Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Akuzmata

    Kiparstvo jedva da je umjetnost: stari Kinezi su to dobro razumjeli. Skulptura donekle ima smisla tek kao Duchampov ready-made ili u vidu Giacomettijeve figure koja, sve tanja i tanja, kao da pati od svojevrsne anoreksije koja nije ništa doli ispravno naslućena istina o laži i besmislu kiparstva (sjetimo se kako je Giacometti ostavljao svoje figure nedovršenima, kako ih je uporno stanjivao kroz vrijeme: to je poštenje skulptora, njegovo uzmicanje pred prostorom namjesto bahatog i besmislenog osvajanja istoga).
    S druge strane, drevne skulpture čija je namjena obredna, odnosno magijska, duboko su smislene, nabijene silnom energijom - za razliku od skulptura čija je namjena puko osvajanje prostora / obilježavanje teritorija praznim sjajem estetike (to je estetika: zapišavanje prostora, pače i vremena), a kojih je energija obrnuto propocionalna energiji uloženoj u njihovo stvaranje, dakle u minusu, što će reći da one zapravo crpe energiju - no to je već neka druga priča.

    avatar

    12.01.2009. (14:06)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Jatogene, kako ti nije neugodno pisati rečenice poput "Kiparstvo jedva da je umjetnost: stari Kinezi su to dobro razumjeli." U drugu si već uvalio i Duchampa i Giacomettija. Uspori malo, smejat će ti se ljudi.

    avatar

    12.01.2009. (17:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Liječeni, to je savršeno točna rečenica, uzmeš li u obzir ovaj dio o Kinezima, starim Kinezima.
    U to vrijeme, naime, u Kini je kiparastvo zaista bilo - konačno, a gdje nije, osim u Grčkoj, Rimu i tisuću godina kasnije Italiji? - sasvim nepoznata i neugledna umjetnost.
    Kinezi su od skulptura jedino poznavali lutku za vježbanje dahn-chi saoa, a i to tek u Shao-linu 17. stoljeća, za čarobne Ng Mui.
    Dakle, kad bi pogledali na tu svoju tugu od pozlaćenih zmajeva po olucima i rukohvatima Palača Neba i Zemlje, što su drugo mogli zaključiti nego da je sve to Ni ge si bi!?
    Dakle: dr.Jatogen ima savim pravo kad kaže da su stari Kinezi za (svoje) kiparstvo mislili da je to kurac od ovce, jer, ruku na srce, kurac od ovce je za onodobno kinesko kiparstvo Giacometti.
    Naravno da se načelno ne može govoriti o besmislenosti kiparstva kao umjetnosti, ali, načelno se o umjetnosti uopće ne može govoriti.
    Recimo, ikone...
    Svaki bi srpski kunsthistoričar za ikonu Bogorodice Mlekopitateljice kazao da je remek-djelo. A ti sad uzmi pa vidi, i ako shvatiš u čemu je tu likovni značaj djela, onda si ili iguman, ili Duchamp. Nema tu nikakve principijelnosti, moj Lečeni, pa to ti je.
    Inače, u nastavku svoga ogleda dr.Jatogen ne govori o umjetnosti, nego o fetišu, a umjesto da govori o umjetnosti, spominje estetiku, naravno, sasvim krivo, jer ona je zanost, a ne praksa, pa je sasvim jasno da ne može biti govora o nekakvom zapišavanju, bilo prostora, bilo vremena, sasvim svejedno.
    No, ne treba doktora uzeti za ozbiljno, barem ne kao estetičara, ali ga treba shvatiti krajnje ozbiljno kao umjetnika, kao performera koji je postulatorno protiv, i pokušava stalno iznova šokirati općinstvo: sad tvrdnjom da kiparstvo jedva da je umjetnost, sad osporavanjem tvojeg pjesničkog umijeća, i tako, od zgode do zgode.
    Ja ne kužim kako to tebi nije zabavno?
    Pa Jatogen se strašno zabavlja. On uopće ne misli to što govori, nego se smije kad ga se uzme zdravo za gotovo i o njegovim stavovima raspravlja baš kao da su kazani s bilo kakvom istinoljubivošću.

    Dakle, kad se uzme u obzir onodobna kineska kiparska praksa, jasno da su s punim pravom Kinezi mislili da je kiparstvo naked gun.
    A konačno, osim u Grčkoj Skopasa, Praksitela i Lizipa, ponešto u Rimu, i tisućljeće kasnije u Italiji Michelangela i Berninija, gdje je to kiparstvo ikada postojalo?
    Nemojte me dečki..., ja jesam koncilijantan, ekumenski raspoložen i to, ali to ne znači da me treba jebat - pa nitko nije znao napravit ljudsku figuru izvan Grčke i Italije, a ne da je to problem umjetničkog htijenja! To su naknadne gluposti, njemačkih estetičara, tj. austrijskih.
    Pa nemojte ljudi...

    avatar

    12.01.2009. (17:59)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    Nemam pojma jeli umjetnost i da li je uopće skulptura, ali meni je baš dobra ona Kožarićeva zlatna kegla u Bogovićevoj. Prizemljeno li vam sunce ljubim. Baš je fino, onak, okrugla....

    avatar

    12.01.2009. (18:18)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Nemanjo, ne znam je li ti poznato da ja izrađijem skulpture od drva, otpadaka i dečjih igračaka. Izradit ću ti jednu a zao mi je sto sam vecinu kolekcije od deset radova razdelio. Ostao mi je samo Sef galaksije, okačen o strop u dnevnoj sobi i Krevet Michaela Jacksona, koji skrivam u ormaru pred sinom cije igracke kradem.

    avatar

    12.01.2009. (18:19)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Koliko su stari Kinezi bili nezadovoljni svjetskopovijesnom nedoraslošću svoje skulpture svjedoči i slučaj već prvog kineskog Cara, Qin Shi Huanga, koji je, kao što je to sad već općepoznato, cjelokupnu onodobnu terakota-produkciju zakopao kod Xi'ana, 210. godine prije Krista, bijesan k'o pas i ljut k'o ris na svoje kipare. To je upravo vrijeme Drugog Punskog rata, tj. početka klasične rimske skulpture, i pljačke Sirakuze 212. godine, kad sa Sicilije većina helenističkog kiparskog nasljeđa biva odnesena u Rim. Usporedimo sada vojnike od terakote i terakotu iz Riminija: čovjek bi komotno mogao uzeti žarač pa po vojnicima zvizzzz-zvizzz, da vas više ne vidim, ajajajaj, gdje su nam oči bile, gdje smo bili, nigdje, šta smo radili, ništa!
    O Grčkoj skulpturi ne želim ni govoriti, jer to je svetogrđe, drndati o bilo čemu pored Praksitelove Afrodite ili Lizipovog Hermesa.
    Tisuć ljeta kasnije, evo nas kod onog genija Desideria da Settignana! I što sad kazati, osim možda samo: Zvezda, Zvezda!

    avatar

    12.01.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja sam također, Lečeni, skulptor. Radim dvije vrste skulptura, već desetljećima. Moj je modus operadni neobično prost, mislim doslovno: jebem mater ljudima pa ostanu ili a) k'o zaleđeni, ili b) k'o ukopani. Te dvije vrste ljudskih skulptura bliže me drevnom kineskom kiparstvu, jer je i za vojsku od terakote kazano da su to stvarni vojnici zakopani s Carem da ga štite i u smrti; također, rijieč je dakle o funeralnoj umjetnosti, ali o tome sada nemam vremena više govoriti, jer moram ići večerati. Za večeru je brujet od trlje od kamena, što se sretno podudara s temom. Razmišljat ću o tome dok budem mirno i dostojanstveno blagovao, bogu hvala!

    avatar

    12.01.2009. (18:44)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Postoji još jedan veliki hrvatski kipar, znan kao Markiz, koji vaja po Patologiji, a način mu se da opisati kao starodrevno nabijanje na kurac, od čega ljudima trenutačno dođe da se ukoče i tako ostanu neko vreme, k'o statue. Je li to ready-made, mislim, je l' se prizna pod kiparstvo, ne znam?!

    avatar

    12.01.2009. (18:56)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Najveći hrvatski kipar je Joža Manolić.

    avatar

    12.01.2009. (19:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    O, kako je 2009. godina dobro počela! Kakva misao! Bože, Lečeni, ti si zaista pesnik!
    Hrvatska historiografija samo je fus-nota Ripleyeve rubrike Verovali ili ne u, simptomatično, Politikinom zabavniku: kod nas se sva ta armija podzemljara, cijela ta četveroredna htonska vojska naziva vajarskim delom Prirode!
    Tako da bi autorstvo bilo teško dakazati, a postavlja se opravdano pitanje: Zašto i kome?

    avatar

    12.01.2009. (19:21)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Liječeni, da usporim ne bih li izbjegao da mi se ljudi smiju? E, to bi zaista bilo smiješno. Uostalom, stari Kinezi, Duchamp i Giacometti stanu svi zajedno u pola treptaja oka.
    Kiparstvo o kakvom govori Heidegger, kiparstvo kakvom se divi Nemanja, jest ideološki proizvod: riječ je, ponavljam, o osvajanju prostora, o označavanju teritorija, o tragovima destrukcije, o estetici koja nije drugo doli metoda ovladavanja, vlasti. Vlasti nad prirodom, vlasti nad ljudima. Sjetimo se: Grčka, Rim. Nuff said.
    Što se tiče fetiša i umjetnosti: estetika škodi umjetnosti, ona je ideološka, destruktivna, bezvrijedna. Fetiš je, s druge strane, izraz čiste, neposredne želje. Reći ćete da sam barbarin, ali ja nalazim neusporedivo više umjetnosti u jednome dogu kipiću, nego u Michelangelovom Davidu.
    Ovdje suprotstavljam ženski princip muškome, maštam o tome da ženski princip ojača i da se ta dva principa stope u jedan, viši princip, te sam utoliko i te kako principijelan.
    Što se tiče Kineza i njihovog pogleda na kiparstvo: riječ je o stavu proisteklom iz potrage za neposrednošću iskustva: kiparstvo iziskuje rad, trud, znoj, njegov je rezultat posredan itd.
    Ostaviti trag: kakva destruktivna preokupacija.
    Rim je pao, Rim pada, Rim će pasti.
    P.S. Što se tiče mene kao "performera koji je postulatorno protiv, i pokušava stalno iznova šokirati općinstvo": zabavlja me to što velite, baš kao što vas zabavljaju moji "performansi". Molim vas lijepo: ako sam počesto protiv nečega, znači li to i da sam "postulatorno protiv"?
    I ako baš hoćete, evo: kiparstvo tu i tamo jest umjetnost, Liječeni povremeno jest pjesnik. Pjesnik je kad mu pjesma uroni u šumu (ili šuma u pjesmu); nije pjesnik kad iz iste te pjesme zasmrde žute nike patike.
    Dozvolite mi samo još da dodam da malo što može narušiti magijsku struju koja je pjesma kao nike patike.

    avatar

    12.01.2009. (23:44)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Zen pitanje za izlazak iz teme: zašto u hrvatskom kiparstvu nema ženskih figura vitkih nogu?
    Nego ovako: da nema toga čovjeka, Hrvati se ne bi imali gdje moliti i gdje pokapati. Izgradio je, što se kaže, pola Zagreba. Osnovao je Obrtnu i Građevinsku školu, a projektirao je dakako i zgradu za njih. Iz obrtne škole razvila se Škola za primijenjenu umjetnost. Iz graditeljske škole izrastao je Arhitektonski fakultet. Te su njegove škole, u doba s kraja 19. stoljeća, uzimale djecu siromašnih, davale im knjige, i kruh i poslije stipendije za inozemstvo. Tako je, primjerice, startao Viktor Kovačić. Zagreb je u to doba bio glavni grad s najvišim natalitetom u Europi, i ocijenjen kao metropola u kojoj se najbolje živi. Gradilo se na sve strane, ali precizno, urbanistički skladno, što je uvelike bila i njegova zasluga te zasluga njegovog kompića Isidora Kršnjavog. Naš junak ne samo da je projektirao i podigao mirogojske arkade nego je nakon potresa podigao i zagrebačku katedralu. Podigao je, primjerice, i onaj nekadašnji kemijski laboratorij na Štrossu ili Muzej za umjetnost i obrt. Osnovao je Društvo umjetnosti 1878. Radio je, nadalje, posvud po Hrvatskoj, primjerice na đakovačkoj katedrali. Četrdeset godina projektirao je i gradio po Hrvatskoj. Nije crtao samo zidove nego do u svaki detalj, namještaj, kvake, rukohvate. I sve to nije bilo dosta da ga cijenjeni hrvatski veleumovi , udružene snage Leksikografskog zavoda i Školske knjige, uvrste u glasoviti Hrvatski leksikon, čiji je monumentalni prvi svezak izdan u Zagrebu 1996., a u nakladi Naklade leksikon, s više od dvadeset redaka. Ovaj propust ide, na žalost, ponjaprije na dušu glavnog urednika toga leksikona, našeg dragog Antuna Vujića, koji je primjerice to uredio tako da primjerice onaj blesavi Ljudevit Gaj dobije punih 120 redaka. Zašto, o zašto, pitam našeg cijenjenog doktora?

    avatar

    13.01.2009. (00:22)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Zato, o zato, o Liječeni, što se uzdate u Državu, oh Državu, a to je grijeh, veliki grijeh!

    avatar

    13.01.2009. (00:30)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Budući da nisam zen majstor, jebeš izlazak iz teme...
    E moj Jatogenu, doktore, pa ti se još nisi odmaknuo dalje od početka. Ti dakle misliš da nike patike ne spadaju u šumu i ne mogu ja da baš u njima kročim šumom a i pustinjom. Imam ih i sad u gepeku. Poznaju ih i oni s kojima sam igrao nogomet. Proizvodile su masnice i trpjele udarce. Ti misliš da se pjesnik malo može biti a malo ne. I opet si, bleso, pomiješao umjetnost s estetikom. Koliko bi se tih patika tek preplašio da ti ih pošaljem poštom.? Sjedi, nedovoljan.

    avatar

    13.01.2009. (00:36)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Vidite dottore kako se varate: kažete da je kiparstvo posredovano radom (što samo po sebi nije nikakv prigovor umjetnosti, jer je umjetnost uvijek nasljedovanje samodjelatne biti prirode ljudskim stvaralaštvom) te da stoga - jer nije neposredno - nije trenutna impresija, izravan uvid u bit itd....
    Odmah da otklonimo taj prigovor, sve, velim, i kad bi stajao: pa zar nije upravo Michelangelo kazao onaj slavni dictum o oslobađanju skulpture iz kamena? Ako je dakle Michelangelo intuirao Davida u bloku kamena, a klesanje shvaćao tek kao otklanjanje sušvišnih naslaga s već nazrijete skulpture, onda upravo njega ne bi pogađao vaš prigovor, već bi Michelangelo imao biti pravi uzor onoga što vi držite uzoritim kiparstvom i umjetnošću uopće.
    Možete li nam, molim vas, dottore objasniti gdje vi točno, u kojem djelu Laokontove grupe vidite destrukciju, gdje ideološki proizvod, a gdje označavanje teritorija? O mitologiji pristajem govoriti, ali o ideologiji...hah, kad bismo precizno razložili taj ideo-logos, tko zna gdje bismo se susreli, dottore, komplicirano je to, pri shvaćanju umjetnosti kao sjaja ideje u osjetilnome.
    Što se fetiša tiče, ja znam da postoji stanovita čar u držanju u rukama Muramasine katane, kad se zna da njegovi mačevi nikada nisu napuštali tok a da ne proliju krv, znam da bi ponekom zadrhtale ruke pri baratanju autentičnim špilom Tarota koji je dizajnirala Lady Frieda Harris, ali ta su zadovoljstva i ta podrhtavanja istovjetna onima koje pri snifanju tenagerskih gaćica osjeća svaki čestiti pervertit: fetiš je to, izraz čiste, neposredne želje.
    Ostaviti trag, navlastita je ljudska preokupacija od Altamire i Lascauxa pa do dana današnjeg: to nije destruktivna preokupacija, nego autentična ljudska želja za uspomenjavanjem, a ako se baš hoće, i za transcendencijom: za nadilaženjem vlastitog ljudskog ograničenja. Samo zlurad pogled u tragu vidi zapišanu unutrašnju stranu vrata javnoga wc-a, s izgrebanim natpisom: I ovdje sam piš'o!
    Ja uopće ne tvrdim da ste vi postulatorno protiv jer ste počesto protiv nečega, nego tvrdim da ste vi postulatorno protiv naprosto stoga jer ste takva priroda, po habitusu ste načelno oporbenjak. Recimo, vi i sami znadete da je skulptura veličanstvena umjetnost, ali...ne da vama vrag mira!
    Na kraju, u vrijeme kad su naši zapadnjački gradovi neon, beton, plastika, a na zidu swastika, teško je izbjeći patetiku nike patike.
    Meni je pak izrazito drago da ste opet tu.
    I, da...još jednom: sve moje čestitke i dobre želje, znate već na čemu i zašto.

    avatar

    13.01.2009. (00:38)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    I ja bih volio imati dogu kipić i zaista mora biti fascinantno držati ga u ruci ili ga gledati na dva, tri decimetra razdaljine i osjećati njegovu blizinu, pa i moć, priznat ću, ali, dobri moj dottore, teško da ima pet stvari na ovom šarenom svijetu izrađenih ljudskom rukom vrednijih od Michelangelovog Davida.

    avatar

    13.01.2009. (00:40)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Druže Jatogenu, nemoj se ljutiti što sam te nazvao bleso, to je tako samo sad, u dijalogu. Nisam se, pobogu, obratio tebi nego Antunu Vujiću. On je, naime, kao što bi rekao drug Aristotel, stvarno ako ne i i zbilja doktor.

    avatar

    13.01.2009. (00:42)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Nemanja, hvala na čestitkama i dobrim željama, a napose na dobrodošlici.
    Uistinu: znadem ja da je skulptura veličanstvena umjetnost, ali upravo tu majestetičnost i ne prihvaćam: to je osvajanje, to je poziv na štovanje, tome se protivim.
    Zagovaram slabljenje muškog nauštrb ženskog principa. Vrijeme je.
    Liječeni, zašto bih se ljutio? Ta, ja jesam prilično blesav, a osim toga uistinu nisam nikakav doktor - osim, naravno, doktor Jatogen, i to prema jatrogen, odnosno iatrogen, kao u "jatrogeni poremećaj", to jest poremećaj uzrokovan liječenjem. Eto, u imenu imamo nešto zajedničko. Živio Konsenzus, živjela Partija.

    avatar

    13.01.2009. (01:04)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, i ja sam pobornik ženskog pokreta, naročito ako je ritmičan. Ako mislimo na isto, u principu nemam ništa suprotivu ženskom načelu.
    Lečeni, sad kad je i dr.Jatogen, poremećen od lečenja sa nama, možda bi mogli objaviti i predstaviti i novu knjigu pesama, Gospodar Karlovca?

    avatar

    13.01.2009. (02:37)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Mogli bismo, Nemanjo. Ali, pomalo, hladno je vreme.

    avatar

    13.01.2009. (03:33)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Jel' to ona tvrdo ukoričena knjiga, otporna na zub vremena?
    Nego, ozbiljno: držim da je Michelangelov dictum o oslobađanju skulpture iz kamena tek loš alibi za silnu aroganciju. Promislite samo: kamen biva otrgnut iz svog prirodnog okruženja ne bi li umjetnik iz njega oslobodio, pače osvojio, jednog golog ljepotana - kakav trijumf, kakvo viteštvo! Noblesse oblige, rekli bismo.
    Ne, nema tu ni govora o uklanjanju suvišnog: to je čisto nametanje uzora. Teško mi je probavljiv taj slavohlepni, osvajački, pobjednički mentalitet.

    avatar

    13.01.2009. (10:05)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Dottore, ovo vam je do dana današnjeg najtanušnija argumentacija...zapravo - strava!
    Otrgnut kamen iz svog prirodnog okruženja, velite! Pa što tek onda kazati za piramide? A hramove Grčke i Rima ili vaš ženski, kineski zid? Što ćemo onda s katedralama, romaničkim i gotičkim podjednako? Da rušimo, majstore, ha?
    Sve što je od kamena i slavi uzvišeno - satrti. Sve kipove - demontirati. Vrlo jednostavno.

    avatar

    13.01.2009. (13:08)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Nemanja, podmećete mi: dakako da se ništa od toga ne treba rušiti (to nigdje nisam rekao, čak ni dao naslutiti), ali ni pretjerano slaviti. Dakle, ono što ja zagovaram nije destrukcija, nego promjena perspektive.

    avatar

    13.01.2009. (16:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Prevrednovanje svih vrijednosti? Jer, kako drukčije? Ta sve što nam je ostalo sačuvano, uglavnom je kamen otrgnut iz svog prirodnog okruženja: Kineski zid i Giza, Penteon i Partenon, Notre Dame i Chartres, i Gal na umoru i Nika Samotračka, i ekstaza Tereze Avilske i čudesna nježnost Desideria da Settignana...i tako uglavnom sve do neona, betona i plastike... i željeza, da, u ovo željezno doba, dragi moj amice, usred ove kali-yuge.
    Naravno da nam treba promijena perspektive, ali ne takva u kojoj bi iščeznula ta veličanstvena djela, ili njihova uzvišenost, kazali bi vi, a ja jednostavno kažem: ljepota.

    avatar

    13.01.2009. (16:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...