ne raste šmrkavac brzo, nego ti izgubiš pojam o vrijemenu kad se zabrbljaš na telefon. kad sljedeći put spustiš sljušaljicu, pokraj njega ugledat ćeš snahu te unučicu.
15.01.2009. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm...e sad...nadan se da ovaj blog znači: 1. Da si našla čovika svog života 2. Da si dobila na lotu :-))
Dica..E dica...Sve je više dice koje roditelji nakrcaju slobodnin aktivnostima, jelte, kako bi se roditelji mogli liberat dice i malo počinit potlan napornog dana. E, a kad dođe vikend, onda roditelji idu na duševna ličenja u šoping centre. I onda kad ja tako pričan sa ljudima parin debil kad oden sa familijon vikendon na izlet, u šetnju, pa makar to bila deka, balun, badminton i livada na Zvončacu. Al dobro. Od roditelja debila, možda šta i ispane od dice :-)))
15.01.2009. (09:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petras
Ovaj put ti se neću obratiti po običaju sa: Mala, već sa: Mama, jer ti to zaslužuješ, vidi se iz mnogih tvojih tekstova. Ne brini se što će "rebac" jednom odlepršati. Uvjek će, i u najtežim životnim trenutcima imati "oazu svog djetinjstva", iz koje će crpsti snagu i samopouzdanje, a u kojoj ćeš i ti biti na istaknutom mjestu. Uostalom, nema svjetske religije koja ne njeguje i kult što izvire iz majčinstva. Glavu gore !
15.01.2009. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malko sjete i mnogo ljubavi vidjeh u tvome postu, mada nije prvi put da pišeš o svom junioru, svaki puta podastreš nove radosti, darujući i nama jedan djel ekstrata svoje duše. Djeca to pamte, o da, ali, kako sama reče, prebrzo živimo da bi se mogli istinski radovati tome. A da je ta ljubav prema roditelju, naročito prema majci, doista jaka, vrlo slikovito i snažno ćete to osjetiti kad pročitate post od SMOTANOG, koji je majci čestitao rođendan, tražeći je po prostranstvima svemira gdje miruje već neko vrijeme. Raste, raste. Raste i tvoja duša zajedno s njim, jer to je jedina vrijednost koju imamo i ostavljamo. Lijepi ti pozdrav, dobra mama. :))))
15.01.2009. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Omudina Ne, ovaj blog znači: 1. bla bla bla bla bla 2. bla bla bla bla bla :-))
meni se čini da si ti jedan skroz ok tata :)
petras A kad ćeš ti meni reć "Velika"? :)))
Ma, ne brine mene što će mali otić, nego jesan li ga dovojno dobro opremila za put, razumiš...? :)) Lipi ti pozdrav
fra gavun Da, puno prebrzo živimo. Nekad me to uvali u tjeskobu, sve nam nekako promiče, sve ostavljamo za "poslije", a to poslije ili ne dođe, ili dođe prekasno. Mislim da triba ponekad samo malo...zastat, i vidit, i čut... Hvala ti na divnom komentaru...:)
filozof nemaš ti šta mislit, imaš samo mene obožavat :)))
15.01.2009. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gledala sam opru. imala gošću, neku crnkinju koja piše pjesme i koju cijela amerika čita i koju doktor fil preporučuje svim pacijentima u svojim seansama. e, sad. ta pjesnikinja koju svi čitaju i vole, lijepo je rekla, a ja sam to zapamtila i trudim se sprovodit u djelo što češće. kaže: djeci najviše dajete kad ih, kod svakog njihovog ulaska u prostoriju, dočekate sa osmijehom. eto.
15.01.2009. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lidač Potpuno se slažem sa tom ženom, i nastojim to prakticirati, iako sam ponekad tako umorna i opterećena da mi se učini da ću iščašit vilicu nasmiješim li se...:))))
15.01.2009. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako to i ide kod djece, rastu prebrzo, i proporcionalno tome vidiš kojom brzinom ti stariš, i tebi ide vrijeme...to je bit....a mali će se snaći u životu, uz veliku potporu mame iako je ''otišao''...jer mame su takve...nego da te pitam, jesi li ti bila autorica bloga ''smijeh je tražila''???
15.01.2009. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaista jedan pomalo sjetan, ali definitivno istinit post. Jeee, vjerujem da se svi zamislimo oko istih pitanja kod odgoja i samog forsiranja djece. Koliko će im trebati u životu sve te dodatne aktivnosti tipa tenisa, klavira, baleta i inih sranja? Danas djecu od malih nogu filujemo raznoraznim obvezama, jednostavno iz razloga što ih i sami imamo, te ih ne možemo pustiti da besciljno lutaju po ulicama, kao što smo mi znali činiti. Pa bože moj, vremena su se promijenila! Sjećam se kako u "moje doba" (nije ni to bilo baš tako davno), poslije škole na brzinu završiš zadaću, nešto malo naučiš, sendvič u ruku, ključ oko vrata i furaj vani. Tamo bi te već čekala ekipa iz susjedstva ili škole i to bi bila luda zabava, svaki dan igra, igra i samo igra. Ponekad bismo svi mi imali i neke dodatne obveze ili treninge, ali nije bilo tako isforsirano kao sada. Išli smo tu i tamo malo se rekreirati i zabaviti a ne ko sada. Ja malog upišem na veslanje onako bez veze, rekreacije radi, čisto da se dijete bavi nečim, da ne bude na ulici. Kad gledaj čuda, to su specijalne "visinske" pripreme, treninzi skoro svaki dan, teretana , trčanje svakodnevno po nekoliko kilometara, ne bi reć da će na olimpijadu, a ne da se dijete došlo samo malo rekreirati. Ma živi užas. Nakon toga smo probali sa još nekoliko sportova, kad i tamo opet ista stvar. I šta sad? E tu se onda zapitam i ja, kao i ti što će im to jer kako i sama kažeš njima je najpotrebnija samo igra, igra, i opet...igra
PS. Ma još nešto mene više brine a to je ona rečenica “Ako ne završiš fakultet, vidjet ćeš kakav će ti život biti!“ na žalost ne pije više vode! Dijete se malo okrene oko sebe, pogleda nas, pa onda svu tu ekipu okolo i zaključi! Jebeš fakultet!
15.01.2009. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica da, djeca rastu prebrzo za moj ukus, stalno mi se čini da nisam stigla dovoljno uživati u majčinstvu...
I da, ja sam Smijeh je tražila :)
Gologuzan malko sjetna, da, ali to samo da zamažem oči ovima koji misle da san kronično neozbijna..:))) Tako je, mi smo furali vani poslije škole, i igrali se, a danas..ne znam, ta djeca su preopterećena i preozbiljna, i presavršena, ako kužiš što želim reći...
15.01.2009. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A-ha! To je nova adresa, a ja klikam na "isponova.blog.hr"...no dobro, važno da ima postova i sadržaja...hm, djeca - moj mali je još mali, ali sam i previše svjesna činjenice da će uskoro i vrtić proći, pa i škola, i sve se češće uhvatim u razmišljanju da ga previše vremena pokušavam negdje usmjeriti, da mu dosađujem, da mu branim ovo ili ono, umjesto toga bi mi bilo bolje da jednostavno što više budem s njim - pa makar slagala vlakiće i legiće - uvijek dođe vrijeme kada roditelji povlače svoju djecu za rukav, kao što su ta ista djeca radila prije nekih pet, deset ili petnaest godina...no da, sretno s novim blogom...jel to sad fresh ili si prenijela cool status?
15.01.2009. (11:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ae prebrzo to nekako sve ide....moj bude 8 sati u jaslicama, ja toliko na poslu.....kad dodjemo doma imamo cca 3 sata za druženje uključujući i vrijeme za spremit nešto za pojest i onda junior ide u krevet i tako pet dana u tjednu...više je s tetama u jaslicama nego sa mnom i svako toliko me to zeru pogodi u dušu...eno ga sad je 2,5 godine i sve se manje dade mazit...postaje dječak jelte....tako da je i mene straj uopće se javljat na telefon kad zazvoni :) ...moglo bi se zbilja dogodit da se okrenem i već imam nevistu, a da joj nisam uspjela ni sva krvna zrnca prebrojit i provjerit stablo obiteljsko unazad deset koljena bar....moja teža polovina smatra da potencijalnoj nevisti neće bit lako pored mene vake....mislim, ono....kao da je to nešto pretjerano ako misliš da ti sina zaslužuje samo ona koja je dobra, draga, lijepa, zgodna, inteligentna, duhovita, koja će ga volit bar koliko i ja i da su takvi i svi njezini s onog stabla obiteljskog...
15.01.2009. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eee, draga moja marčelina, ja san ti u sritnon fazi kad mi se svi osmjesi vraćaju. majke mi. sad mi je samo u zadatak da taj i takav osmjeh primjete i neviste. jerbo, ako one ne pripoznaju mater u meni, zađavla mi cili trud. ali - jel'te :-)) - ovo bi bija comm na neki drugi post. anyway.
15.01.2009. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, ja taman mislila da san jednog riješila, a ono prirasta me i drugi. :-))) Osmijeh bi možda bio dovoljan u nekoj konačnici, ali....dođu dani kad ti na osmije h odvrati mrkim pogledom, pa se ti misli šta je bilo krivo.
15.01.2009. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....kad je na kraju prošle školske godine pročitao stariji klinjo kako ga vidi razrednica, gledala sam malo papir , malo njega...smatrat ću svojim uspjehom ako mi se u životu sa njima ne desi situacija koja će izmamiti rečenicu: tko moji klinci..ma neeee..., u opisnoj ocjeni bilo je upravo ono što me učinilo zadovoljnom kojim je putem krenuo...samo meni to lice je svakodnevno pa ne dolazi do punog sjaja svaki dan....u ovoj rečenici moji klinci ma neee...je ono što nikada od njih nebi očekivali, ja se iz petnih žila trudim sebe pripremiti da se može desiti već sutra...
15.01.2009. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fajr_vol
ne raste šmrkavac brzo, nego ti izgubiš pojam o vrijemenu kad se zabrbljaš na telefon. kad sljedeći put spustiš sljušaljicu, pokraj njega ugledat ćeš snahu te unučicu.
15.01.2009. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Omudina
hm...e sad...nadan se da ovaj blog znači:
1. Da si našla čovika svog života
2. Da si dobila na lotu
:-))
Dica..E dica...Sve je više dice koje roditelji nakrcaju slobodnin aktivnostima, jelte, kako bi se roditelji mogli liberat dice i malo počinit potlan napornog dana. E, a kad dođe vikend, onda roditelji idu na duševna ličenja u šoping centre. I onda kad ja tako pričan sa ljudima parin debil kad oden sa familijon vikendon na izlet, u šetnju, pa makar to bila deka, balun, badminton i livada na Zvončacu. Al dobro. Od roditelja debila, možda šta i ispane od dice :-)))
15.01.2009. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petras
Ovaj put ti se neću obratiti po običaju sa: Mala, već sa:
Mama, jer ti to zaslužuješ, vidi se iz mnogih tvojih tekstova.
Ne brini se što će "rebac" jednom odlepršati. Uvjek će, i
u najtežim životnim trenutcima imati "oazu svog djetinjstva",
iz koje će crpsti snagu i samopouzdanje, a u kojoj ćeš i ti biti
na istaknutom mjestu. Uostalom, nema svjetske religije koja
ne njeguje i kult što izvire iz majčinstva. Glavu gore !
15.01.2009. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Malko sjete i mnogo ljubavi vidjeh u tvome postu,
mada nije prvi put da pišeš o svom junioru, svaki puta
podastreš nove radosti, darujući i nama jedan djel ekstrata svoje duše.
Djeca to pamte, o da, ali, kako sama reče, prebrzo živimo
da bi se mogli istinski radovati tome. A da je ta ljubav prema roditelju,
naročito prema majci, doista jaka, vrlo slikovito i snažno
ćete to osjetiti kad pročitate post od SMOTANOG, koji je
majci čestitao rođendan, tražeći je po prostranstvima
svemira gdje miruje već neko vrijeme.
Raste, raste. Raste i tvoja duša zajedno s njim, jer to je
jedina vrijednost koju imamo i ostavljamo.
Lijepi ti pozdrav, dobra mama. :))))
15.01.2009. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozof
dala si mislit kao i uvijek i sad nam oces jos nabit griznju savijesti :))).....mmm da...
15.01.2009. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
namjernik
hehehe, ćaknuti stvore :))))
Omudina
Ne, ovaj blog znači:
1. bla bla bla bla bla
2. bla bla bla bla bla
:-))
meni se čini da si ti jedan skroz ok tata :)
petras
A kad ćeš ti meni reć "Velika"? :)))
Ma, ne brine mene što će mali otić, nego jesan li ga dovojno dobro opremila za put, razumiš...? :))
Lipi ti pozdrav
fra gavun
Da, puno prebrzo živimo. Nekad me to uvali u tjeskobu, sve nam nekako promiče, sve ostavljamo za "poslije", a to poslije ili ne dođe, ili dođe prekasno. Mislim da triba ponekad samo malo...zastat, i vidit, i čut...
Hvala ti na divnom komentaru...:)
filozof
nemaš ti šta mislit, imaš samo mene obožavat :)))
15.01.2009. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lidač
gledala sam opru. imala gošću, neku crnkinju koja piše pjesme i koju cijela amerika čita i koju doktor fil preporučuje svim pacijentima u svojim seansama. e, sad. ta pjesnikinja koju svi čitaju i vole, lijepo je rekla, a ja sam to zapamtila i trudim se sprovodit u djelo što češće. kaže: djeci najviše dajete kad ih, kod svakog njihovog ulaska u prostoriju, dočekate sa osmijehom. eto.
15.01.2009. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
Lidač
Potpuno se slažem sa tom ženom, i nastojim to prakticirati, iako sam ponekad tako umorna i opterećena da mi se učini da ću iščašit vilicu nasmiješim li se...:))))
15.01.2009. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Tako to i ide kod djece, rastu prebrzo, i proporcionalno tome vidiš kojom brzinom ti stariš, i tebi ide vrijeme...to je bit....a mali će se snaći u životu, uz veliku potporu mame iako je ''otišao''...jer mame su takve...nego da te pitam, jesi li ti bila autorica bloga ''smijeh je tražila''???
15.01.2009. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gologuzan
Zaista jedan pomalo sjetan, ali definitivno istinit post.
Jeee, vjerujem da se svi zamislimo oko istih pitanja kod odgoja i samog forsiranja djece. Koliko će im trebati u životu sve te dodatne aktivnosti tipa tenisa, klavira, baleta i inih sranja?
Danas djecu od malih nogu filujemo raznoraznim obvezama, jednostavno iz razloga što ih i sami imamo, te ih ne možemo pustiti da besciljno lutaju po ulicama, kao što smo mi znali činiti. Pa bože moj, vremena su se promijenila!
Sjećam se kako u "moje doba" (nije ni to bilo baš tako davno), poslije škole na brzinu završiš zadaću, nešto malo naučiš, sendvič u ruku, ključ oko vrata i furaj vani. Tamo bi te već čekala ekipa iz susjedstva ili škole i to bi bila luda zabava, svaki dan igra, igra i samo igra. Ponekad bismo svi mi imali i neke dodatne obveze ili treninge, ali nije bilo tako isforsirano kao sada. Išli smo tu i tamo malo se rekreirati i zabaviti a ne ko sada. Ja malog upišem na veslanje onako bez veze, rekreacije radi, čisto da se dijete bavi nečim, da ne bude na ulici. Kad gledaj čuda, to su specijalne "visinske" pripreme, treninzi skoro svaki dan, teretana , trčanje svakodnevno po nekoliko kilometara, ne bi reć da će na olimpijadu, a ne da se dijete došlo samo malo rekreirati. Ma živi užas. Nakon toga smo probali sa još nekoliko sportova, kad i tamo opet ista stvar. I šta sad?
E tu se onda zapitam i ja, kao i ti što će im to jer kako i sama kažeš njima je najpotrebnija samo igra, igra, i opet...igra
PS. Ma još nešto mene više brine a to je ona rečenica “Ako ne završiš fakultet, vidjet ćeš kakav će ti život biti!“ na žalost ne pije više vode! Dijete se malo okrene oko sebe, pogleda nas, pa onda svu tu ekipu okolo i zaključi! Jebeš fakultet!
15.01.2009. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
Rib@rnica
da, djeca rastu prebrzo za moj ukus, stalno mi se čini da nisam stigla dovoljno uživati u majčinstvu...
I da, ja sam Smijeh je tražila :)
Gologuzan
malko sjetna, da, ali to samo da zamažem oči ovima koji misle da san kronično neozbijna..:)))
Tako je, mi smo furali vani poslije škole, i igrali se, a danas..ne znam, ta djeca su preopterećena i preozbiljna, i presavršena, ako kužiš što želim reći...
15.01.2009. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(Ne)pristojne erotske priče
A-ha! To je nova adresa, a ja klikam na "isponova.blog.hr"...no dobro, važno da ima postova i sadržaja...hm, djeca - moj mali je još mali, ali sam i previše svjesna činjenice da će uskoro i vrtić proći, pa i škola, i sve se češće uhvatim u razmišljanju da ga previše vremena pokušavam negdje usmjeriti, da mu dosađujem, da mu branim ovo ili ono, umjesto toga bi mi bilo bolje da jednostavno što više budem s njim - pa makar slagala vlakiće i legiće - uvijek dođe vrijeme kada roditelji povlače svoju djecu za rukav, kao što su ta ista djeca radila prije nekih pet, deset ili petnaest godina...no da, sretno s novim blogom...jel to sad fresh ili si prenijela cool status?
15.01.2009. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gologuzan
Ma meni se nekad čini da su u stvari skroz sjebani!
15.01.2009. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
...ae prebrzo to nekako sve ide....moj bude 8 sati u jaslicama, ja toliko na poslu.....kad dodjemo doma imamo cca 3 sata za druženje uključujući i vrijeme za spremit nešto za pojest i onda junior ide u krevet i tako pet dana u tjednu...više je s tetama u jaslicama nego sa mnom i svako toliko me to zeru pogodi u dušu...eno ga sad je 2,5 godine i sve se manje dade mazit...postaje dječak jelte....tako da je i mene straj uopće se javljat na telefon kad zazvoni :) ...moglo bi se zbilja dogodit da se okrenem i već imam nevistu, a da joj nisam uspjela ni sva krvna zrnca prebrojit i provjerit stablo obiteljsko unazad deset koljena bar....moja teža polovina smatra da potencijalnoj nevisti neće bit lako pored mene vake....mislim, ono....kao da je to nešto pretjerano ako misliš da ti sina zaslužuje samo ona koja je dobra, draga, lijepa, zgodna, inteligentna, duhovita, koja će ga volit bar koliko i ja i da su takvi i svi njezini s onog stabla obiteljskog...
15.01.2009. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Cili život pritvorija se u jednu veeelikuuuu trku!
15.01.2009. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
http://www.youtube.com/watch?v=SaLUxeH9dog
15.01.2009. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Peška
eee, draga moja marčelina, ja san ti u sritnon fazi kad mi se svi osmjesi vraćaju. majke mi. sad mi je samo u zadatak da taj i takav osmjeh primjete i neviste. jerbo, ako one ne pripoznaju mater u meni, zađavla mi cili trud. ali - jel'te :-)) - ovo bi bija comm na neki drugi post. anyway.
15.01.2009. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
E, ja taman mislila da san jednog riješila, a ono prirasta me i drugi. :-)))
Osmijeh bi možda bio dovoljan u nekoj konačnici, ali....dođu dani kad ti na osmije h odvrati mrkim pogledom, pa se ti misli šta je bilo krivo.
15.01.2009. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
lipa, jesil ti ovo sve napisala? lijepo, jako. taman za nas blog :))))
15.01.2009. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
filozof
ma obozavan te draga, vidis da stalno sam ti za petama, a ti mi oces nestat bez traga:(...mmm da....
15.01.2009. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
biti nestašan
....kad je na kraju prošle školske godine pročitao stariji klinjo kako ga vidi razrednica, gledala sam malo papir , malo njega...smatrat ću svojim uspjehom ako mi se u životu sa njima ne desi situacija koja će izmamiti rečenicu: tko moji klinci..ma neeee..., u opisnoj ocjeni bilo je upravo ono što me učinilo zadovoljnom kojim je putem krenuo...samo meni to lice je svakodnevno pa ne dolazi do punog sjaja svaki dan....u ovoj rečenici moji klinci ma neee...je ono što nikada od njih nebi očekivali, ja se iz petnih žila trudim sebe pripremiti da se može desiti već sutra...
15.01.2009. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
kako usporiti djecu da rastu?????...a da mi ostanemo kakvi jesmo!
15.01.2009. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sapunerija
I kod mene rastu rastu.
Dobijem jedan, platim dva, rasta mislim.
15.01.2009. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Ma, ka i uvik, čoviku (a ne samo filozofu) daš mislit.
Šćeta ča nemaš ćer, pa sada lipo skupa u lov!
Bilo bi ćićili mićili koliko ti duša hoće.
Uz njenu mladost , a tvoju esperijencu di bi van bija kraj!
15.01.2009. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umorni klavijaturist
.. ovo si lipo napisala, "ukrala" si mi misao :-)
15.01.2009. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...