Komentari

nelinagustirna.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing

  • Claire

    Odabrala sam sunčanu stranu pa te ostavljam s tvojim razbacanim mislima... Svaka moja riječ bi bila suvišna na ovaj post...

    avatar

    03.02.2009. (00:52)    -   -   -   -  

  • srdelica

    znam. mom ce uskoro, dvanestog, biti sest. vjerovatno su negdje zajedno. pod nekim drugim odrinama. igraju na briskulu. moj sigurno vara na kartama. :))))) budi dobro. x

    avatar

    03.02.2009. (01:12)    -   -   -   -  

  • srdelica

    http://www.youtube.com/watch?v=4yZ8vAE22fE

    avatar

    03.02.2009. (01:16)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    tila bi napisat nesto svijetlo i suncano, ali ne ide.......... ne zamiri

    avatar

    03.02.2009. (01:32)    -   -   -   -  

  • barakokula

    sunce moje...saljem ti jedan topli dugi zagrljaj,sve je valjda prolazno osim iskonske ljubavi...ona je bezvremenska...i uvik negdi u dusi grije...i uvijek postoji...bile mi male ili velike djevojcice...nase tate su zauvijek u nasim srcima ...:-)

    avatar

    03.02.2009. (01:32)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Bez obzira koliko vremena prošlo,tuga u našim srcima je uvjek ista.
    Potpuno te razumijem.:)))

    avatar

    03.02.2009. (02:06)    -   -   -   -  

  • so far away...

    i ja uvijek tražim sunčanu stranu,zato mi se nije teško držati ovog tvog zahtjeva...nevjerojatno je kako ti i daleki ljudi,oni koje ovako čitaš samo na blogu, mogu puno pomoći...pokojim savjetom,pokojom pozitivnom...drago mi je da ima tih ljudi...i drago mi je da si i ti jedna od njih :*

    avatar

    03.02.2009. (06:43)    -   -   -   -  

  • DALmata

    tija bi ti rec samo da se ne ustrucavas vracat ta sicanja,iako su tužna, ali su ipak ona spona koja te veže sa svim time cega više nema........isto trenutno prolazim s mojim ocem pa te u potpunosti razumin.........ipak je sutra novi dan i triba ic dalje

    avatar

    03.02.2009. (07:19)    -   -   -   -  

  • marchelina

    benti...rasplakala si me...sad se moran montirat negdi na sunce da mi osuši suze...:)

    avatar

    03.02.2009. (07:43)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Ni meni ne ide ništa sunčano za napisat.... benti , kako pisat s osmijehom kad su suze u očima. Ostavljan ti zagrljaj i jedan mali smješkić! :-)

    avatar

    03.02.2009. (08:33)    -   -   -   -  

  • primakka

    puno je vrimena prošlo...a opet ga pamtim ka da san jučer čula njegov smij...
    ti si bogata za lipo sjećanje i on nikad neće nestat iz tvojih misli. bole takvi prerani odlasci najviše zato šta unuci nisu bili u prilici provest lipo vrime sa didom. ali onaj dio kojeg je on usadio u tebe luka i marin svakako osjećaju. dobro ti je reka - bit će bolje.
    moj otac je živ, ali često mi fali njegova blizina i možda nikad neću ni dobiti ono šta ti jesi...
    nije nema ga, nego ima ga u svakoj pori tvoga života.

    avatar

    03.02.2009. (09:37)    -   -   -   -  

  • Suncokreta2

    Ajme šta si me rastužila, a u meni je sve to još tako friško.....

    avatar

    03.02.2009. (10:20)    -   -   -   -  

  • bespeljica

    Unatoč kiši koja pada, odabrala sam kao i inače u životu-sunčanu stranu.
    Treba se ponekad i isplakati i isprati suzama ono "tamno" što se nakupi u duši.

    Sjećanja na drage ljude kojih više nema nas rastuže, ali sretni smo da imamo sjećanja.

    Veliki osmijeh ti šaljem.

    avatar

    03.02.2009. (10:32)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Reći ću ti nešto u skladu s tvojim današnjim postom i gledanjem svijetle strane mjeseca i sunčane strane ulice. Neki nisu uopće imali oca, a toliki su imali oca s kojim nisu imali ni malo sličan odnos kojeg si ti imala sa svojim. Ti si tako pozitivna dijelom i zbog onoga što je tvoj otac ugradio u tebe i zato nemoj tugovati što ga više nema, raduj se i budi zahvalna zbog toga što je bio i što je još u tebi. To su na neki način prenesene riječi moje kolegice koja često priča o svom ocu s kojim je imala predivan odnos, kojeg je izgubila kad je imala 30 godina i koja priča na način da je zahvalna Bogu što ga je takvog imala i što je imala sreću 30 godina živjeti s njim. Veliki poljubac utjehe i osmijeh radosti ti ostavljam.

    avatar

    03.02.2009. (12:04)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Mjesec ima uvijek istu stranu prema nama, a ona je svijetla ili nije ili djelomično, ovisno o mijenama. Ako je samo dio osvijetljen treba malo pozortnije gledati i primijetiti češ i mračni ostatak., a time i čitav njegov krug.
    Od moga djetinjstva ničega više nema. Sve je razrušeno i izgračeno novo naselje. Tako sjećanje na to je samo u mojim mislima. Čudan je osjećaj kada dođem na to mjesto. Nema više niti puno mojih prijatelja, a ni roditelja. Cijeli je svijet prešao u moje sijećanje.
    Znam misliti i osjećati, hodajući gradom, kako su to ustvari ledine i poljanje, kuruzišta ii šume nekadašnje. Vežemo se za vrijeme sadašnje u kojem postojimo, ali jest i ono prijašnje, a i ono što će doći. Tu j e razlika između postajanja i onoga što je. Istina je vanvremena, a život je u vremenu. Postoje stanja u čovjeku kojima se može dokučiti istina, ali to su trenuci dodira nećega što nije moguće otpustiti vremenu. Vremenska rijeka to ne može ponijeti, ali naši osjećaji i misli mogu to dotaknuti. To nije doticanje trajanjem, već kao iskra koja ne postoji u ovom vremenu. Nju ne možeš mijenjati, ali ona tebe može. Jesi li vidjela kako ja mogu otploviti mislima. Ovo tvoje nije tako jako ko kod mene. Ja odem u neki čudni svemir.
    Svako ti dobro i čuvaj ljubav koju su ti darovali, jer to je ono po čemu oni još postoje ... Svako ti dobro ... :)

    avatar

    03.02.2009. (12:08)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Oprosti što danas neću komentirati tvoj post.Osjetio sam se obaveznim prenijeti obavijest svima meni dragim blogerima.Tužna je vijest,koja me jutros uzdrmala,šokirala i rasplakala.
    Među nama u ovoj blogosferi-nema više blogerice" UGLAVNOMBEZOPASNA"!Umrla je!Njezin blog i dalje će biti živ,jer ga uređuje njezina kčer,koja nam je novim postom objavila smrt njezine majke.Oprosti što u ovom trenutku nemam drugih riječi!

    avatar

    03.02.2009. (12:19)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Nekako se katkad ne usudim komentirati tako snažne emocije, kad je riječ o smrti, znam da ti je teško i da ti otac nedostaje godinama, voljela bih ti reći nešto utješno no u nedostatku riječi samo ti šaljem zagrljaj. Čuvaj uspomene i svoj vedri karakter koji je njegovo nasljeđe...

    avatar

    03.02.2009. (12:43)    -   -   -   -  

  • prirodno ćelav

    ajde sestro glavu gore, i kad ti je teško glava mora gledat prema suncu. bar smo to od starog naučili :))))

    avatar

    03.02.2009. (13:19)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Claire - Odličan izbor! I ja sam već tamo. :-)))
    srdelica - Haha, briškula i trešeta obavezno! I na kraju pisma. Bilo na ovom ili onom svitu.
    Hvala ti i dobro sam. :-)
    zuza - Ne tribaš ništa pisat, znamo sve...:-)))
    barakokula - Dušo moja, di si više, da zapivamo jednu za njih. :-))
    Marisol - Znam da nas ima dosta s istim tugama. Hvala ti. :-))
    so far - I meni je drago da šetamo istom stranom ulice. :-))
    DALmata - Znam, i ne ustručavam se, naprotiv moja sjećanja su vrlo živa.
    Dok ta stanja traju, uvijek postoji neki tračak, ne daj da ti se ugasi. :-)
    marchelina - Samo čas, iden razmaknit oblake da osvane sunce. :-)))
    čiovka - Fala ti draga. Smješkić je taman. :-))
    primakka - Ti znaš sve. Fala ti prijateljice. :-))
    Suncokreta2 - Znan, oprosti. Okrenimo se suncu, jel tako :-))
    bespeljica - Suze su najbolji ispirač tuge. Hvala ti. :-))
    zvijezda nova - Tvoja prijateljica i ja imamo nešto zajedničko u tom gubitku. I ja sam imala 30 godina. Hvala ti, draga. :-)
    Mladen - U gubitku rodne kuće i nestanku kraja gdje smo odrastali-tu smo isti.
    U živopisnim sjećanjima na sve to kako je bilo - također smo isti. Kad zatvorim oči-šetam tim krajem, svojom kućom, vidim svaki detalj onakav kakav je bio, vidim ljude, čujem glasove, zvukove.Moja lutanja još su skučena na ovom planetu, očekujem dan kada će poletit u svemir. :-)
    Dida - Još tužnih vijesti. Posjetila sam je.
    missillusion - Sve je u tvom zagrljaju. Riječi nisu bitne. Hvala ti. :-))
    braco - Gledam, gledam... znaš da san ga uvik dobro slušala . :-)))

    avatar

    03.02.2009. (13:49)    -   -   -   -  

  • odmak

    To kod tebe privlači, ta vedrina. I snimke su tu takve. lijepo je kad možeš primati, jer kasnije znaš i davati.

    avatar

    03.02.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • admin

    Pozdrav ! Posjeti novi forum www.tipkalica.com. Čekamo te

    avatar

    03.02.2009. (14:44)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Za meni najvažnijon starijon od mene osobon u životu, mojon nonon, ne plačen, ne tugujen jer nas dvi svaki dan, al baš svaki već 14 godina pričamo o svemu. I tako, idu dani...

    avatar

    03.02.2009. (14:57)    -   -   -   -  

  • turimti

    i sad zamisli da si onemogućila komentare...ostala bi uskraćena za toliko toplih riječi, pobuđenih emocija, za sunce koje svi željno očekujemo...

    avatar

    03.02.2009. (16:06)    -   -   -   -  

  • kizzy

    izgleda da ovi sumorni dani u nama mnogima izazivaju slične emocije..........slično kao i ti proživljavala sam i ja sa svojim ocem koji nas je napustio 17.2 prije ravno 15 godina.
    kako li samo lete te godinice
    a tuga je onda bila gotovo neizdrživa a život neumitno ide dalje
    glava gore, osmijehni mu se, mahni, i nastavi gdje si stala..............;o))

    avatar

    03.02.2009. (16:28)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Ti si moja draga prijateljica uvijek osunčana lica, od tebe uvijek zrači bar tračak svjetla i ta mala svjetla točkica nikad ne trne, pa u nju treba samo puhnuti da se rasplamsa i ugrije sve oko sebe...)))))))))
    Bušin veliki i zagrljaj, iskrice moja...))))

    avatar

    03.02.2009. (17:33)    -   -   -   -  

učitavam...