Komentari

zelenaskrinjica.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • @n@m@r@ world

    bok

    avatar

    28.01.2009. (08:59)    -   -   -   -  

  • @n@m@r@ world

    super blog

    avatar

    28.01.2009. (08:59)    -   -   -   -  

  • @n@m@r@ world

    posjeti moj i momaj mi

    avatar

    28.01.2009. (08:59)    -   -   -   -  

  • zoki

    Predivna ispovjest...tako mlada,a tako sama i tako odgovorna.Ljubav prema djetetu zaista je bezgranična i neusporediva sa bilo kojim osjećajem.Dirljivo jako:-))

    avatar

    28.01.2009. (09:36)    -   -   -   -  

  • ze_le_na

    zoki:
    Hvala ti moj virtualni prijatelju...je ovo je baš to ispovijest :) ... topli ti pozdrav!

    avatar

    28.01.2009. (09:50)    -   -   -   -  

  • ze_le_na

    http://bojajeseni.blog.hr/ ... pročitati...i ako mislite da trebate nešto reći, recite!...

    avatar

    28.01.2009. (09:52)    -   -   -   -  

  • Julijana

    E, moja Zelice, i rodimo se i umiremo sami, a i većinu života ipak smo sami. Ali uživaj dok imaš ipak i neke trenutke kada nisi sama. Ma, pročitaj Pet jezika ljubavi - shvatit ćeš ga - on svoju ljubav pokazuje djelima - brigom prema vama. Ja sam željela muža koji se igra s djecom (moj tata za nas nije imao vremena), zabavan je, znao je lijepo pričati, ali ostavio nas je same, bez krova nad glavom, bez mnogo toga, a sebi je kupio novi, skupi auto, tada. Pa sad - je li bolje kada šuti, ne zna pričati, sudjelovati, ali se za vas brine i radi, ili ovaj koji tako lijepo zna pričati, zabavan je, pa odleti i ne brine? Pročitaj onu knjigu, mislim da ti može dosta toga objasniti. Svaki brak ti ima svoju pustinju. I svaka pustinja ima svoj kraj, ali i svoje oaze, koje pomažu da je prijeđeš i stigneš opet u lijepe predjele nakon pustinje. I ne mari za druge i njihove osude i krive stavove. Bitno je ono što ti znaš da jesi i što želiš dobro za vašu obitelj. Ja sam jako pogriješila što sam previše važnosti pridavala zloći svoje bivše svekrve i njezinim komentarima. Jako - danas ne bih. Tko šljivi zločeste! Zašto bismo se na njihove stavove uopće obazirali, jer toga zaista nisu vrijedni. Treba živjeti za svoju djecu, muža, za one koje volimo i s kojima nam je dobro i lijepo, za one kojima mi možemo biti dobri i pomoći im.

    avatar

    28.01.2009. (18:09)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Dirljiva priča u kojoj se osjeti kako je svaka riječ napisana srcem.

    Hvala ti na toplim riječima potpore.
    Iako razlog tvog prvog dolaska k meni i nije baš bio lijep, od srca ti
    želim dobrodošlicu sretna da smo se srele.

    R.

    avatar

    28.01.2009. (18:16)    -   -   -   -  

  • ze_le_na

    Julijana7:
    Draga virtualna prijateljice, hvala ti na posjetima i toplini koju ostavljaš u svojim komentarima, koje osjećam kao mek, mirisni zagrljaj i dok ih čitam grliš me i ja odmorim na tren,dva...da, lomim se...i mislim da ću mu pustiti njegovo TO...trpjeti, šutjeti i moliti, do jednog dana kada odluči napustiti TO...Ja sam stvarno napravila sve što sam mogla, izgovorila sve što sam znala...sada preostaje čekanje, promatranje i molitva...pa što bude.
    Poljubac ti ostavljam...

    Dream_Maker:
    Čast mi je :) ...topli ti zagrljaj ostavljam.

    avatar

    29.01.2009. (08:34)    -   -   -   -  

  • smotani

    draga, uf..i ja sam s tobom i rotirkom stigao u rodilište.....
    lijepo, znaš, uvijek sam se divio ženama koje tako, rekao bih, naglo, odu iz roditeljskog doma i hrabro kroče u novi život....same...jer, kako bi drugačije ovo nazvao...drugo je kad je obitelj na okupu..ali cijele dane raditi...
    da, cijena budućeg uspjeha kažeš...a ja bi kao uteg tome dodao..nisu li djeca budućnost? ne bi li njima trebali posvetiti svo svoje vrijeme? ... ... ... ...
    no, neka malene. zdrave.... a život zna biti čudan............ ali uz brižnu majku sve je lakše.....
    topli ti pozdrav ostavljam:)

    avatar

    29.01.2009. (18:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...