Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • triesduja

    Sve najbolje
    uz more uspjeha ogrnutog valom ljubavi, srece, zdravlja i veselja
    u 2009. od srca ti želim!

    Za Novu godinu poklanjam isčitavanje nekoliko ulomaka iz TRIESDUJE - na mom blogu :)

    avatar

    04.01.2009. (21:50)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    To ne znači da ovdje treba sve ostaviti. :P
    Čisto da znaš, na pravom si putu da potpadneš pod utjecaj nekog nazovikarizmatika. Ne nužno kadijin. Traži dalje zanimacije. Ima tu enigmatike, kućne kemije, ekstremnih sportova, skupljanja koječega, amaterske biologije, putopisanja (koje ti dosta dobro ide), anarhističkih diverzija, fotografije i čegaliveć.
    Jesi li već vidjela film Klub boraca? :D

    avatar

    04.01.2009. (22:19)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ne znam kojom si se ti povijesti bavila,
    ali očito je da si malo pomješala lončiće,
    ubijanje djece ovoga trenutka nema nikakve veze
    sa povijesti,ali ako već govoriš o povijesti trebala bi
    znati da tkzv. balfourova "deklaracija" nije nikakva deklaracija već
    obično pismo Balfoura,tadašnjeg ministra vanjskih poslova
    velike britanije.U pismu se obraća jednom od Rothschilda i
    ovlaš mu spominje kako bi se židovi mogli naseliti u Palestinu.
    Vidi u knjizi :"Stoljeće rata" W. Engdahla

    Poslije su to pismo proglasili kak' ti nekakvom deklaracijom.
    Običan teroristički čin okupiranja tuđeg teritorija,službeno su
    proglasili legalnim.

    a kako su cionisti istjerali britance iz Palestine 1948. ?
    terorističkim činovima,nasiljem,bombama i ubijanjem,
    puno prije Hamasa i Arapa samoubojica

    sva je priča uzaludna dok se ubijaju djeca,a zna se ko ih ubija,
    osim toga kad pogledaš tko je na strani izreale george bush i
    dick cheney,stvari su još jasnije : (

    probudi se !

    avatar

    05.01.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Zbilja si me zatekla. Ponekad se meni čini tako. Jednostavno ne vidim budućnost i ne nalazim veliki smisao. Iako sam si nabacila turbo tempo. Onda se sjetim da sam najvažnije odlično odradila: djecu, i da se više i ne trebam uspinjati, već samo prepustiti. Božjoj volji i svakom novom danu koji pred mene stavi. Uživati u detaljima: odsjaj sunca u kosi moje kćeri, miris kokosa i ružmarina iznad upaljene svjećice pod mirisnim uljem, reski miris mora i soli na balkonu u hladno i vjetrovito popodne, nepročitana knjiga (ah, koliko li ih još ima), neposlušana klasika (ah, koliko li je još ima)...e, a još one stvari, koje čekaju iz djetinjstva, neoslikana ulja na platnu, nenaučeni esperanto, nenaučeni bridž, nenaučeni šah.....neizvožena bicikla....Uffff a čeka me i nepoloženi ispit iz psihologije....e, uvalila sam se "pod stare dane" u učenje i tko mi je kriv. Potpuno novo područje, izazov. A ja gotovo posustala. No idem učiti. Za to vrijeme ti razmisli o onome što nikad do sad nisi radila, pa otkrij neki potpuno novi svijet! Koliko li ima nepoznatih svjetova oko nas, koji čekaju biti otkriveni od ljudi koji imaju dragocjenog vremena! Vrijeme je oskudno, a ti ga imaš! Vjerojatno postoji neki razlog, za sada nedokučiv. Pričekaj pa ćeš otkriti što je to. Pusa.

    avatar

    05.01.2009. (13:55)    -   -   -   -  

  • borgman

    iako te takvo raspoloženje jako dugo drži, a od kave bježiš kao vrag od tamjana, ja sam uporan pa te još zovem :-) (znaš one Borgove, kao polustrojevi su stvarno neumorni... pogotovo kada nemaju razmišljati o svojim pokretima)... čak, i kada bih te uspio natjerati da posjetiš moje zanimljivo nedjeljno društvo (u kojemu ima često stranaca, prijatelja)... e neki bi te natjerali da se osjetiš živom :-)

    avatar

    05.01.2009. (17:19)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    uh, malo me ovo malo zateklo, pogotovo jer si to izrekla pred covjekom koji je pio mozda upravo iz tog istog razloga..... smatram da je moguce da te podigne neki novi cilj, nesto novo i dobro ti napuni srce...cak i ovakve partije karata...pomaganje drugima. jos na ovom svijetu.

    avatar

    05.01.2009. (21:28)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Sve su to raspoloženja. I za sva ta raspoloženja postoje neki uzroci, poticaji, kako god to nazvali. Ali možemo ih otkriti, otkloniti, promijeniti...nešto uvijek možemo, tako da i na taj način - opet nešto učimo, uvijek imamo još nešto za učenje. ;-)

    avatar

    05.01.2009. (21:59)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    često pišeš u terminima tuge, depresije, beznađa, ali uopće te ne vidim kao nesretnu osobu: to su jednostovano životne činjenice s kojima se svatko suočava na svoj način. osnovno je pitanje: tražiš li poboljšanje/rješenje/pomoć ili samo pokazuješ kako se osjećaš? dosada me brine: nikad mi nije dosadno zato što se bojim... mnogih stvari

    avatar

    05.01.2009. (22:09)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    u jednu ruku imaš pravo, al' u drugu ruku !?!?
    ja ne odlazim dok ne pogledam sve filmove koji me zanimaju,
    a ima ih fala bogu, samo ih gomilam ....
    da sad odem u penziju gledo bi ih barem još 5 godina , svaki dan po 2 ....
    a knjiga !?!?
    upravo sam otkrio Flannery O' Connor, fantastično nešto, obuzela me skroz,
    pa sad preskačem sve što sam započeo i čitam samo nju....
    a glazba !?!?
    koncerti !?!?
    ne mogu si priuštiti da odem prije 80-desete, a i to će mi biti malo .....

    avatar

    06.01.2009. (01:12)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Nikako se ne slazem s odlaskom jer osoba tvog obrazovanja i spoznaja trebala bi uociti zabludu u ovom sto si napisala:
    "Kao da me više ništa ne može iznenaditi i nitko me nema više što naučiti."
    U komentaru na moju pjesmu "Samoca" napisala si:
    "Dementori iz Azkabana, koji čovjeku usišu dušu. To radi i samoća iz ove pjesme".
    Ovo smatram velikim komplimentom, ali bilo bi mi drago kad bi procitala i posljednju objavljenu, a jos draze bi mi bilo kad bi ti na lice navukla osmijeh.
    A negdje u arhivi napisana je i "Zivot je dar".

    avatar

    06.01.2009. (01:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo ,
    od svega me najviše zanimaju anarhističkih diverzije, samo sam već bez snage, a i tko će me slušati.
    Svijet ide naprijed. Ne znam koliko je pametniji. Ne zanima me više. Ima još nešto što bih željela doživjeti, a to su putovanja po zvijezdama što već spada u naučnu fantastiku.
    Čovjek mi je previše predvidljiv. Ponekad mi se čini da već čitam misli i rjetke su dobre i lijepe. Previše je mojih dobrih i pametnih poznanika na onoj drugoj strani, a živi su strahovito rezignirani, ili su bezskrupulozni i glume. Njihovi problemui su zauzeli puno moga duha i umorna sam od toga.

    nihonkichigai,
    Ne želim te povrijediti, ali čitala sam i Stoljeće rata" W. Engdahla i još puno drugih knjiga jer jedna nije dovoljna da bi se stvorio sud o nekom događaju.
    Povijest je itekako važna. Židovi su bez domovine bili izrućeni na milost i nemilost svakome tko god je htio. I strašno su ispaštali. Holokaust nije jedino zlo koje su doživjeli.

    Trebali su domovinu da bi preživjeli (jer se tek sa vlastitim teritorijem može stvoriti vojska s kojom se može braniti a i sve ostalo sud itd itd da ne nabrajam)i. Jeli stara postojbina bilo pravo rješenje? Ne znam. Puno je tu igara sa strane Engleza i ostalih.

    Palestinci, pak, su od tada veliki gubitnici i patnici. Strašno je gledati ono što im se u ovom trenu, ali i duže događa. Te nesretne civilne žrtve...Sve je to vrlo teško gledati i zamišljati. I mi smo sami nedavno to prošli i rane su još uvijek preduboke. I tu je u pitanju povijest odnosa na ovim područjima koji će se provlaćiti kroz budućnost.
    Nemoj misliti da sam glupa ili na bilo čijoj strani. Zapravo jesam na strani onih koji u ovom trenu najviše pate, ali zato ne mogu zanemariti činjenice koje su možda okrutne ali praktično nepromljenjlive, a to je da su Židovi tamo na tom teritoriju i da je to jedina domovina koju imaju, i da su Palestinci tamo nepravedno podjeljeni na dva područja i raseljeni po cijelom svijetu i da se grčevito bore za svoju domovinu i živote. Bilo bi najbolje mirno rješenje, ali mržnja je prevelika do slijepila. Sami neće naći nači rješenje.
    A međunarodna zajednica- sve ovisi o raznim interesima i to je ono što je uistinu tužno. To je svijet koji smo mi ljudi od početka čovječanstva stvarali i napravili ga ovakvim kakav jest.

    U povijesti su Židovi bili istjerani iz svoje domovine i 2000 god ispaštali i željeli je natrag. Vidiš koliko je dugo ljudsko pamćenje i želje. U toj istoj povijesti su Palestinci ostali bez domovine i već se 60 godina bore da je povrate.
    A ja sam vrlo budna.

    draga Lion Queen,
    do jučer sam mislila isto. Odjednom sam izgubila volju. Preumorna sam i ne vidim tome kraja. Ne mogu se zaustaviti raditi i uživati u svim interesima koje imam. Volim svoj posao, ali sad kad ga radim pod prisilom jer moram rastužuje me. Imam samo mušku djecu- imamo vrlo dobre odnose, ne tužim se, ali tu su i njihove životne družice i djeca i strašno puno različitih razmišljanja i totalno drugačijih interesa. cijeli sam život ,živeći u velikoj obitelji, bila prisiljena činiti kompromise, raditi, pomagati, ne žalim se, sama sam tako htjela. Ne očekujem ništa od nikoga, ali to još traje i vrlo sam umorna.

    Stvar je moje naravi, ne ničije drrugo. Mogla bih sada reći dosta, bilo je dosta, pokupiti prnje i stvarno otići uživati dok još mogu, ali ne ide. Preodgovorna sam.

    avatar

    06.01.2009. (10:36)    -   -   -   -  

  • odmak

    borgman ,
    ajde pozovi me na kavu slijdeću nedjelju da upoznam to društvo.

    lipa mare ,
    nije da se ne kopam iz ovakbvih raspoloženja. Čak pijem i antidepresive, ali...

    Big Blue ,
    znam da ima, ali nešto mi je sijelo na dušu i srce i ne pušta.

    pametni zub ,
    tu si u pravu. Oo je prvi put da mi je uglavnom dosadno. Kao da sam već sve doživjela i samo se vrtim u krugu. Hvatam svoj vlastiti rep. Najbolji su otišli, ostali piju ili su u nekim drugim ovisnostima, a mlađi imaju svoje živote i bilo bi nepravedno opterećivati ih mojim opsesijama.

    Ne bojim se više ničega. Svaka nevolja koja je izmišljena dotakla me je.
    A smrt... ne bojim se ni nje. Dapače čak mi se čini vedar događaj. Znatiželjna sam i nadam se da i tamo ima lijepog, ako nema.. pa to me tako i tako čeka. Ne znam objasniti. Možda zvućim morbidno, ali uopče se ne osjećam tako. I dalje se smijem, čitam, putujem itd, itd, ali skoro me ništa ne zadovoljava.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    rado bih da se sretnemo poslije tvoje osamdesete.

    morska zvijezda,
    nema zablude. Dugo me već držim ovo raspoloženje. Nije da ga ne pokušavam prevladati, ali tako je to.

    avatar

    06.01.2009. (10:51)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Kad dođeš u određene godine, stekneš puno iskustva, normalno je da više nema onih mladalačkih uzbuđenja !???, ali o smrti misliti ? Nipošto , puno je toga još pred nama, poslušaj jednu polovnjaču, ja nikada neću potpuno odrasti i tako mi je drago zbog toga, velika pusa ! Lijek za mladost i dosadu ? Neću to napisati ali ti znaš što mislim.

    avatar

    06.01.2009. (18:46)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Stvar je u srcu, kad je ono djetinjasto i ludo onda je puno radosti i smijeha u svemu.

    avatar

    06.01.2009. (20:12)    -   -   -   -  

  • lučica

    Već sam tri svoja komentara brisala. Pa kud puklo da puklo, prvi sam napisala da se osjećam tako malena kad ovo čitam. Pa sad, vjerojatno bih trebala mišljenje nekog psihoanalitičara. I umjesto da napišem nešto pametno i utješno, ja se totalno smanjim na zrno graška. I slobodno se smij na ovo.

    avatar

    06.01.2009. (21:24)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Mozda bi trebala otputovati recimo u Ariku i uvjeriti se na licu mjesta kako nije istina ovo sto pises: "Svaka nevolja koja je izmišljena dotakla me je." jer kao sto uvijek postoji bolje, isto tako postoji i gore.
    ili
    otidji s Borgmanom na kavu, upoznaj njega i njegovo drustvo, daj sebi sansu da upoznas nekog drukcijeg od ljudi koje poznas i koji te umaraju.
    Ne bavi se povijescu, previse je mracna i krvava s koje god strane je gledas, sanjaj kao sto cinim i sama pa i u onoj posljednjoj pjesmi koja nema nikakve veze sa stvarnoscu, ali zbog toga nimalo ne umanjuje radost dozivljaja, napravi nesto odgovorno za sebe...

    avatar

    06.01.2009. (23:53)    -   -   -   -  

  • odmak

    lobotomya,
    iskušala sam sve tvoje metode, a na kraju najbolje se osjećam dok radim. A to je žalosno.

    Koraljka ,
    do nedavno je i moje srce bilo takvo.

    lučica ,
    draga moja velika mala prijateljice. Uvijek sam se trudila biti neovisna o bilo kome. Pokušavala sam na kraju i dati djeci slobodu i učiniti ih svojima, ali malo po malo neki su previše svoji a neki se nisu otrgli od mene pa su i tu nastali problemi.

    morska zvijezda,
    bila sam u Africi, ali... Egzistencijalni problemi nisu često razlog koliko god su očajni. Stvari su puno dublje.

    avatar

    07.01.2009. (08:20)    -   -   -   -  

  • primakka

    bravo za prijatelja, kartanje i gotan project!
    posebno bravo za tebe jer pišeš iskreno, pogotovo o svom "ledenom" srcu. ne, ne činiš mi se takva. možda si imala puno boljih i važnijih dana, pa ti se ovi čine običniji. života još ima, di god se okreneš.
    ne odbijaj pozive na kavu ;-)))

    avatar

    07.01.2009. (08:31)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Uz dobru navigaciju pomoću Morske Zvijezde evo i mene do tebe.

    Meni ne zvuči tako užasno da te samo rad usrećuje. Ti si osoba koja može puno dati. Preporučila bih ti da samo strpljivo nastaviš tako, bez puno mozganja i ignorirajući suhoću duše. Poznato je da je i Majka Tereza osjećala suhoću a pri tome je inspirirala mnoge.

    Preporučam ti i knjigu iz Verbuma, Henri Nouwen, Povratak izgubljenog sina. Nouwen ju je napisao pred kraj života. Inspiraciju za pisanje dobio je, naravno, po evanđelju, no posebno ga je dirnula Rembrandtova slika pod istim naslovom. Dugo je u njemu sazrijevala. Prvo je osjetio snažnu čežnju da se poput mladića na slici baci u zaštitnički Očev zagrljaj. U dugoj fazi se osjećao najsličnijim ljubomornom bratu. U konačnici je shvatio da je poziv svakog čovjeka postati sličan milosrdnom Ocu - Kao Otac moram biti oslobođen potrebe da neprestano znatiželjno tražim i nadoknađujem ono što mislim da mi je bilo uskraćeno u djetinjstvu. Kao Otac moram se usuditi preuzeti odgovornost duhovno zrele osobe i usuditi se vjerovati da prava radost i istinsko ispunjenje mogu doći samo iz primanja u dom onih koji su ranjeni na putu života, ljubeći ih ljubavlju koja niti traži niti očekuje nešto zauzvrat.

    Javi se dr. Eduardu Vrdoljaku na ST-onkologiji i uključi se u akciju Anđeli bez krila. Ta akcija predviđa i izvođenje bolesnika u kazalište i druga mjesta. Tada će tvoji posjeti tim često do apsurda suhoparnim mjestima biti doista posvećeni.

    avatar

    07.01.2009. (11:45)    -   -   -   -  

  • happywedding

    jedina kartaška igra koju znam je remi...

    avatar

    07.01.2009. (13:34)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Kvintilju neznam, niti sam ikad nekoga gledala da je igra, a to me čudi jer sam mislila da znam igrati sve mediteranske kartaške igre. Eto, ipak neznam. Možda me jednom baš ti naučiš to igrati? Možda bi ubrzo mogle dogovoriti kavu i razmijeniti mišljenja i iskustva baš o tom nezadovoljstvu životom, o toj prevelikoj odgovornosti koja priječi da se opustiš i daš svojoj duši na volju, da bude onako baš po tvoju. Da, ljudi s kojima smo cijeli život znaju umoriti, pogotovo kad nam je stalo do njih i želimo im pomoći, a ne možeš nikome pomoći, ako on tu pomoć nije spreman prihvatiti. A to umara, to što nisu spremni prihvatiti pomoć, što se ne žele pokrenuti s mjesta, što se sve konstatno vrti u istom krugu.
    I ponekad se sjetiš onih dragih veselih ljudi koji su otišli, koji su te znali razveseliti, obradovati...i poželiš biti malo s njima.
    U krajnjem slučaju....odeš u planinu (kao ja) i nađeš se s puno veselih ljudi kojima je lijepo biti vani u prirodi... i život odmah nekako dobija boje....

    avatar

    07.01.2009. (14:41)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    a ne znam, imam tetu (sestru od bake)
    ima 90 godina,
    htio bih se na nju ugledati,
    užasno je zdrava mentalno,
    nažalost fizičko zdravlje je baš ne služi,
    jedva hoda ...
    ali ima u njoj želje za čitanjem, učenjem još uvijek ....
    od nje sam puno naučio ....

    avatar

    07.01.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    drago mi je ako je tako,bespotrebno je raspravljati o
    bilo čemu dok naoružani vojnici do zuba ubijaju djecu i žene,ali
    još uvijek imam dojam da ne shvaćaš dovoljno zlo kojega
    širi izraelska vlada uz pomoć vojske,osim toga ti izreaelci nemaju
    nikakve veze sa biblijskim židovima,ni sa holokaustom,a najmanje su
    im kriva ta palestinska djeca što oni lutaju preko 2000 godina,ili su
    propustili dočekati svoga spasitelja;kao što sam rekao kod profesora,
    izraelski narod je također taoc svoje vlade,kao i mi svoje,samo je naša
    preslaba da bi pucala po nekome,a da mogu misliš da ne bi : (

    hvala ti na odgovoru i lijepi pozdrav

    avatar

    07.01.2009. (19:05)    -   -   -   -  

  • greentea

    ........kao neredovita čitateljica, opet čitam unazad tvoje umotvorine, pa naravno da komentari idu sa zakašnjenjem.
    malo sam iznenađena...malo....premda bih rađe da sam jako iznenađena, jer tada vjerojatno ne bih bila u otprilike ovakvom stanju kakvo je i tvoje. mislim na ono unutranje, emocionalno, psihičko...iz petnih žila se trudim ne pisati o tome, a to je stalno oko mene, u meni. nema više radosti, radoznalosti, zadovoljstva...ljudi ne razumiju da se toga ne može otarasiti kavicom s društvom, da to nema veze s djecom, unucima, poslom. to je unutra. neka praznina i osjećaj uzaludnosti, na neki način sasvim je sve svejedno i kao da je za mene život gotov, samo tijelo se još kreće ...kao zombi. čovjek ponekad ne može izbjeći poneki antidepresiv, ali nisam dovoljno blesava da mislim da to išta rješava...to je samo potiskivanje i skrivanje, gluma uz pomoć kemije, lažna pozitivna raspoloženja. a, svaka laž ima rok trajanja....u stvari, već duže vrijeme razmišlljam kako bi bilo lijepo navečer zaspati i ne probuditi se....jer vjerujem da je nastavak onakav kakvim ga i ti spominješ. zaista, kad čovjek dovrši sve ovdje, kad srce postane samo organ koji pumpa krv, samo mehanika, fizika....možda je vrijeme za odlazak. što me drži ovdje? ...ništa. osim jednog malog, malog trunka radoznalosti- da vidim kako ću se i da li ću se ovaj puta izvući, možda ipak iz toga naučim nešto novo o sebi, možda se negdje otvori neki prozor koji sad ne vidim....ja u stvari vjerujem da imam još puno to ga za naučiti, ali ne više iz knjiga, ne više umom, intelektom -svijet i život su neuporedivo veći od toga......samo ne znam kako. bojim se da baš ništa nisam naučila u ovom životu, ništa od onoga što je zaista bitno u razmjerima većim od vijeka trajanja ovog mojeg tijela. jer sam učila umom. i nešto je u meni umrlo. nešto veće od uma. mi nismo taj um kojim se tako ponosimo.
    sad nisam fer. kad već ne pišem kod sebe na blogu o tome, ne bih trebala ni kod tebe u komentarima. ali zaveo me osjećaj prepoznavanja u tvojem tekstu....rado bih da sam se prepoznala u nečem drugom. .....pozdravčić, odmak:))))

    avatar

    17.01.2009. (09:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...