Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • lobotomya

    Zbog događaja koje spominješ svi, pa i mi kasnije rođeni trebali bismo imati i zauvijek nostiti u sebi osjećaj krivnje. to je civilizacijska , globalna krivnja. Tim više što smo često indiferentni ili samo nemoćni da ućinimo nešto veliko, za dobrobit drugih i svih nas. Svi smo krivi, neki manje, neki više ali oprostajući sebi praštamo i drugima. Samo nikada ne smijemo zaboraviti. Teško je živjeti ako se svakoga dana susrećeš sa svojom " krivnjom " , ostavi je iza sebe , a ako te taj osjećaj nikako ne napušta, papir i olovka....neka su ti uvijek pri ruci, pusa !

    avatar

    02.02.2009. (11:19)    -   -   -   -  

  • borgman

    Kao esej, zaslužila si više od petice. Kao samoanaliza, vjerujem kako o sebi znaš sve što trebaš. Kao osoba-pisac, rijetko koga sam upoznao tko ima toliko proturječnih osjećaja.
    I mogu razumjeti dosta toga (iako sam podosta mlađi).
    Ono što znam je da NISI KRIVA! Ni za svoju prošlost, ni za sadašnjost.
    Sve što si učinila je u najboljoj namjeri, sa maksimalnom željom "napraviti dobro". Nitko od nas nije Bog, pa može znati je li njegov pokušaj dovoljan, ali, je Čovjek, pa pokušava napraviti najbolje što zna.
    Zato Čovječice (kako sebe sama zoveš), dopusti sebi malo života u sadašnjosti (ima i previše problema oko tebe), i pokušaj barem malo uživati u svakodnevnom osmjehu, dobroj šali ili vedrom trenutku inspiracije. Onda ćeš lakše pozvati i na kavu jednu limenku poput mene :-))))

    avatar

    02.02.2009. (15:24)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Teško je ponekad sve te terete nositi, ali krivnju ne bi trebala nositi ipak. Sama sam sklona samoanalizi i pretjeranom razmišljanju pa znam koliko to može biti mučno. No što jest jest sve svoje propitivanje uvijek sročiš u izvrstan post! pozdrav:)

    avatar

    02.02.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • lion queen

    mislim da ne postoji "milost kasnog rođenja" zato jer postoje muškarci, a dok je njih, bit će i ratova. prema tome, nisi ništa propustila :):)

    drago mi je da si se zdušno uhvatila pisanja!

    avatar

    02.02.2009. (23:10)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    TUŽNA VIJEST:
    blogerica "uglavnombezopasna" nije više među nama...preminula je.

    avatar

    03.02.2009. (07:47)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    slažem se s psihologom: svoj osjećaj krivnje gledam (i čudim mu se) u najrazličitjim situacijama, na najneobičnije teme, kao ina one svakodnevne.
    Židove sistematski proganjaju i mrze kršćani, jer su malo drukčiji i (što je važnije) jer od njih duhovno potječu
    ne vjerujem u milost kasnog rođenja, znam da je i danas tako nešto (Holokaust) moguće

    avatar

    03.02.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • happywedding

    sasvim je normalno da se čovjek pita...da važe u sebi...da razmišlja...preslaguje, vrti, čas na lice, čas na naličje...to je odlika onih koji misle...nema mislosti kasnog rođenja jer svaku generaciju čeka njen križ...mislim da je općenito neljudski ubijati se međusobno...ubijati djecu...valjda će buduće generacije biti malo pametnije...

    avatar

    03.02.2009. (15:33)    -   -   -   -  

  • samo teorija

    ljudi koji na sebi nose teret "globalne" krivnje, pa cak i obicni vegetarijanci, cesto, kazem vrlo cesto se ne mogu suociti sa svojom vlastitom krivnjom

    avatar

    04.02.2009. (14:02)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Problemi koji te muče jesu ljudski. Treba ti odmak od ljudskosti. :
    A Židovi imaju dosta trivijalan razlog zašto ih se tamani kroz tisućljeća.
    Uvijek se trse biti svoji, ne prilagođavaju se prilikama. To znade jako koštati. Ali daje krasnu povijest.

    Gena krivnje nema. Sve je u znanju i razmišljanju. Rekoh ti već mnogo puta da kružiš istom kolotečinom. :

    avatar

    04.02.2009. (22:07)    -   -   -   -  

  • greentea

    čovjek sam sebi daje značaj koji želi imati. čovjek sam određuje sebe. ono što jeste i želi biti. prividno nam se dešavaju stvari na koje nemamo utjecaj, ali to je stoga tako, jer ne vidimo dovoljno daleko, široko...a, djelomično i zato jer ne želimo vidjeti. sva ova tvoja muka je toliko apstraktna i toliko intelektualnog tipa, da očito to sve sama sebi namećeš. da ne želiš da bude tako -onda tako ne bi ni bilo. danas već svi znamo koliko čovjek ponekad uživa u svojim patnjama i ne želi ih se odreći, a ako nema neke konkretne stvari (bolest, glad..) čovjek izmisli nešto zbog čega će patiti. draga, zašto ti nikada nije palo na pamet da toliko patiš radi židova zato jer je u tvoje tijelo ušla duša nekog naciste koji je mučio židove, pa se sada debelo kaje? koji dokaz imaš da si ti u pravu, a ne ja? možda tvoja duša nije bila mučena tada, već se muči sada zbog stvari učinjenih drugima onda. još nisam čula da netko naslućuje da je u prošlom životu bio nešto negativno, pa je pravo čudo da nam je ljudska povijest tako mučna i puna krvi i ubijanja.
    postoji ogromna razika između pokazivanja interesa za nešto i osobnog saživljavanaj s time. većina ljudi -među onima koji su to uopće sposobni proživeti -proživi i osjeti veltšmerc u pubertetu.
    od samog početka su mi ime tvojega bloga i nadimak bili zanimljivi upravo zato, jer nemaju veze s onim što nam pokazuješ da jesi kroz svoje pisanje na blogu. ti si itekako vezana za domovinu koju itekako imaš, a odmak i promatranje sa distance je nešto što vjerujem da želiš....ali, draga ne ide ti to uopće. kad nešto možeš promatrati s odmakom, onda nema govora o osjećajima krivice za bilo što....čovjek promatrajući s odmakom uviđa veze i zakontosti u ljudskom ponašanju, dublje skrivene motive i razloge i na kraju krajeva činjenicu koju malo tko voli čuti: nema nevinih i nema krivaca. postoji samo život koji je moguće živjeti jedino i uvijek sada u ovom trenutku...ali, to znači i susret sa samim sobom i razotkrivanje sebe pred sobom sve do same duše-to je opasno, bolno i teško....lakše je intelektualizirati i bježati u imaginaciju. stvarati svoje svjetove u balonu od sapunice koji možemo odbaciti kad god poželimo ....ali ovo sada, ovaj život sada, danas....tu je muka. i ja bih rađe patila neku plemenitu patnju iz prošlih života, to je tako zanimljivo...nego ovu svoju današnju. prozaičnu, svakodnevnu, običnu koju pate i milijuni oko mene. tako dosadno. obično. bez veze. nimalo nobl. jadna ja svakodnevna. blago tebi. malo te zezam...ko i uvijek....valjda ćeš mi oprostiti. cmoka ....s odmakom, s oprezom...:))))))))))

    avatar

    05.02.2009. (10:12)    -   -   -   -  

  • odmak

    lobotomya,
    Pišem, pišem. Sama sebi tumaćim. Činim još mnogo toga.

    Lion Queen ,
    Ako dovoljno dugo radiš na tome, kao što neki narodi rade Židovi napr, a ni mi ne zaostajemo mijenjamo I gene I gen krivnje je bez sumnje tu, što se opet da promijeniti.

    ANCHI, i to je život !,
    To je uistinu tužna vijest.

    borgman,
    Hvala.

    missillusion ,
    Mlada si. Uči na mom primjeru I radi na veselju.

    pametni zub,
    Znala sam da ćeš razumijeti.

    topsicret,
    Ima milosti kasnog rođenja, jer neke generacije nemaju razloga osjećati baš nikakvu krivnju.

    propheta nemo,
    Kružim,kriužim. Hvatam svoj vlastiti rep.

    Greentea,
    Nemaš ti pojma koliko snage ulažem da se iskopam iz prošlosti, ali sustiže me neprekidno.
    Evo danas; dobila sam riješenje sa suda da kuća (ima nas pet stanara) konačno prelazi u vlasništvo pravog vlasnika. Ništa nemam protiv vlasnika. Čovjeku je nepravedno oduzeto I red je da mu se vrati. (Iako oduzeto je I mojim starima, ali ništa se ne vraća I kad se vrati ne znam hoćemo li sestra I ja imati snage da to izguramo do kraja).
    Ali mi smo zamjenili naš stan I dodali novaca bivšim stanarima, platili njihovim roditeljima starački dom itd- koštalo nas je kao kuća s dvorištem (tri sobe, kuhinja, dnevni boravak), ali bez mogućnosti nadogradnje ili proširenja pa smo od te kuće odustali I mjenjali I dali novce za stan jer je imao poseban ulaz da mogu otvoriti taj svoj mali biznis- na svoj peh jer itd itd- sve sam to pisala I neda mi se ponavljati.
    I tako taman kad sam mislila da sam konačno počela malo vedrije funkcionirat sve me to vrati na apaurine I strahove (uvijek treba računati sa mojim godinama, ali vjerojatno I naravi- tu si u pravu)

    Evo samo još nešto. U toj istoj kući koja je vraćena (s pravom) vlasniku je i obitelj bivšeg direktora jednog velikog poduzeća koje i danas dobro posluje, koji se u tom stanu rodio-tu su stanovali njegovi roditelji. Čovjek je već deset godina mrtav, a umro je u 0samdeset i drugoj. Živa mu još supruga koja je bila liječnik u splitskoj bolnici (specijalist) u tom su stanu rođena njihova djeca i unućad. Najstariji unuk je već završio fakultet. Uglavnom vrlo nepotkupljivi i čestiti ljudi koji su živjeli samo od svoje plaće (bez ikakvog mita) .

    NISU NIKAD DOBILI DRŽAVNI STAN JER SU IMALI OVAJ U TOJ ISTOJ KUĆI.

    Kako ćemo to nazvati? Životni peh!!?
    Nepravda? Koji vrag?
    Svi su naravno uznemireni kao i ja.
    Uvjerena sam čak da je cijela kuća već u rukama kakvog mafijaša koji samo čeka da nas svih preuzme i možda mući dok svi ne odustanemo.

    I vjeruj mi imaginacija mi je dobar bijeg, a nije da se ne pokušavam izvući.

    avatar

    05.02.2009. (13:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...