Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • misko

    Zar nisam ovo već čitao? Jako mi je poznato....i jako tužno ...

    avatar

    27.12.2008. (08:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    da dragi Miško, ovo je dio priče o mojoj prijateljici koja se ubila. Jutros sam, šokirana bilansom samoubojstava u svijetu u vrijeme došašća, odlučila napisati ovaj post. Osamljenih, nesretnih i tužnih ljudi ima užasno mnogo, kriju se u od očiju javnosti, a onda kada je prekasno mi smo zgranuti........ žao nam je, pitamo se što smo mogli učiniti?........a univerzalnog recepta protiv suicida još uvijek nema........:-)))

    avatar

    27.12.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • misko

    Nema recepta!
    I sam spadam u one koji su nervozni u vrijeme ovih dana i koji jedva čekaju da ti dani prođu. A nisam nesretan. Kako li je tek ovim jadnicima koji su se odlučili na korak bez povratka...čitao sam odavno, kako najviše samoubojstava ima upravo prilikom ovakvih dana. Svaka medalja ima dvije strane, ali većina uvijek vidi samo onu blještavu stranu...žalosno...

    Lijep pozdrav!

    avatar

    27.12.2008. (09:24)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    ne mogu zaustaviti suze nakon čitanja

    avatar

    27.12.2008. (10:36)    -   -   -   -  

  • rU

    duboko me dirnula anina priča, dinajo, već kad sam je prvi puta pročitala, a i sada . dirnuo me i tvoj bol zbog njezina odlaska.

    samoubojstvo uvijek one koji ostaju pogađa osjećajem krivnje. jesmo li mogli nešto učiniti, jesmo li propustili nešto učiniti, jesmo li nešto učinili pogrešno?

    samoubojice sahranjuju bez obreda, u kutu groblja. zamjeraju im kukavičluk i dezerterstvo od života. ne znam je li to čin kukavičluka ili čin hrabrosti, no uvijek strašno žalim zbog tako odbačenog života.

    avatar

    27.12.2008. (10:40)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    I sama vidim ovih dana ljude kojima teško padaju blagdani jer su sami, uvijek me to duboko pogađa...

    avatar

    27.12.2008. (11:13)    -   -   -   -  

  • nema me

    nekako sam mišljenja da se ljudi ubiju kad izgube Nadu...

    avatar

    27.12.2008. (12:49)    -   -   -   -  

  • necutako

    ...na moj sesnaesti rodjendan ubila se moja prijateljica......na dvadeseti, moja sestricna....na dvadeset peti druga sestricna... i sve tri zato sto nisu mogle podnijeti bol koju su im zadavali najblizi misleci da ih spasavaju od necega sto je bilo van njihovih okvira.....

    .... da bismo mogli voljeti jedni druge....potrebno je promijeniti vrijednosne skale..... do god je prihvatljivo u drustvu da se druge moze manipulirati i iskoristavati...... da neki vrijede vise a drugi manje zbog polozaja u drustvu, spola, znanja,....... dotle nema ljubavi.....jer ljubav nije ogranicena na jedno bice....niti na jednu grupu ljudi...... ona vrijedi za sve ili za nikoga..... ljubav nisu leptirici....ni patnja za nekime.... ljubav je spoznaja tko sam ja i tko su drugi ..... ljubav je znati da pripadam svijetu i svijet meni.... da smo medjusobno uvjetovani....

    avatar

    27.12.2008. (13:16)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    draga Dinajo,
    potresan je i težak post koji si napisala,
    kada sam pročitao na početku kako ona stavlja glavu u
    pećnicu,pomislih da je post o Sylviji Plath

    ...ne mislim da su samoubojice kukavice,možda poneki i je,
    mislim da nam oni šalju poruku;kao što znaš,mene zanima
    japanska kultura,a ona je prilično vezana za kult smrti, i
    samoubojstva,tako sam se i time pomalo bavio i isčitavao,
    tamo se ipak drugačije gleda na to...upravo ovih dana pišem često o
    pilotima samoubojicama,poznatim kao kamikaze,
    fascinatno mi je kod njih,što se vidi iz njihovih posljednjih pisama
    koja su ostala kao živi spomenik,gdje oni negoduju protiv te odluke
    dobrovoljnog odlaska u smrt, i kažu da se ne ubijaju zbog cara,ali
    opet spremni su izvršiti tu za mnoge apsurdnu odluku,ti mladići koji su
    imali 16,17 ili 22,23 godine,potresna su to svjedočanstva na koja
    čovjek jednostavno nema odgovora

    iskrena sućut zbog tvoje prijateljice Ane

    avatar

    27.12.2008. (14:44)    -   -   -   -  

  • Irida

    nadam se da su Božićni blagdani protekli lijepo u miru, sjaju i blagostanju, tako dočekaj i Novu 2009 i neka cijela bude takva, krizi zainat!

    avatar

    27.12.2008. (17:33)    -   -   -   -  

  • Decy

    da...aktualno u ova sjetna vremena za usamljene....
    happy holidays...:)

    avatar

    27.12.2008. (17:49)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... "Ništa do suza nije bio moj ljek i ništa do boli moj život. ...

    Puno NAS bi mogli potpisati citiranu rečenicu.
    Na žalost.

    Lijepo ti želim ovo hladno blagdansko veče.

    avatar

    27.12.2008. (18:25)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga Dinaja, evo me natrag u Rijeci. Poznata mi je priča jer sam je već čitala ali nikad nije uzalud pročitati ponovo takav post.
    Naravno, sam početak posta je ipak nov i zanimljiv kao i sve što pišeš.
    Znaš, nije me sramota napisati što sam jakoooooo često pomišljala na suicid, i dan-danas zna mi se to dogoditi ali dosta rjetko, valjda zbog antidepresiva i ostalih lijekova koje trošim.
    Smatram da bi se mnogi životi suicidne osobe mogli sačuvati da su samo preživjeli krizu koja u tom trenutku kulminirala ili da je uz njih bila osoba koja bi bila spremna da im pomogne.
    Da, suicid je zapravo vapaj za pomoć koji, nažalost, malotko čuje.
    Život je velika borba koje treba svatko biti svjestan i biti spreman pobjediti je.
    No, željela bih napisati ponešto i o suicidu koji ne dovodi do klasične smrti već do smrti duše nakon koje često puta slijedi i pravi suicid a taj je trenutak najbitniji.

    Pozdravček tebi draga i tvom voljenom pjesniku. Cmokkkk.

    avatar

    27.12.2008. (19:59)    -   -   -   -  

  • smotani

    Draga Dinajo...., oprostit ćeš mi što ću ovaj put preskočiti komentar..... nisam kompetentan.... i sam sam bio na tom putu.....čudo, dobri prijatelji.... i opet čudo.... ono me spasilo.....ono me ostavilo ipak na ovome svijetu...ne znam ponekad da li sam im zahvalan....a jesam, morao bi biti......
    ali...ma koliko bolno lijepo je znati da neko misli i na ljude na rubu........pa i kad koraknu naprijed.....
    topli ti pozdrav ostavljam.....

    avatar

    27.12.2008. (20:15)    -   -   -   -  

  • TuznaSeka

    Slucajno sam naisla na tvoj blog i duboko me dirnuo ovaj tekst.

    Moj brat se ubio prosli tjedan i nemogu opisati koliku bol osjecam u sebi.

    Toliko me dusa boli, a toliko pitanja si postavljam.

    Neznam kako se nositi sa time,

    kako se nositi sa pomisli da sam mogla sprijeciti njegov prerani odlazak?

    avatar

    07.01.2009. (01:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...