled utemeljen u taštini i nesigurnosti, da ne izgubimo bitku u borbi za golu egzistenciju, da se ne razbolimo prije planiranog vremena i da ne umremo prije nego predmijevamo da će se to dogoditi. Eto, tako otprilike misle i „vjernici“ i nevjernici. A što je onda ostalo od vjere? Kome su upućene Isusove riječi: „Ne bojte se, ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta!“ A vrijedilo bi poslušati nebeski glas, njim se jačati u prolaznosti svakodnevice, po njemu se ravnati i ustrajati, ustrajati, ustrajati... I događat će se čuda koja to i nisu.
04.02.2009. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
H V A L A !
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
03.02.2009. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Ne griješimo mi u onome što jesmo, nego u onome što bismo željeli biti. Naše želje ne prohode i ne upravljaju danima u kojima ćemo najvjerojatnije biti ono o čemu nikada nismo ni slutili. Samo u onome što jesmo možemo rasti i padati, možemo tražiti i lutati, možemo htjeti ili biti.
Projekti su projekti, a ljudi su ljudi, a s obzirom da vjernik nije od svijeta, za njega i ne vrijede planovi koji se temelje na racionalnom pristupu onome što je duh i kreativnost, što je proplamsaj nevidljivoga i nesputanoga, što se može doživjeti tek potpunim povjerenjem u Božju svemogućnost.
A strah nas priječi da se ne odupirmo bolesnim društvenim normama vremana u kojem živimo, da nam se slučajno ne poljulja ugled utemeljen u taštini i nesigurnosti, da ne izgubimo bitku u borbi za golu egzistenciju, da se ne razbolimo prije planiranog vremena i da ne umremo prije nego predmijevamo da će se to dogoditi. Eto, tako otprilike misle i „vjernici“ i nevjernici. A što je onda ostalo od vjere? Kome su upućene Isusove riječi: „Ne bojte se, ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta!“ A vrijedilo bi poslušati nebeski glas, njim se jačati u prolaznosti svakodnevice, po njemu se ravnati i ustrajati, ustrajati, ustrajati... I događat će se čuda koja to i nisu.
04.02.2009. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...