Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Zauzeti

    pročitah u dahu
    fakat fascinantno :)
    svaka čast

    avatar

    18.12.2008. (07:43)    -   -   -   -  

  • rU

    hiihih, dinajo, doista je prestalo boljeti, na trenutak ...

    no, život mora i boljeti ... jer, u svojoj biti, život i nije ništa drugo do sindrom boli i ugode, grča i opuštenosti, tuge i radosti .... ponekad poznatog a još češće 'nepoznatog ' uzroka ... :-)

    I love your stories, tenderly ... hihihihi

    avatar

    18.12.2008. (07:55)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Dobro jutro iscjeliteljici blogoduša. Kako reče "zauzeti", pročitah ovo u dahu, fenomenalno. I onda se odjednom otvore neka vrata u sjećanju, pa prebirem, prebirem, jesam li i ja kada bio u sličnoj situaciji? Onda se slatko nasmijem Muji, i rekoh, svaka čast. Hvala za lijepi početak dana: :)))))))))))))))))))))))

    avatar

    18.12.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Kako sam svojevremeno sam regulirao teške srčane aritmije dobro znam o čemu govoriš. Mnogi ljudi ne znaju na koji način "radi" njihovo tijelo. Umjesto da se spuste u svoje dubine traže pomoč izvan sebe samih. Netko ima sreču pomoć nači kod stručnjaka, netko ne.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    18.12.2008. (10:31)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Odlična i priča i vježba za samoizlječenje!
    Pozdrav, Bugenvilija

    avatar

    18.12.2008. (11:00)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    draga moja
    vjerujem i znam da postoje mogućnosti uma
    kojima još ne vladaju mnogi nego rijetki "bogom dani"
    da pomažu i liječe umorna srca
    pozdrav s otoka

    avatar

    18.12.2008. (11:12)    -   -   -   -  

  • maza

    dobar dan, post za pozdraviti, imq se tu puno posla za svakog od nas ako samo hocemo. Ja nazalost ne lijecim bol na taj nacin ali mi se ovaj vas vise dopada, steta sto nisam izabrala psihoterapiju za uzu specijalnost. Hvala Vam na nekim novimspoznajama

    avatar

    18.12.2008. (12:56)    -   -   -   -  

  • necutako

    udahnuti zivot i izdahnuti bol.....pozdravljam te i zelim ti lijep dan.....:)

    avatar

    18.12.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • Decy

    upravo sam napisala nešto slično i ostavila u 'skice'...
    uskoro ću objaviti...
    da, bol nitko ne može izmisliti....
    ovaj post mi je bio zanimljiv....

    avatar

    18.12.2008. (15:41)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Vesele me osmijesi na licu tvog pjesnika i buka strojeva u tvojoj tvornici snova.

    avatar

    18.12.2008. (16:41)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    čarolija funkcionira:)) no ozbiljno, ono što sam pomislila čitajući tekst je da bismo mi svi imali velike koristi da te posjetimo......... liječiš tijelo i dušu....... čak i preko bloga:)

    fascinantna je 4-D samobilizacija. zadržati u sjećanju trenutak koji nas krijepi je izvrsna ideja. jer mislim da se mnoge bolesti mogu izliječiti umom, a sve, se moraju tako početi liječiti. duh je najvažniji. ako se on ne želi oporaviti, neće dopustiti ni tijelu. jako mi je drago da si pomogla tom čovjeku i način na koji si ti učinila. ali sigurna sam da on to najviše cijeni:)

    avatar

    18.12.2008. (19:34)    -   -   -   -  

  • smotani

    u dahu...da u dahu sam kao i drugi pročitao...i iskreno osjetio sam to širenje pluća...pratio sam tvog pacijenta...poistovjetio se s njim i osjetio to širenje......a tek s Titanicom...
    ponekad se stvarno pitam....jesmo li zaboravili disati? ovaj osječaj, ja ga nazivam sitni vez kod disanja...često se javlja.... aritmija srca.... i još neke stvarčice samo to pospješuju...a opet, tako se jednostavno opustiti i prepustiti.......da...treba biti i spreman to učiniti.....
    nadam se da su pacijenti položili onaj test:))))
    topli ti pozdrav šaljem:)

    avatar

    18.12.2008. (21:00)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Dotaknuh pramen ...pozdrav tebi i hvala na mogućnosti da ga zaustavim :))

    avatar

    18.12.2008. (22:52)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Trenutno me ništa jako ne boli, ali prekjučer ujutro, nakon visokotemperaturne noći, bol u križima me prisilila da kleknem...Morao sam se sam sebi i svojoj boli nasmijati. Ustao sam oprezno i isto tako se vratio u postelju, odabravši položaju u kojem je bol bila najmanja. Tako sam čekao i dočekao da prođe. Zaista, što sam stariji, sve više uviđam...nema života bez bola! Lijep poozdrav!

    avatar

    18.12.2008. (23:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...