moram priznati da mi se sviđa hrabrost da stavite pod lupu (i pitanje) jednu općepriznatu veličinu..sjetim se starog dobrog Sartrea,parafraziram: onaj koji kani ozbiljno pisati mora dovesti u sumnju sve što je dosada napisano.. no ne treba pretjerivati: mene je također prilično razočarao posljednji(u pripremi je i samo što nije objavljen i najnoviji ) objavljeni Marquezov roman. Sjećanje..je vodnjikavo, prilično ispod onoga što sam očekivao od jednog Marqueza i od jednog tako intrigantnog , obećavajućeg naslova..ali, Sto godina samoće nije prenapuhan roman,to je istinsko remek djelo, Dvanaest hodočasnika-vrhunske priče i ja bih tu dodao i nekoliko pripovijesti (ne pamtim naslove) iz ciklusa Oči modrog psa,Svečani pogreb velike mame, Nevjerovatna i turobna povijest o bezazlenoj Erendiri i njenoj bezdušnoj baki ..koristim prigodu preporučiti ,onim rijetkim sretnicima koji nisu pročitali , začetnika magijskog realizma, Juana Rulfa..roman Pedro Paramo..možda se čovjek i malo drugačije zove,ne pamtim baš imena..prvih desetak stranica tog romana su bila predivan početak jedne nove književnosti,novog stila,nove poetike.. kod procjene nekog pisca ili pjesnika treba uvijek imati na umu, to je vrijednost i vašeg teksta, da nitko nije cijelim svojim djelom genijalan,premda smo skloni graditi kultove,karizme i sl. ali to je već više u domeni socijalne psihologije ili kako se ono zove frojdovsko muljanje ..
27.01.2009. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Amata - dijelimo ljubav prema toj istoj priči, to je, prilično sam sigurna, posljednja priča u zbirci, i uvijek dobijem dojam da od te zbirke nisam dobila onoliko koliko sam očekivala dok ne dođem do te posljednje priče. Što se tiče realizma, naš europejski kulturni krug (francuski i ruski realizam su, recimo, školski primjeri) na drugačiji način poima realizam, mada, što dulje razmišljam o tome, uvriježena mi se definicija realizma čini sve manje primjerenom.
27.01.2009. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ali da dopunim: ja ne mislim da je Sjećanje na moje tužne kurve loš roman i da u krajnjem slučaju od uvaženog nobelovca imamo pravo nešto očekivati. Ono s čime se ja ne mogu izboriti jest njegova popularnost (mnogo mi više zadovoljstva donosi kad otkrijem nekog nepoznatog pisca koji nije na vrhuncu slave, nego ovo kad mi netko kaže: garcia marquez ti je odličan. Ma da, to nikako nisam mogla pogoditi!)
27.01.2009. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
sad ću napraviti glupost i pokušati nešto.. sa malo riječi reći o suštini magijskog realizma..nije to ono kad sniježe ladice cvjetova:toga ima ali to je bliže trgovcima larpurlatizma japanske haiku provenijencije magijski realizam je kad se s ozbiljnošću pripovijeda o očito utopističkim,naivnim i nevinim pokušajima običnih ljudi da izmjere ,dokuče ili izmijene (u očima njihovim magičan,čudesan i surovo lijep)svijet oko sebe.. kad se usred realnog pripovijedanja o nekom dvoboju ili što li je bilo,bez ijednog šava , bezobrazno lijepo saopći da je mlaz krvi smrtno ranjenog potekao sokacima do kuće njegove matere..padne mi na pamet kad ona lijepa ženica u Kusturičinom Podzemlju stanovitom pjesniku i revolucionaru sklonom driblinzima napokon kaže:božeee...kako ti lijepo lažeš. i sad najvažnije:magijski realizam nije laž:svijet u kojemu živimo stvarno je takav..čudesan
27.01.2009. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Ne bi valjalo da se u ocjeni kvalitete nekog književnog djela ravnamo prema tuđim mišljenjima. Nešto mi se može svidjetiti i samo po sebi, ne zato što se sviđa drugima.
Čitao sam "Sto godina samoće", "Pukovniku nema tko da piše" (prijevod naslova očito nije u duhu hrvatskog jezika, no svakom se može potkrasti greška, ne budimo cjepidlake), "Ljubav u doba kolere", "Hronika najavljene smrti" (beogradsko izdanje), sad čitam "Vijest o otmici". "Sto godina samoće" me oduševio, ali mislim da je "Hronika najavljene smrti" iako kratak, najbolje napisan.
28.01.2009. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
glede "Pukovniku nema tko da piše" - iz zajedničke smo države prenijeli i općekulturno poimanje tog naslova kao doslovce takvog, tako da je dramatizacija tog djela kao "Pukovniku nema tko pisati" (pohrvaćena verzija) dočekana na noževe. Ljudi nisu ni za to da se prevodi Ćopićeva Ježeva kućica, jer smo svi odrasli uz nju upravo onakvu kakva ona jest.
28.01.2009. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na vrijeme mi je dospjelo u ruke "Sto godina samoće." Još uvijek mislim da je to fascinantna knjiga. Nakon toga bilo je gore-dolje, ali onako facinantnu knjigu može napisati samo tko zaista zna.
28.01.2009. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
moram priznati da mi se sviđa hrabrost da stavite pod lupu (i pitanje) jednu
općepriznatu veličinu..sjetim se starog dobrog Sartrea,parafraziram: onaj koji
kani ozbiljno pisati mora dovesti u sumnju sve što je dosada napisano..
no ne treba pretjerivati: mene je također prilično razočarao posljednji(u pripremi je
i samo što nije objavljen i najnoviji ) objavljeni Marquezov roman.
Sjećanje..je vodnjikavo, prilično ispod onoga što sam očekivao od jednog
Marqueza i od jednog tako intrigantnog , obećavajućeg naslova..ali,
Sto godina samoće nije prenapuhan roman,to je istinsko remek djelo,
Dvanaest hodočasnika-vrhunske priče i ja bih tu dodao i nekoliko pripovijesti
(ne pamtim naslove) iz ciklusa Oči modrog psa,Svečani pogreb velike mame,
Nevjerovatna i turobna povijest o bezazlenoj Erendiri i njenoj bezdušnoj baki
..koristim prigodu preporučiti ,onim rijetkim sretnicima koji nisu pročitali ,
začetnika magijskog realizma, Juana Rulfa..roman Pedro Paramo..možda se čovjek
i malo drugačije zove,ne pamtim baš imena..prvih desetak stranica tog romana
su bila predivan početak jedne nove književnosti,novog stila,nove poetike..
kod procjene nekog pisca ili pjesnika treba uvijek imati na umu, to je vrijednost i vašeg teksta, da nitko nije cijelim svojim djelom genijalan,premda smo skloni graditi
kultove,karizme i sl. ali to je već više u domeni socijalne psihologije ili kako
se ono zove frojdovsko muljanje ..
27.01.2009. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Amata - dijelimo ljubav prema toj istoj priči, to je, prilično sam sigurna, posljednja priča u zbirci, i uvijek dobijem dojam da od te zbirke nisam dobila onoliko koliko sam očekivala dok ne dođem do te posljednje priče. Što se tiče realizma, naš europejski kulturni krug (francuski i ruski realizam su, recimo, školski primjeri) na drugačiji način poima realizam, mada, što dulje razmišljam o tome, uvriježena mi se definicija realizma čini sve manje primjerenom.
27.01.2009. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
ali da dopunim: ja ne mislim da je Sjećanje na moje tužne kurve loš roman i da u krajnjem slučaju od uvaženog nobelovca imamo pravo nešto očekivati. Ono s čime se ja ne mogu izboriti jest njegova popularnost (mnogo mi više zadovoljstva donosi kad otkrijem nekog nepoznatog pisca koji nije na vrhuncu slave, nego ovo kad mi netko kaže: garcia marquez ti je odličan. Ma da, to nikako nisam mogla pogoditi!)
27.01.2009. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
sad ću napraviti glupost i pokušati nešto.. sa malo riječi reći o suštini
magijskog realizma..nije to ono kad sniježe ladice cvjetova:toga ima ali
to je bliže trgovcima larpurlatizma japanske haiku provenijencije
magijski realizam je kad se s ozbiljnošću pripovijeda o očito
utopističkim,naivnim i nevinim pokušajima običnih ljudi da izmjere ,dokuče
ili izmijene (u očima njihovim magičan,čudesan i surovo lijep)svijet oko sebe..
kad se usred realnog pripovijedanja o nekom dvoboju ili što li je bilo,bez
ijednog šava , bezobrazno lijepo saopći da je mlaz krvi smrtno ranjenog
potekao sokacima do kuće njegove matere..padne mi na pamet kad ona
lijepa ženica u Kusturičinom Podzemlju stanovitom pjesniku i revolucionaru
sklonom driblinzima napokon kaže:božeee...kako ti lijepo lažeš.
i sad najvažnije:magijski realizam nije laž:svijet u kojemu živimo stvarno
je takav..čudesan
27.01.2009. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Ne bi valjalo da se u ocjeni kvalitete nekog književnog djela ravnamo prema tuđim mišljenjima. Nešto mi se može svidjetiti i samo po sebi, ne zato što se sviđa drugima.
Čitao sam "Sto godina samoće", "Pukovniku nema tko da piše" (prijevod naslova očito nije u duhu hrvatskog jezika, no svakom se može potkrasti greška, ne budimo cjepidlake), "Ljubav u doba kolere", "Hronika najavljene smrti" (beogradsko izdanje), sad čitam "Vijest o otmici". "Sto godina samoće" me oduševio, ali mislim da je "Hronika najavljene smrti" iako kratak, najbolje napisan.
28.01.2009. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
glede "Pukovniku nema tko da piše" - iz zajedničke smo države prenijeli i općekulturno poimanje tog naslova kao doslovce takvog, tako da je dramatizacija tog djela kao "Pukovniku nema tko pisati" (pohrvaćena verzija) dočekana na noževe. Ljudi nisu ni za to da se prevodi Ćopićeva Ježeva kućica, jer smo svi odrasli uz nju upravo onakvu kakva ona jest.
28.01.2009. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šarli
Na vrijeme mi je dospjelo u ruke "Sto godina samoće." Još uvijek mislim da je to fascinantna knjiga. Nakon toga bilo je gore-dolje, ali onako facinantnu knjigu može napisati samo tko zaista zna.
28.01.2009. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...