Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • pametni zub

    čitao sam više sličnih priča/legendi. Borges (Neuslišani čarobnjak), a, čini mi se, i u narodnim pričama koje je na svjetlo dana iznijela Maja Bošković-Stulli.
    arhetipska priča?

    avatar

    19.01.2009. (21:48)    -   -   -   -  

  • bastet

    Priča očigledno zadire u dimenzije neke druge stvarnosti od one fizičke u kojoj smo navikli obitavati. Ponirući duboko u svoju dušu, možemo steći iskustvo te druge (jednako stvarne) dimenzije života. No, duhovni učitelji i mistici koji su je upoznali, o njoj nerado pričaju jer je ona nedostupna raciju i ljudskoj logici. O tim dimenzijama ljudskog života, dakle, ne treba pričati, treba ih doživjeti. Međutim, ono što me najviše fascinira jest vrijeme u kojem je priča napisana. Ono nekako nameće zaključak da se prosječni čovjek modernog doba nije uspeo ništa više na ljestvici evolucije svijesti i duha, od onih koji su živjeli prije nekoliko stotina ili tisuća godina...

    avatar

    19.01.2009. (21:50)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Slažem se s pametnim zubom, i ja sam već čitala više sličnih priča, moguće je da se radi o arhetipu, no to nimalo ne umanjuje vrijednost pročitanog, naprotiv. Hvala što si mi omogućio da uživam u tom prekrasnom starom jeziku. Ne znam što je ljepše, sama priča ili tvoj komentar koji mi je jako blizak. Tvoj blog mi je pravo otkriće, bila sam neki dan ovdje ali iz nekog razloga nisam stigla ostaviti komentar. I moram napomenuti da si stvarno vrlo aktivan :))) Pozdrav veliki!

    avatar

    19.01.2009. (21:59)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ pametni zub: da, nešto kao plod kolektivnog nesvjesnog...

    avatar

    19.01.2009. (21:59)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ bastet/aquaria: dobrodošle! :)

    avatar

    19.01.2009. (22:14)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    aquaria, aposlutno! predivno je prepoznati takav pra-motiv, obuzme čovjeka ugodna jeza. čitao sam nešto (ne baš puno) franjevačkih kronika i mahom su genijalne - na njima je, kažu, i Andrić učio

    avatar

    19.01.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ bastet
    Ne znam dali smo "na ljestvici evolucije svijesti i duha" napredovali u "nekoliko stotina ili tisuća godina" ali zasigurno znam da smo se srushili u zadnjih 30-tak. Onako bash "strmoglavo".

    avatar

    19.01.2009. (22:43)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ....zašto bi se ovo racionalnom i/ili ateističkom umu činilo djetinjasto i besmisleno, naročito danas nakon Einsteinove teorije relativnosti, i ostalih teorija koje su postavljene u kvantnoj fizici?.... monizam kao filozofski pravac, upravo zahvaljujući otkrićima u kvantnoj fizici danas dobiva prednost pred dualizmom.... barem ja tako shvaćam.... upravo nam kvantna fizika otkriva svijet koji je Jedno, u kojem su prošlost, sadašnjost i budućnost Jedno.... svijet koji nije podijeljen na ovaj i onaj svijet, već je Jedno, samo je stvar u ljudskoj percepciji njegove stvarnosti.... tako se u toj teoriji "Jednosti" rješava i pitanje pojma Boga.... Bog nije nikakvo biće izvan nas, nikakvo biće koje se nalazi u nekom drugom svijetu i koje je kao takvo odgovorno za stvaranje.... Bog (iako ne volim koristiti tu riječ, jer ona u svijetu kojem živimo označava biće koje za mene kao takvo ne postoji) jest Univerzum, Bog smo mi, Bog je sve što postoji, samo trebamo promijeniti riječ Bog, ili barem promijeniti poimanje te riječi da bi shvatili bit Univerzuma kao jednog organizma.... i ono stvaranje iz ničega je uistinu nepojmljivo za ljudski um, jer kako nešto može biti stvoreno iz ničega, pa tako, ako i zamislimo biće koje je nešto stvorilo, to biće je opet nešto, a ne ništa, i nije stvaralo iz ničega nego iz sebe, ali se opet postavlja pitanje odakle to biće?.... čovjek jednostavno ne može pojmiti riječ "ništa", ne može pojmiti njeno pravo značenje, jer kad god čovjek pod riječi "ništa" zamisli nešto (a drugačije ne može), to više nije "ništa", već je "nešto", tako npr. najčešće pod riječi "ništa" zamišljamo prostor u kojem nema ničega, ali to opet nije "ništa", već je prostor koji smo zamislili.... jednostavno nismo u stanju razmišljati izvan prostora i vremena i u tom smislu smo ograničeni, a otkrića u kvantnoj fizici nam upravo daju do znanja kako pomoću naše svijesti kreiramo našu stvarnost i kako u toj Jednosti Univerzuma sve ovisi o nama kako percipiramo tu našu stvarnost i da smo kao takvi "svemogući", samo to ne znamo, a put k spoznaji nas kao "bogova" dali su nam mnogi ljudi tijekom prošlosti, poput Bude i Isusa, koji su svojim primjerom dali ljudima do znanja kako doći do spoznaje.... ne stvaranjem religija, već samospoznajom koja je ujedno i spoznaja Univerzuma, a sažima se u jednoj riječi - Ljubav.... dosta sam filozofirao, još bih puno toga trebao reći da me se shvati što sam u biti htio reći, ali mi se ne da.... pozdrav....

    avatar

    19.01.2009. (23:06)    -   -   -   -  

  • hebatga

    U, inache izvrsnom, postu ovdje sam se zagubio "ne stvaranjem religija, već samospoznajom koja je ujedno i spoznaja Univerzuma, a sažima se u jednoj riječi - Ljubav" jer mi nikako nije jasno kojom bi to "samospoznajom" ja uspio dochi do ikakvog znanja (ili spoznanja).
    Mozda sam ja preglup za takvo neshto ali nikad nishta nisam saznao/spoznao ako nisam od nekog ili iz necheg nauchio a ne razumijem ni "what's love got to do with it". Da me nisu krstili ne bi znao ni kako se zovem a kamoli da shto pametnije samospoznam.

    avatar

    20.01.2009. (04:31)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    Smatram da je besramno antropocentrično uspoređivati samospoznaju sa spoznajom Univerzuma. A smatram da nisu objektivne izjave poput ovih: sve znanje sažeto u riječi Ljubav, sve već piše u Bibliji, Kuranu, Vedama... Je li ikada itko od tih uvjerenih samospoznavatelja postupkom takvog promišljanja napravio/iscrpio ijednu korisnu spravicu kao npr. telefon, pumpu? Je li ijedno cjepivo ili sama ideja cijepljenja prepoznata i u jednoj staroj visoko stiliziranoj, višeznačnoj, dubokoj i općenito prepametnoj knjizi prije nego što je prepoznata "primitivnim" metodama? Je li ljudima koji misle da se sve može iscrpiti iz Ljubavi jasno koliko je rada, mozganja, krparenja, lutanja, petljanja, beskonačnih pokušaja i pogrešaka, slučajnog prepoznavanja i povezivanja potrebno da bi se spoznala i jedna mrvica novog znanja? Spoznavanje Univerzuma nije kao samospoznavanje/meditacija/molitva od 5 do 6 ujutro. Spoznavanje Univerzuma je više kao sustavno kopanje, grozničavo kopanje, nasumično kopanje, rekreativno kopanje, iscrpljujuće kopanje u svim vremenskim uvjetima, prekapanje i prčkanje po iskopinama sve u potrazi za blagom za koje se najčešće ni ne zna kako izgleda i koje često jedva bude prepoznato i kad se iskopa.

    avatar

    20.01.2009. (09:16)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ buhin.blog: komentar je izbrisan iz jučer spomenutih razloga.

    avatar

    20.01.2009. (11:22)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ svima (još jednom): uvijek sam za otvorenu raspravu, ali procijenim li da se vodi ispod razine koju smatram pristojnom (dakle, ukoliko procijenim da se druge posjetitelje omalovažava i/ili vrijeđa po bilo kojoj osnovi), bez grižnje savjesti brisat ću komentare ili, u krajnjem slučaju, zabraniti pristup blogu. Hvala na razumijevanju.

    avatar

    20.01.2009. (11:28)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Osim što je bliže podnevu bilo prilično burno (a znam gosponprofesor koliko boli oduzimati riječ), vidim da se ovdje okupilo ugledno društvo znalaca i rječitih ljudi; ne mogu ne izraziti zadovoljstvo dosadašnjom raspravom.

    Jedno pitanje za @Ekstrasolarni planet: da li ste sigurni da je izumitelje cjepiva, pumpe, telefona vukla težnja za samospoznajom ili pak neki drugi, više ljudski razlozi. Npr. ljubav prema bližnjem (da mu se život olakša) ili čak sebična ljubav prema ženi, djetetu, nekom koga volimo (da mu se spasi život)? Ne bih ovdje volio nagađati, ajmo konkretno: da li netko znade što je tjeralo Pasteura, Bella... prema tim velebnim djelima. Je li netko čitao o tome? Eto, ja nisam. Ili negdje jesam, pa zaboravio, šta ćete... godine su tu.

    @Smisao života, da li je točno da nas sposobnost da percipiramo stvarnost čini "svemogućima", samo to ne znamo? Ako pod "svemogućim" mislimo isto, onda čovjeka teško da možemo ubrojiti među svemoguće. Da samo spomenemo nemogućnost spoznavanja ukupnosti bitka, a kamo li nemogućnost trajnog bivanja (bar u ovoj dimenziji). Ako pak Isus ili Buda vode u "svemoguće", onda je to već druga stvar; pri tome neumjesnima zasad ovdje smatram rasprave o tome koji je od njih bolji i sl.

    U komentarima na neki prošli post već smo spominjali Samospoznaju (ili samospoznaju, kako vam drago). Mislim da je sada krajnje vrijeme da sistematično obradimo ovu temu. Dakle, barem dvije stvari.

    Kao prvo, da pokušamo uskladiti stajališta oko definicije. Je li to metoda ili smisao djelovanja? Način da se nekud stigne, ili pak cilj do kojeg treba doći? Ja sam onako, poprijeko, za prvu varijantu. Iako se ne mogu oteti dojmu da je poniranje u sebe put ka - ako ne savršenstvu, a ono barem - jednoj višoj razini života (bez prenesenih značenja). Jednostavno, ka kvalitetnijem životu.

    Drugo i ne manje važno jest pitanje apokrifnih evanđelja (Marijino? Tomino? Filipovo?) Moje loše pamćenje navodi me na to da sam već negdje pročitao da jedno od tih promovira upravo samospoznaju kao put u vječnost. Slučajnost ili ne, postoji prostorno i vremensko poklapanje sa znamenitom izrekom iz Delfa "spoznaj samoga sebe..." Gnostici... agnostici... papirusi u pijesku... ajmo ljudi. Odvedite me iz ove bljuzge i jugovine. Vi to možete.

    avatar

    20.01.2009. (15:55)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    .... zašto bi samospoznaja isključivala stjecanje znanja i znanstvena istraživanja?.... baš suprotno.... kada ja govorim o samospoznaji u nju uključujem sve metode spoznavanja koje su čovjeku na raspolaganju, pomoću kojih spoznaje sebe i svijet u kojem živi.... i ako spozna sebe(na bilo koji način), spoznao je i Univerzum, prema teoriji Jednosti koju sam već spomenuo.... jer ako je sve Jedno, onda spoznavajući jedan fragment te Jednosti, spoznajemo i cjelinu.... npr. ako shvatimo kako funkcioniraju organi u ljudskom (ili u bilo kojem drugom organizmu), shvatili smo i bit funkcioniranja organizma... pa tako, ako otkrijemo tajnu svoga života (odnosno života općenito), spoznali smo i tajnu Univerzuma.... kako doživljavam tu Jednost o kojoj pričam?.... pokušati ću to objasniti na primjeru materije... bit sve materije je ista.... naime svu materiju čine iste elementarne i subatomske čestice, a razlike između materija očituju se u strukturi određene materije, odnosno o broju i načinu povezanosti tih najsitnijih čestica, naše tijelo ima istu materijalnu bit kao i svaka druga materija na ovoj planeti i u cijelom Univerzumu.... zato kažem da je sve Jedno.... a kada govorim o Ljubavi, kao snazi spoznavanja, govorim o starim mudrostima koje su proizašle iz ljudskog uma, bez korištenja metoda znanstvenog istraživanja, jer da bi mi spoznali svoje osjećaje, želje, potrebe, da bi spoznali što je za nas dobro, a što loše, trebamo samo razmišljati o tim svojim osjećajima, pa ako tu pomaže i meditacija, zašto ne?.... Ljubav je najuzvišeniji ljudski osjećaj, i to je čovjek odavno shvatio, ali nikako da taj osjećaj prihvati u potpunosti, kao svoju glavnu vodilju u životu.... to je mudrost ljudi poput Bude i Isusa, koji su spoznali tu Ljubav kao jedini pravi lijek za ljudsku patnju, kao jedini način da čovjek promjeni sebe i svijet, dosegne savršenstvo u svom životu, jer u Ljubavi nema mržnje, nema predrasuda, nema uništavanja.... njihova je poruka: živite u Ljubavi i svijet će biti savršen.... zato kažem da je sve sadržano u Ljubavi, a to ne znači da čovjek ne treba istraživati sebe i svijet, već samo da prigrli Ljubav, živi u njoj i tako stvori svoj "raj na Zemlji".... tako nešto do sada je čovjeku bilo neostvarivo, jer tu Ljubav nije prihvatio, i uzalud sav trud onih ljudi koji tu poruku pokušavaju prenijeti.... čovjek je stvorio religije na osnovi Budine i Isusove poruke, i smatram da je tako zatočio tu poruku unutar tih religija koje su postale sredstvo manipulacija, izvor predrasuda i netrpeljivosti.... zato kažem da ne smijemo od poruke Ljubavi stvarati "bogove", već da Ljubav zovemo imenom njezinim i da ju živimo.... Buda npr. nije Bog u Budizmu, već čovjek koji je došao do prosvjetljenja, dok je Isus pretvoren u Boga, međutim u oba slučaja stvorena je religija, obožavanje "bogova", koja uništava poruku tih dvojice ljudi (to je moje mišljenje uz zdušno poštivanje i uvažavanje drugačijih uvjerenja).... da li će čovjek ikada uspjeti prihvatiti Ljubav kao svoju vodilju, drugo je pitanje.... možda daljnom evolucijom svijesti uspije, ako se prije toga ne uništi.... prema evanđeljima Isus je rekao:"Došao sam vatru baciti na Zemlju, što drugo da očekujem, nego da se zapali!".... i uistinu se zapalila.... pozdrav....

    avatar

    20.01.2009. (16:32)    -   -   -   -  

  • buha

    @gosponprofesor, znala sam da budete izbrisali blog , ma boli me .. tak ne volim razgovarati se svemircima, ekstrasolarnim spodobama . vanzemaljskim bićima i sličnim neljudskim tvorbama.. ja vam kolega volim samo ljude obične ljude , i to malo više muške. a u pogledu demokracije i prava na izbor, ne samo stava nego i riječnika.. (znam nija baš izglancan ) .. nemam iluzija . fala na pažnji.

    avatar

    20.01.2009. (16:50)    -   -   -   -  

  • buha

    iako mi je ipak drago da su mišljenja onih kojima nije dosta samo religija , kao objašnjenje svega što vrijedi .. drago mi je da su ta mišljenja vrlo kompetentna i , nekak mi bolje zvuče.. a kaj mogu ,ne napušta me osjećaj da su većinom ovdje rasprave SKOLASTIČKE..iz nekoga dubokog srednjevjekovnog zapečka ..

    avatar

    20.01.2009. (16:57)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @Smisao Života, hvala na lijepom komentaru. Apsolutno se slažem sa Ljubavlju kao principom. Međutim, problem nas ljudi je u tome što ne slušamo. Ako se kaže ljubav, misli se na onaj dio koji ti odgovara, a to je uzimanje i dobivanje. Ljubav je pak puno kompleksnija, ona uključuje davanje na prvom mjestu. Bližnjeg bi valjalo ljubiti kao samoga sebe, a to znači: bez obzira na sve. Bez obzira na ono što nam je učinio, opraštati mu, razumijevati ga, davati mu. Bez zadrške. Npr. za svoj inače loš postupak uvijek ćemo, bez izuzetka, naći opravdanje. A za tuđi? Teško ili nikada. Eto, to bi trebalo promijeniti. Može li to čovjek u svojoj snazi? držim nažalost da povijest pokazuje i dokazuje suprotno (čast izuzecima).

    O veličanju Isusova učenja napisane su knjige, ali principijelo se ovdje (iz znanih razloga) moja malenkost ne može složiti sa time da je iz njega čovjek učinio boga. Vrliji i poznatiji mislioci od mene postavili su pitanje: ako je bio "samo" učitelj, zbog čega je dobrovoljno završio tako kako je završio? Zato da nas sve pouči da trebamo željeti tako završiti? Očito da ne. Onda - ili je bio (božemioprosti) čudak (a i Vi se ne slažete da je tome tako) ili Bog. Uf, nisam to baš spretno napisao, ali tako nekako ide, taj silogizam, davno sam ga pročitao.

    Na koncu, pobjegosmo od glavnog nauma gosponprofesora o tome da nam prisopodobi slatkoću nebeskih pjesni kroz doživljaj dobra redovnika. Pravo je osvježenje čitati ovakve pričice i njihov jezik (padši, potomtoga...). Negdje na početku povela se rasprava o tome kamo je kovjek otišao u ovih par stoljeća, pa da i ja dam svoj svijetli prilog.

    Elem, kada bismo svojim pradjedovima pričali o tome da smo u jednom danu radeći prešli nekoliko desetaka kilometara ne umorivši se previše, da smo pri tome tri puta jeli i to jestvina svakovrsnih i da smo se bez po muke (ah ti računi) ogrijali, oni bi nam - zar ne bi? - bez ikakava dvoumljenja kazali da živimo u raju.

    Ali, kada nas netko danas, iz našeg, tmurnog i sumnjičavog, pa i paranoidnog doba ovako prostodušno i jednostavno priupita kao onaj redovnik jedan drugoga: "Otkuda si? Tko si i što išteš?" sumnjam da bismo mu istom prostodušnošću, iskrenošću i dobrim naumom mogli štogod odgovoriti a da nas taj drugi ne proglasi luđakom, varalicom ili lopovom.

    Pa onda, gdje smo, gori il´ doli, i otkuda smo, i tko smo, i što ištemo?

    avatar

    20.01.2009. (17:02)    -   -   -   -  

  • Stara vrtlarica

    da, i neki kažu da teoretski može postojati tkoznakoliko takvih svemira

    avatar

    20.01.2009. (18:27)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    gosponsudac me je priupitao o motivama rudara znanja, ali odgovor nažalost nije kratak. Edward Jenner je bio seoski liječnik kad je potkraj 18-og st. zapazio lokalnu spiku da ljudi koji muzu krave od njih dobivaju kravlje boginje, (daleko blaži oblik bolesti boginja) i nikad ne dobivaju ljudske boginje koje su u to vrijeme bile opako smrtonosne. Sinulo mu je da bi zdrave ljude mogao zaraziti kravljim boginjama i tako ih imunizirati od opasnije bolesti. (Riječ vakcinacija dolazi od riječi vacca što na latinskom znači krava). Wilhelm Rontgen je bio fizičar koji je naprosto, iz znanstvene radoznalosti, a i bio je plaćen da smišlja takve bedastoće, htio vidjeti što će se dogoditi kad se brzi elektroni zabiju u metalnu ploču (1895). Primijetio je da se pojavljuju neobično prodorne zrake. Te su zrake dovele do revolucije u medicini. Slučajno otkriće? Graham Bell je bio izumitelj koji je htio pomoći gluhonijemima ali je (zabunom?) izumio telefon (1876) koji gluhonijemi nisu mogli koristiti.
    Sva tri otkrića su dovela do nevjerojatnog napretka ljudskog društva, a nama, često nezahvalnim baštinicima, kad slomimo nogu ili želimo nekog nazvati, nekako je irelevantno jesu li oni voljeli svoje žene, djecu, susjede, kućne ljubimce ili su ih u tom čudesnom trenutku spoznaje motivirali neplaćeni računi, želja za slavom, strahovi iz djetinjstva... Inače, hebatga je također u pravu, do otkrića tog kalibra nije došlo već jako dugo, rekla bih od 1947. kad je izmišljen tranzistor.
    Što se tiče teorije Jednosti - ne samo što smo od istih elementarnih čestica (kvarkova i elektrona) nego smo i od istih kemijskih elemenata (vodik, kisik, ugljik, dušik i td.) kao i sve ostalo oko nas. Pitanje za Smisao Života: Od čega bismo inače bili? A ljubav (malo početno slovo), kako je ja shvaćam, nije osjećaj već aktivna briga za dobrobit i razvoj osobe (okoliša, hobija, znanosti) koju volimo. A Ljubav (veliko početno slovo) kao snaga spoznavanja, osnovni princip, ideja vodilja... taj dio ne razumijem, jedino sam gotovo sigurna da Ljubav nije jedini način da čovjek promijeni sebe i svijet. Što je za vas Ljubav?

    avatar

    20.01.2009. (19:48)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Hvala lijepa na trudu. Odgovor sigurno nije kratak, ali niti jednoznačan. Činjenica da već šezdesetak godina nije publicirano nikakvo revolucionarno otkriće srećom, mislim, ne znači da takvih otkrića nije bilo, već da u svijetu postoji monopol na informacije. Eto, svako toliko spotaknemo se o o neku mikrovalku, bluetooth, mobitel... Sama činjenica da ovako ćakulamo, zar to nije neki napredak?

    Mislim da je bit izumitelja sjajno opisana u posljednjoj rečenici Vašeg jutarnjeg komentara. Ona ocrtava čovjeka koji pipa i traži u mraku oko sebe, kao neku krticu. Sluša instinkte, bori se, na kraju krajeva i - igra se. Ali, nemojmo zanemarivati motive. Činjenica da u času kada uživamo te plodove (odlično rečeno: kao nezahvalni baštinici) ne razmišljamo o plemenitosti tih ljudi, više govori o nama nego o njima. O našoj sebičnosti, a ne o njihovoj plemenitosti.

    Na kraju, kad već inzistirate na toj istovjetnosti materijala žive i nežive prirode, jedno čini mi se zanimljivo pitanje. Od kakve je pak materije stvoren onaj famozni, nepobitni, "znanstveno verificirani" 21 gram koji isprhne sa smrću? Je li i on mjerljiv, promotriv, (samo)spoznatljiv, ili smo tu tek na početku, u mraku i neznanju?

    avatar

    20.01.2009. (21:49)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Ah, nebeska slava i vječite čežnje... prije nekog vremena na ovom blogu je citiran veliki pjesnik Khalil Gibran. Evo i moj mali doprinos, mislim da se uklapa u temu:

    „Život je stariji od svega što živi; kao što je i ljepota zalepršala prije no što je lijepo i rođeno na zemlji i kao što istina bijaše istina prije no što i izgovorena bi.
    Život pjeva u našim šutnjama i sniva u našem snu. Čak i kada smo pobijeđeni i utučeni, život je uzvišen na svome tronu, a kada jadikujemo, Život se smiješi na svijet i slobodan je čak i kad mi vučemo okove svoje.
    Život je dubok, uzvišen i dalek; i mada samo naša beskrajna vizija može jedva dosegnuti njegove stope, ipak on je blizu; i premda samo dašak našeg daška dospijeva do njegova srca, a sjena naše sjene prolazi njegovim licem, odjek našeg najslabijeg uzvika postaje proljeće i jesen u njegovim grudima.
    Život je tajnovit i skrovit, kao što je i naše uzvišeno sopstvo skriveno i tajno. Ipak, kada život zbori, svi vjetrovi postaju riječi, a kada on nanovo progovori, osmjesi na našim usnama i suze u našim očima promeću se u riječi.
    Kada on pjeva, gluhi čuju i opčinjeni su, a kada hodi, slijepi vide i zapanjeni slijede ga u čudu i divljenju...“

    Pozdrav svima i pozdrav zajedničkom životu kojeg svi dijelimo!

    avatar

    20.01.2009. (22:07)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Nikako iz ničega, nikako - po meni, u tome i jest draž. :)

    avatar

    20.01.2009. (22:08)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ gosponsudac
    "ne razmišljamo o plemenitosti tih ljudi"
    Ovo je od nekog kojem su izumi manje-vishe jedino stvarno vrijedno shto je u zivotu napravio, pa mislim da poznajem temu.
    Uspijeshnim izumiteljima postaju ljudi koji imaju kombinaciju samopouzdanja, zelje za pomicanjem postojechih ogranichenja, volje za stalnim stjecanjem znanja i ega koji lako ne priznaje poraz, gdje sve skupa ima otprilike istu vaznost a nedostatak bilo kojeg znachi neuspjeh. Plemenitosti mozda negdje ima ali mislim da je veoma minorna a svakako zanemarljiva u odnosu na ovo navedeno.
    Konkretno, kad sam se ja odluchio baviti izumiteljstvom imao sam iskljuchivo dva motiva, dokazati samom sebi da ja to mogu i baviti se neshim shto mi je izgledalo vrlo pametno. Mogao bi ja sad tvrditi da sam htio uchiniti neshto "plemenito" ali bi to bila laz jer mi nikakva plemenitost nije padala na pamet, niti sam bio motiviran nechim kao, recimo, zeljom da se na mojim patentima stvori nekakva firma u kojoj che nekavi ljudi zaradjivati svoj "kruh svagdashnji" i koja che nekome omoguchiti bolji zivot (shto se dogodilo jer je na par mojih izuma stvorena firma koja je ubrzo doshla na listu NASDAQ-a). Glede motiva, uz ova dva navedena (i naravno onaj da od toga mogu pristojno zivjeti) jedino shto bi moglo uchi u nekakvu "plemenitost" mi je bila zelja da moji izumi rezultiraju smanjenom upotrebom prirodnih resursa u odnosu na predstojeche stanje (tj. nekim ochuvanjem prirode) ali i to je bio vishe "nepohodni zadatak" nego motiv.
    Usput, ogromna vechina izumitelja (bar onih koje sam ja susreo) motivirana je prvenstveno novcem a, bogami, smjestio bi ih u puno kategorija prije one "plemeniti".

    avatar

    21.01.2009. (02:41)    -   -   -   -  

  • Goran

    @ Sanjar :

    Zaista odličan citat. Pozdrav!

    avatar

    21.01.2009. (07:14)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    Što je za mene Ljubav?.... Ideal savršenstva, koji u svijetu u kojem živimo nije ostvariv.... barem ne za sada.... ta Ljubav podrazumijeva promjenu ljudske svijesti, odbacivanje ropstva "bogovima" uništenja, mržnje, netrpeljivosti, predrasuda, sebičnosti.... Život u potpunoj slobodi, koja podrazumijeva uvažavanje tuđe slobode, Ideal koji je ostvariv jedino u Ljubavi.... jer ako prihvatimo poštivati život, voljeti život, ne samo svoj, već život općenito, krećemo se u pravcu stvaranja boljeg svijeta.... zato kažem da je Ljubav jedini način da čovjek promjeni sebe i svijet, što ne znači da on ne može mijenjati svijet i na drugačije načine, ali ovakav put je po meni najsavršeniji.... zapravo, taj Ideal nisam ja izmislio, prenošen je stoljećima kao mudrost velikih proroka poput Isusa i Bude(ne znam po koji puta ih spominjem), ali ne spominjem ih uzalud, jer su te osobe dale poruku kako čovjek treba živjeti, odbacivati svoje nagone koji ga vode k uništenju samoga sebe i svijeta u kojem živi.... tako je u Budizmu na prvom mjestu poštivanje prema životu, barem bi tako trebalo biti, jer život omogućuje život.... hranimo se drugim živim bićima, ona nam omogućuju život i zato ih trebamo poštivati, a ne ih bespotrebno uništavati kako bi zadovoljili svoju želju za uništavanjem koja (prema Frommu) proizlazi iz potrebe da otkrijemo tajnu, ali uništavanjem ne otkrivamo tajnu, već samo uništavamo, a tajnu možemo otkriti jedino u Ljubavi, jer u njoj spoznajemo život, ne uništavamo ga.... upravo zbog tog svjetonazora - poštivanja života, u istočnjačkim kulturama se prakticira vegetarijanstvo (što naravno ne znači da biljka nije živo biće pa se nju kao smije ubiti) već se na taj način izbjegava nepotrebno uništavanje života i razvija poštivanje prema životu.... osobno nisam vegetarijanac ali mogu razumjeti zašto ljudi iz razloga koji sam spomenuo prakticiraju vegetarijanstvo.... poštivanje prema životu je također bilo razvijeno u kulturi sjevernoameričkih Indijanaca kojima je glavni izvor hrane, ali i drugih potrepština, bio bizon.... Indijanci su tog bizona štovali, on im je omogućavao život, i ubijali su ih samo onoliko koliko im je bilo potrebno, dok nije došao bijeli čovjek sa svojim "vrijednostima", i gotovo istrijebio bizone sa lica Zemlje zbog zarade na njihovim krznima.... Dakle, u Budizmu se razvio svjetonazor o poštivanju života, ljubavi prema životu, prema Prirodi, svjetonazor o odbacivanju želja koje nas vode ka uništavanju svijeta u kojem živimo, dok je s druge strane Isus dao gotovo identičnu poruku "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe", živi u Ljubavi, i svijet će biti savršen.... iako nisam vjernik (u smislu da vjerujem u božanstva), ne vidim ništa loše u poruci Ljubavi, jedino što vidim loše, to je čovjek koji tu poruku ne prepoznaje, i što je najgore, zloupotrebljava ju unutar religija koje postaju sredstvo manipulacije i izvor svega što je suprotno Ljubavi (čast izuzecima koji tu poruku Ljubavi žive, ali ih nema mnogo).... a kada govorim o ljubavi kao osjećaju koji se nalazi u svima nama, ona uistinu mora postati aktivna, jer u protivnom nema koristi od nje, taj osjećaj se mora pretvoriti u djelo i onda on postaje Ljubav (s velikim početnim slovom), a koja se očituje u malim djelima koje činimo s velikom Ljubavi....

    avatar

    21.01.2009. (10:28)    -   -   -   -  

učitavam...