Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • catwalk

    Ma nemoj reći da su nazvali sindrom po Trumanovom showu. Odličan je to film... čekam sad da se neku od narednih godina i službeno proglasi osamdesetčetvrtom pa da imamo i tu (prognostičku i dijagnostičku) paralelu. Inače, nakon Broznih vremena bila je i ta neka Eden za koju je jedna baka uplatila misu u crkvi. Red je da konačno i u liječničkom kartonu osjetimo da je svijet malo mjesto, globalno selo, rekli su neki. I da su većina stvari oko nas iluzija, poput statusa u poslu ili osobnom životu koji je često stvar dogovora ili konvencije, zdravstvenog osiguranja koje imaš, ali od prvog prvog možda i nemaš u cjelini, stanja na računu u banci uspoređenog s kreditnom otplatnom tablicom i slično. Ali neka nam je naše Eden, nju ćemo i dalje rado iznova nalaziti u ljudima oko sebe, i nećemo to (neko vrijeme barem) zvati nestvarnim, izrežiranim ili glupim.

    avatar

    26.12.2008. (19:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ako možeš prodrmati zrcalo u kupaoni, izgleda da se kamera stiltala

    avatar

    26.12.2008. (19:38)    -   -   -   -  

  • alexxl

    To bi malo mene išlo.....ja sam crnilo vidim.....najgore mi se desilo na liječničkom pregledu za novi posao.
    Uz sve preglede ne možeš dobiti liječničku svjedodžbu dok ne doneseš povijest bolesti od svog liječnika.
    Zbogom intimo.

    avatar

    26.12.2008. (19:38)    -   -   -   -  

  • zabrinuta

    E, profesore, Vi se zaigrali...malo film, malo '84-a. Je li Vam dobro?

    avatar

    27.12.2008. (00:45)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Kada malo promislim - možda baš pacijenti oboljeli od Trmanovog sindroma zapravo žive u realnosti i svjesni su iluzije oko sebe. A mi koji ih želimo načiniti bolesnima zapravo živimo u iluziji i bježimo od nestvarne stvarnosti?

    avatar

    27.12.2008. (00:55)    -   -   -   -  

  • alexxl

    @zbunjen...davno prije sam vidjeo jedan grafit:
    "stvarnost je fikcija izazvana nedostatkom alkohola"

    avatar

    27.12.2008. (07:14)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Da, dobar je to film.

    avatar

    27.12.2008. (11:05)    -   -   -   -  

  • odmak

    Imam zubov problem. Učini nešto.

    avatar

    28.12.2008. (08:01)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ... naša stvarnost je naša predodžba... sami smo kreatori svoje stvarnosti... i što je onda u biti ludost?... samo drugačija predodžba... koja odudara od predodžbe većine... ali to ne mora značiti da je ona kriva... zapravo, sve su predodžbe prave, poput religija...

    avatar

    28.12.2008. (14:27)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Smisao života: to bi bio kao neki mentalni/psihološki relativizam: jednako je vrijedna predodžba Adolfa Hitlera i Mahatme Gandhija. Trebam li komentirati dalje?

    avatar

    28.12.2008. (15:18)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @gospon profesor, ma nije smisao života mislio govoriti o ispravnosti ili humanosti predodžbe ni o našoj predodžbi predodžbe same. Mislim da je prvenstveno htio reći kako pojedincu (recimo "pacijentu" s Trumanovim sindromom) svijet može biti drugačiji od onog kako ga doživljava većina ljudi (recimo ja ili njegov lječnik), a to ne znači da je njegova predodžba pogrešna. Njemu je njegova predodžba jedina stvarna. Da, Adolfu je njegova predodžba bila jednako vrijedna kao i Mahmatmi njegova. To što smo mi danas stali uz Gandhija a ne uz Adolfa jer doživljavamo predodžbu poput Gandijeve pozitivnom, općeljudskom, humanom - Adolfa nije priječilo u njegovu doživljaju stvarnosti niti bi ga natjeralo da promijeni percepciju. Zapravo, koliki su Njemci tada imali "pogrešnu" predodžbu u skladu s "istinama" koje su percipirali da uteknu od spoznaje iskonskog zla što ih je tada okruživalo? Pa i Matrix je tu puno rekao. Što je stvarnost i kako ju pojedinac doživljava? Hoćemo li uzeti kao vlastiti doživljaj stvarnosti ono što nam je ljepše i lakše prihvatiti ili ćemo to sve tvrdoglavo negirati i predati se patnji, boli i vječnom čeprkanju za "istinom", ma što ona bila. Tanka je to linija po kojoj pojedinac hoda. Tko je u pravu - onaj kome je ljepše ili onaj kome je teže? Ili nitko?

    avatar

    28.12.2008. (15:44)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ zbunjen: htio sam reći kako nije svejedno čije će se i kakve predodžbe nametnuti kao istinite; u tome je njihova potencijalna opasnost. Možda je stvar u tome da se svačiju, a ponajprije svoju, predodžbu iznova preispituje u svjetlu novih spoznaja, uvijek sa sviješću o vlastitoj spoznajnoj limitiranosti. Dakle, izvjesna gnoseološka poniznost, ako tako mogu reći.

    avatar

    28.12.2008. (16:05)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ... eto, ja htio odgovoriti gosponu profesoru, ali je to zbunjeni učinio umjesto mene... uistinu, govorio sam samo o tome kako svaki pojedinac svojom predodžbom stvara svoju stvarnost i kako je ona za njega jedina istinita... a što mi mislimo o predožbi nekog drugog opet ovisi o našoj predodžbi što je dobro, a što zlo... kaže zbunjeni; mi smo danas stali uz Gandhija... ja velim da nismo... jer da jesmo svijet ne bi bio ovakav kakav jest... svijet čvrsto stoji uz Adolfa... zašto tako mislim?... dovoljno je da pogledam svijet oko sebe... Adolfova predodžba "dobra" je podrazumijevala istrebljenje Židova i svih drugih rasa koje "truju" arijevsku čistoću Njemačkog naroda, i on je to smatrao "dobrim" ciljem, poput uništavanja korova koji onemogućuje razvoj zdravog žita... to je bila njegova predodžba... moja je predodžba da je to što je on činio zlo... ali to ne znači da takvu predodžbu imaju svi ljudi danas... jer kakvu predodžbu imaju današnji svjetski vođe?... Gandhijevsku?... puno su bliži Adolfu... pljuju po njemu kako je on zločinac, a svoje zločine opravdavaju na različite načine koje mase puše... tako kada Bush ubija, on nije zločinac jer su njegovi razlozi opravdani... I Adolf je imao "opravdanje" za svoje zločine, samo što je on izgubio rat, pa je službeno postao zločinac... koji su opravdani razlozi za ubijanje?... ima ih koliko i ljudi... sve je stvar moje predodžbe, kada ja prihvaćam da je ubijanje opravdano ili ne... ali dok god je ubijanje opravdano na bilo koji način (čak i u samoobrani), ovaj svijet ne prihvaća Gandhijevsku (ili Isusovu) predodžbu, već čvrsto stoji uz Adolfa, koliko god tvrdili da nije tako... pozdrav...

    avatar

    28.12.2008. (16:24)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @gospon profesor, ovu zadnju izjavu potpisujem svim srcem i duboko se slažem s njom. Kada bi bar svi ljudi preispitivali svoje spoznaje i kada bi bar htjeli (ili pokušali) biti svjesni svoje limitiranosti. Ali na žalost uglavnom nismo. Mi smo mali napuhani, sebični sisavci koji smatramo da je čitav svijet naš. Koliko god promicali vjeru i klanjali se nekom od bogova to je samo farsa - bogovima smatramo sami sebe jer se tako i ponašamo. Bar na lokalnoj razini, u svojem okruženju...

    avatar

    28.12.2008. (18:39)    -   -   -   -  

  • buha

    šta će biti s psihama ? Ništa. Mediji su postojali UVIJEK. od davne čovjekove prošlosti , kada su vračevi i vračare , izazivali delirije , ekstaze i stanja masovnih psihoza i zanosa. Kaj je to bilo , po nekim kriterijima , NORMALNO. ima jedan knjiga koja mi nije pri ruci ovaj čas a naslov joj je ZLOPORABA PSIHIJATRIJE. eto tako, dragi kolega,uviejk se društvo brine da nekome prišije taj opasni epitet: nenormalnog.

    avatar

    28.12.2008. (19:41)    -   -   -   -  

  • buha

    i čestitam vam Novu godinu , dragi kolega . Nisam zabrinuta za vas , da vi niste normalan ...bloger..haha .. rado vas čitam i drago mi je da potičete šarolike teme. nastavite .

    avatar

    28.12.2008. (19:46)    -   -   -   -  

  • Nepušač

    marketing je zahebana stvar.. djeluje na sto nego na psihu..
    i pusaci su najednom postali samoprozvani "gradani drugoga reda", "diskiminirani" i sl. jer im nije jasno otkud sada "necovjecni" zakon kada je pusenje "in", "to vole zenske", "to je za maco-kauboje", "to smiruje", "to koncentrira" i sl..
    uvijek postoji konflikt.. koji se cesto ne moze, a jos cesce ne zna, tolerirati..
    i eto plodnog tla za patologiju pojedinca ili drustva.. ;)

    avatar

    02.01.2009. (22:00)    -   -   -   -  

  • Irish Coffee

    Pa da, isto se često pitam gdje je granica zdrave zabave. Naša igrališta nisu na otvorenom kao starogrčka već su zbijena u kutijicu i poslužena u vlastitom domu.
    A ipak nema puno razlike, svega je i tada bilo: seksa, pijanstva, incesta, nasilništva, prežderavanja, opijata.. Tako smo uvedeni u civilizaciju, zar ne. Sada se to naziva klasikom.
    Ali, zašto smo onda danas tako živčani na spomen realitija i ostalih instant zabava.
    Pretpostavljam, jer stvarno jesu instant. Nema onog kontakta s protagonistom kao npr. u kazalištu. Nema života, to je samo slika koju netko odnekud šalje. A ti (mislim svatko) može samo gledati- ili ugasiti. Nema sudjelovanja. Ne dišemo isti zrak s tim preljubnicima, razvratnicima, ubojicama itd. Nismo dio doživljaja, samo smo nemoćni promatrači, koliko god imamo velik ekran.
    Tzv. zabave nas ustvari ne zabavljaju, više frustriraju. Nema katarze i olakšanja, samo trajna napetost. I imperativ natjecanja, na svim mogućim nivoima.
    Ne znam uopće kako netko može početi poimati zabavu kao stvarnost, ali to je duga priča, prvenstveno se tiče odgoja. A odgoj je prilično uvjetovan odnosima u društvu. Zapravo se bojim te strahote, koja uopće nije nerealna za klinca koji od rođenja bulji u ekrane i monitore.
    Nedavno sam čula ženu na TV-u kako kaže otprilike:''moj sin puno igra te nasilne igrice. Ali on zna da je to samo igra, da je ubijanje samo igra..'' ?? Ona kao zna što se zbiva u njegovoj podsvijesti. Za zamisliti se, zar ne. Ne znam baš da smo npr. u westerne buljili pet sati dnevno (ili više), s ponavljanjem najubitačnije situacije..
    A znaš, nekako me ne brine da će lažni Houdeki i Simone preplaviti bolnice, mi više nemamo lovu za bolnicu. Samo možda Simona umisli da je Houdek, i obrnuto. Nisu daleko :P
    E da ne zaboravim, ovo sa susjedom me baš nasmijalo.. ja ih isto znam pozdraviti, ak su mi simpatični. Ali im ne guram hiljadarke, ne još :)))

    avatar

    09.01.2009. (03:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...