draga promatram razmišljam, tema doista nije 'laka', pa je i meni lakše odvagnuti je srcem, no razumom. ipak i srce i razum mi govore da se pravo na izbor ne smije nikomu zanijekati, time uvijek niječemo i čovjeka.
sumnjičavi? da, imamo razloga za sumnju, nesumnjivo. sve se dade zloupotrijebiti, svaka zamisao, ideja, svako sredstvo ...
no, treba li, naprimjer, ekološke ideje odbaciti zbog onih 'ekologa' (namjerno ih stavih pod navodnike) koji ideju o poštivanju i očuvanju prirode obezvrjeđuju birajući neprimjerena i agresivna sredstva? ... ili, treba li pro-life aktiviste opravdati kad podmeću bombu u kliniku u kojoj su se liječnici odlučili za izbor drugačiji od njihova?
i najljepša se ideja može zloupotrijebiti, pa stoga razumijem sumnje drage loby i ne 'predbacujem' joj njezin izbor, a odakle mi i pravo na to.
jednostavno, ja osjećam drugačije, pa iako mi je ovih dana više do šutnje nego do govorenja, ipak ne bih bila ona koja jesam da ne rekoh što mislim i osjećam ...
23.01.2009. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo.....a baš si me sad podsjetila ovim postom kak bi ja doniral organe i baš sam jučer tražil po webu i nađem hrvatsku donorsku mrežu i tam objasne kome i kak, zakaj, religijska pitanja, ovo i ono, ali onaj glavni mulac doktor koji bi ti trebal još nekaj pojasniti je ostavil neki E-mail koji u opće ne šljaka, tu sam se malo raspizdil, a na kraju bum svoju doktoricu to sve pital, makar je ona zbunjena ko sajla, pa možda ni ona ništ ne zna.......
23.01.2009. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novorazvijajuća neurokardiologija tvrdi da srce pamti emocije i da primaoc srca preuzima srcem donatora i emocije..........a priča je kao i svaka tvoja priča draga rU odlična...........:-)))
23.01.2009. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Ru, priča je predivna a ja negdje u sebi duboko razumijem tu želju da pomognemo drugima ali ja sobno se strašno bojim i željela bih otići s ovoga svijeta kako sam i došla, neosakačena ! Odluka majke iz tvoje priče je potresna, ja je nikada ne bih mogla donijeti, jer ljudi se i nakon više godina bude iz kome. Tko ima pravo nekome isključiti aparate i oduzeti mu i posljednju mogućnost za oporavak ? To je već druga tema i sigurno ću jednom nešto i o tome napisati. Najvići je problem zloporaba ovoga zakona i velike mogućnosti za nju. Ja ću se svakako dati kremirati , ali bez obzira na to za doniranje se ne mogu odlučiti a rekla sam i da se strašno bojim obdukcije. Mislim kao i Dinaja, da čovjek s tuđim organom preuzima i dosta njegovih sjećanja, karme... emocija, pa da li sam to više ja ? Možda bih bila živa ali nikada više ista a to ne želim. I priznajem, nisam toliko niti plemenita niti hrabra da nakon gubitka bliske osobe pristanem na doniranje. To je strašan šok , odluke treba donijeti jako brzo a u tim je trenucima to nemoguće. Zato to zaista sve mora biti zakonski regulirano, dobrovoljno i svačiji se izbor mara poštivati. Za naše tijelo kažu da je samo omotač , oklop ,da nije važno, no ja mislim drugačije : Čovjek je biće od tri elementa : tijela, uma i duha (emocija ) kad mu nešto oduzmeš, što ostaje? Duh našušta tijelo nakon smrti ali ne odmah, znaš za onih 40 dana potrebnih da shvati što se dogodilo, da prihvati to i ode... ali sad je to već opet tema za drugu raspravu, spiritualnu.
23.01.2009. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hihi, dinajo, čekaj samo da svrati misko i kaže : srce je samo mišić ...
draga loby, već rekoh da i ja razumijem tebe.
većina naših strahova ionako nije racionalna. uništava li i unakažava vatra mrtvo tijelo ili ga pročišćava? pripadnici različitih svjetonazora o tomu misle različito. osobno bih i ja voljela na kraju se pretvoriti u prah, i biti vjetrom rasijana negdje tamo gdje drava ljubi dunav. no, ne pada mi napamet da moje 'nasljednike' izlažem trošku da me prospu u ganges, gdje je takvo što posve prihvatljivo, dok je u nas zakonom zabranjeno.
nisam baš sigurna da vjerujem u karmu, no ne primamo li i dajemo nešto drugima i od drugih pri svakom dodiru?
i ti i ja rekosmo što mislimo i osjećamo. no, da nas život, nedajbože, dovede u situaciju da o našoj odluci ovisi život onih koje volimo, tko zna kako bismo postupile ...
23.01.2009. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
priča je sve više svakodnevna. i ako sam dobro razumjela...ti si ZA! i ja:)
nedavno sam gledala film kad se probudio iz kome nakon dvije godine. naravno, organizam nije podnio 'buđenje' i vrlo skoro je umro. a taman kuća bila puna radosti. i postavlja se pitanje: koliko je strašno još jednom se miriti sa gubitkom.
23.01.2009. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, decy, ja sam za. iako sam svjesna da to za sobom povlači niz etičkih pitanja ... i mogućih zloupotreba. i ne bih rado bila na mjestu liječnika koji pišu liste ...
dok ima života, ima i nade. no, kakav je to život ako su oštećenja mozga takva da prema spoznajama suvremene medicine oporavak i život bez aparata nije moguć ... ne znam bih li ja mogla reći da, pritisnite to dugme, čak i kada bi se radilo o nekom nepoznatom, a kamoli o nekome meni bliskom.
sklona sam vjerovati da bih prije bila sposobna reći, nek' kuca i dalje, makar i u grudima nekog drugog ... no, opet velim, tko zna što bi čovjek stvarno uradio, kakvu bi odluku donio u tom trenutku ... ne želim takvo iskušenje nikomu ...
23.01.2009. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za slučaj moje prerane smrti, upisao sam se kao donor organa. To dovoljno govori o mojem stavu. Život pred nas ponekad postavlja nužnost donošenja odluka koje najrađe ne bi smo donijeli. Mi, ljudska bića, nismo gospodari života, ali imamo možda najviše prilike biti sukreatori i podržavatelji.
23.01.2009. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slicnog sam misljenja ali i ono sto pise 'lobotomya' podstice na razmisljanje.. prica je lepa, a fotka slatka, moram ti reci da sam je 'pozajmila' za svoju srcastu kolekciju :) pozdravcic i ugodan vikend!
23.01.2009. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok sam priču čitala znala sam da je povezano sa Lobinom temom:)Kako sam rekla i kod nje;mislim da svi imamo pravu na odluku i na pravo da se ta odluka i poštuje Osim takozvanih parehimnih organa, kao što su srce, jetra, bubrezi i gušterača, transplantiraju se još i rožnica, stanice i kosti, ali i drugi...Smatram da mi ništa od iznutrica neće trebati na drugom svijetu, a ako može pomoći nekom drugom, bila bi mi čast spasiti jedan život radije nego da trunu sa mnom:) Nisam izvadila donorsku karticu,ali koliko kužim po novom zakonu smo svi donori ukoliko se ne izjasnimo drugačije. Pusa Ru
23.01.2009. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Northwind
meni je i sama pomisao.... zastrašujuća.
23.01.2009. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mogu suditi jer nemam to iskustvo, ali mislim da onaj naš umrli, a drag, nastavlja živjeti u tuđem tijelu preko svoga dijela tijela...ili bih tako htjela da bude. ne znam je li ljepši osjećaj dati ili primiti. zanimljiv mi je film "21 gram" koji dotiče temu doniranja.
23.01.2009. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teška je priča ... i vidim , svi su usmjereni na to donirati ili ne donirati... ne želim ni na tren uopće zadržati takvu misao u umu . Jedino znam da bih donirala dva istodobno : njegovo i svoje u paru ... Nema gorega što bi se roditelju moglo dogoditi! Pusa , Rusy !
23.01.2009. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i ja. Kažem, stvoreni smo kao zaseban svijet, kao jedinka koja ima sve osobine perpetumobila, i teško mi je prihvatit da smo rezervni dijelovi. Pozdrav tebi, priča ti je dobra.:)))
23.01.2009. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... nam da je jedno srce nastavilo kucati za obojicu. ...
Kako se ja LIJEPIM i PRVA stignem na teške teme.
Samo ću kratko koliko je moguće ...
Važno je imati izbor.
Znam, moramo se odlučiti prije, dogovoriti s obitelji ali naša svijest je još ohohooo, negdje TAMO a trebala bi biti OVDJE i sada.
Razni događaji, svakidašnji, strašni nas podsjećaju na stvari kad je darivanje daleko od onog lijepog, humanog a trebalo bi biti u istinu lijepo !
Jer, od darivanja dijela sebe u svakom smislu nije ništa ljepše !
Ne treba zahvala, ne treba se čak ni znati kome je darovano ali pomisao da netko špekulira ... eeee, to boli.
A mi imamo razloga biti sumnjičavi.
Od tebe draga rU ne može se očekivati prosječna priča.
Ti to majstorski ispričaš, u slikama !
Lijepo ti želim ovo, s nekoliko zraka sunca obasjano popodne.
23.01.2009. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
draga promatram razmišljam, tema doista nije 'laka', pa je i meni lakše odvagnuti je srcem, no razumom.
ipak i srce i razum mi govore da se pravo na izbor ne smije nikomu zanijekati, time uvijek niječemo i čovjeka.
sumnjičavi? da, imamo razloga za sumnju, nesumnjivo.
sve se dade zloupotrijebiti, svaka zamisao, ideja, svako sredstvo ...
no, treba li, naprimjer, ekološke ideje odbaciti zbog onih 'ekologa' (namjerno ih stavih pod navodnike) koji ideju o poštivanju i očuvanju prirode obezvrjeđuju birajući neprimjerena i agresivna sredstva? ...
ili, treba li pro-life aktiviste opravdati kad podmeću bombu u kliniku u kojoj su se liječnici odlučili za izbor drugačiji od njihova?
i najljepša se ideja može zloupotrijebiti, pa stoga razumijem sumnje drage loby i ne 'predbacujem' joj njezin izbor, a odakle mi i pravo na to.
jednostavno, ja osjećam drugačije, pa iako mi je ovih dana više do šutnje nego do govorenja, ipak ne bih bila ona koja jesam da ne rekoh što mislim i osjećam ...
23.01.2009. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
lijepo.....a baš si me sad podsjetila ovim postom kak bi ja doniral organe i baš sam jučer tražil po webu i nađem hrvatsku donorsku mrežu i tam objasne kome i kak, zakaj, religijska pitanja, ovo i ono, ali onaj glavni mulac doktor koji bi ti trebal još nekaj pojasniti je ostavil neki E-mail koji u opće ne šljaka, tu sam se malo raspizdil, a na kraju bum svoju doktoricu to sve pital, makar je ona zbunjena ko sajla, pa možda ni ona ništ ne zna.......
23.01.2009. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
da, slažem se, gajo, svi o tomu znamo premalo.
odlučujemo srcem, a ne bi škodilo malo i glavu angažirati ...
no, dok se mi premišljamo, bi li ne bi li darovali...
... 'darovi' nam postaju sve neupotrebljiviji ... :-)
23.01.2009. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
novorazvijajuća neurokardiologija tvrdi da srce pamti emocije i da primaoc srca preuzima srcem donatora i emocije..........a priča je kao i svaka tvoja priča draga rU odlična...........:-)))
23.01.2009. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Draga Ru, priča je predivna a ja negdje u sebi duboko razumijem tu želju da pomognemo drugima ali ja sobno se strašno bojim i željela bih otići s ovoga svijeta kako sam i došla, neosakačena ! Odluka majke iz tvoje priče je potresna, ja je nikada ne bih mogla donijeti, jer ljudi se i nakon više godina bude iz kome. Tko ima pravo nekome isključiti aparate i oduzeti mu i posljednju mogućnost za oporavak ? To je već druga tema i sigurno ću jednom nešto i o tome napisati. Najvići je problem zloporaba ovoga zakona i velike mogućnosti za nju. Ja ću se svakako dati kremirati , ali bez obzira na to za doniranje se ne mogu odlučiti a rekla sam i da se strašno bojim obdukcije.
Mislim kao i Dinaja, da čovjek s tuđim organom preuzima i dosta njegovih sjećanja, karme... emocija, pa da li sam to više ja ? Možda bih bila živa ali nikada više ista a to ne želim. I priznajem, nisam toliko niti plemenita niti hrabra da nakon gubitka bliske osobe pristanem na doniranje. To je strašan šok , odluke treba donijeti jako brzo a u tim je trenucima to nemoguće.
Zato to zaista sve mora biti zakonski regulirano, dobrovoljno i svačiji se izbor mara poštivati.
Za naše tijelo kažu da je samo omotač , oklop ,da nije važno, no ja mislim drugačije : Čovjek je biće od tri elementa : tijela, uma i duha (emocija ) kad mu nešto oduzmeš, što ostaje? Duh našušta tijelo nakon smrti ali ne odmah, znaš za onih 40 dana potrebnih da shvati što se dogodilo, da prihvati to i ode... ali sad je to već opet tema za drugu raspravu, spiritualnu.
23.01.2009. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, dinajo, čekaj samo da svrati misko i kaže : srce je samo mišić ...
draga loby, već rekoh da i ja razumijem tebe.
većina naših strahova ionako nije racionalna.
uništava li i unakažava vatra mrtvo tijelo ili ga pročišćava?
pripadnici različitih svjetonazora o tomu misle različito. osobno bih i ja voljela na kraju se pretvoriti u prah, i biti vjetrom rasijana negdje tamo gdje drava ljubi dunav. no, ne pada mi napamet da moje 'nasljednike' izlažem trošku da me prospu u ganges, gdje je takvo što posve prihvatljivo, dok je u nas zakonom zabranjeno.
nisam baš sigurna da vjerujem u karmu, no ne primamo li i dajemo nešto drugima i od drugih pri svakom dodiru?
i ti i ja rekosmo što mislimo i osjećamo. no, da nas život, nedajbože, dovede u situaciju da o našoj odluci ovisi život onih koje volimo, tko zna kako bismo postupile ...
23.01.2009. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
priča je sve više svakodnevna.
i ako sam dobro razumjela...ti si ZA!
i ja:)
nedavno sam gledala film kad se probudio iz kome nakon dvije godine.
naravno, organizam nije podnio 'buđenje' i vrlo skoro je umro.
a taman kuća bila puna radosti.
i postavlja se pitanje: koliko je strašno još jednom se miriti sa gubitkom.
23.01.2009. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
da, decy, ja sam za.
iako sam svjesna da to za sobom povlači niz etičkih pitanja ... i mogućih zloupotreba.
i ne bih rado bila na mjestu liječnika koji pišu liste ...
dok ima života, ima i nade. no, kakav je to život ako su oštećenja mozga takva da prema spoznajama suvremene medicine oporavak i život bez aparata nije moguć ...
ne znam bih li ja mogla reći da, pritisnite to dugme, čak i kada bi se radilo o nekom nepoznatom, a kamoli o nekome meni bliskom.
sklona sam vjerovati da bih prije bila sposobna reći, nek' kuca i dalje, makar i u grudima nekog drugog ... no, opet velim, tko zna što bi čovjek stvarno uradio, kakvu bi odluku donio u tom trenutku ...
ne želim takvo iskušenje nikomu ...
23.01.2009. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Za slučaj moje prerane smrti, upisao sam se kao donor organa. To dovoljno govori o mojem stavu. Život pred nas ponekad postavlja nužnost donošenja odluka koje najrađe ne bi smo donijeli. Mi, ljudska bića, nismo gospodari života, ali imamo možda najviše prilike biti sukreatori i podržavatelji.
23.01.2009. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ona koja ce biti srecna
slicnog sam misljenja ali i ono sto pise 'lobotomya' podstice na razmisljanje..
prica je lepa, a fotka slatka, moram ti reci da sam je 'pozajmila' za svoju srcastu kolekciju :)
pozdravcic i ugodan vikend!
23.01.2009. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
sukreatori i podržavatelji, lijepo si to rekao, drano.
skupljaš srdašca, mandarinice?
lijep hoby ... :-)
23.01.2009. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Santea
Dok sam priču čitala znala sam da je povezano sa Lobinom temom:)Kako sam rekla i kod nje;mislim da svi imamo pravu na odluku i na pravo da se ta odluka i poštuje
Osim takozvanih parehimnih organa, kao što su srce, jetra, bubrezi i gušterača, transplantiraju se još i rožnica, stanice i kosti, ali i drugi...Smatram da mi ništa od iznutrica neće trebati na drugom svijetu, a ako može pomoći nekom drugom, bila bi mi čast spasiti jedan život radije nego da trunu sa mnom:)
Nisam izvadila donorsku karticu,ali koliko kužim po novom zakonu smo svi donori ukoliko se ne izjasnimo drugačije.
Pusa Ru
23.01.2009. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Northwind
meni je i sama pomisao.... zastrašujuća.
23.01.2009. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ne mogu suditi jer nemam to iskustvo, ali mislim da onaj naš umrli, a drag, nastavlja živjeti u tuđem tijelu preko svoga dijela tijela...ili bih tako htjela da bude. ne znam je li ljepši osjećaj dati ili primiti.
zanimljiv mi je film "21 gram" koji dotiče temu doniranja.
23.01.2009. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Mislim na tebe.
Jedan zagrljaj ti ostavljam. Neka te grije noćas.
23.01.2009. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
i ja mislim slično, santea ... :-)
21 gram, primakka? točna težina duše ...
doista i jeste, northwind, doista i jeste ...
eh, korinči ...
sva sam nekakva smrznuta ovih dana, ja kojoj je inače uvijek vruće ...
hvala ti, dobro će mi doći ...
23.01.2009. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Teška je priča ... i vidim , svi su usmjereni na to donirati ili ne donirati...
ne želim ni na tren uopće zadržati takvu misao u umu . Jedino znam da bih donirala dva istodobno : njegovo i svoje u paru ...
Nema gorega što bi se roditelju moglo dogoditi!
Pusa , Rusy !
23.01.2009. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i ja.
Kažem, stvoreni smo kao zaseban svijet, kao jedinka koja ima sve
osobine perpetumobila, i teško mi je prihvatit da smo rezervni dijelovi.
Pozdrav tebi, priča ti je dobra.:)))
23.01.2009. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, vitae, sjetih se svoje majčice, kad mi je nad grobom mojih sestrica blizanki rekla: jedino majčino srce zna ...
pozdrav i tebi, gavune ...
rezervni dijelovi? i meni je mrska takva pomisao ...
no, mislim kako onaj koji daje uvijek dobiva, ponekad više od onoga koji prima ...
no to je samo rusalkina čudna 'računica' ... :-)
23.01.2009. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
da, o tome se i radi.
24.01.2009. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...