zoccao: Jesam. Ovako teško nikada nije bilo. Imali smo poteškoća, imali kriza, htjeli su nas na puno načina odvojiti, uništiti, nisu uspjeli...ali izgleda sa ćemo sada - uništiti sami sebe. A ja, jednostavno ne vidim...gledam - ali ne znam kako da pomognem sebi, njemu, nama. Kao da smo u zlokobnom čaranom krugu, a svaki pokušaj izlaza - ulaz u labirint...
22.01.2009. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Teška situacija..sve ste udaljeniji.Čak se ni ne usuđujem reči da će biti bolje,barem iz ovoga što iščitavam tu.Svaki je dan sve gori i mučniji,a uz tolike obaveze treba to prožvakati.Djeca ipak to sigurno vide i osjećaju,a ti se lomiš i pitam se do kada ...ah..neznam više ni nešto pametno napisati.Želim ti ipak jedan ugodniji dan,neku radost koja će ti ozariti srce:-))
22.01.2009. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki: ...tako to biva, ima taj "jedan tren"...i sve ode, kad bi barem znali unaprijed, ili znali tada...Gibo je to odlično opisao u pjesmi..."znači ovo je tren kada čovjeku postane malo, kad u svemu što volim na njoj nešto pofali..." tu pjesmu sada čujem kada nas gledam kroz prozor... Hvala ti Zoki i topli pozdrav od zelene.
22.01.2009. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoccao
Nadam se je to kriza koja će brzo proć...
Jako si zabrinuta..
22.01.2009. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
zoccao:
Jesam. Ovako teško nikada nije bilo. Imali smo poteškoća, imali kriza, htjeli su nas na puno načina odvojiti, uništiti, nisu uspjeli...ali izgleda sa ćemo sada - uništiti sami sebe. A ja, jednostavno ne vidim...gledam - ali ne znam kako da pomognem sebi, njemu, nama. Kao da smo u zlokobnom čaranom krugu, a svaki pokušaj izlaza - ulaz u labirint...
22.01.2009. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Teška situacija..sve ste udaljeniji.Čak se ni ne usuđujem reči da će biti bolje,barem iz ovoga što iščitavam tu.Svaki je dan sve gori i mučniji,a uz tolike obaveze treba to prožvakati.Djeca ipak to sigurno vide i osjećaju,a ti se lomiš i pitam se do kada ...ah..neznam više ni nešto pametno napisati.Želim ti ipak jedan ugodniji dan,neku radost koja će ti ozariti srce:-))
22.01.2009. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
zoki:
...tako to biva, ima taj "jedan tren"...i sve ode, kad bi barem znali unaprijed, ili znali tada...Gibo je to odlično opisao u pjesmi..."znači ovo je tren kada čovjeku postane malo, kad u svemu što volim na njoj nešto pofali..." tu pjesmu sada čujem kada nas gledam kroz prozor...
Hvala ti Zoki i topli pozdrav od zelene.
22.01.2009. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pobjedimodosadu
MENI JE BILO TESKO KAD SAM SVOJE IZGUBILA,,,,,,,,,,,,, ALI ETO UVIJEK GLEDAM IMA GORE !!!!!!!
DRZIM SE
SVRATI I KOMAJ:)
HVALA
22.01.2009. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...