Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Akuzmata

    Čovjek je proturječno biće - ne trebaju nam "veliki pisci" da bi nam to bilo jasno.
    Iščuđavanja kojekakvih akademika nad proturječjem u Poetici (koje to zapravo i nije, kao što ću pokušati objasniti) plod su zakržljalosti njihove percepcije, ili pak kakva opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
    Aristotel veli da je nesretan završetak tragedije ispravan završetak, ali to ne implicira da je sretan završetak neispravan: postoji više ispravnih rješenja. Stoga on ne proturječi samome sebi kad u četrnaestom poglavlju kaže da da je sretan završetak najbolji za tragediju.
    Aristotelova proturječja leže drugdje.

    avatar

    10.01.2009. (02:16)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Molim te, Nemanjo, da prebaciš u tekst sljedeći pasus, koji sam zabunom ispustio prepisujući ovaj miniesej na Vaseljenu. Dolazi u tekstu na mjestu koje ćeš sam pretpostaviti, a ako ti se ne da zajebavati sa mnom, naprosto ga pukni u post scriptum.
    "Pažljiviji čitatelj svakako nije propustio uočiti da je Aristotel primjere sretnih završetaka isto uzeo od Euripida. Kresfont i Ifigenija njegove su drame a autor Hele je nepoznat. Međutim, siže iz mita o njoj nalazi se u Euripidovoj drami Antiopa, u kojoj "radi" identičan mehanizam prepoznavanja u zadnji čas. Stoga neki prevoditelji, kako navodi Dukat, umjesto Hele stavljaju upravo Antiopu."

    avatar

    10.01.2009. (03:22)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    U duhu Antike i Antartike, vježbam postmoderno doba, u kojem neće biti struje. Zato ovakve kratke tekstove, a za koje očekujem da budu ozbiljni, pišem rukom.

    avatar

    10.01.2009. (03:26)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zanimljiva je ova naša civilizacija: cijela se Europa grije ruskim plinom! Ne znam kolike su zalihe toga plina, ali, pretpostvimo da ga za stoljeće, dva iscrpimo i da zaista ogreznemo u barbarstvo budući da od izuma čekrka do dana današnjega jedva da je išta novoga pod suncem iznađeno: za razliku od pobornika teorija zavjere koji umirujućim tonom podrazumijevaju već patentirane alternativne izvore energije, ja mislim da nakon vatre nismo izumili ama baš ništa što bi je nadomjestilo i barem nas zericu ogrijalo - jasno, ako izuzmemo Bénédictine, o čemu valja kazati par riječi:

    "Prvi pouzdani zapisi o dobivanju alkohola i proizvodnji alkoholnih destilata bili su poz­nati u Europi tek oko 1150. godine, kada je magistar Salernus (umro 1169.) opisao postupak dobivanja “goruće vode” (aqua ardens) nekim oblikom destilacije vina, te­me­ljem znatno starijih iskustava arapskih alkemičara.

    Biskupu Arnoldu Magnusu (1193.-1280.) dugujemo vrlo stare zapise o tehničkom napretku na području onovremene destilacije, a glasovitom katalonskom liječniku Arnoldu iz Villanove (1238.-1311.) iscrpne zapise o ljekovitim svojstvima vina, aromatiziranih vina i drugih “alkoholnih pripravaka”, koji su u 15. i kasnijim stoljećima (Liber de Arte Destilando oko 1500.) prevedeni na njemački jezik i poznati i u našim krajevima.

    Suvremena kretanja prema “prirodnom liječenju” postupno rehabilitiraju vinske tonike i “ljekovita vina” (naglasak na lijeku a ne alkoholu!). Duga je tradicija proizvodnje i kvaliteta “samostanskih tonika” ili samostanskih likera, kao što su, primjerice, imenom i tajnom zaštićeni svjetski poznati francuski benediktin (bénédictine) i šartrez (chartreuse).
    Bénédictine (benediktin) je glasoviti francuski “samostanski” liker koji se po postupku brata Bernarda Vincellija proizvodi u benediktinskom samostanu Fécamp na obali La Mancha od 1519. godine kao poboljšana verzija starijeg i složenijeg likera chartreuse (šartrez).

    Chartreuse se proizvodi po strogo tajnom i dobro čuvanom postupku iz oko 130 razlitih alpskih trava i začina od 1735. godine u kartuzijanskom samostanu nedaleko od Grenobla u francuskim Alpama. U prošlosti su se obim likerima, pored osebujunog i vrlo cijenjenog okusa i mirisa, pripisivala gotovo univerzalna ljekovita svojstva u liječenju mnogih bolesti od probavnih smetnji do kuge. Danas su uzor ili model različitih biljnih likera koji tradicionalno i uspješno proizvode diljem Europe."

    Što se tiče hepiendinga, budimo ozbilji, drugovi, pa svaki je čovjek uvijek na gubitku.

    Evo, u EPH imaju sve, samo da nemaju ptičjeg mleka, pa, kako priča Lečeni, nema plina!
    I o kakvom mi to hapiendningu onda pričamo?
    Džaba bilo konja vranih, po XVI arodismanu razigranih, kada nemaš plina koji greje!

    avatar

    10.01.2009. (13:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Podsjetila me prijateljica na jednu lepršavu, a opet savršeno točnu opasku Oscara Wildea da je Amerika iz barbarstva prešla u dekadenciju posve zaobišavši razdoblje civilizacije. Očito, svijet je posve amerikaniziran: pogledajmo samo našu današnju situaciju i ovu raspravu: u bazi barbarstvo bez plina, a u nadgradnji dekadentna raspra o Pliniju (ili Aristotelu, svejedno).

    avatar

    10.01.2009. (13:17)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Točno, peć od šamotne opeke trajniji je izum od laptopa. A knjige što ih tiskaju u Profilu raspast će se za koje desetljeće. Pisanje rukom krijepi običan duh. Tastatura pak krijepi samo najumnije, kojima je ruka ipak prespora. Meni doista, u perspektivi, nije potrebna. Tastatura, ne ruka.

    avatar

    10.01.2009. (14:05)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..meni je najglavnije da se Liječeni ne nasuče.

    avatar

    10.01.2009. (16:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da se ne nasuče brkova.

    avatar

    10.01.2009. (16:04)    -   -   -   -  

  • cveba

    P.S. joj što mi je krasno imati ove š đ č dž etc.

    avatar

    10.01.2009. (16:05)    -   -   -   -  

  • lijecenikatolik

    Već nekih pet časova čitam Vaseljenu. Prosto je neverovatno koliko je raznovrsna. Prosto je neverovatno koliko je proročanska. Nego, dosetio sam se: počeću da komentarišem na starim postovima. Prosto me vuče.

    avatar

    11.01.2009. (04:07)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    To je odlična metoda: komentirati na starim postovima! Recimo, ako bi sada poželio komentirati post od 5. rujna ove godine, već zbog fus-note, koja bi tim komentarom još jednom potvrdila svoj profetski karakter, doživjeli bismo pravo provigjenie; pogledaj:

    * Ovaj post jedan je od klasičnih primjera onoga što Vaseljena donosi kao vlastiti obol i prinos povijesti bloga, pismenosti u Hrvata i demokratizaciji Regije: post je impersonalni zapis nastao interakcijom manje-više ravnopravnih sudionika javne diskusije na blogu - štoviše, ta diskusija jest ovaj blog. Da stvar bude zanimljivija, razine se te rasprave, kao i teksta, vrtoglavo umnažaju: Bablova priča involvira i komentare s Vaseljene, dok Vaseljena preuzima Bablovu priču kao motiv i povod novoj spirali disputa! Razgovori Lečenog, Šarlija, Odmak i Nemanje, npr., nisu tek komentari na blogu, nego su integralni dio nove cjeline koja može biti samodostatan, samostalan post: tekst čiji je autor svaki pojedini čitatelj! Jasno - tekst je palimpsest. O čitatelju kao izvoru teksta na Vaseljeni sam pisao ne jednom, pa i ovako: Riječ je o tome da umnažanje narativnih instanci, kao i prekid toga niza ili njegova infinitezimalnost, postaju alegorijom jedne druge ideje: one o čitatelju kao konačnom izvoru teksta! Umnažanje pripovjednih instanci i nemogućnost dopiranja do prateksta znači tek jedno: izvor nije izvan čitatelja, u fizičkom svijetu, nego je u čitatelju: izvor je 'priče' u čitatelju, jer u 'priči' pronalazimo samo ono što jesmo, tj. ono smo što čitamo! Izvor neke 'priče', pratekst, nije u svijetu, nego u nama: mi se u priči prepoznajemo, kroz priču spoznajemo, u njoj vidimo (samo) ono što u nju stavljamo/učitavamo! Izvor nije pisac, nego čitatelj! Odatle sve više suradnika Vaseljene: samo posljednjih mjesec-dva na njoj su svoje tekstove objavili pandit i novinar Denis Kuljiš, bivši ministar kulture i enciklopedist Antun Vujić, pjesnik i kazališni kritik Tomislav Čadež, redatelj i glumac Filip Šovagović, filozof i prevoditelj Mario Kopić, te sada nakladnik i publicist Nenad Popović, jer je sve očitije da se, kao što Popovićev tekst savršeno naliježe na Bančevu priču o Titu u Stambolu i Bablovu o Krajačićevom bazenu, sve više naracija sasvim logično uklapa u vaseljenski diskurs. Vaseljena se čita jer je čitatelji pišu! Nemanja je u punom smislu riječi Deus Absconditus: odsutni bog Vaseljene. O tome Nemanja, Car Vaseljenski i Ktitor Kosmosa, ima punu svijest; nedavno će na Patologiji tako nadahnuto zapisati:

    Istine o kojima pričaš, vjerojatno to znaš, razlikovao je već Siger od Brabanta, doduše i Ibn Rušd: istine uma i istine vjere. No, preskočimo to, to je srednjoškolska lekcija: a što ako je o Bogu moguće govoriti recimo ovako "Ne postoji nepostojanje Boga", dakle atributima negativne teologije?
    S tim u vezi i druga je tvoja pomisao: ...u suprotnom slučaju Njega nema (kao Takvog) i ja bih bogohulio kad bih tvrdio išta drugo.
    A što ako sam ja prisutan kao odsutan, kao Deus Absconditus? Ili bi bolje pristajalo Deus otiosus?

    NEMANJA 27.08.2008. 17:22

    ** Cijeli taj proces nije nimalo slučajan, dapače, davno je osmišljen, duboko je promišljen, zabilježen je u Manifestu Patoblogije, i kao tekst objavljen (na) Vaseljeni; da podsjetim na genezu ovog prosedea:

    Ja prihvatam Nemanjin izazov, ovde ću da pišem roman. Vi, bre, Izgnaniče i Markiže, jeste se prvi dosetili da pišete roman uđuture, no Nemanja se prvi dosetio da zajebe vlastiti blog i da deluje isključivo u komentarima.

    Lečenikatolik, 24.12.2006. (17:12)

    Zaista se ovde ne bih volio praviti važan, niti mi je do bilo kakve paunerije, jer vidiš i sam da sve i sva komentiram, ali jedno nikako ne: onu upravo tvoju opasku o mojoj blogerskoj inovaciji, ali, ako ipak smijem primjetiti: Nemanja: mit ili činjenica? blog je koji je nastao iz svijesti o toj interakciji autora i vlastitih komentatora, autora kao tek jednog od komentatora vlastitog teksta/bloga. Na Vaseljeni je i vizualno sam TEKST BLOGA identičan TEKSTU KOMENTARA. Ujedno, to je i stanoviti pomak u demokratizaciji samoga bloga: Joi Ito će kazati: "Čini mi se da se bližimo trenutku u kojem će blogovi postati odgovorna komponenta globalne konverzacije i da je savršen tajming za suradnju njih i medija. Nekoliko bitnih stvari u blogovima dolazi do izražaja, ne samo autorska prava, već i njihova uloga u demokraciji i slobodi govora. Postoje mnoge vrste blogova, doduše većina ih je dnevničkog tipa. Usprkos tome, čini mi se da je njihova važnost u dokazivanju ideje amaterske revolucije o kojoj smo ranije govorili, neprocjenjiva. Baš kao i druge stvari koje osiguravaju «glas», blogovi su ključni nosioci demokracije u 21. stoljeću."

    Nemanja, 03.01.2007. (09:02)

    avatar

    11.01.2009. (04:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...