Sestro po boli, i tebi kao što sam Sandri rekla-samo želim što više snage na ovaj dan... Proklet bio svaki blagdan bez njih, naših anđela... Više ništa nema smisla...
Grlim te,sestro po boli,i plačem s tobom,naša umrla srca su valjda i ovaj dan zajedno...
25.12.2008. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoje su riječi čista poezija.....iz dubine tvog ranjenog srca..... Samo ti zagrljaj topline ostavljam......nema ni nade ni utjehe... Samo tiho čekanje......znamo čega...zar ne? Sandra
25.12.2008. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znamo drage moje, znamo.....ali zar smo za to živjele?
25.12.2008. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Preteško je ....užas...tako boli biti samo u mislima s njima.....s tobom sam mila moja.
25.12.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
Draga Vesna! Želim ti puno snage u ovom danu i svim budućim danima. Iako nisam u tvojoj situaciji, razumijem sve: tvoje osjećaje, razmišljanja, ponašanje jer sve što proživljavaš ti, proživljavala bih i ja i svaka majka kojoj je dijete smisao života. Iskreno suosjećam s tobom i s tvojim sestrama po boli.
25.12.2008. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uz ovaj tekst sjetio sam se jedno francuskog filma o ustanovi koji se bavila sjećanjima i jedne djevojke koja je gubila pamćenje a zaljubila se u jednog od pacijenata. Dojmila me se rečenica o tome kako joj je najteže što će zaboraviti tu ljubav. Koliko god je teško, dobro je da se možemo sjećati svih lijepih trenutaka. Kad bismo sve zaboravili, zaboravili bi ono što nas muči, ali zaboravili bi i ono što nas je radovalo. Znam da to ne pomaže, ali malo možda mijenja perspektivu.
25.12.2008. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Perspektiva? Što uopće znači perspektiva, ako izuzmemo naime pojam vezan uz slikarstvo ( pa i fotografiju) : žablja perspektiva, ptičja perspektiva..? Ostaje pojam vezan uz poged na budućnost., tako nekako. No tu je sve i suviše jasno. Nema druge budućnosti osim ove u kojoj jesam. Nema nade u drugačiju. Moja je budućnost završila tog nesretnog dana. Vidiš dragi moj Psiho, može se mijenjati perspektiva, može se konačno shvatiti da smo vezani uz pojam, npr. ljubav,kao pojam a ne osjećaj, ali u drugim slučajevima. Ovdje je sve drugačije. Ovdje nema vremena žalovanja, razmišljanja o konačnom prestanku ili barem drugačijem osjećaju, nema podvlačenja crte iza određenog događaja, shvaćanja neupitnosti i konačnosti. To je bilo u slučaju smrti moga oca, za kojeg sam, puno sam to puta napisala, bila snažno vezana.Kad sam shvatila zakon prirode ( pa i bolesti) trgnula sam se, rasčistila sama sa sobom neke dileme i krenula dalje. Ovdje toga NEMA. Nije prirodno, nije normalno, nije shvatljivo. Ali to se može shvatiti tek kad padneš u taj ponor. Iz tog kuta gledanja ( i življenja) nema perspektive.
26.12.2008. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam svima na divnim i toplim riječima iako mogu samo reči da osjećam zavist na onome što vi imate a ja više nemam.
30.12.2008. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
I to je ljudski kao što je ljudski i patiti. Teško je biti majka - koliko sreće, toliko i boli, u mom slučaju straha da mu se nešto ne dogodi. Zato ne mogu prestati misliti na tebe i tvoju dragu Unu. Za tu bol ne postoje riječi utjehe.
30.12.2008. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Sestro po boli, i tebi kao što sam Sandri rekla-samo želim što više snage na ovaj dan...
Proklet bio svaki blagdan bez njih, naših anđela... Više ništa nema smisla...
Grlim te,sestro po boli,i plačem s tobom,naša umrla srca su valjda i ovaj dan zajedno...
25.12.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tvoje su riječi čista poezija.....iz dubine tvog ranjenog srca.....
Samo ti zagrljaj topline ostavljam......nema ni nade ni utjehe...
Samo tiho čekanje......znamo čega...zar ne?
Sandra
25.12.2008. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Znamo drage moje, znamo.....ali zar smo za to živjele?
25.12.2008. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Preteško je ....užas...tako boli biti samo u mislima s njima.....s tobom sam mila moja.
25.12.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
Draga Vesna!
Želim ti puno snage u ovom danu i svim budućim danima. Iako nisam u tvojoj situaciji, razumijem sve: tvoje osjećaje, razmišljanja, ponašanje jer sve što proživljavaš ti, proživljavala bih i ja i svaka majka kojoj je dijete smisao života. Iskreno suosjećam s tobom i s tvojim sestrama po boli.
25.12.2008. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Psiho
Uz ovaj tekst sjetio sam se jedno francuskog filma o ustanovi koji se bavila sjećanjima i jedne djevojke koja je gubila pamćenje a zaljubila se u jednog od pacijenata. Dojmila me se rečenica o tome kako joj je najteže što će zaboraviti tu ljubav. Koliko god je teško, dobro je da se možemo sjećati svih lijepih trenutaka. Kad bismo sve zaboravili, zaboravili bi ono što nas muči, ali zaboravili bi i ono što nas je radovalo. Znam da to ne pomaže, ali malo možda mijenja perspektivu.
25.12.2008. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Sreća... sreća u trenutku uništena, a ostaju samo suze i bol....i to je Božić!
26.12.2008. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Perspektiva? Što uopće znači perspektiva, ako izuzmemo naime pojam vezan uz slikarstvo ( pa i fotografiju) : žablja perspektiva, ptičja perspektiva..? Ostaje pojam vezan uz poged na budućnost., tako nekako. No tu je sve i suviše jasno. Nema druge budućnosti osim ove u kojoj jesam. Nema nade u drugačiju. Moja je budućnost završila tog nesretnog dana. Vidiš dragi moj Psiho, može se mijenjati perspektiva, može se konačno shvatiti da smo vezani uz pojam, npr. ljubav,kao pojam a ne osjećaj, ali u drugim slučajevima. Ovdje je sve drugačije. Ovdje nema vremena žalovanja, razmišljanja o konačnom prestanku ili barem drugačijem osjećaju, nema podvlačenja crte iza određenog događaja, shvaćanja neupitnosti i konačnosti. To je bilo u slučaju smrti moga oca, za kojeg sam, puno sam to puta napisala, bila snažno vezana.Kad sam shvatila zakon prirode ( pa i bolesti) trgnula sam se, rasčistila sama sa sobom neke dileme i krenula dalje. Ovdje toga NEMA. Nije prirodno, nije normalno, nije shvatljivo. Ali to se može shvatiti tek kad padneš u taj ponor. Iz tog kuta gledanja ( i življenja) nema perspektive.
26.12.2008. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
iz svake vaše napisane riječi izvire velika ljubav i još veća bol zato samo ostaljam zagrljaj jer bi svaka riječ bila suvišna..
28.12.2008. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
nemam riječi, pred tolikim bolom, mogu samo ostati nijema i tiho te suosećajnim mislima dotaknuti...
29.12.2008. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala vam svima na divnim i toplim riječima iako mogu samo reči da osjećam zavist na onome što vi imate a ja više nemam.
30.12.2008. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dadi
I to je ljudski kao što je ljudski i patiti. Teško je biti majka - koliko sreće, toliko i boli, u mom slučaju straha da mu se nešto ne dogodi. Zato ne mogu prestati misliti na tebe i tvoju dragu Unu. Za tu bol ne postoje riječi utjehe.
30.12.2008. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...