Dobra večer ^_^ Ajme, znaš, baš sam si već par dana za redom mislila gdje li je onaj dječak, a nikako da odem do blogovlja...i ti dođeš sam... Nevjerojatno.... Da, ne znam jesam li dobro.... Jesam li? Da. Ne. To je sve relativno... Zaista... A moje emocije su zaista jedan veliki vulkan. Aktivni vulkan. Toliko sam se iznenadila tvojim posjetom da...sam eto samo pročitala početak posta, odnosno ovaj prvi dio. No...sad ću i to nadoknaditi. Samo sam bila previše nestrpljiva, pa sam morala ostaviti trag ovdje prije nego li krenem dalje...
19.01.2009. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno... Dovoljno je reći da sam se u potpunosti sva naježila. Glazba i riječi se savršeno upotpunjuju...ta toplina...nježnost...ljubav... Prekrasno... Prekrasno... I ta ljepota...mami suze.
(Odgovor je - Posebni su. Ništa više ni manje. Jednostavno jesu.)
19.01.2009. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam obećala Bibliju tebi u komentarima, pa ajde da krenem *okice*
Uhvatim se u trenutcima dok mi mama i tata idu užasno na živce i kada ih ne mogu niti nacrtane smisliti i složim si neku ideju u glavi da ih mrzim, da više nikada s njima ne želim pričati, itd. I onda nakon nekoliko minuta mi bude žao što sam tako nešto uopće mogla pomisliti. Oni, koji se brinu za mene, prvenstveno me vole, i znam da oboje dali život za mene da moraju, a ja kao neka glupača, umišljam si da ih mrzim. Što je naravno nemoguće. I onda mi dolaze svakakve crne misli, što će biti jednog dana kada njih neće biti? Iskreno, to je moja noćna mora. Sanjala sam njihovu smrt nekoliko puta i svaki put sam se budila uplakana, oznojena, uznemirena, i takav dan bi mi obično protekao loše zato jer bi nastavila s tim lošim mislima. I onda si sama kažem: Oni su tu. Ne razmišljaj o takvim stvarima. Uživaj s njima. I shvatim da nije izmišljotina ona stara: Ako razmišljaš pozitivno, pozitivno ćeš se osjećati^^ Mislim da imam neki problem u glavi vezan uz sve što se na svijetu i ljudima loše događa. Osjećam krivnju što im ne mogu svima pomoći, iako znam da je potpuno nemoguće da im svima pomognem, ali ja bih to tako htjela. Htjela bih biti prijateljica svoj napuštenoj i usamljenoj djeci, pomagati bolesnima... A naravno da sve to nemogu, a željela bih. I onda se osjećam krivom, zato jer ja koja imam sve što poželim ne mogu pružiti barem djelić sreće i ljubavi koji primam, a oni to nemaju, a očajnički žele. I slažem se s tobom da dijete nije krivo, a najčešće se dogodi da ako dijete ne osjeti ljubav, tj ako je ne prima, teško će je naučiti davati jednom kada će i on sam imati svoje dijete. Možda će baš reći: Pa što ako dobivaš batine? I ja sam, pa je sa mnom sve ''u redu''. Mah, ne znam što bih više rekla na tu temu, samo se sve više deprimiram i razočaravam u ljude općenito, ne ulazi mi u glavu kako netko takav može postojati. A to za smrtnu kazunu, jednostavno takvi ljudi na mene tako djeluju, prvo me šokiraju i preplaše uopće svojim postojanjem. A kada bolje razmislim, zašto bi imali oni laku smrt? Neka se pate, neka budu usamljeni i nevoljeni, sami sa svojim mračnim i crnim mislima. To bi im bila najgora kazna.
I slažem se opet, sretan si onoliko koliko spoznaš sebe i općenito život. Neki ljudi imaju ljubav i sve ostalo što normalnom čovjeku treba, no nisu toga svjesni, ne cijene to, ne spoznaju vrijednost svega toga što imaju. I zapravo, kakva je korist onda od svega toga, ako nisi svjesan? Malena ili nikakva. Sada je naporno u školi, natrpali su natjecanja, ispite i nema nimalo vremena za predah. K tome moram dovršiti svoj rad, koji će vjerojatno biti poslan na natjecanje. Bojim se da ne razočaram sebe, ali i druge koji od mene očekuju puno. Rad će biti objavljen na blogu, imam zabranu desnog linka pa nema straha, a čisto sumnjam da će netko olovkom pisati sve što ću ja navesti u postu :))
Imam stare dnevnike i baš sam ih neki dan čitala, čitam i ne prepoznajem tu osobu koja je to sve pisala prije 2 godine. Tek tada shvatiš koliko si se zapravo promijenio i koliko se mijenjaš iz dana u dan. Ima situacija koje uopće ne uočavamo, a mijenjaju nas jako.
Mrnjau^^Mijau :D
19.01.2009. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarale su mi se slike i pjesme koje si nam predložio su savršeno upotpunile čaroliju koju treba svatko osjetiti dok čita. Ovo je bilo divno Filipe. Osjetila sam neku toplinu oko srca, dijelom i nostalgiju. Predivno, samo ću to reći.
Marija voli Filipa < 3
19.01.2009. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako i ja uspjevam uvijek ugasiti vulkan prije icega. Rekla bih da mozda cak i nisam ja toliko kljucna u tom trenutku... Situacija je takva kakva je, a slijedit ce post u kojem ce naravno sve pisati, na moj nacin gdje ce blogeri opet shvatiti ... drugacije nego li sam im htjela prikazati. A valjda me to onda zaista cini losim piscem ... nevermind. Vise osoba...najgore kad ih pocne biti vise od samo ''vise''. No sami znamo procijeniti i pobrinuti se za vlastiti zivot, zar ne. Ali slazem se da to zaista gusi, u svakom slucaju...
20.01.2009. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jeez... =( Nisam si smjela pustit onu pjesmu iz linka. Mada bi me možda i bez nje tako izbacilo iz ravnoteže. Prekrasno... o.o Za mene i dosta bolno... Dammit, kolko god si govorila da mi ne treba dečko ovakvi tekstovi mi uvijek stisnu želudac i bace me u depru. Baš ti hvala xD Nije dosta kaj je južina, lol. Inspirejšn atek. Idem i ja napisat post.
20.01.2009. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Već sam bila tu par puta.. I svaki put me iznenade odlični postovi.. Nova sam tu i sad odlučila komentirat.. Predivno u svakom slučaju,bilo bi šteta da odeš.. Svrati do mene ako oćeš,ostavljam pozzzz...
24.01.2009. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
†Christine de Lioncourt
Dobra večer ^_^
Ajme, znaš, baš sam si već par dana za redom mislila gdje li je onaj dječak, a nikako da odem do blogovlja...i ti dođeš sam...
Nevjerojatno....
Da, ne znam jesam li dobro.... Jesam li? Da. Ne. To je sve relativno... Zaista... A moje emocije su zaista jedan veliki vulkan. Aktivni vulkan.
Toliko sam se iznenadila tvojim posjetom da...sam eto samo pročitala početak posta, odnosno ovaj prvi dio. No...sad ću i to nadoknaditi. Samo sam bila previše nestrpljiva, pa sam morala ostaviti trag ovdje prije nego li krenem dalje...
19.01.2009. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
†Christine de Lioncourt
Divno...
Dovoljno je reći da sam se u potpunosti sva naježila.
Glazba i riječi se savršeno upotpunjuju...ta toplina...nježnost...ljubav...
Prekrasno...
Prekrasno...
I ta ljepota...mami suze.
(Odgovor je - Posebni su. Ništa više ni manje. Jednostavno jesu.)
19.01.2009. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djevojka sa sunčanim naočalama
Ja sam obećala Bibliju tebi u komentarima, pa ajde da krenem *okice*
Uhvatim se u trenutcima dok mi mama i tata idu užasno na živce i kada ih ne mogu niti nacrtane smisliti i složim si neku ideju u glavi da ih mrzim, da više nikada s njima ne želim pričati, itd. I onda nakon nekoliko minuta mi bude žao što sam tako nešto uopće mogla pomisliti. Oni, koji se brinu za mene, prvenstveno me vole, i znam da oboje dali život za mene da moraju, a ja kao neka glupača, umišljam si da ih mrzim. Što je naravno nemoguće. I onda mi dolaze svakakve crne misli, što će biti jednog dana kada njih neće biti? Iskreno, to je moja noćna mora. Sanjala sam njihovu smrt nekoliko puta i svaki put sam se budila uplakana, oznojena, uznemirena, i takav dan bi mi obično protekao loše zato jer bi nastavila s tim lošim mislima. I onda si sama kažem: Oni su tu. Ne razmišljaj o takvim stvarima. Uživaj s njima. I shvatim da nije izmišljotina ona stara: Ako razmišljaš pozitivno, pozitivno ćeš se osjećati^^
Mislim da imam neki problem u glavi vezan uz sve što se na svijetu i ljudima loše događa. Osjećam krivnju što im ne mogu svima pomoći, iako znam da je potpuno nemoguće da im svima pomognem, ali ja bih to tako htjela. Htjela bih biti prijateljica svoj napuštenoj i usamljenoj djeci, pomagati bolesnima... A naravno da sve to nemogu, a željela bih. I onda se osjećam krivom, zato jer ja koja imam sve što poželim ne mogu pružiti barem djelić sreće i ljubavi koji primam, a oni to nemaju, a očajnički žele. I slažem se s tobom da dijete nije krivo, a najčešće se dogodi da ako dijete ne osjeti ljubav, tj ako je ne prima, teško će je naučiti davati jednom kada će i on sam imati svoje dijete. Možda će baš reći: Pa što ako dobivaš batine? I ja sam, pa je sa mnom sve ''u redu''. Mah, ne znam što bih više rekla na tu temu, samo se sve više deprimiram i razočaravam u ljude općenito, ne ulazi mi u glavu kako netko takav može postojati. A to za smrtnu kazunu, jednostavno takvi ljudi na mene tako djeluju, prvo me šokiraju i preplaše uopće svojim postojanjem. A kada bolje razmislim, zašto bi imali oni laku smrt? Neka se pate, neka budu usamljeni i nevoljeni, sami sa svojim mračnim i crnim mislima. To bi im bila najgora kazna.
I slažem se opet, sretan si onoliko koliko spoznaš sebe i općenito život. Neki ljudi imaju ljubav i sve ostalo što normalnom čovjeku treba, no nisu toga svjesni, ne cijene to, ne spoznaju vrijednost svega toga što imaju. I zapravo, kakva je korist onda od svega toga, ako nisi svjesan? Malena ili nikakva. Sada je naporno u školi, natrpali su natjecanja, ispite i nema nimalo vremena za predah. K tome moram dovršiti svoj rad, koji će vjerojatno biti poslan na natjecanje. Bojim se da ne razočaram sebe, ali i druge koji od mene očekuju puno. Rad će biti objavljen na blogu, imam zabranu desnog linka pa nema straha, a čisto sumnjam da će netko olovkom pisati sve što ću ja navesti u postu :))
Imam stare dnevnike i baš sam ih neki dan čitala, čitam i ne prepoznajem tu osobu koja je to sve pisala prije 2 godine. Tek tada shvatiš koliko si se zapravo promijenio i koliko se mijenjaš iz dana u dan. Ima situacija koje uopće ne uočavamo, a mijenjaju nas jako.
Mrnjau^^Mijau :D
19.01.2009. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djevojka sa sunčanim naočalama
Stvarale su mi se slike i pjesme koje si nam predložio su savršeno upotpunile čaroliju koju treba svatko osjetiti dok čita. Ovo je bilo divno Filipe. Osjetila sam neku toplinu oko srca, dijelom i nostalgiju. Predivno, samo ću to reći.
Marija voli Filipa < 3
19.01.2009. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Aidah.
jako lijepo Fićo ^^
i svaki tekst u koji su unijeti osjećaji je poseban :)
btw.nismo se dugo čuli,kako život,ljubav,sve skupa?
*osmijeh ostavljam
pozdrav
20.01.2009. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
†Christine de Lioncourt
Nekako i ja uspjevam uvijek ugasiti vulkan prije icega.
Rekla bih da mozda cak i nisam ja toliko kljucna u tom trenutku...
Situacija je takva kakva je, a slijedit ce post u kojem ce naravno sve pisati, na moj nacin gdje ce blogeri opet shvatiti ... drugacije nego li sam im htjela prikazati.
A valjda me to onda zaista cini losim piscem ... nevermind.
Vise osoba...najgore kad ih pocne biti vise od samo ''vise''. No sami znamo procijeniti i pobrinuti se za vlastiti zivot, zar ne.
Ali slazem se da to zaista gusi, u svakom slucaju...
20.01.2009. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ilmatar.
Jeez... =(
Nisam si smjela pustit onu pjesmu iz linka. Mada bi me možda i bez nje tako izbacilo iz ravnoteže.
Prekrasno... o.o
Za mene i dosta bolno... Dammit, kolko god si govorila da mi ne treba dečko ovakvi tekstovi mi uvijek stisnu želudac i bace me u depru.
Baš ti hvala xD Nije dosta kaj je južina, lol.
Inspirejšn atek. Idem i ja napisat post.
20.01.2009. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectroCrusified Kiss
predivno stvarno si ti jako lijepo docarao :D svida mi se
22.01.2009. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annonimus.
Već sam bila tu par puta..
I svaki put me iznenade odlični postovi..
Nova sam tu i sad odlučila komentirat..
Predivno u svakom slučaju,bilo bi šteta da odeš..
Svrati do mene ako oćeš,ostavljam pozzzz...
24.01.2009. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...