Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (53)

Marketing

  • Mama

    U mislima sa tobom i tvojom obitelji na ovaj jezivo tužan i težak dan koji je morao biti izvor veselja...

    Nemam drugih riječi osim zagrljaja i još jednog podsječanja-tvoja sestra po boli je uz tebe...
    U bilo kojem trenu se obrati i biti ću uz tebe...

    Grlim te,milena moja,tužna majko

    avatar

    04.02.2009. (01:10)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Kada bi barem postojala riječ kojom bih te mogla utješiti i kada bi postojao način da ti pomognem da je vratiš... Vjeruj mi, iako se ne poznajemo, učinila bih sve...

    avatar

    04.02.2009. (06:20)    -   -   -   -  

  • Snježana

    Danas je posebna tuga u srcu, a riječi stoje u grlu. Drhtave ruke ne prate bujicu misli pa zastajem…
    Ne znam što da brojim - 10. rođendan koji nećeš proslaviti ili predugo vrijeme koje tako silno nedostaješ? Sve što bih ti željela pokloniti ili tek ono što mogu?

    Zar su tek misli i svijeće, umjesto mede i lutke, slikovnica i perlica, majica i ukrasa za kosu u istoj boji, CD-a i društvenih igara, poklon za tebe?

    Zar samo cvijeće, misli i svijeće suzama omotani, umjesto balona i šarenih papira, za tvoj tek 10. rođendan, anđele?

    Stelice mila, volim te.

    avatar

    04.02.2009. (10:05)    -   -   -   -  

  • Mama

    Uspjela sam zaspati oko 4-5, a suze me prenula oko 6.30, odmah sam odjurila na mjesto gdje sada počiva moje maleno...
    Zapalila sam svijećicu i prelomila me bol koju sam i sama osjetila na rođendan bez moga djetešca a tu bol osjetimo svakog trena a kada se čini najlakše za podnjeti dan- bol nas zgrabi i mlati sa nama na sve strane, trese nas, udara nam facom u pod, presavija nas u svim smjerovima i čupa dušu...

    I potpuno se slažem sa ovim Snježaninim komentarom, na dan tvoje curice, dan kada bi malim ali sigurnim koracima postajala djevojka, još malena curica ali već se formira prava odrasla djevojka, kada bi trebala ponositi se u što je izrasla, vrištati na krovu zgrade da te čitav svijet čuje-kako tvoja mrvica danas napunja 10 godina, vrištati da te čitav svijet sasluša, koliko si ponosna i koliko ju voliš, tako sam se sama osjetila za svaki dan, ali pogotovo za svaki rođendan moga sina... A sada želim vrištati da svi vide koliko mi nedostaje, a tako sigurna sam-i ti... Želiš vrisnut a nemožeš jer ova patnja uništava, sam ostanak na životu iziskuje toliko snage, da za vrištanje te iste snage-nema...

    Trebala si svojoj miloj curici još kupovati igračkice iako bi ih polako prerastala, divnu robicu, novi cd njezine Sarah, slatkiše, raditi joj tortu i kolačiće a gle ovo mila-

    ostale smo same...

    Ovo ne samo da je neprirodno, monstruozno je uopće da postoji na ovome svijetu mogučnost da djeca odu prva...

    Raspisala sam se,ali zovnem ja tebe još, nije isto preko bloga...

    Grlim te, sestro moja po boli....

    avatar

    04.02.2009. (10:44)    -   -   -   -  

  • Josipa

    Ponekad je lakše prepisati tuđe riječi....jer nema svojih....u mislima sam s Vama...
    ''Može li se slovima na papir
    prenjeti šum vjetra i pjevanje
    ptica u šumi i srce slomljeno od boli?
    Može li se u susjedstvoili u
    daleku zemlju ići sa suzama u očima?
    A k zvjezdama dizati pogled ljudskih očiju...
    Može li čovjek još uvijek da podnosi
    bijedu, poniženje, zločin...
    I da se raduje...
    I da sluša šum vjetra i pjevanje ptica?

    I željela je slaviti 10. ročkas..., dobiti puse i poklone i mnogo lijepih želja za budućnost..
    A danas...ne mogu joj poželjeti sve najbolje.....

    avatar

    04.02.2009. (10:47)    -   -   -   -  

  • majka

    Majka
    Znam Sandar draga kako vam je danas. Razumijem vas... dijelim vaše osjećaje, bol, tugu.. Steli je danas 10. rođendan...ništa nije isto kao prije. Moj SIN je prije pet dana imao 25. rođendan, umjesto da proslavimo.... 25 ruža...25 svijeća, ali gdje ...? Na grob!!!! I sad nevjerica, bol, suze... Svako jutro proklinjem dan koji je svanuo bez njega... zašto sam živa? Zar baš nikad naše djece? Zašto bože....????? Zašto?????

    Uz tebe sam, plačem s tobom draga Sandra

    avatar

    04.02.2009. (11:53)    -   -   -   -  

  • Mama

    Majko,
    isto se pitam svaki dan, kao i Sandra, ovo je preteško i jezivo...

    Zar do zadnjeg daha bez njih?

    avatar

    04.02.2009. (12:36)    -   -   -   -  

  • majka

    Eee, draga mama, kao i ja i sve mi majke, do zadnjeg daha. Svaki dan se nadam kako mi je zadnji dah, da ću što prije završiti s svojim mukama, jadom,tugom,da ću možda gore sresti...a ipak se teturam, vučem...živa sam, a ON... gdje je? A onda ono "MOŽDA NEKAD"... nije nikakva utjeha , mislim ni vama drage majke. MI BISMO HTJELI SAMO JEDNO. Svoju djecu tu kod nas, uz nas, ne samo u bolnom sjećanju, suzama.... Jezivo!!!! Bolno!!Pretško!!!

    Toliki košmar u glavi... nemogu srediti misli... mislim ..poludjet ću...

    Puno te pozdravljam kao i sve majke sa ovakvom sudbinom

    avatar

    04.02.2009. (13:57)    -   -   -   -  

  • Marina

    Draga Sandra,sjetim Vas se svaki dan kada se probudim kraj svoje Lane...
    i opet Vam se divim,svaki dan ispočetka na Vašoj hrabrosti i snazi,a posebno u ovakve prebolne dane,još punije sjećanja i uspomena...........
    i ne znam kako izdržite,ali nadam se da ćete uspjeti i dalje,vas troje......sa Stelom u mislima i srcu......
    Marina

    avatar

    04.02.2009. (14:06)    -   -   -   -  

  • Dora

    Stelice...još jedan rođendan bez tebe....trebala si ga slaviti sa svojom obitelji..ljepotice malena...
    Stalno mislim na tebe....i gledam slike.....puno te volim anđele.....posebna si bila,i uvijek ćeš biti u našim srcima....zauvijek.....
    Voli vas Dora

    avatar

    04.02.2009. (14:52)    -   -   -   -  

  • mama A

    U mislima sam sa vama svaki dan, a danas te na poseban način želim zagrliti i biti uz tebe. Iako se ne javljam ŽIVA SAM!
    Šaljem ti svoj zagrljaj utjehe, a svijeću ću zapaliti sad i za Antoniju i za tvoju milu Stelicu.

    Mira - Antonijina mama

    avatar

    04.02.2009. (15:28)    -   -   -   -  

  • Iva

    Draga gospođo, mislim na Vas i saljem Vam topli zagrljaj. Grozna je bol s kojom morate zivjeti, nepodnosljivo je i prestrasno, a Vi ste tako hrabri. Nepravedno je sto danas nema istinske radosti u Vasem domu, strasno je nepravedno...

    avatar

    04.02.2009. (16:22)    -   -   -   -  

  • emocija

    Nije pošteno od sudbine, života, Svemira....boga ili vraga, onoga tko ili onoga što određuje naše trajanje, da u trenutku prvog udaha života djeteta kao i prvog smješka majke koja pogledom obuhvaća ono za što je bila rođena, ne stoji zapisano: koliko dugo. Koliko će dugo pružati radost ili nanostiti tugu, sve je to naime život. Bi li drugačije kročile kroz život, bi li skočile kroz prozor i ubile se da smo samo znale da će biti tako kratko. Bi li ta ljubav prema njima bila veća od Svemira....bi li ih ...mogle spasiti?
    Obljetnice, teške, bolne, svakodnevne....a niti jednu nemamo pravo proslaviti. Samo protugovati.
    I kako tek ubijaju misli i riječi: Danas bi moja ....imala ...godina da je ..... ne mogu ni napisati tu jezivu riječ, tu stvarnost koja nas je ubila a opet nas drži na životu, kako bi valjda patnja bila potpuno. Za koga?

    avatar

    04.02.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • milicza

    sandra, naše misli i molitve su s vašom obitelji svaki dan, a na današnji, vama pretežak dan, mogu vam samo ostaviti prijateljski zagrljaj.

    avatar

    04.02.2009. (16:39)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Bol, suza, sjećanja, uspomene, neizmjerna tuga, obljetnica tvoja, obljetnica moja sve tako blizu i sve tako isprepleteno, umjesto torte i svijeća ostadoše samo svijeće.... proklet je svako tko je drugom ubio djete.. moje misli lete vama....

    avatar

    04.02.2009. (16:55)    -   -   -   -  

  • 04.02.

    Draga moja Sandra,
    danas sam u mislima s tobom, znam da ti je danas posebno težak dan, jer su vaše proslave dječjih rođendana bile tako vesele, unaprijed organizirane, s pozivnicama i svim ostalim, Stelica je plesala, oko nje puno prijatelja, obavezna torta, uređivanje male slavljenice...a gdje je sve to sada, gdje je ona sada, da proslavi svojih 10 godina, da se zajedno veselite. Sigurno i sada barem na trenutak možeš osjetiti tu sreću i zamisliti kako bi ti bilo da je ona tu. Tako mi je žao što je nikada nisam upoznala, jer je bila jedno posebno biće, nesvakidašnje, nestvarno dobro i nježno, puno ljubavi. Zar stvarno sada od svih poklona njoj ostaju samo svijeće, cvijeće i pokoja figurica za njen vječni dom, zar ona nije zaslužila više, zar nije imala pravo na život kao i sva ostala djeca, zašto nije mogla i dalje živjeti sretno sa svojom obitelji......
    O draga moja Sandra, ne znam da li je njen ubojica svjestan što je napravio, koliko je života uništio, koliko ljudi unesrećio i povrh svega da je oduzeo život jednom tako malenom prekrasnom djetešcu koje je zaslužilo da živi još puno, puno godina.

    čuvaj mi se draga moja Sandra

    voli te puno Vesna

    avatar

    04.02.2009. (17:57)    -   -   -   -  

  • enika36

    Draga Sandra, umjesto veselih šarenih poklončića, ostavljamo suzice, a misli svoje i zagrljaj šaljemo vama ....

    avatar

    04.02.2009. (18:01)    -   -   -   -  

  • Boranka

    10 godina!!!....sama brojka toliko priziva misli....kako bi sada izgledala..kolika bi bila....
    I meni kao osobi koja ju nikad nažalost nije upoznala se tada učini da svi mi ovdje zapravo lupetamo jer nemoguće da se to dogodilo i da je zaista, zaista više nema... lakše bi mi bilo povjerovati da su svi "prolupali" pa pričaju da se to dogodilo.... bolest možda ljudi mogu i moraju prihvatiti, ali kada ti netko na ovakav način oduzme dijete ne znam jel moguće u to povjerovati, a kamoli i prihvatiti kao istinu i stvarnost.....
    Riječi utjehe ponovno nemam...a mislim da i ne postoje.... jedino ako ti što znači da mnogi mi koji smo upoznali tvog anđelčića (pa makar samo i preko bloga) ne znamo više ni početi, ni završiti dan da se ne sjetimo i tebe i Stelice ....pusa i zagrljaj najveći

    avatar

    04.02.2009. (21:14)    -   -   -   -  

  • Teate

    hm...sada sam citala vecinu bloga jer nisam odavno svratila...
    neznam kakava je to bol....kad mene boli dok citam a nisam je ni poznavala...
    Imate neopisivu snagu...kazu da su ljudi jaci vec sto misle...
    ja se ponosim Vama...
    Stelica ima i seku ,jel tako??
    kada izgubite snagu nadjite je u njoj...

    uz Vas sam....

    teate

    avatar

    05.02.2009. (13:12)    -   -   -   -  

  • Teate

    i jos nesto....
    ostavit cu vam osmjeh....
    a zante zasto??
    meni da uvjek bar mrvicu snage...
    i Vi pogledajte u nebo , ona Vas gleda,i vjerujem da bi htjela da joj se nasmjesite danas :)

    ostavljam zagrljaj utjehe

    p.s. nemojte mi zamjeriti

    avatar

    05.02.2009. (13:14)    -   -   -   -  

  • Danijela

    Draga Sandra u mislima sam s Vama i Vasom obitelji. Znam da nijedna rijec nemoze ublaziti Vasu bol i nikada nece jel Vasu curicu nista nemoze vratiti nazad u Vase narucje.
    Draga Stelice sretan ti rodendan andele mali...
    Danijela
    www.danijelamagdalena.blogg.se

    avatar

    05.02.2009. (22:43)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Nema, naravno da nema utjehe.....ali kad vas čitam ovako sve.....kad sve te vaše riječi upijem....osjetim veliku zahvalnost.....za vašu želju da upoznate moje malo nevino biće, za vašu volju biti uz mene iako znate da mi ne možete pružiti utjehu, za tugu koju osjećate i za svaku vašu suzu koja je prolivena za Stelicu.....vjerujte mi.......možda ja nisam zaslužila, ali ona je.....ona je....

    I znam da svaka majka voli svoje dijete najviše na svijetu, i da je baš njeno najljepše i najbolje i najpametnije i sve naj, naj.......pa to je tako normalno, kako bi moglo i biti drugačije......pa sam takva i ja........istina, subjektivna........moja Stela je bila pravi pravcati mali anđeo.....

    To zaista znaju oni koji su ju poznavali........bila je tako silno posebna.......tako već odrasla i zrela u svojoj maloj glavici.......u svojim nježnim godinama....... toliko odgovorna......toliko suosjećajna....prema drugima......

    Nepravedno je i gotovo......nepravedno da je ovako nešto moguće.......

    Gušim se od boli jer je još tako puno trebala doživjeti, tako puno dati....
    milena moja djevojčica.......

    avatar

    05.02.2009. (23:24)    -   -   -   -  

  • kizzy

    isplakah se ko kišna godina
    ne želim znati kako ti je
    želim da to nitko više ne sazna
    ne zaboravi nikad svoju stelicu
    ali pronađi radosti daljnjeg življenja
    radi sebe i
    radi nje
    opet plačem
    odlazim

    avatar

    06.02.2009. (08:57)    -   -   -   -  

  • kecoland

    Tu sam sa Vama iako ponekad se ne usudim ostaviti pisani trag , ali bili smo sa Vama i Vašim Anđelom ovih dana i tjedana. Želio sam posvetiti za Steličin rođendan jednu sklupturu ali zakasnio sam za nekoliko dana nije bila gotova , nadam se da se ne ljutite što sam na neki način možda "uzurpirao" ime Vašeg Anđela i usudio se u spomen na nju nešto uraditi, ako mislite da to nije u redu maknuo budem sa bloga, uz ispriku, namjere su bile vođene mojim emocijama pa stoga oprostite!!

    uvijek sa vama obitelj Papec

    avatar

    06.02.2009. (09:56)    -   -   -   -  

  • majka

    I jutros moram otvoriti tvoj blog, iako u suzama, ali moram, vuče me ... da se isplačem s tobom,odnedavno sam se usudila progovoriti makar na ovaj način. Upalila sam svijeću za tvoju Stelu.
    Slažem se s tvojim mišljenjem.... o našoj djeci. I kad kažu da Bog uzima samo najbolje... ali ŽAŠTO??? ZAŠTO ????TO JE STVARNO NEPRAVEDNO!

    U mislima i boli sam s vama

    avatar

    06.02.2009. (10:37)    -   -   -   -  

učitavam...