Komentari

mindbuilding.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • Hvalospjev gluposti

    Snovi su čunda pojava. To ti najbolje znaš :-) Imam i ja nekada jako čudnih događaja u snovima (o kojima nikako napisati koji redak). Zadnja dva dana me muće noćne more. O jednoj ću također pisati. Prošle godine u ovo vrijeme sam imao strašne noćne more o kojima ne volim pisati ni pričati. Naranvo, ovo tvoje je ipak bio smirujući san i mislim da nitko ne može reći kako nebi volio doživjeti tako nešto i smiriti tugu koju je osjećao ili doživjeti spoznaju da ospomena na dragu osobu neće ostati raka i lijes. Što je najbolje, nitko ti to ne može niti uzeti.

    avatar

    01.02.2009. (23:30)    -   -   -   -  

  • babs

    Dubine emotivno-misaonog svijeta, naših duša i srca, niti što nas vežu za druge, sne i zvijezde nikad nećemo do kraja spoznati.
    No važno je znati da to znamo.

    avatar

    01.02.2009. (23:37)    -   -   -   -  

  • Man

    Well.
    My Dear professor(ice)...
    The dream is telling you something that many don't understand, some wish its true,
    and very few know, IT IS TRUE!
    You're one of the lucky ones.
    'Cause you think about it.
    And once you start thinking...
    It's like beautiful morning...
    You start waking up...
    Obasjana suncem!

    avatar

    02.02.2009. (09:27)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    i meni se nešto slično dogodilo. Čuvam to u posebnom kutku svog srca kao najljepšu uspomenu. Nikada mi mama nije tako divno izgledala. Nasmiješena. Obasjana jutarnjim suncem.

    avatar

    02.02.2009. (10:53)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    jamačno si u pravu,interesantna priča

    hvala ti na posjet i lijepom komentaru

    pozdrav iz kišne Dugave galaksije

    avatar

    02.02.2009. (15:48)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Da, snovi zaista znaju biti jako dojmljivi; začudni, lijepi, zastrašujući, smirujući... A što zapravo o njima znamo? I svašta i ništa.

    avatar

    02.02.2009. (19:23)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Pozdrav sanjačici čudesnih snova, najelegantnijeg nicka i najslađeg avatara koje vidjeh do sada ... Pomisli koliko te još čeka zagrljaja i druženja s ocem u Vječnosti ...

    avatar

    02.02.2009. (23:41)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    U snovima su naša podsvijest, želje, predviđanja i ko zna što još, no oni sigurno imaju svoje duboko značenje.

    avatar

    03.02.2009. (08:31)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    bome ja letim u snovima često, ali onda me uvijek nekaj naglo ruši u ponor, i sav u znoju se zbudim.............................

    avatar

    03.02.2009. (13:53)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    u snovima često letim, ali me uvijek neki bog tak brzo strovali i baca u ponor i onda se u znoju zbudim....

    avatar

    03.02.2009. (13:54)    -   -   -   -  

  • kizzy

    nakon smrti moga oca (prije 15 god.) nekoliko mjeseci kad god bi njega sanjala bilo bi to njegovo dizanje iz groba i snažni zagrljaji s njim, puni ljubavi, čežnje, topline
    i svaki put je bilo toliko stvarno, kao da je stvarno
    možeš pročitati moj post život poslije smrti (imaš link u boxu).
    riječ je o mami, al svejedno.............;o))

    avatar

    03.02.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • bastet

    Barbara, Djevojka s bisenom naušnicom, Man, Nihonkichigai, Hvalospjev, Gajo, Kizzy, Big Blue, dragi moji blogeri! Kako vidim dotakla sam osjetljivu temu! Jer svatko od vas imao je slično iskustvo, neobične snove, fantastična iskustva... koja su logičnom umu teško objašnjiva. Snovi zadiru u područja koja znanost jedva da je dotakla svojim istraživanjima i sigurno je da ćemo u budućnosti imati još puno toga za naučiti i saznati. Naravno, ukoliko uopće budemo mogli zadrijeti u to tajnovito područje ljudske psihe! Što, naime, ako snovi egzistiraju u nama nepoznatim i nedokučivim dimenzijama stvarnosti? Što ako ih uopće ne možemo ni razumjeti, ni objasniti uz pomoć uobičajenih znanstvenih metoda i instrumenata? Što ako nam je za objašnjenje ovog (para)psihološkog fenomena potrebno puno više od logike i analitičkog zaključivanja?
    Catwoman, Koraljka, Vierziger, hvala vam na vašoj posjeti mom blogu i tragu kojeg ste na njemu ostavili svojim komentarima. Nadam se i budućem međusobnom čitanju! :-)))
    Vierziger - Od sveg srca pozdravljam inicijativu o kojoj si pisao u svom posljednjem postu, a koja je usmjerena ka zaštiti života, prava i sreće djece diljem svijeta. Mogu se sada samo nadati da će ta akcija polučiti i konkretne rezultate i spasiti barem poneki nevini život od agonije ratovanja i ubijanja. Budući da radim sa studentima, najviše što mogu je proslijediti ovu informaciju svojim prijateljicama i kolegicama koje rade s mlađom populacijom učenika. I nadati se da će i one osjetiti potrebu da pomognu. Jer uvijek je lakše gurnuti glavu u pijesak i nadati se da će netko drugi nešto učiniti. Lijepi pozdrav i do čitanja :-)))
    Btw. Javi se tičerici i mare, njihove linkove ćeš naći u komentarima mojih posljednjih postova! Riječ je o kvalitetnim osobama koje žele i hoće pomoći.

    avatar

    03.02.2009. (19:24)    -   -   -   -  

  • bastet

    Kizzy Draga moja, sva sam se naježila čitajući tvoj post o maminoj smrti i o svemu što je prethodilo tom nevjerojatnom iskustvu. Osobito me zainteresirao dio u kojem spominješ duh svog oca koji ti se pojavio u obliku biste sivkasto prozirne boje (rekla si kao dim, ili tako nešto!). Zanimljivo je, naime, da sam kao jedanaestogodišnja djevojčica tijekom godine dana sigurno 5-6 puta sanjala jedan te isti san: Spavam sama u krevetu bakine spavaće sobe. Odjednom me iz sna budi njezin glas. Ispočetka me samo nježno priziva, ali ja je ne čujem pa se ne budim. Baka me onda zove sve glasnije i glasnije, tako da ja u jednom trenutku otvaram oči i vidim u gornjem lijevom uglu iznad kreveta ne baku, nego samo njezinu glavu, prozirnu (kao dim). San je uvijek završio u tom istom trenutku, a ja sam se budila s osjećajem nelagode i nemira koji je znao potrajati i po sat-dva dok ne bih opet utonula u san. Sve to trajalo je otprilike otprilike godinu danu, a onda je odjednom sve završilo. I što je opet zanimljivo, baku više nikada nisam sanjala. Kao da se umorila od tog dozivanja i kao da je onda zauvijek odustala... I da, kao i ti vjerujem u život nakon života!

    avatar

    03.02.2009. (23:36)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Ovo je tako lijepo bilo čitati, utješno i smirujuće. Drago mi je što si se mogla na taj način oprostiti s ocem. Kada život grubo otrgne djeliće naše duše, onda nam se to vraća kroz snove. I opet smo nekako cjeloviti.

    avatar

    04.02.2009. (21:45)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Hvala, i ja si želim malo mlađeg. OK, može i dva malo mlađa, jedan za po danu, jedan za po noći :)))))))))))))

    avatar

    04.02.2009. (22:38)    -   -   -   -  

  • *****

    Nisam imala dosad iskustva s ovakvim snovima, ali vjerujem u neku posebnu čaroliju snova... Stalno su tu, kod svakoga od nas, toliko priča o njima, a još uvijek nismo uspjeli prodrijeti u njihovu srž. Još uvijek imaju tračak magije i nečeg nedokučivog.

    avatar

    05.02.2009. (01:19)    -   -   -   -  

  • The Man

    Sanjam kako se penjem stepenicama na neki most. Gore, stoji Japanka, pruzi mi ruku i rece - "bit cu ti zena"...
    Zapisao i zaboravio na to.
    Par godina kasnije oglasujem podstanarsku sobu i dobijem samo jedan poziv na tel.
    Tri dana kasnije useli se Japanka.
    Par mjeseci proslo i zavoljeli se.
    Ona odleti kuci da od Oca dobije dozvolu za vjencanje.
    Sve sredjeno, pitam ju gdje hoces da se vjencamo...
    Ona malo misli...
    Bilo bi lijepo na onom mostu preko stanice na kojem si me pokupio kad sam dosla vidjeti sobu..
    I zbilo se na mostu.
    A tek godinu iza toga...
    Cistim ladicu pored kreveta i nadjem opis naseg vjencanja koj sam vidio u snu...

    Tjedan dana prije napada na New York... U snu gledam avione kako se zabijaju u velike
    zgrade...

    A imam pun kurac jos boljih primjera...

    avatar

    05.02.2009. (05:51)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Meni je prije dvije godine umrla mladja sestra.
    Imala je samo 35 godina kada je umrla ali nikada ju nisam sanjao poslje toga no svaki dan je jos i sada u mojim mislima.
    Nema dana da ne pomislim na nju vjeruj mi.
    Lijepo napisano.

    avatar

    05.02.2009. (07:31)    -   -   -   -  

  • bastet

    Živjeti svoj život - Hvala ti na divnom i utješnom komentaru. :-))))
    Koraljka - Obzirom na tvoje afinitete, predlažem ti da odmah počneš pakovati kofere za Japan....:-)))
    Anita - Slažem se. Snovi su vrata u drugu dimenziju postojanja. Spoznaje, uvidi i informacije koje dobivamo kroz snove božanski su dar za sve one koji razumiju jezik snova.
    The Man - I meni se događaju najneobičnij iskustva, kako u životu, tako i u snovima. Svaki takav događaj ili san koji ostavi trajan trag u mojoj duši doživljavam kao znamen ili znak. Jezik znamena je jezik Božanskog ili jezik Svemira i može ga razumijeti svaki čovjek neovisno o tome gdje i kada živi, koliko ima godina, koliko je obrazovan... Taj jezik egzistira kroz simbole i "slučajnosti" koje nam se događaju u životu, a može ga razumijeti svatko tko je u sebi razvio ili, bolje rečeno osnažio, svoje šesto čulo.
    Btw, što je bilo s Japankom? Ili nije tema za blog?

    avatar

    05.02.2009. (11:04)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Snovi su čudna pojava ... Nerijetko sam sanjala nekakav događaj za koji u javi nije bilo šanse da se ostvari , a poslije sna , ipak je ...

    avatar

    05.02.2009. (13:56)    -   -   -   -  

  • bastet

    Kengur - Hvala ti na posjeti i divnom, toplom komentaru. Jaako mi je žao za tvoju sestru. Teško nam se pomiriti s gubitkom naših dragih koji su otišli prerano, ali to je zato što ne možemo razumijeti Božju volju, sudbinu, izbore duše, ili neku drugu silu koja upravlja našim životima... Do sljedećeg čitanja. :-)))

    avatar

    05.02.2009. (17:20)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Drago mi je šta i ti voliš svoju sebe, baš kao i ja :)))

    avatar

    05.02.2009. (22:05)    -   -   -   -  

  • Santea

    Draga Bastet naježila sam se od glave do pete čitajuči tvoje iskustvo.
    Nisam imala iskustva sa ovakvim snovima,ali često sanjam svoju smrt,odnosno sanjam osječaje svojih najmilijih nakon mene.Ma spetljala sam se u objašnjavanju:)Kasno mi je:)Dođem ja opet sutra nešto smisleniji komentar ostaviti:)
    Pusa velika

    avatar

    06.02.2009. (00:38)    -   -   -   -  

  • bastet

    Hej Santea, u međuvremenu, dok čekm tvoj smisleniji komentar (:-)) , ne mogu izdržati, a da ti ne kažem da sam i ja dva puta tijekom meditacije doživjela svoju smrt. Interesantno je da sam u oba slučaja svjesno "predala dušu" nekoj većoj Sili i dobrovoljno joj se predala. Dakle, smrt me nije zatekla, nego sam joj se u jednom trenutku odlučila predati. Pri tome nije bilo ni straha, ni tuge, samo potpuni mir, osjećaj ispunjenja i beskrajne slobode. Predivna iskustva zahvaljujući kojima ne osjećam nikakav strah od smrti!

    avatar

    06.02.2009. (11:23)    -   -   -   -  

  • Santea

    Eh draga što god sam jučer htjela reći isparilo je,a ti već novi post sastavila:)
    U snovima o svojoj smrti ni kod mene to nije bila ni tragedija ni bolest,samo bi misao prostrujila da je vrijeme da odem i točno kako kažeš samo mir i potpuni mir.Zato sam i rekla da sam sanjala emocije onih koje sam ostavila jer kod mene nije bilo emocija;ni straha ni tuge što me ujutro prilikom buđenja jako ljutilo.Sanjala bih bol muža i Bebačice,a meni je bilo...svejedno.Ne na njihovu bol,nego svejedno što više nisam s njima.
    Vidim da smo imale slično iskustvo.Mislila sam potražiti neko značenje,pronači neko tumačenje tog sna jer sam ga jedan period stalno sanjala,uvijek jedno te isto.Ali kako dugo nisam to sanjala smetnula sam s uma i sada me tvoj post opet podsjetio na to.
    Sada sam opet u raskoraku,ali vratit ću se kasnije pročitati novi post:)
    Bemti vrijeme:))))

    avatar

    06.02.2009. (19:47)    -   -   -   -  

učitavam...