Komentari

timotej.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • Ema

    Kad bismo imali sigurnost vjera bi bila suvišna. Ti si moj prijatelj. Prilazim ti s povjerenjem. Ako ti kažem nešto svoje, povjerljivo, činim to bez garancije da će to ostati sačuvano, zar ne? Ne tražim da potpišeš dokument i da ga ovjeriš kod javnog bilježnika, da me nećeš iznevjerit. Govorim ti jer ti vjerujem, i u tvoje ruke predajem dio sebe, na povjerenje. U trenutku kad ti to dajem, iza nas sigurno postoji iskustvo koje me nagnalo da ti mogu vjerovati. Tako je i s vjerom u Boga. Kad On u nas ulije dar vjere, i kad mi primivši taj dar steknemo iskustvo Boga u svom životu, dalje nam je predavati svoje situacije u Njegove ruke, s vjerom da će On, ne samo čuvati nego i djelovati za nas. Prijatelj nas može i iznevjeriti, jer je slab i grešan, jer je samo čovjek, no Bog neće baciti, izdati, prečuti ili ne djelovati kad mu predamo sebe. Pa ipak, lakše se otvaramo čovjeku nego Bogu, lakše vjerujemo njemu nestalnom, nego Bogu koji je zaljubljen u nas. Problem je što teško vjerujemo da smo Bogu dragocjeni, i da se ne trebamo mijenjati da bi nas On ljubio. Ta išao je na križ za nas, da grijehe naše ponese i otkupi, da nas oslobodi. Ne trebamo mijenjati sebe nego svoje djelovanje. Problem je što Boga promatramo kroz ljudske oči. Ako smo perfekcionisti i sebe prestrogo gledamo, sa sobom smo nezadovoljni, mislimo da i Bog gleda na takav način na nas, i ne usuđujemo se koračati. Zaboravljamo da je On nešto sasvim drugo od nas, da je On savršenstvo. Da bi djelovao u našem životu traži naše Da. On neće silom ući i čupati iz mog srca ono što mu ne želim predati. On čeka da zakoračim u nepoznato, u neizvjesnost, da Mu povjerujem i dam sve što me muči, i tada to uzima. Ako to nisam u stanju, trebam moliti da me dovede do tog da mogu. Ako sam puna sumnji, trebam moliti da uzme sumnju. Moliti i postiti, predavati Mu sve što jesam.
    Evo me Gospodine
    moj najbolji prijatelju, moj Oče
    predajem ti svoje nepovjerenje
    predajem ti svoj hod
    da me ti vodiš kud hoćeš
    predajem ti svoju nemoć da ti se predam
    predajem ti nedostatak svoje želje da iskoračim iz starog sebe
    sam ne mogu niti znam kud mi je ići
    ti uzmi i oslobodi me
    ti uzmi sve što ti ne znam predati
    da ne čekam iskustvo da bih skočio,
    nego da u skoku steknem iskustvo vjere u tebe.
    Amen

    avatar

    19.01.2009. (09:38)    -   -   -   -  

  • TS

    Ha ha. Timotej u kupe, a Ema u špade. Samo mislim da Ema to baš nije skužila... :D Kako bilo, simpa komedija.

    Timotej: Iskustvo vjere stječe tek onaj koji skače prije nego što je iskusio, koji tako-činiti-kao-da-je-istina, prije nego što sa sigurošću zna.

    Ema: U trenutku kad ti to dajem, iza nas sigurno postoji iskustvo koje me nagnalo da ti mogu vjerovati. Tako je i s vjerom u Boga. Kad On u nas ulije dar vjere, i kad mi primivši taj dar steknemo iskustvo Boga u svom životu, dalje nam je predavati svoje situacije u Njegove ruke, s vjerom da će On, ne samo čuvati nego i djelovati za nas.

    avatar

    19.01.2009. (12:46)    -   -   -   -  

  • Ema

    @ TS
    Pokušat ću pojasniti što sam htjela reći.
    Kad dobijemo dar vjere još nemamo iskustvo vjere. Ono se stiče stalno s novim situacijama, u kojima uvijek iznova moramo činiti taj iskorak u nepoznato, taj skok kojim stičemo iskustvo, to stalno DA onome što ne znamo kako će biti, ali vjerujemo. Ako ne skačemo u nepoznato ,vjera blijedi.
    Ne znam ni jesam li sad jasno rekla, ali nema veze, Timotej shvaća što hoću reći.

    avatar

    19.01.2009. (13:05)    -   -   -   -  

  • TS

    Ma jesi ti jasno rekla. I više nego jasno. Samo tebi nije jasno što Timotej pokušava. :D

    Vidiš, ja kužim što ti govoriš i što si htjela reći. Ne da imam iskustvo, ali kužim teoriju. Da se razumijemo, ja se slažem s tobom. Samo bojim se da Timotej to nije htio reći. Mislim da ti baš ne kužiš oko čega se lome koplja nekoliko zadnjih postova. Naime, ovdje je problem terminologija. Pitanje je da li ste ti i Timotej pod "iskustvom" mislili istu stvar. Sudeći po ovom tvom komentaru, te po sljedećem isječku iz Timotejeva posta, meni se čini da niste.

    Želimo u sebi iskusiti Duh Božji, a tek onda po iskustvu djelovati. Ali, takvim stavom odgađamo ozdravljenje. Tjeskobno se držimo sami sebe.

    Taj tvoj "dar vjere" se stječe po Duhu Svetomu, po iskustvu Duha Svetoga, zar ne? Ako sam u pravu, onda teško da ste ti i Timotej pod "iskustvom" mislili isto. Zapravo, čak i jeste. Ovaj tvoj isječak je više nego jasan:

    Kad On u nas ulije dar vjere, i kad mi primivši taj dar steknemo iskustvo Boga u svom životu, dalje nam je predavati svoje situacije u Njegove ruke, s vjerom da će On, ne samo čuvati nego i djelovati za nas.

    Nije sporno da "dalje" čovjek mora skakati s vjerom, sporan je dar, taj prvotni, to prvotno iskustvo Boga, Božje ljubavi, Duha Svetoga, whatever. Ukratko, Timotejeva bi teza bila da moraš skočiti da bi primio dar, a tvoja da moraš primiti dar da bi skočio. S ovim područjem je problem što to nije egzaktna, precizno definirana znanost, pa uvijek može biti navlačenja. Ali ako išta kužim, Timotej i ti zastupate upravo suprotne teorije, pri čemu ti govoriš u prilog baš onoga što ja zastupam cijelo vrijeme. Ako je to ono što i Timotej (odnosno Grun) kaže onda problema nema. Viva el Augustin. :D

    avatar

    19.01.2009. (14:26)    -   -   -   -  

  • Ema

    Moje je iskustvo takvo, da nisam činila ništa dok nisam primila dar vjere. Kako bi mogla skakati u ruke Onome za kojeg ne vjerujem da ih drži pružene za mene? O Bogu nisam puno ni razmišljala. Pisala sam ti ispod, u prethodnim komentarima, kako je došlo do tog dara vjere kod mene. Kad sam osjetila ljubav od Boga, tada je krenulo, povjerovala sam zapravo u Njega, a onda je došlo do situacija u kojima se tražilo i traži skočiti s povjerenjem u ruke koje ne vidiš, ali znaš da su tu, jer si već iskusio njegovu ljubav. Mene je potpuno otvorila spoznaja da me Bog voli. Mislim da je i Timotej prvo primio dar vjere, a onda naišao i nailazi na te skokove koji se traže. No, on sam zna najbolje kako je s njim. Ja mogu zapravo govoriti samo o sebi, o svom iskustvu. Mislim da je manje bitno sad jel ja igram u kupe, on u špade, jel se razumijemo u tim detaljima ili ne. Barem meni to nije bitno.

    avatar

    19.01.2009. (15:18)    -   -   -   -  

  • Timotej

    TS: "Ukratko, Timotejeva bi teza bila da moraš skočiti da bi primio dar, a tvoja da moraš primiti dar da bi skočio." S ovim područjem je problem što to nije egzaktna, precizno definirana znanost.. /cut/"

    Točno, vjera nije egzaktna znanost, i stoga obje teze mogu biti točne: moraš skočiti da bi primio i moraš primiti da bi skočio. Baš kao što kaže i Katekizam: "Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga. A ipak nije ništa manje istinito, da je vjera izvorno ljudski čin."

    Daj mi, Gospodine, da znam i razumijem da li te prije treba zazivati ili hvaliti, da li prije poznavati ili zazivati. Ali tko će te zazivati a da ne zna za te? Mogao bi nešto drugo mjesto tebe zazivati u neznanju. Ili možda te zazivamo da te upoznamo? Ali kako će zazivati onoga u koga ne povjerovaše? Ili kako će povjerovati bez propovjednika? (Rim 10,14) I hvalit će Gospodina oni koji ga traže (Ps 22,27). Jer koji ga traže, naći će ga, a koji ga nađu, hvalit će ga. (Augustin, Ispovijesti)

    avatar

    19.01.2009. (15:24)    -   -   -   -  

  • Ema

    A valjda i koliko je duša toliko i puteva do Boga. Može bit i tako. Ne znam, niti u tome vidim problem u cijelom tom pitanju što je bilo prije. "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao."
    To želim svima nama koji su vjeru primili, a onima koji nisu nek im Bog da, na način koji On odabere. Skok pa vjera ili vjera pa skok...kako već.

    avatar

    19.01.2009. (15:29)    -   -   -   -  

  • TS

    ROFL. Dakle, kad se ne možemo odlučiti što je prije, kokoš ili jaje, onda je rješenje da su prije i kokoš i jaje. Ništa, morat ću se pomiriti da "upropasti Bog umnost umnih". :D

    Po tom pitanju, evo jednog zgodan citat s jedne stranice koja mi je došla pod miš upravo guglajući po pitanju Augustina i predestinacije.

    A theologian who follows precise theological method will first study under the guidance of official teachings, all passages in revelation that have any bearing on his problem directly or indirectly. He will try to work out the answer, so far as possible, from each separate starting point. A good comparison would be this: he is like a man standing on the rim of a circle. From each of two or more points on the rim he tries to draw a line that will hit the center, the right answer. If he has done his work well, all lines will focus in the center.

    Suppose he finds that two (or more) lines do not meet in the center? He should first recheck his work. But then, if they still do not meet, he must not force anything, but should just admit there are mysteries in theology, and so should hold both truths, both lines.

    Hi hi hi. Da ovo napravi student u zadaći spušio bi asa isti sekund. Doduše, pri tom mislim na studenta tehničkih fakulteta. Čini se da na teologiji nije tako. :D Mislim, dobro, ozbiljno govoreći kužim da i u naravnim stvarima ima problema koje ljudi (još) ne znaju riješiti, a gdje neće biti u tim (khm, zakučastim :D) duhovnim. Ali ne mogu odoljeti peckanju kad vidim ovu komediju.

    avatar

    19.01.2009. (15:45)    -   -   -   -  

  • TS

    @Ema: Ima li neko blaženstvo koje počinje s "blago jednostavnima". Ako ima, raduj se, jer tebe to ide. Mislim, ti ne kužiš u čemu je problem, zar ne? Nisi pročitala Augustinovu teoriju? Boli tebe briga što je prije, kad ti imaš taj dar. Što je s onima koji ga ne dobiju? Po Augustinu te dopada pakao. Bez ikakve njihove zasluge pakla lošim djelima, nego samo na račun toga što su rođeni pod osudom istočnoga grijeha i što im se Bog nije htio smilovati.

    avatar

    19.01.2009. (15:54)    -   -   -   -  

  • Timotej

    There is sufficient light for those who desire to see, and there is sufficient darkness for those of a contrary disposition. (Pascal, Pensees 149)

    Ti si ta koja ne kuži u čemu je problem, ako u sebi ne vidiš ništa drugo što te odvaja od Boga (i ljudi) doli činjenice da si rođena "pod osudom istočnoga grijeha"...

    Ali, kao što sam rekao Valentini, ne mislim raspravljati nadugo i naširoko putem komentara ni s kim, pa ni s tobom. Budi mi pozdravljena!

    avatar

    19.01.2009. (16:34)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Još kad bi ste tu rekli da Bog daje i htjeti i djelovati, kako bi se zapleli !?
    Ili pak vjeru stotnika, koji nije bio kršten?
    A ako biste vjeru definirali kao zjenicu u oku razuma, bez kojeg vjera i ne postoji, možda bi se nešto i uspjeli usaglasiti!
    p.s. :) .. da podgrijem malo! .. :))

    avatar

    19.01.2009. (16:52)    -   -   -   -  

  • TS

    E moj Timoteju, pa kud si baš Pascala našao citirati vezano uz ovu problematiku? Tako mi serviraš na forehand da ne mogu odoljeti a da ne upitam: taj Pascal, jelno to onaj Pascal koji je na papiriću, kojeg je dao ušiti u šav kaputa, napisao:

    In the year of grace, 1654, on Monday, 23rd of November, Feast of St Clement, Pope and Martyr, and others in the Martyrology. Vigil of St Chrysogonus, Martyr, and others. From about half past ten in the evening until about half past twelve. Fire! God of Abraham, God of Isaac, God of Jacob, Not of the philosophers and scholars. Certitude. Certitude. Feeling. Joy. Peace.

    Ajde, pozdrav i tebi. I ja već davno rekoh da znam da ovo nema smisla, i da samo popuštam napasti.

    avatar

    19.01.2009. (19:40)    -   -   -   -  

  • Ema

    Za ljude koji nemaju taj dar ja molim da ga dobiju. Nisam sebična. Otkako sam primila taj dar želim ga svima, jer je s njime došlo sve na svoje mjesto i dobila sam žuđeni mir, nestala je moja gorčina i cinizam, postala sam jednostavna.Dao Bog da budem još jednostavnija. Želim svima ovu milsot. No, ne namećem nikom ništa, ne forsiram ljude i ne vučem ih za rukave da se obrate. To nije u mojoj moći, i odbija. Zato samo molim za druge i razgovaram, ako oni žele.

    avatar

    19.01.2009. (20:08)    -   -   -   -  

  • TS

    @Ema: Sorry na oštrini. Moja greška. Ti si pošteno rekla da nisi sklona ovakvim zapetljancijama. Ja sam reagirala kao da ti vidiš ono što ja vidim u cijeloj priči, ali ti se očito nisi zamarala tim pustim teorijama, i svim njihovim posljedicama, nego si jednostavno pisala svoje iskustvo. Ali po određenoj logici se iz takve teorije mogu izvući... pa... nezgodni... zaključci. Nisu se bez razloga Augustin i Pelagije, još prije 1700 godina, kačili po ovim pitanjima. I ja ZNAM da ti ne možeš nikoga obratiti. To upravo i jest poanta. Još veći problem je što ne mogu ni oni sami sebe. Potrebna je milost Božja... Kužiš? Nije problem u praksi - da ti nešto činiš ili ne činiš, nego u teoriji - da li itko od ljudi može išta napraviti.

    avatar

    19.01.2009. (20:49)    -   -   -   -  

  • Timotej

    TS, uopće nemam volje nadmudrivati se s tobom radi publike. Niti s bilo kime drugim. Na forum.hr ne zalazim više, a na TT-u se trudim izbjegavati "lude i neobuzdane raspre". Preferiram komunikaciju e-mailom i/ili instant messengerima, i to s ljudima koji vjeruju da komunikacija općenito ima smisla.

    avatar

    19.01.2009. (21:19)    -   -   -   -  

  • Ema

    Slažem se, potrebna je milost Božja. To stalno i govorim. No, ona se može izmoliti od Boga. Mi jedni za druge to možemo, u poniznosti i jednostavnosti srca klečati pred Bogom i izmoliti. To također govorim iz iskustva. Ne ljutim se ja na tebe, vjerujem da si oštra jer si u traženju. Nemojmo ovdje nastavljati, Timotej ne želi rasprave po blogu i ja poštujem njegove želje na njegovu blogu.

    avatar

    19.01.2009. (21:48)    -   -   -   -  

  • TS

    @Timotej: Je, nemaš volje. A zadnjih par postova je bilo što? Da li ja to umišljam ili postoji određena logička poveznica između njih i prethodnih komentara? A mene povuklo. A kod komunikacije je meni uglavnom bitno da druga strana zna voditi i dijalog, a ne samo monolog. Ajde, dragi moj Timoteju, pozdrav tebi.

    avatar

    19.01.2009. (22:12)    -   -   -   -  

  • TS

    Uh, komentari se ne mogu editirati. pa ću dodati da je iza ovog "A mene povuklo" trebalo stajati " : nevinašce : ". I to bez razmaka. Prevoditelj iz nekog razloga briše izraz kad ne stavim razmake između riječi i dvotočaka, a nisam ih bila stavila. No, htjedoh reći da se šalim s time, i ja sam kriva za svoj dio "neobuzdane raspre". Pozdrav još jednom.

    avatar

    19.01.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Ako se ne varam, blog kao medij i jest vrsta monologa. Komentari ne uspostavljaju stvarni dijalog, nije im to ni svrha. Za javne rasprave postoji cijelo mnoštvo različitih foruma, s jasno utvrđenim tematikama i pravilima komunikacije.

    Svrha ovog bloga je dvojaka: meni osobno služi kao podsjetnik i uvijek dostupna arhiva citata, a posjetitelje bi trebao zainteresirati za knjige i autore koje citiram - pogotovo one posjetitelje koji uoče smisao zbog kojih su dotični tekstovi i objavljeni. ;-)

    avatar

    20.01.2009. (00:05)    -   -   -   -  

  • TS

    Pod "monolozima" nisam mislila na blog nego na komunikaciju općenito, a koju si ti spomenuo. Pogotovo onu mailom ili instant messengerima. Po meni, smisao komunikacije je dijalog. I upravo zato što je smisao komunikacije dijalog, komunikacija u kojoj se taj dijalog ne ostvaruje ili ne može uopće ostvariti nema smisla. Tako da ja vjerujem da komnikacija *općenito* ima smisla, ali to ne znači da ta komunikacija *uvijek* ima smisla.

    Recimo u ovoj konkretnoj situaciji - kako ostvariti dijalog s nekim tko se poziva na "umnost" koju ljudi ne mogu razumjeti, nego je isključivo stvar dara Božjega? Kako ostvariti dijalog s nekim tko na vrlo ljudski postavljeno pitanje o patnji odgovara s: Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. To uopće nije odgovor tome koji "propada", nego je to i u originalu i po smislu razgovor među "spašenicima" o onim tamo nekim budalama koje "propadaju". A onda se čovjek upita, OK, a kako doći do toga da budeš spašen pa da ti besjeda o križu više nije ludost, tj. da konačno uvidiš vrijednost tog svog postojanja i veće dobro zbog kojeg je pripuštena i patnja. No onda se ispostavi da ti tu ne možeš ništa, nego da je to isključivo dar Božji kojeg on daje kako mu se ćefne. Briljantno. I onda se kao šlag na kraju spominje vjera u smisao komunikacije. Nisam ja ta koja negira smisao komunikacije. Ja samo uviđam da komunikacija nema smisla, a vi ste ti koji joj negirate smisao svojim isticanjem da naravan čovjek vaših teorija ne može shvatiti, a da duhovan može postati samo milošću Božjom.

    avatar

    20.01.2009. (12:52)    -   -   -   -  

  • Ema

    TS, možemo moliti i izmoliti obraćenje za drugog čovjeka. Možemo i postiti, prikazati žrtvu za to, svete Mise. Isus je žrtva za ljude. Mi smo pozvani isto tako za druge ljude prikazivati svoje žrtve i molitve. Isus je to učinio za nas i povezao nas s Ocem. Mi to isto trebamo činiti jedni za druge. Bog nas poziva na povezanost, na otvoreno srce za drugoga. Ja te potupno razumijem. Pitanje je samo želiš li ti zaista obraćenje, želiš li primiti taj dar vjere. Ako želiš, možemo učiniti što nam je dano. Nema tu pametovanja, nema viših ili nižih, odabranih ili propalih. Ja sam odgovorna i za tebe, ako sam te vidjela, osjetila tvoju potrebu a nisam ti pružila pomoć, odgovorna sam što ti i dalje stojiš i čekaš...a mogla sam nešto učiniti za tebe. Bog nas time što ne daje svima odjednom i potiče da činimo jedni za druge. Ja vjerujem. Mogu vjerovati i moliti i za tebe. Kad već spominješ sv Augustina, nije li njegova majka mislim 16 godina molila za obraćenje svog sina, i danas je svetica i ona i on? Pitanje je samo...želiš li primiti, želiš li pustiit da te Bog dotakne i da te mijenja? Ako želiš, molit ćemo i tražiti.

    avatar

    20.01.2009. (14:44)    -   -   -   -  

  • Timotej

    TS, ovo što ti pišeš ovdje (a i drugdje) nije nikakav dijalog niti ima previše veze s razumom. Iz tebe progovara ogorčena i neobjektivna zlovolja, koju više neću tolerirati na ovom blogu.

    Znaš ti dobro da Augustinovo učenje o predestinaciji nije jednodušno prihvaćeno od strane Crkve (a samo takva učenja spadaju u polog vjere), ali svejedno tupiš po svome: "Bog je zločest i pristran", "daje kome mu se ćefne", "ja ništa nisam kriva" i slično.

    Također, ako misliš i dalje ovdje pisati, pripazit ćeš malo na način kako se izražavaš. U buduće brišem komentare u kojima bude previše izraza tipa "boli tebe briga", "briljantno", "majko mila", ROFL-ova, LOLčina i slično.

    avatar

    20.01.2009. (16:09)    -   -   -   -  

  • TS

    @Timotej: Što se prvog pasusa tiče, gle, ja mogu biti i ogorčena i zlovoljna, ali argument da je moje pisanje neutemeljeno jer sam ja zlovoljna i ogorčena je ad hominem, čisti da čistiji ne može biti. A ad hominem, osim što nije ugodan, je i logička pogreška. U ovom konkretnom slučaju, nije da moja ogorčenost i zlovolja uzrokuje takvo mišljenje, nego obratno - takvo mišljenje izaziva ogorčenost i zlovolju. Sruši ti teoriju, pa ćeš vjerojatno srušiti i moju zlovolju. Ali ne priznajem "rušenje" teorije napadom na mene.

    Što se drugog pasusa tiče, mislim da nije teško zaključiti da nije problem mene uvjeriti da crkva (barem suvremena) to ne naučava, nego je problem uvjeriti me da to nije istina. Ne reče li ti ono negdje da ne bi vjerovao da se ta tvoja vjera protivi tvom razumu? Gle, neke od stvari koje ti govoriš se jednostavno protive mom razumu. A iskustva nemam, pa...

    Što se trećeg pasusa tiče, kad sam ga pročitala došlo mi je onako da kažem "Da šefe". Pritom mi se licem razvlačio smješak kojeg bolje da ne opisujem. :D No, kako sam sad pomalo umorna, reći ću samo - OK, nastojat ću (ako uopće budem pisala). Iako ne mogu a da ne primijetim da je to što ja s vremena na vrijeme svoje komentare obojim takvim izrazima, koji u biti odražavaju moj stav prema onome što izričem, svakako najproblematičnija stavka u mom pisanju. Kako da ne.

    avatar

    22.01.2009. (09:22)    -   -   -   -  

  • TS

    @Ema: Ne znam zbilja koliko bih više pisala išta, da nije bilo ovog tvog komentara. Mislim, nekako mi se čini da zaslužuje odgovor, i to ozbiljan. Samo na njega nije lako odgovoriti. Temeljno pitanje – da li ja zaista želim obraćenje – je i temeljni problem. Jer odgovor je da zbilja ne znam... Ne mogu iskreno reći ni da ni ne. Podvojena sam. Bolje rečeno rastrgana. Samo objasniti to nije lako, jer to nije rezultat sad jednog konkretnog problema ili pitanja, nego je takvo stanje rezultat cjelokupnog iskustva i sa životom i s vjerom. Do možda čak i nedavno moj odgovor bi vjerojatno bio – da, da, daaaaaa. Jer vidiš, ja već dugo čačkam po ovoj tematici. Ne možda pretjerano temeljito i ustrajno, ali ustrajnije nego oko ičeg drugog u životu i jako jaaako dugo. Dolje negdje spominješ svoje traženje, e pa sve to što si ti činila ja sam činila i prije od tebe i više od tebe. Vjerojatno i puno prije i puno više. Nisam ni sama bila načisto zašto to činim, i što je to što me privlači cijeloj priči, ali privlačilo me. Vrlo vjerojatno je to meni bila skoro pa potreba zbog određenih okolnosti mog života, kako sam čitajući određenu literaturu u zadnje vrijeme skužila, no nema smisla ulaziti u detalje. Kako bilo – privlačilo me i ja sam tražila. Mogu samo reći da se na mom primjeru nije baš iskazao s onom – tražite i naći ćete. Nisam našla ništa. To, zajedno s razvojem okolnosti u mom životu uopće, me dovelo do situacije da s jedne strane očajnički nastojim vjerovati da je sve to ipak moguće uklopiti u pojam ljubavi kako ga ja shvaćam, da sve to može imati nekog smisla, i da ja nešto ne vidim što bi mi kasnije moglo postati razvidno, a s druge strane zna nadvladati vjera, makar i nesvjesna, da je to nemoguće te da bi svako objašnjenje od mene tražilo da ja zapravo dobrim počnem smatrati ono što se meni dobrim ne čini. Ne samo to, nego me sve to skupa nagnalo da počnem preispitivati da li je cijela ta priča uopće vrijedna u sebi. Iskreno mi se, u nekim trenucima, čini da ništa nema smisla i da je ništavilo najbolja opcija. Na kraju, želim li ja zaista obraćenje? Ne znam, iskreno ne znam... I onda na kraju zaključim da je bolje uopće ne razmišljati o tome jer me samo ubaci u loše raspoloženje.

    avatar

    22.01.2009. (09:26)    -   -   -   -  

  • Ema

    @ TS, dok si rastrgana, ti tražiš. Gle, ja uopće nisam svjesno tražila. Nisam čitala knjige, nisam se htjela obrazovati na području vjere. Kod mene je išlo obratno. Pod teretom života, kad sam htjela napraviti jedan korak koji bi kasnije koštao i mene i moju obitelj, a bio bi nepovratan...Bog se smilovao i vodio me do obraćenja. No, morala sam se isprazniti, biti prazna posuda u koju će On uliti tu milost. Ja sam tražila, ne znajući da tražim. Ti si tražila i tražiš svjesno. Kakav bi to otac bio koji ti ne bi dao, dokle god držiš ispružen dlan, makar bila i podvojena i rastrgana? Ja vjerujem da će ti dati. Vidiš, ti si daleko pametnija od mene, obrazovanija, o vjeri znaš puno više od mene. Ali ti ne koristi, jer znanje je nadogradnja a ne temelj. A tvom srcu treba Bog, prvo srcu. A znanje je u službi ljubavi. Ono će ti kasnije koristiti, pa ćeš lijepo i mene poučavati.:))) Sama ne možeš doći do vjere. Bog taj dar daje uglavnom preko drugih osoba. Nama je vlč Sudac rekao; Moli za drugog. Moli žarko i ustrajno. Taj drugi ne mora vjerovati, dovoljno je da ti vjeruješ.
    Reci mi....ti si tražila Boga, tražila si ga GDJE? Netko ga može pronaći kroz Sv Pismo,, koliko se sjećam Augustina je obratila Pavlova poslanica Rimljanima....(zapravo molitva njegova majke, ali Mu je Bog šapnuo u duši kroz tu poslanicu). Dakle, ni on se nije obratio sam od sebe, nego molitvom njegove majke...(."Ne može propasti sin tolikih suza"). Jesi li tražila Boga u crkvi, u Svetohraništu, npr na klanjanju pred Presvetim? Jesi li ga tražila na koljenima u svojoj sobi, u molitvi? Jesi li pokušala ići na hodočašće, ili duhovnu obnovu? Jesi li razgovarala s nekim svećenikom? Je li ikad itko za tebe molio? Ne znam,nisam pametna, imam samo ovo srce, i njime ti progovaram. U mojim si molitvama, jer me dotaklo tvoje traženje, tvoj grč i gorčina....tvoja rastrzanost....a ja znam što je nemir i rastrzanost. Ništavilo....to draga već imaš zar ne.....Nemojmo da to bude tvoj izbor...vjeruj mi, mir koji Bog daje rasvjetljava tmine...i kasnije samo želiš ostati u tom miru, sačuvati sjeme koje ti je dano, koje je u dušu posijano da u tebi raste, da ga ne ugušiš, da ne utrneš svjetlo upaljeno u duši. Ja ti ne mogu pomoći, ne znam siguran put. Mogu samo stati za tebe, klečati i tražiti s tobom. Pa dokle god treba. Zašto bi odustali? Dosađujmo Mu. On je Otac i čut će. On zna kad i kako će dati, tražimo ponizno i strpljivo, ustrajno.

    avatar

    22.01.2009. (10:14)    -   -   -   -  

učitavam...