Čitao sam "Pouku planine Sainte-Victoire" Petera Handkea u srednjoj školi - preko te knjižice sam se upoznao sa slikarstvom Paula Cézannea. Vidio sam nekoliko Cézanneovih slika u Puškinovom muzeju u Moskvi, međi njima i dvije Sainte-Victoire, iznimne, vibrantne, i ovaj strašni autoportret - Cézanneovo lice kao ogledalo Prirode; njegove oči besjajne požudne crne rupe...
24.01.2009. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Umjetnost u doba tehničkih naprava ili u bilo koje doba može biti samo ono što umjetnost jest: plod Poezije. Tehničke naprave pritom mogu i pomoći i odmoći, mada u konačnici svakako guše: bestidno se kote, uljenjuju nas, prave od nas budale.
24.01.2009. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono sto Cézanne naziva la realistion jeste Pojavnost nazochnosti u prokrchenosti boravishta mu - i to tako da je raskol oba savladan u saglasju chistog chinodejstvovanja njegovih slika. Za mishljenje samo ovo je pitanje o Prevazilazenju ontoloshke diference izmedju Bitka i Bivstvujuceg. Prevazilazenje ali biva moguce tek onda kada je ontoloshka razlika prethodno kao takva iskushena i promishljena, shto se opet moze zbiti samo na osnovu u ‚Sein u. Zeit‘ pitanog pitanja bitka. Njegovo razabiranje zahteva iskustvo Udesa bitka. Tek Uvid u njega prti prechicu putu, koji se nalazi u jednostavnom kazivanju metodom imenovanja onog uskracenog, kojem mishljenje ostaje izlozeno (prepushteno).
Nad poslednjom rechenicom proveo sam najmanje dva sata, razbijajuci glavu o hridine neprevodivog: ali, valjda je bash to zadatak prevodioca – reci neizgovorivo, ono chega nema u matichnom jeziku.
Evo te famozne rechenice u originalu: Der Einblick in diese bereitet erst den Gang in das Wegfeld vor, der sich in das einfache Sagen In der Weise eines Nennens des Vorenthaltenen findet, dem das Denken ausgestzt bleibt.
25.01.2009. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rech stvar, kojom prevodimo nemachke rechi 'Ding' i 'Sache' i sama pochiva na pseudoaristotelovskom shvacanju bica u celini kao s-tvari, tj. kao oblikovane, a zatim i s-tvorene tvari. Nemachkome Ding odgovara grchko prayna (valjda jebiga), dok je u hrvatskom tome najbliza stara rijech 'vjet' ili 'vjesch', koja je u hrvatskom prevodu Srbina - ahahah- Danila Pejovica ( 'izvor UD-a', iz edicije okret) izbjegnuta iz didaktichkih razloga.
25.01.2009. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, Danilo Pejović bio je moj profesor, dapače profesor s kojime sam bio prilično blizak kao s mentorom diplomskog posvećenog Parmenidovom spjevu 'O prirodi'. Umjesto brojanja krvnih zrnaca, mogu ti kazati da je Pejović - rođen inače u središtu svijeta, Ludbregu ( Staru legendu o hodočasničkom središtu Ludbregu u kojemu se nalazi središte svijeta u novije je vrijeme nastojao "dokazati" filozof dr. Erasmus Weddingen, koji je "izračunao" kako se svi veći europski gradovi nalaze na obodima kružnica čije se središte nalazi u Ludbregu.) - u travnju 1967. kažnjen partijskom opomenom kao potpisnik Deklaracije o hrvatskom jeziku. No, puno je važnije kazati da je Pejović kao 28.godišnjak objavio razgovor s Heideggerom, koji ga je zvao "bistro zrno s Balkana", da je praktički uveo Heideggera u korpus filozofskih tema onodobne filozofske jugoslavenske misli, i da je zaista bio kao mastif među dogama: samosvojan, pametan, eruditski obrazovan. Ja sam obožavao te ljude: i Gaju i Kangru i Grlića i Despota i Cipru i Puhovskog, konačno, no Pejović je, vjeruj mi, izuzetna figura: za razliku od Despota, koji predaje filološki, ili Cipre, koji je predavao, ha, mistički, Pejović je briljantan učitelj mišljenja u najboljoj njemačkoj tradiciji - tko je imao sreće studirati za Pejovića, taj je mogao čuti gradivo koje u ovim krajevima, sklonima impresionizmu i improvizaciji, studenti inače rijetko mogu naučiti: da to ilustriram, jer je naizgled nejasno kako se to ontologija ili metafizika školski predaju, kazat ću da je Pejović znao u sekundi rastumačiti kako stoji s odnosom bitka, drugog i ničega u Antici a kako u tradiciji od Descartesa naovamo, i tako puno predavanje, sat i pol. No, ništa čudno: Pejović je doktorirao na Hartmannu - kasnije je taj doktorat objavljen kao jedna od najboljih filozofskih knjiga u nas, naslovljena 'Realni svijet' - a Hartmann je zasigurno velika škola mišljenja. Pored toga, već letimičan pregled naslova Pejovićevih djela pokazuje širinu njegove upućenosti: Pejović je izuzetno poznavao recentnu filozofsku produkciju, i budeš li imao priliku posegni za nekom od tih knjiga.
26.01.2009. (01:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se Pejovića i njegovog prapovijesnog Forda Taunusa. Danilo je bio i moj profesor, ali nismo bili bliski jer on je tada bio u godinama u kojima se reumatoidni artritis negativno odražava na ponašanje. A propos teme, Cézanne mi je oduvijek bio jedan od omiljenih slikara. Imam doma sjajnu monografiju i još neke eseje o Cézanneu, ali sam previše lijen da ih skinem s police i prepišem nekoliko mudrih opaski. Jutros sam na Akademiji likovnih umjetnosti vidio ovaj grafit: DOSTA NAM JE ŠTAFELAJNOG SNOBIZMA
To bi otprilike bilo sve.
27.01.2009. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Čitao sam "Pouku planine Sainte-Victoire" Petera Handkea u srednjoj školi - preko te knjižice sam se upoznao sa slikarstvom Paula Cézannea.
Vidio sam nekoliko Cézanneovih slika u Puškinovom muzeju u Moskvi, međi njima i dvije Sainte-Victoire, iznimne, vibrantne, i ovaj strašni autoportret - Cézanneovo lice kao ogledalo Prirode; njegove oči besjajne požudne crne rupe...
24.01.2009. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Što vi mislite, dragi dottore, što i kako umjetnost u doba tehničkih naprava može biti?
24.01.2009. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Umjetnost u doba tehničkih naprava ili u bilo koje doba može biti samo ono što umjetnost jest: plod Poezije. Tehničke naprave pritom mogu i pomoći i odmoći, mada u konačnici svakako guše: bestidno se kote, uljenjuju nas, prave od nas budale.
24.01.2009. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nika T.. je supper
novo
25.01.2009. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Cézanne (spätere Fassung 1974)
Ono sto Cézanne naziva la realistion jeste
Pojavnost nazochnosti u prokrchenosti
boravishta mu - i to tako da je raskol oba
savladan u saglasju chistog
chinodejstvovanja njegovih slika.
Za mishljenje samo ovo je pitanje o
Prevazilazenju ontoloshke diference izmedju
Bitka i Bivstvujuceg. Prevazilazenje ali biva
moguce tek onda kada je ontoloshka razlika
prethodno kao takva iskushena i promishljena,
shto se opet moze zbiti samo na osnovu u
‚Sein u. Zeit‘ pitanog pitanja bitka.
Njegovo razabiranje zahteva iskustvo
Udesa bitka. Tek Uvid u njega prti
prechicu putu, koji se nalazi u jednostavnom kazivanju
metodom imenovanja onog uskracenog,
kojem mishljenje ostaje izlozeno (prepushteno).
Nad poslednjom rechenicom proveo sam najmanje dva sata, razbijajuci glavu o hridine neprevodivog: ali, valjda je bash to zadatak prevodioca – reci neizgovorivo, ono chega nema u matichnom jeziku.
Evo te famozne rechenice u originalu:
Der Einblick in diese bereitet erst den
Gang in das Wegfeld vor, der sich in das einfache Sagen
In der Weise eines Nennens des Vorenthaltenen findet,
dem das Denken ausgestzt bleibt.
25.01.2009. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
check this out:
Rech stvar, kojom prevodimo nemachke rechi 'Ding' i 'Sache' i sama pochiva na pseudoaristotelovskom shvacanju bica u celini kao s-tvari, tj. kao oblikovane, a zatim i s-tvorene tvari. Nemachkome Ding odgovara grchko prayna (valjda jebiga), dok je u hrvatskom tome najbliza stara rijech 'vjet' ili 'vjesch', koja je u hrvatskom prevodu Srbina - ahahah- Danila Pejovica ( 'izvor UD-a', iz edicije okret) izbjegnuta iz didaktichkih razloga.
25.01.2009. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, Danilo Pejović bio je moj profesor, dapače profesor s kojime sam bio prilično blizak kao s mentorom diplomskog posvećenog Parmenidovom spjevu 'O prirodi'. Umjesto brojanja krvnih zrnaca, mogu ti kazati da je Pejović - rođen inače u središtu svijeta, Ludbregu ( Staru legendu o hodočasničkom središtu Ludbregu u kojemu se nalazi središte svijeta u novije je vrijeme nastojao "dokazati" filozof dr. Erasmus Weddingen, koji je "izračunao" kako se svi veći europski gradovi nalaze na obodima kružnica čije se središte nalazi u Ludbregu.) - u travnju 1967. kažnjen partijskom opomenom kao potpisnik Deklaracije o hrvatskom jeziku. No, puno je važnije kazati da je Pejović kao 28.godišnjak objavio razgovor s Heideggerom, koji ga je zvao "bistro zrno s Balkana", da je praktički uveo Heideggera u korpus filozofskih tema onodobne filozofske jugoslavenske misli, i da je zaista bio kao mastif među dogama: samosvojan, pametan, eruditski obrazovan. Ja sam obožavao te ljude: i Gaju i Kangru i Grlića i Despota i Cipru i Puhovskog, konačno, no Pejović je, vjeruj mi, izuzetna figura: za razliku od Despota, koji predaje filološki, ili Cipre, koji je predavao, ha, mistički, Pejović je briljantan učitelj mišljenja u najboljoj njemačkoj tradiciji - tko je imao sreće studirati za Pejovića, taj je mogao čuti gradivo koje u ovim krajevima, sklonima impresionizmu i improvizaciji, studenti inače rijetko mogu naučiti: da to ilustriram, jer je naizgled nejasno kako se to ontologija ili metafizika školski predaju, kazat ću da je Pejović znao u sekundi rastumačiti kako stoji s odnosom bitka, drugog i ničega u Antici a kako u tradiciji od Descartesa naovamo, i tako puno predavanje, sat i pol. No, ništa čudno: Pejović je doktorirao na Hartmannu - kasnije je taj doktorat objavljen kao jedna od najboljih filozofskih knjiga u nas, naslovljena 'Realni svijet' - a Hartmann je zasigurno velika škola mišljenja. Pored toga, već letimičan pregled naslova Pejovićevih djela pokazuje širinu njegove upućenosti: Pejović je izuzetno poznavao recentnu filozofsku produkciju, i budeš li imao priliku posegni za nekom od tih knjiga.
26.01.2009. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
Sjećam se Pejovića i njegovog prapovijesnog Forda Taunusa. Danilo je bio i moj profesor, ali nismo bili bliski jer on je tada bio u godinama u kojima se reumatoidni artritis negativno odražava na ponašanje.
A propos teme, Cézanne mi je oduvijek bio jedan od omiljenih slikara. Imam doma sjajnu monografiju i još neke eseje o Cézanneu, ali sam previše lijen da ih skinem s police i prepišem nekoliko mudrih opaski.
Jutros sam na Akademiji likovnih umjetnosti vidio ovaj grafit:
DOSTA NAM JE ŠTAFELAJNOG SNOBIZMA
To bi otprilike bilo sve.
27.01.2009. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
na akademiji na Petrovaradinskom utvrdjenju (Neu Satz) stoji:
SRPSKI UMETNICI FARBAJU JAJA.
27.01.2009. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Današnji slikari dobro bi učinili kad bi se prebacili u soboslikare, unatoč opasnosti da netko od njih jednom poželi baviti se i politikom.
27.01.2009. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...