Pa osobno smatram da nikad nitko neće imati iste šanse kao drugi. Vjerojatno jer smo svi različiti. Previše je tu nejednakosti odmah u startu a i kriteriji su nejasni. Svatko ima svoje iz čega se može zaključiti da je sve to subjektivno. Pozdrav. (Morrigan)
23.01.2009. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aha, s time se gotovo sve pozicije u filozofiji politike slažu, ljudi se previše razlikuju u sposobnostima i talentima da bi svi imali jednake mogućnosti. Međutim, postavlja se pitanje dal sve nejednakosti trebamo tretirati jednako, i dal to znači da je, pošto se ljudi razlikuju u sposobnostima, sasvim ispravno da se razlikuju i po prihodima imetku. I tu će se sad razviti neke pozicije koje će različito odgovarati na ova dva gore navedena pitanja:
1. Neki će reći da razlike među ljudima postoje, ali to ne znači da trebaju postojati i razlike u bogatstvu. To su (radikalni) EGALITARISTI i oni će smatrati da razlike nisu relavantne pošto uglavnom ne ovise o pojedincu, već ili o genetici (na koju pojedinac ne može utjecati, ne mogu ja biti odgovoran što sam rođen sa IQ 80 ili sa nekom govornom manom, ili kao nepokretna osoba) ili o društvu (ne može neki mali crnac iz Konga biti odgovoran što ne zna kvantnu mehaniku koja se uči na Harwardu, pošto njegova obitelj nije bila u financijskoj mogućnosti poslati ga tamo). Prema tome, razlike postoje, ali pošto za njih mi uglavnom nismo odgovorni, prihodi trebaju biti jednaki.
2. Neki će se složiti da razlike među ljudima postoje, složit će se da one dovode do razlika u bogatstvu (pošto se ide po ideji da oni sposobniji više zarađuju), ali neće to smatrati problemom. To bi bio tzv. LIJEVI LIBERTARIJANIZAM, i on razlikuje dvije vrste razlika; one koje su određene društvenim položajem, i one koje ovise o pojedincu. Među prve bi spadala činjenica da je netko rođen u bogatoj, a netko u siromašnoj obitelji, a među druge da se netko jako trudio u školi, dok je drugi nekako prolazio sa 2. Lijevi libertarijanac će reći da su sposobnosti (pa čak i urođene!) relavantne razlike, a razlika u bogatstvu roditelja nija. Prema tome, ako je netko stekao dohodak na račun kapitala koji je nasljedio od roditelja, to nije ispravno stečeno bogatstvo, dok za nekog tko je na račun svojih sposobnosti stekao isto bogatstvo možemo reći da ga je pravedno stekao. Bitno je uočiti da ova pozicija nema osobito blago gledište prema onima koji imaju manje sposobnosti; lijevi libertariajac će reći da čak i osoba sa IQ 80 može naći dobar i pošteno plaćen posao (makar da čisti ulice), a oni koji ni to nisu u stanju očito se ne trude dovoljno i ne žele raditi ili se usavršavati, i zato nemamo nikakve obaveze da ih financijski pomažemo.
3. Slično lijevom libertarijanizmu će tvrditi i LIBERALIZAM, s razlikom da će oni posebnu brigu posvetiti onima koji imaju manje sposobnosti, a nisu direktno odgovorni za njih, dok će s druge strane u određenoj mjeri dozvoliti nesljeđene razlike u bogatstvu. Liberal će se zalagati da se svima pruže barem približno jednake šanse, te da se brine za one koji su socijalno ugroženi, i to na način da se oporezuje one koji imaju dosta novca. Liberal smatra da svi ljudi imaju pravo na neku najmanju financijsku osnovu potrebnu za život, pa makar oni ništa ne radili. Ta minimalna financijska stabilnost je potrebna da bi mogli ostvariti svoja druga prava, koja imaju ne na osnovi toga što su radili, već na osnovi toga što su ljudi (dakle, pravo na slobodu govora, okupljanja, kretanja i tako dalje). Liberal će reći da netko nema pravo na slobodno kretanje ukoliko je to pravo samo na papiru, a on u stvarnosti nema sredstava da se kreće kuda želi.
4. Neki će reći da je jasno da razlike postoje, i da je još jasnije da postoje razlike u bogatstvu, i što je tu nepravedno? Ti će biti DESNI LIBERTARIJANCI, i prema njima nema potrebe intervernirati u razlike u prihodima i sposobnostima. Ako sam ja pravedno zaradio milijun $, to što su drugi siromašni ne znači da bi im ja trebao dati svoj novac. Istina, bilo bi lijepo od mene kad bi to učinio, ali država nema pravo da me na to natjera. Desni libertarijanci to objašnjavaju na sljedeći način; ako su moji roditelji pravedno stekli neki novac, i ako je on pravednom procedurom prenesen na mene, onda je taj novac moj i ja ga mogu koristiti kako želim, mogu ići na Harward, a netko drugi ne može jer njemu nisu ostavili te pare, ali to nije ni moj ni državni problem. Ako je nešto pravedno stečeno i pravedno prenešeno, onda taj netko to pravedno posjeduje. Sposobnosti, financijsko stanje drugih i hrpa drugih stvari s time nemaju nikakve veze. Pomagati siromašnima je lijepo, ali na to nas nema nitko pravo natjerati, pogotovo ne država.
Evo, ovo će zapravo ić u uvodni post o Teorijama distributivne pravednosti, samo malo sistematičnije, tu sam nabrzinu pisao... Dakle, svi se slažu da nejednakosti postoje, pitanje je samo koliko one utječu i smiju utjecati na raspodjelu bogatstva.
23.01.2009. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Podrška
Odlično!
20.01.2009. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lethal Bite
Pa osobno smatram da nikad nitko neće imati iste šanse kao drugi. Vjerojatno jer smo svi različiti. Previše je tu nejednakosti odmah u startu a i kriteriji su nejasni. Svatko ima svoje iz čega se može zaključiti da je sve to subjektivno. Pozdrav. (Morrigan)
23.01.2009. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Xalik
Aha, s time se gotovo sve pozicije u filozofiji politike slažu, ljudi se previše razlikuju u sposobnostima i talentima da bi svi imali jednake mogućnosti. Međutim, postavlja se pitanje dal sve nejednakosti trebamo tretirati jednako, i dal to znači da je, pošto se ljudi razlikuju u sposobnostima, sasvim ispravno da se razlikuju i po prihodima imetku. I tu će se sad razviti neke pozicije koje će različito odgovarati na ova dva gore navedena pitanja:
1. Neki će reći da razlike među ljudima postoje, ali to ne znači da trebaju postojati i razlike u bogatstvu. To su (radikalni) EGALITARISTI i oni će smatrati da razlike nisu relavantne pošto uglavnom ne ovise o pojedincu, već ili o genetici (na koju pojedinac ne može utjecati, ne mogu ja biti odgovoran što sam rođen sa IQ 80 ili sa nekom govornom manom, ili kao nepokretna osoba) ili o društvu (ne može neki mali crnac iz Konga biti odgovoran što ne zna kvantnu mehaniku koja se uči na Harwardu, pošto njegova obitelj nije bila u financijskoj mogućnosti poslati ga tamo). Prema tome, razlike postoje, ali pošto za njih mi uglavnom nismo odgovorni, prihodi trebaju biti jednaki.
2. Neki će se složiti da razlike među ljudima postoje, složit će se da one dovode do razlika u bogatstvu (pošto se ide po ideji da oni sposobniji više zarađuju), ali neće to smatrati problemom. To bi bio tzv. LIJEVI LIBERTARIJANIZAM, i on razlikuje dvije vrste razlika; one koje su određene društvenim položajem, i one koje ovise o pojedincu. Među prve bi spadala činjenica da je netko rođen u bogatoj, a netko u siromašnoj obitelji, a među druge da se netko jako trudio u školi, dok je drugi nekako prolazio sa 2. Lijevi libertarijanac će reći da su sposobnosti (pa čak i urođene!) relavantne razlike, a razlika u bogatstvu roditelja nija. Prema tome, ako je netko stekao dohodak na račun kapitala koji je nasljedio od roditelja, to nije ispravno stečeno bogatstvo, dok za nekog tko je na račun svojih sposobnosti stekao isto bogatstvo možemo reći da ga je pravedno stekao. Bitno je uočiti da ova pozicija nema osobito blago gledište prema onima koji imaju manje sposobnosti; lijevi libertariajac će reći da čak i osoba sa IQ 80 može naći dobar i pošteno plaćen posao (makar da čisti ulice), a oni koji ni to nisu u stanju očito se ne trude dovoljno i ne žele raditi ili se usavršavati, i zato nemamo nikakve obaveze da ih financijski pomažemo.
3. Slično lijevom libertarijanizmu će tvrditi i LIBERALIZAM, s razlikom da će oni posebnu brigu posvetiti onima koji imaju manje sposobnosti, a nisu direktno odgovorni za njih, dok će s druge strane u određenoj mjeri dozvoliti nesljeđene razlike u bogatstvu. Liberal će se zalagati da se svima pruže barem približno jednake šanse, te da se brine za one koji su socijalno ugroženi, i to na način da se oporezuje one koji imaju dosta novca. Liberal smatra da svi ljudi imaju pravo na neku najmanju financijsku osnovu potrebnu za život, pa makar oni ništa ne radili. Ta minimalna financijska stabilnost je potrebna da bi mogli ostvariti svoja druga prava, koja imaju ne na osnovi toga što su radili, već na osnovi toga što su ljudi (dakle, pravo na slobodu govora, okupljanja, kretanja i tako dalje). Liberal će reći da netko nema pravo na slobodno kretanje ukoliko je to pravo samo na papiru, a on u stvarnosti nema sredstava da se kreće kuda želi.
4. Neki će reći da je jasno da razlike postoje, i da je još jasnije da postoje razlike u bogatstvu, i što je tu nepravedno? Ti će biti DESNI LIBERTARIJANCI, i prema njima nema potrebe intervernirati u razlike u prihodima i sposobnostima. Ako sam ja pravedno zaradio milijun $, to što su drugi siromašni ne znači da bi im ja trebao dati svoj novac. Istina, bilo bi lijepo od mene kad bi to učinio, ali država nema pravo da me na to natjera. Desni libertarijanci to objašnjavaju na sljedeći način; ako su moji roditelji pravedno stekli neki novac, i ako je on pravednom procedurom prenesen na mene, onda je taj novac moj i ja ga mogu koristiti kako želim, mogu ići na Harward, a netko drugi ne može jer njemu nisu ostavili te pare, ali to nije ni moj ni državni problem. Ako je nešto pravedno stečeno i pravedno prenešeno, onda taj netko to pravedno posjeduje. Sposobnosti, financijsko stanje drugih i hrpa drugih stvari s time nemaju nikakve veze. Pomagati siromašnima je lijepo, ali na to nas nema nitko pravo natjerati, pogotovo ne država.
Evo, ovo će zapravo ić u uvodni post o Teorijama distributivne pravednosti, samo malo sistematičnije, tu sam nabrzinu pisao... Dakle, svi se slažu da nejednakosti postoje, pitanje je samo koliko one utječu i smiju utjecati na raspodjelu bogatstva.
23.01.2009. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...