Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Bookeraj

    Ali osim samih komentara valja čitati i postove :) Kako sam velika ljubiteljica knjiga, a osobito sam zaljubljena u dječju literaturu ovoga tipa (pa ni notorni Harry Potter mi nije nemio), ovo je blog - post kakav doista cijenim. Srdačan pozdrav i sve najbolje.

    avatar

    22.01.2009. (10:44)    -   -   -   -  

  • Sadako blog...

    eyy...mi imamo projektni zadatak o knjizi "sadako hoće živjeti" i o temama vezanim s njom....plizz posjeti blog..i komaj!!..tnx..pozz
    http://sadakohocezivot.blog.hr

    avatar

    22.01.2009. (10:54)    -   -   -   -  

  • marchelina

    obožavam Priče iz Narnije...i cijeli život pokušavam otvoriti vrata TOG ormara..ali zalud..:)

    avatar

    22.01.2009. (11:07)    -   -   -   -  

  • tičerica

    sad ste me stvarno dirnuli u žicu, to mi je jedan od najdražih književnih serijala. imam čak i primjerak doma (7 u 1 izdanje), kojem se svako toliko rado vratim. :D

    a mislim da ipak nismo bili zakinuti do kraja po pitanju narnije, jer netko na državnoj televiziji se devedesetih sjetio otkupiti fenomenalnu bbc-jevu seriju "narnijske kronike" (usput, profesionalna deformacija: "kronike iz narnije" je prekrasan primjer prevoditeljskog gafa. a kada se takav pojavi na naslovnici, onda unutra biva sve zabavnije. prijevod cijelog serijala bih stavila u obveznu literaturu na studiju anglistike, kao primjer kako NE prevoditi!), koja iznimno vjerno prati romane, tako da je cijela moja generacija odrasla uz petera, susan, edmunda, lucy, caspiana, aslana i cijeli taj čarobni svijet. u dobroj staroj tradiciji htv-a reprizirali su serijal bar 5 godina za redom, ali, začudo, nikad nisam čula da se itko bunio protiv toga. :D

    avatar

    22.01.2009. (11:25)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Krajem studenog, na obljetnicu Lewisove smrti, odgledala sam na History kanalu igrani film o njemu. Dakle, to je romansirana biografija pa svaki detalj ne mora biti apsolutno točan. Interesantno je da je negirao postojanje kršćanskog Boga sve do svoje 30-e a obratili su ga najbliskiji prijatelji (Tolkien). Priče iz Narnije počeo je pisati "slučajno", kad su brat i on ugostili u svojoj kući na selu londonske mališane za vrijeme bombardiranja engleskih gradova. Iz tvog posta proizlazi da je to bio tek povod jer priče su očito dugo sazrijevale u njemu. "Slučajno" ih je pročitala jedna amerikanka koja mu je potom postala žena, iza njegove 50-e godine. Ubrzo je umrla od raka kostiju. Njegov svijet i posebice čvrsta vjera bili su srušeni. Izvukla ga je rečenica koju je ranije napisao na završetku jedne priče a približno glasi - iza ove priče tek počinje nova, još bolja od ove!

    Moja kćerkica s jednakim žarom čita Harryja Pottera i Priče iz Narnije. Sve se svodi na to kome ćemo dozvoliti da zaokuplja pozornost naše djece.

    avatar

    22.01.2009. (11:51)    -   -   -   -  

  • ***volim_blog***

    joj to mi je super film i pogledala sam ga inače je i blog jaaaako lijepo uređen i bla bla bla

    avatar

    22.01.2009. (13:53)    -   -   -   -  

  • ...Rorschach...

    Kronike sam procitao nakon sto sam pogledao istoimenu britansku seriju jednog bozica, no po mojem misljenju se ne mogu mjeriti s onim sto je napravio Tolkien oko svojih Gospodara. Meni osobno Silmalirion je najbolja fantasy prica ikad napisana. No pretpostavljam da bi uzrastu za koji su pisane Kronike, Silmalirion bio dosadan i previse opsiran.
    Notornog nisam citao...ali filmovi su ok...

    avatar

    22.01.2009. (15:46)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Eh, u moje vrijeme se čitalo "Orlovi rano lete", evenutalno Jules Vern kao nešto maštovitije. Ovakve stvari (dobro i zlo), pa to se nije skrivalo i uobličavalo u simbole, nego se govorilo izravno, u glavu, zdravoseljački, primitivno. Jedino što je bio drugačiji sustav vrijednosti, ali tko te za to sada pita.
    Bojim se da ćemo teško djecu natjerati na čitanje knjiga, to je danas onako, znate - demode. Ubrajajući i nas starije, dvije trećine stanovništva ove zemlje ne čita knjige. Knjige su, znate, naporne. Potrošiš puno vremena a za što? Adrenalin ne skače kao drugdje, treba misliti... Gadno. Tko još misli kako je lijepo ušuškati se u hladnu zimsku večer i čitati? Knjiga tek golica maštu i misli; ima danas drugih stvari u kojima je po nekoliko osjetila u igri. Pa kakve onda šanse knjiga ima prema njima?
    Uvaliti klincima da gledaju jedan film a ne drugi, to da. To će prihvatiti, samo je pitanje koliko dugo ćete moći to kontrolirati (ovisi o tome koliko vremena u životu se bavite djecom). A i ti filmovi danas su uglavnom prihvatljiviji što imaju više efekata a manje neke smislene fabule.
    Nekako sam pesimističan, mislim da nisu više tako nestvarni prizori iz Fahernheita 451 kao što su bili kada sam prvi put gledao film. Sada više nije stvar u tome da će netko prisiliti druge da ne čitaju, izglednijim mi se čini da će većina radosno potpirivati lomače.
    Danas još u literaturi prolaze apsurdi, to se još može čitati i uspješno je ako je svedeno na neku prihvatljivu mjeru (ne mislim tu na Drpiće ili Browna, nego čitam Kerteszova Čovjeka bez sudbine). Svijet je naime već odavna u pitanjima mjere prevazišao maštovitost pisaca.

    avatar

    22.01.2009. (15:51)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Negdje tamo prije 7-8 godina kad je Gospodar Prstenova postao veliki hit na blogu smo imali veliku raspravu gdje me je iskreno zachudilo koliko odraslih ljudi je bilo odushevljeno knjigom i filmom a mene ubrojilo u "nemashtovitog i zaostalog za vremenom" jer sam chak i iz kina izashao negdje oko polovice filma zato shto mi se dalje nije dalo gledati neshto shto mi je bilo totalitus bezvezarija. U mladosti sam jako puno chitao, reklo bi se "gutao" knjige svih moguchih klasika a do Toklkiena i Lewisa nisam doshao pa ne znam kako to izgleda u tom zivotnom dobu ali mi sa stanovnishtva "odraslosti" ne izgleda nishta posebno vrijedno i narochito me ne veseli da moja kherka danas "guta" te knjige jer, nekako, imam osjechaj da bi bilo korisnije da chita, recimo, neshto poput Majstora i Margarite, Malog Princa i Bijelog Ochnjaka (kojeg je prochitala zato shto sam je prisilio od chega je "mala vajda").
    Mozda se ja varam ali mi se chini da glavni problemi nasheg doba koje, valjda svakome ochigledno, ima znachajni trend "odlaska soto" svoje korijene imaju u znachajnoj infantilizaciji drushtva koje u nekoj mjeshavini neizbjeznih "sretnih zavrshetaka" i "trenutachnih zadovoljenja" krivo prikazuju stvarnu sliku zivota i cijele generacije ostavljaju dezorijentirama i veoma podloznima svim vrstama medijske manipulacije. Moguche je i da ja previshe filozofiram ali ne znam kako drukchije protumachiti ono shto mi je svaki bozji dan sve ochitije i sastoji se od chinjenice da nas se moze izmanipulirati na bilo koji smjer kojeg netko odredi a najochiglednije je na polju politike, ekonomije i obrazovanja/odgoja gdje su nam "lagana i instant rijeshenja" primamljiva do nekog neodoljivog nivoa gdje i veoma ochigledne chinjenice nemaju bash nikavog utjecaja, ne zato shto ih ne bi mogli vidjeti (ochigledno i najgorem debilu) nego zato shto bjezimo od istine podsvjesno se nadajuchi da chemo tim bjezanjem pobjechi od problema koji che se rijeshiti nekim "mirakulima" tipa "vuk sit a ovce na broju".
    Moze spadati u "anegdotalno" ali sam ja chvrsto uvjeren da je chitanje u ranoj mladosti, recimo, Orwell-ove Down and Out in Paris and London ili Supekove Sve Pochinje Iznova (uz hrpu drugih) mene itekako pripremilo za sve je "shto zivot na mene bacio", gdje me sve hrpe izuzetno jadnog nisu uspijele "skrenuti sa kursa" jer sam odmalena kondicioniran razumjeti da u svemu postoji "raison d'etre" kojeg se ne moze zanemariti ili zaobichi, nego ga pokushati razumjeti i s njime se suochiti na nachin kako to "odraslost" zahtjeva a veoma me plashi okolina chiji je "pozitivizam" (koje ja zovem "infantilnost") otprilike na nivou moje sedmogodishnjakinje i kojeg smatram izravnom posljedicom obrazovanja/odgoja u kojem na literarnom polju dominira neka maglena "magichnost". Upravo ona koja bi tu trebala biti samo da potiche djechju mashtu a u nikojem sluchaju igrati niakvu dominantnu ulogu. Gdje, koliko meni izgleda, pomalo dopire bilo kroz literaturu bilo kroz sve prisutniju "virtualnost" u kojima se gubi osjechaj za stvarnost i sve ono shto ta shugava stvarnost chini neizbjeznim.

    avatar

    22.01.2009. (20:35)    -   -   -   -  

  • odmak

    Najprije svaka pohvala za post.
    I ja sam kao i Silenzia odgledala film o životu C. S. Lewisa. Najprije sam, davnih godina, pročitala Tolkiena i njegovu seriju knjiga. Koliko se sjećam započelo je sa starijim Hobitom, stricem- ne znam gdje se ta priča izgubila.
    Volim to miješanje raznih izmaštanih likova, naročito životinja koje govore i razmišljaju, jer to daje određenu dimenziju ljubavi bez mržnje. Mržnja, bijes i ostalo kao da je rezervirano za ljude i ljudske nuz produkte kao što je zlo, sam vrag i sve izvedenice iz ljudskog roda- vampire, vukodlake i druge likove.
    Harry potter je ponovo napravio popularnim romane takvog tipa. A javljaju se i novi pisci.
    Koliko se sjećam Narnijskih kronika bio je i jedan crtani film, kao što je bio i crtani film ili neka čudna kombinacija sa Gospodarem prstenova, čak jako dobar. Uvijek sam čekala nastavak, a onda je došao film.

    avatar

    23.01.2009. (08:47)    -   -   -   -  

  • buha

    pa simpa su te bajke , simpa su jer su maštovite i pune lijepih osoba , krajolika itd..a sadržaj je jdnostavna priča koja ima neku akcijkso-afektacijsku OSNOVU.. ali djeco moja aa koliko vam je godina ?? oko 15 ? ja sam u tim godinama voljela tako nešta , avanture , bajke , putopise . PITAM ja vas:. kaj je to DUBLJEG u tim kronikama iz narnije što bi nam moglo otvorit neke nove horizonte u životu .. NIŠT .. samo zabava .. @hebatga , slažem se sa svime.

    avatar

    23.01.2009. (16:24)    -   -   -   -  

  • buha

    daaa, sada kada sam pažljivo pričitala taj tvoj komentar , sjetim se nekih iskustava s klincima.. pa oni očekuju čuda , magiju , show .. nema tu istinite relacije prema ničemu .. škola je koma kao ustanova iako najmanje su krive kronike iz narnije, dapače .. ali šta je nama ta narnija.. kaj smo mi zbilja spali na to da nitko od naših autora i pisaca za djecu ne piše maštovito i djeci prilagođeno.. e da bi bili pripadnici GLOBALNOG sela ..

    avatar

    23.01.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    volim, sve te krasne knjige volim. i nekoć kao dijete i sad kao žena.

    avatar

    23.01.2009. (16:47)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Ne znam bash shto bi na to reko ali je ovdje sad pochela neka nova pomama za "vampirima". Zena vech odavno gleda neku HBO seriju o vampirima i tvrdi da u seriji ima neshto romantichno (valjda ono ko kad ona meni "pije krv na slamku") a mala chita neku knjigu gdje su isto vampiri glavna tema i za kojoj je popizdila americhka mladost.
    A hebem ti vampire, ako im je do gledanja krvi neka se jave u dobrovoljne davaoce pa gledaju kako njihova teche.

    avatar

    23.01.2009. (17:43)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Evo ti ga na, sad bi se trebalo opredijeliti: ili si za ili protiv. Ja ću onako, po sredini: trebalo bi to pročitati, svakako, ali ja bih uvijek prije Narnije stavio Junake Pavlove ulice. Možda zato što imam problema sa "memorijom pamćenja"; uvijek me muči kad na tristotoj strani moram ponovno okretat dvjestotu da bih vidio who is who. Tu stvarno ima količine, kao da se poštuje dijelaktičko pravilo o nužnom pretakanju u kvalitetu. A možda sam nekako ladan i zato što sam, kako sam već napisao, navikao na stvari izravno rečene, zdravoseljački, a ne upakirane u neko drugo vrijeme i drugo mjesto. Opet citiram samog sebe otprije par tjedana: ne volim bežaniju kao princip. Radije sam za koncept "Vlaka u snijegu". Ili "Kuge".

    Eto vidite, @buhin.blog, da ćemo naći teme na kojima ćemo se barem djelomično složiti. Posebno u pogledu ove globalizacije. Inače, koliko sam shvatio ovu temu, gosponprofesor je čeznutljivo uzdahnuo za time što ovo nije otkrio sa desetak godina starosti... Pozdrav! :)

    @hebatga :), ja imam dojam kad onako fragmentarno, u funkciji nadzornog za klince pogledam neki takav uradak, da se svjesno želi obrtati stvari: dobri su zli i obrnuto. Nema više onog slojevitog prikaza likova, kao: krimos, ali ipak je nježan, osjećajan... Ne, ovo je izravno. Bože, što su nam napravili ti Lynchevi, Tarantinci i ostali... (hoćemo li tu ubrojiti i magičnog Lovca u raži?). A kad se samo sjetim da sam i ja do tridesete to smatrao revolucionarnim.

    p.s. Koliko tipfelera u mom ranijem komentaru; ispričavam se, vjerujem da me tremor još ne tuče.

    avatar

    23.01.2009. (19:05)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ gosponsudac: nisam baš shvatio tvoj stav prema Lovcu u raži. Možeš malo pojasniti? Hvala. Inače, jesi li zaista čitao Narniju ili si samo pogledao film?

    Glede vampirske literature, primijetio sam trend. Rekao bih da to spada u opću dekadenciju, a što se tiče "poučnosti", Tolkien i Lewis su svjetlosnim godinama udaljeni od (suvremenih) autora tih krvopija...

    avatar

    23.01.2009. (20:24)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ buhin.blog: ako narnijske kronike pročitaš s nogu (ili, još bolje, samo na pola oka pogledaš film), naravno da nećeš naći ništa dublje, poučno i važno u njima. ali ako im pokušaš pristupiti iz nekog drugog kuta, moćeš naći puno toga.
    krenemo li ih čitati kao dječju bajku, naći ćemo puno poučnih elemenata: kroz svih sedam romana se ističu vrline poput dobrote, ljubavi, odanosti, prijateljstva kao bitne stvari u životu. istovremeno se svaka vrlina kontrastira s pripadajućom manom, kako bi se stvorila poučna slika prilagođena dječjoj perspektivi: što se dogodi kada si dobar, a što kada si loš. i, što je najbolje, uče nas i da svatko dobiva drugu priliku - dakle, nije sve izgubljeno ako zabrljaš, uvijek imaš šansu popraviti se i postati bolja osoba.
    ako ih čitamo kao kršćansku alegoriju, kronike opet nude mnogo materijala za dublje čitanje: usporedi čarobnjakovog nećaka s knjigom postanka. lav, vještica i ormar s evanđeljima. poslijednju bitku s apokalipsom, itd...
    a može im se pristupiti i iz mitološke perspektive, analizirati arhetipske likove koje lewis uvodi u najneočekivanijim oblicima, pa onda možemo pratiti višestruke, vrlo slojevite i razrađenje hero quests kroz svih sedam romana, s tim da, ako se romani promatraju kao cjelina, slojevitost se povećava jer se potrage nastavljaju i nadovezuju jedna na drugu.... (ponovno itd., jer zbilja ne želiš da se upustim u dublje analize)
    hoćeš li sada ponoviti svoju tvrdnju o dubini, odnosno nedostatku iste?

    avatar

    23.01.2009. (21:21)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Mislim da sam već rekao, prava je istina da ih nisam pročitao do kraja, već kako rekoh - kao cenzor kada ih je čitala moje kćer. Film se gledao. I prošle su moju cenzuru, dapače (sadrže u sebi bogatstvo u koje se valja uživiti). Zato sam i zauzeo stav da ih klinci trebaju čitati. Opet se vraćam na žal u postu za nepročitanim u doba kada smo bili desetgodišnjaci. Shvatio sam post kao pitanje: može li se o dobrome u životu učiti iz tog djela, i moj je odgovor da, ali teže nego li iz mnogih drugih djela (jer je materija veća i jer je kompliciranije za djecu).

    Ne znam, možda smo moja djeca i ja smanjenih mogućnosti ako tako mislimo (a i moja kćer, danas upitana o tome, slaže se).

    Ono što je, vjerujem, gosponprofesor htio naglasiti u postu, kako sam ja to vidio, jest to da je Lewis, čovjek sa tri karijere, nevidljivo ispreplitao te tri priče (mislim da se film o dijelu njegova života koji se tiče ljubavi zvao "Shadowlands"). Lewisa smatram jednim od najspretnijih i najvisprenijih apologeta kršćanskog načina promišljanja (iz one hrpice koju sam pročitao), a njegovo kapitalno djelo jest "Kršćanstvo". No, to ovdje nije tema, osim utoliko što se kroz Narnijske kronike prepliće ta priča umotana u obličje bajke.

    Sad, pitanje je: da li klincima treba to davati upakirano, ili ne? Ali, već vidim da ću izazvati ljutnju kod mnogih, pa skrušeno tvrdim: to je područje vrijednosnih sudova, a kako ćete djecu odgajati ako im ne naturate barem neke vrijednosne sudove, ja ne znam. Npr. i sam stav da ne treba takve sudove prezentirati jest sam po sebi jedan hvalevrijedan vrijednosni sud.

    Možda nisam bio dovoljno jasan: mislim da su mnoge stvari jednostavno preobimne za dijete, imajući u vidu kako dob tako i utjecaj današnjeg svijeta na dječji um koji je neizbježan ("hoću sad i hoću sve", pa se ti s tim bori kako znaš i umiješ). Primjećujem da ima puno odraslih koji ih hvale, što samo ukazuje na to da su bajke primjerene i velikima. Zašto ne? Nemojmo sada mudrovati o tome što mi odrasli trebamo čitati (ponovno se vraćam na kvalificiranu dvotrećinsku većinu koja ne čita), ako do sada nismo shvatili što je dobro za svakog nas, niti nećemo.

    Dakle, bojim se da ovdje pričamo o različitim stvarima: jedni su apologete (za sebe), a drugi su brižni moderatori dječjih umova i potreba, manje ili više uspješni. Ili, da budem banalan: da li da sada ovdje počnem citirati npr. "... živite čujem od skitnje i pljačke i svršit ćete naopačke..."

    Lovac u raži bio je kamen temeljac naše mladosti; glasnogovornik bunta bez razloga u želji da se ne odraste. Ma što želje, principa: evo, baš neću odrasti, pa što mi možete. ("Ostat ću slobodan, neću se vezati, važno je samo dobro se zezati.") Obzirom na to koliko je slavljen i hvaljen i koliko ga je ljudi pročitalo, držim da ne otkrivam toplu vodu ako upućujem na to da postoje ozbiljne teorije o tome da je namjerno takvim stvoren da bi uništio američku omladinu (isto kao i hipici, LSD, zeleni, rock...). Paranoično i strašno, ali ne i nezamislivo. Moj je stav da takve stvari nisu nastale po diktatu, ali da ima istine u tvrdnji da su poslije dobivale vjetar u leđa kada su bile instrumentalizirane. Rezultat? Vidjeli ste američkog predsjednika kada grize sirovi klip kukuruza? Ili, da li su mnogi ovdje nedavno naricali nad prosjekom znanja u školi? Pa eto, otpiljene su mnoge grane na kojima se sjedilo.

    Moj stav prema Lovcu u raži (kada me se već pita) je taj da su krajnosti loše i nepoželjne, a da je put do pakla popločan dobrim namjerama. Nekako zahvaljujem Bogu što sam ga pročitao prerano (negdje sa petnaest), prije Dostojevskog ili Turgenjeva (... "ah, ne volim te ruske komade, sami odrpanci, a filozofiraju...", žnaš kume?), a pogotovo Marquesa i sličnih. Inače, kada gledam današnji bunt u djece (a bez bunta nema odrastanja, da ne bi bilo zabune), jednostavno mi se čini neumjerenim, bolje rečeno nekontroliranim (vjerojatno u potpunom nedostatku poštovanja, straha i autoriteta). Čudi me da se pak nitko nije zakačio za moje opanjkavanje Lyncha ili Tarantina, vi to ne držite sličnim? Odnosno, logičnim nastavkom dvije generacije nakon Lovca u raži?

    Ipak, držim da bi to svakako bila tema za poseban post (da li je bunt kontroliran ili nije i da li je uopće potreban), šteta da to sad ispucamo ovdje.

    Ja ovdje ne govorim da je svijet otišao ukrivo, o ne, napisana su ili npr. snimljena mnoga remek djela, ali tko ih pamti, kome su ona uzor, tko ih gleda ili čita? Nekako imam dojam da smo se nesvjesno povukli u elitizam. Evo, gledam te knjige mekih korica po prigradskim vlakovima, sve su pune ljepotica u bikinijima i slomljenih srdaca; ja nikada neću reći da je to loše čitati - pazite, to su oni koji nam prave društvo u ovoj jednoj trećini. Konačno, tko sam ja da nešto pričam o lijepoj književnosti, četiri petine onog što sam čitao u zadnje vrijeme je domaća povijest 20.st. Radije bih raspravljao o tome da li treba čitati ili ne, mislim da je takva situacija, šta ćete. :)

    avatar

    23.01.2009. (23:05)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Što sam se raspisao, ne da mi limit znakova više u jednom komentaru. Dakle, da dovršim. Obećavam da u eventualnoj raspravi o čitanju neću ultimativno biti za, ako ništa , a ono zato da raspirim raspravu. Doista smatram da je to ozbiljna tema, goruća. Jer, većina nas koji smo tu spoznali smo ono što smo spoznali kroz pisanu riječ i nešto kroz tv i film. Pazite, to je sada svijet koji se ruši! A mi ovdje gledamo plamen i smijuckamo se mudrujući oko toga što treba čitati. Hej!

    Btw, gosponprofesor, na tragu ovog posljednjeg, ako ne ukoričiš zadnjih mjesec dana ovdje, samozadovoljno i u pogledu tebe i nas, kako bi političari rekli "odgovorno" tvrdim: šteta.

    avatar

    23.01.2009. (23:27)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @gosponsudac
    >Radije bih raspravljao o tome da li treba čitati ili ne, mislim da je takva situacija, šta ćete. :)<
    Chitati u svakom sluchaju (i shto je vishe moguche) ali me, iskreno, bash narochito ne veseli da moja starija kcher prochita nekih 4 (mislim da ih je bilo toliko) knjiga o nekom Hariju Poteru jer me je zivot uvjerio da svi oni koji pishu ogromne kolichine stranica ne pishu bash neshto suvishe pametno i da se vishe radi o uspijehu neke propagandne kampanje nego o uspijehu knjizevnosti. Ovako chisto sa praktichne strane, za vrijeme utrosheno na chitanje HP mogla je prochitat Odiseju, Ilijadu, Malog Princa i Majstora i Margaritu a nitko me ne moze uvjerit da kolichina ichega nauchenog (ili potaknutog) iz jednakog dijela stranica one jedne teme i ovih 4 imalo priblizna. Ja sam ponosan na sebe da nikad nisam doshao u iskushenje pogledat neki film koji je "nastavak" (ono tipa Rambo 2) jer smatram da onaj tko u jednom filmu ne moze sve rechi ne zasluzuje da mu se filmovi gledaju a ove puste knjizurine mi djeluju ko "Rocky filmovi". Ili Kusturichini (iza onih koje je radio po scenariju genijalca Sidrana) pa traju 2-i-po ure a ne znash je li gori 10-i, 70-i ili 140 minut. Odgledo onog jedno i reko sebi "nesh vishe po nikoju cijenu". Materija za zaglupljivanje masa gdje definitvno ne postoji ono "kvaliteta iz kvantiteta".
    Moj pok. chacha odnekle znao da je "previshe i premalo isti jad" i uvjek govorio da se to odnosi i na kolichinu informacija a ja se uvjerio zivechi u zemlji gdje postoji hrpa 24/7 tv postaja sa vijestima a ljudi daleko neinforniraniji nego nekad oni jedva pismeni u mom selu pa mi se i ova literarna forsiranja bash narochito ne svidjaju i imam dojam da srozavaju ono shto bi umjetnost trebala znachiti gdje propagandni strojevi kroz vjeshtu manipulaciju/marketing vrlo chesto od mediokritetskih pisanija stvore neshto "umjetnichko". Ko u komunizmu "velike umjetnike" od nekih "drzavnih" kipara ili slikara, chije je svako sranje proglashavano "ogromnim dometom".
    Jedan od mojih shokova je bilo saznanje da se vechina suvremenih filmova pusti u opticaj tek poslije "prescreening-a" kad sam prije nekih 2 desetljecha u Parizu za nekih 10 franaka po filmu odgledavo filmove i onda popunjavao upitnik shto mi se svidja a shto ne svidja, da bi oni onda na temelju mishljenja studenata i besposlenih baba (jer su jedino takvi tamo dolazili zaradit koji franak) oni preradjivali filmove. Hebemti umjetnost gdje ja mogu utjecat na umjetnika da promjeni svoje djelo a da se to dogadja uvjerio sam se na sluchaju kad smo se svi mi mladi dogovorili da u upitniku napishemo istu primjedbu i poslije film bio kako smo mi htjeli. Grupa studenata s nekog Institut Superieur koja se odluchila zahebavat (a veze nema sa filmskom umjetnoshchu) uchinila da na kraju filma Depardieu prezivi a ne pogine, kako je bilo u originalnom scenariju. Umjetnost hebote, jedna kolegica se sjetila kako su one babuskare zaljubljene u Depardieu-a pa che ih sigurno vechina "glasat" da ne umre i ako mi "dodamo" onda che sigurno promjenit kraj filma. I promjenili. Pa film posto jeftina patetika.
    Usput, reche jedan moj prijatelj da Dostojevski u danashnjem svijetu nikad ne bi postao pisac jer bi ga izdavachi prisilili da ide u "shrinka" i tu bi mu bio kraj.

    avatar

    24.01.2009. (01:34)    -   -   -   -  

  • buha

    @tičerica, skoro nema potrebe da vam odgovorim, komentari drugih su vam tu..
    ipak: ako je to pouka kronika iz narnije da s.v.a.t.k.o ima drugu priliku , onda je to jednostavna literarna fikcija i netočnost. Ako takav stav prenosite djeci , ne čudite se ako budu teško razočarana životom, u kojem ne vladaju neki čudni moralni principi::Jer , na posljetku , draga moja kolegice (?) a zašto bi baš svatko ttrebao imati drugu priliku??? Ima niz varijacija na temu,.. Možda nam ni ne treba "druga prilika"Možda, ako smo pogriješili prvi puta, jednostavno nešta naučimo iz te greške.. i idemo dalje.. I učimo iz života a ne bajki .Jer one odviše pojednostavnjuju i vjerujte , pomilsila sam već više puta , iz osobno iskustva : krivo uče... Arhetipski likovi u životu?? Niti od toga ne bi rekla da bu djeci bolje poznata psihologija i etičnost stvarnih ljudi oko njih. kršćanske alegorije? pa znamo kako stojimo sa svim tim iz biblije, 10 zapovjedi .. kome je stalo do njih u realnom životu. pa moja susjeda, koja je velika vjernica i pače, sudjelovala je u kreiranju programa vjeronauka, je lezba, otela je bespravno državni stan i td..
    a arhetipovi .. ma vraćaju se nama , naravno , kriza je .. uvijek dobro dođe imati jednog zmaja u rezervi.. ali kriza je kolegice prije svega ideja humanosti..a to već nije bajka

    avatar

    24.01.2009. (05:29)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @buhin.blog
    "pa znamo kako stojimo sa svim tim iz biblije, 10 zapovjedi .. kome je stalo do njih u realnom životu."
    Ne znam bash za Bibliju jer sam nju chitao kad su me tjerali pa skoro nishta nisam zapamtio (a poslije mi se vishe nije dalo ponavljat) ali vjerujem da je "10 zapovjedi" najgenijalniji tekst srochen u povjesti koji je itekako primjenljiv u realnom zivotu a vechini nas pretezak za shvatiti pa ga nastojimo banalizirati.
    Osim nedaj-boze-potrebe, ne idem u crkvu a Bogu sam se molio jedan jedini put u zivotu, s tim shto sam mu se prvo isprichao za bezobrazluk i zamolio ga shvati da se ne molim za sebe, ali mi nitko ne moze dokazati da samo u onoj "ne uchini drugome shto ne bi zelio da drugi uchini tebi" ne postoji daleko vishe istinske osnove za humanost nego u svim zakonima, deklaracijama o ljudskim pravima, konvencijama o ratu i miru, i svemu ostalom napisanom na pustim tisuchama stranica.

    "pa moja susjeda, koja je velika vjernica i pače, sudjelovala je u kreiranju programa vjeronauka, je lezba, otela je bespravno državni stan i td.."
    Ne postovati princip zato shto ga je netko drugi obeschastio (pa bila ti i institucija koja bi ga trebala chuvati, kao npr. crkva) je istovjetno tvrdnji da nisi kriv za, recimo, ubojstvo zbog ochigledne chinjenice da se ubojstva chesto dogadjaju. A morash priznati da to zvuchi veoma, veoma glupo.

    avatar

    24.01.2009. (08:24)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ hebatga: "Usput, reche jedan moj prijatelj da Dostojevski u danashnjem svijetu nikad ne bi postao pisac jer bi ga izdavachi prisilili da ide u "shrinka" i tu bi mu bio kraj." Čitao sam davno jednu SF priču u kojoj je Shakespeare zaglavio u 80-im godinama 20. st. pa je morao pisati soft-porn da bi preživio... I još ga je urednik stalno zahebavao.

    avatar

    24.01.2009. (10:21)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Meni je baš žao da nisam prvo pročitala knjigu, a tek onda pogledala filmove. Posebno zato jer me drugi dio ostavio prilično ravnodušnom...

    avatar

    24.01.2009. (15:26)    -   -   -   -  

  • angelo

    Hvala @profa na "brušenju" bisera koji je nedovoljno poznat hrvatskoj kulturnoj i inoj javnosti - usuđujem se čak reći da je svjesno ignoriran (zato što je pisac obraćenik na kršćanstvo, ali to je druga priča!).
    U svakom slučaju slažem se sa zaključkom da je šteta što ta djela nismo mogli čitati u djetinjstvu (isto se odnosi na Tolkiena), ali zato sadašnje generacije ne bi trebale biti u tome hendikepirane.
    Srdačan pozdrav i blagoslov!

    avatar

    25.01.2009. (13:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...