Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (77)

Marketing

  • slaven178

    sve si rakla, a ono sto najvise volim cuti ..procitati izmedju redova je - ja ću to učiniti kada osjetim da je vrijeme...to se osjeti u tvojim postovima. ti dajes puno u onome sto pises, ali uvijek me privlacilo to sto se vidi da si tu ti ta koja drži orkestar pod kontrolom . ima tu puno puno puno samokontrole i iskrenosti. zato mi se svidja. evo sada sam imao sreću prvi naletjeti na novoobjavljeni post, i premda ne volim puno komentirati, večeras osjećam potrebu da ti kažem da je način na koji pišeš za mene odličan. u re too cool 4 me!

    avatar

    18.12.2008. (00:32)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Uvijek se divim ljudima koji uspiju pročitati autora koji ima oprečne stavove i razmišljanja. Mene to prilično brzo odbije i jednostavno odložim na hrpu - nepročitano i nije mi žao.

    avatar

    18.12.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • mirta

    Onaj oblak sa vedrim nebom u sredini.. . to si ti slikala?
    Pozdrav i blagoslov da danima pred nama. :)

    avatar

    18.12.2008. (09:19)    -   -   -   -  

  • aquaria

    @mirta - nisam ja, ali mi se jako svidjela a i bila je izričito pod creative common licence, dakle slobodna za objavljivanje pa sam je stavila bez napomene odakle je jer sam taj podatak negdje i zametnula... Osim toga ne znam staviti link na samu sliku, a ne volim stavljati napomene ispod slika. Što se mojih vlastitih slika tiče nemam ništa protiv ako ih ljudi preuzimaju i objavljuju, iako je blog sad pod copyrightom, no to sam stavila zbog tekstova, ne zbog slika...

    avatar

    18.12.2008. (10:15)    -   -   -   -  

  • rU

    između neba i zemlje, između duše i tijela, između razuma i osjećaja ... to je doista prilično nedefinirana 'lokacija postojanja', no čini mi se točnom, draga aquaria ...

    što se straha tiče, čini mi se da je lakše izići na kraj s onim strahovima koji imaju kognitivnu podlogu, kojima otkrivamo uzroke, nego s osjećajem anksioznosti, tjeskobe kojoj ne možemo 'uhvatiti' i specificirati razloge, a ipak je sve prisutnija ...

    avatar

    18.12.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • alkion

    SWve si dobro pojasnila i prezentirala, pa moj komentar više i nema što dodati. Svatko od nas na svoj način doživljava smrt. Ja samo znam iz osobnog iskustva, da što je više smerti u čovjekovom okruženju to je sve lakše i nekako pomirljivije prihvata, a samim time i očekuje... :)))

    avatar

    18.12.2008. (20:14)    -   -   -   -  

  • smotani

    čvrsto stajati na zemlji.... racionalno prihvaćati stvari, događaje...a opet biti dovoljno "lud" i u nekim trenucima vinuti se u oblake.....
    ipak... stvarnost, realnost, iskrenost, razum i osjećaji.....splet tih osjetila, karaktera često dovodi do upravo tih strahova o kojima ti pričaš....a opet, nakon 5 minuta smirenost, prihvaćanje.... neka mirnoća zavlada nama.....
    i sam ponekad živim na rubu prihvaćanja ne samo života već i mnogih drugih stvari koji me u njemu prate..... no, gotovo uvijek nađem put kojim opet, iznova koračam....stvarnom cestom, čvrsto stojeć na zemlji....iako..vuku me oblaci.......
    materijalno... nikad mi nije bilo nešto što mi je bilo prvo....... stvarnost je ta koja u datom trenutku i prema potrebi omogući materijalno..... a stvarnost....stvarnost je...živjeti život punim plućima, otvorena srca i uma..... i da, ponekad i sa pokojim strahom...ali, i on je dio života...makar mali....
    topli ti pozdrav ostavljam....

    avatar

    18.12.2008. (20:21)    -   -   -   -  

  • chablis

    Vidiš do kako dobrog posta je dovela tvoja viroza ilištojeveć ;)) Smrt će uvijek izazivati...strahopoštovanje. Dišimo duboko, živimo u istini i moralu pa će i smrt biti smiraj kakav nam treba nakon pravog, veličanstvenog života.

    avatar

    18.12.2008. (21:15)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Vratit ću se još na ovaj post, ali prošetala sam malo do tvojih početaka i pronašla post o Vodi.
    U dijelu gdje pripovjedaš o svom susretum s izvorom Kupe, pronašla sam sličnosti sa mojim doživljajem. Obje rado zamišljamo šumska bića u tom okruženju. Zaista je mistično i budi maštu. :-))))

    avatar

    19.12.2008. (00:34)    -   -   -   -  

  • greentea

    jao.....napisala velik komentar i pojelo mi ga! ne mogu to sve ponavljati. ODLIČAN ti je post....i moram reći da se u potpunosti slažem s tvojim stavovima i zaključcima. mene neke od knjiga sa sličnim temema toliko ponekad nerviraju da ih izbjegavam čitati. smatram da to što jedan pojedinac nije sposoban doći do nekih uvida izvan granica materijalnog - ne znači baš ništa nego baš to -ON to ne može. što ne govori ništa o drugim ljudima. tema smrti me jedno vrijeme jako držala, puno sam čitala i tražila....i sama sam u nekim trenucima (kao smrt bliske prijateljice u mladosti, smrt moje majke) jednostavno osjećala i znala da to nije kraj...da tu ima još...priča se nastavlja...ne vidim ništa čudno u tome što materijalistički nastrojena znanost ne može dokazati ništa na području duhovnoga - meni je to logično. i mislim da će se s vremenom to promijeniti....jer granica materijalnog i duhovnog ne postoji-sve je duh, samo mi ljudi neke manifestacije tog duha svojim osjetilima doživljavamo na način da ih osjećamo kao ne-duhovne tj, materiju. no, u osnovi svega uvijek je isto -jedno....kako god se zvalo....val, čestica, energija, svejedno...
    draga aquaria, napisala si izuzetno dobar post....bilo je užitak čitati ga. da nije ovako kasni sat, sad bi ja tu filozofirala, ali sasvim nepotrebno, jer na kraju krajeva tvoje zaključke osjećam kao sasvim ispravne i prihvatljive......pozdravčić:))))))))))

    avatar

    19.12.2008. (00:58)    -   -   -   -  

  • Julijana

    Pročitala sam do kraja i baš mi je drago što si našla vremena napisati sve ovo i podijeliti s nama. Vjerujem isto. Zapravo, mislim da slično razmišljaju svi koji polako odluče s Isusom kao prijateljem ići kroz život. Ima ovdje puno, puno dobrih misli i ne trebam komentirati. Samo jedno - ja se smrti ne bojim otkada je moja vjera iz one prilično površne polako postala duboka. Želim samo ostati ovdje dok moja djeca odrastu, jer im život bez mame ne bi bio isti, kao i svoj djeci. I vjerujem da će Bog i to milostivo dati, kao i mnogo toga čime nas svaki dan daruje. Život ovdje je ipak samo most u vječnost, test kojim trebamo pokazati kakvi ljudi želimo biti - truditi se život iskoristiti za ljubav, dobrotu, nesebično sa darujući za druge, ili oni koji samo za sebe žele sve, a zapravo nikada ne budu sretni i kada sve imaju. Slobodna volja, naš izbor. A prema tom izboru odlučujemo sami kuda će nas most dovesti - u rajske visine ili užasne paklene dubine. Ako je ljubav za ljude i Boga naš izbor, znamo gdje idemo. A tada već i ovdje višestruko dobivamo i nagrade za svoje patnje. A imamo i svoje čistilište već ovdje, što je zapravo milost, a ne kazna. Uh, i ja ne znam stati u pisanju!

    Pozdrav iz srca i blagoslov šaljem tebi i svim tvojim dragima, svima koje nosiš u srcu, mislima i molitvama!

    avatar

    19.12.2008. (05:01)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Još uvijek učim, teško i mukotrpno, gledati tom strahu u oči. I što više učim, tim sam manje sigurna da ću ikada nešto naučiti... Neki dan sam u redakciji upoznala doktoricu čiji je muž poginuo u istom kombiju sa stricom Brankom. Znaš i sama da među nama nije bilo neke bliskosti. Ali sam razgovor sa doktoricom o tome, vraćanje uspomena na taj događaj nakon kojeg su po prvi puta u mom životu počele tjeskobe, prisjećanje na sve telefonijade i razgovore toga dana, sve što se kasnije zbivalo u obitelji - bilo je strašno... Lijepo je rekao tvoj sin o vratima, ali mene ipak brine način ulaska, puno više od same činjenice da ću ući prije ili poslije.

    avatar

    19.12.2008. (08:26)    -   -   -   -  

  • teuta

    Negdje sam pročitala da su odgovori koje spominješ u postu, ujedno toliko jednostavni dok s druge strane su veoma komplicirani a sve ovise od osobe do osobe.
    Nisam vjernica ali, kao i drugi, imam neku svoju teoriju o smrti tj. ne smatram je krajem "življenja" već nastavkom ali u nekom drugom obliku.
    Pozdravček draga i cmokkkk.

    avatar

    19.12.2008. (09:48)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Iskren pozdrav i osmjeh ostavljam :-)))

    avatar

    19.12.2008. (10:16)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    Dobro obrazlagano...Svakako vrijedna preporuka za pročitati jer sam na praznicima trenutno. ;)

    avatar

    19.12.2008. (11:27)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Mislim da je knjiga koju čitaš preteška za mene, a o smrti i vratima...nekako sad razmišljam o strahu i boli koji će me sustići kad zauvijek sklopi oči netko koga jako volim, pozdravljam te

    avatar

    19.12.2008. (11:50)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    velika pusa :-) i veliki veliki pozdrav
    posebna si, to uvijek izlazi iz tvojih posteva
    rijetka od dobrih ljudi, zbilja dobrih

    avatar

    19.12.2008. (16:28)    -   -   -   -  

  • borut

    Uf, zaboravih sto htjedoh ostaviti u komentaru; cini mi se nesto kao i da Vesna voli citiratu Dzubrana, ali to je bilo na pocetku tvoga posta ...

    avatar

    19.12.2008. (20:41)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Pitanje je koliko osjećamo biljeg:)

    avatar

    20.12.2008. (07:13)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Dođoh pozdraviti te, a onda, negdje na pola posta skuhala sam si još jednu kavu i post pročitala do kraja.
    Zarazna si, jednostavno tako. Upravo čitam knjigu po tvojoj preporuci, "Žena vremenskog putnika" i zaista je posebna. Sada ova tema...
    Smrt... znaš, prečesto sam u kontaktu s njom. To mi je posao. Vrlo je različito kad izgubim pacijenta, tako ja to zovem, i kad izgubim nekog za koga sam emotivno vezana. Kad bih ti sad opisivala različitost tih osjećaja, potrajalo bi, reći ću samo da se rijetko tko od nas miri s činjenicom gubitka. A o odlasku nas samih da i ne pričam.
    Gdje je istina, tko zna. Saznat ćemo jednom, vjerojatno kad trenutak bude pravi.

    avatar

    20.12.2008. (10:53)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    interesantan post,sviđa mi se kako razmišljaš,
    dojmljivo pišeš,posebno ovo o smrti,kao da si sa
    dalekog istoka, a ne sa ovih naših napaćenih prostora,

    lijepi pozdrav i ugodan dan : )

    avatar

    20.12.2008. (12:48)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    tvoja baka je lijepo opisla otvor između oblaka a ja sam se sjetio
    riječi Carlosa Castanede kako je suton prolaz između svjetova

    avatar

    20.12.2008. (12:52)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    vidim da si upućena,donekle,radi se o unucima,ne o caru i carici,
    oni su već u poodmaklim godinama,carev sin prijestolonasljednik
    ima curicu,zove se Aiko ili dijete ljubavi,drugi sin,koji neće biti car,
    ima dvije kćeri,Mako i Kako,18 i 14 godina,i sina Hisahita,rođenog
    2006. čime je riješeno pitanje potomstva...jesi li znala da su oni
    najstarija carska dinastija na svijetu koja vlada već 2668 godina,
    to se zove kontinuitet i tradicija

    posljednjih dana pišem o kamikazama,pa ako te interesira navrati,
    volio bih čuti tvoje mišljenje nakon pročitanih postova,

    srdačan pozdrav

    avatar

    20.12.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • Santea

    Meni je zaista ovo bilo zadovoljstvo pročitati jer se i sama uvučem u krug svojih misli i pomalo razmišljam o smrti, toliko puta u zadnje vrijeme suočena s njom.I znaš što ti mogu reći...smrti se ne bojim,uopće.Prije možda pola godine moj odgovor bi bio drugačiji,ali danas kažem da se ne bojim smrti više me strah same kvalitete života do smrti,tog otkucavanja sata i strah od zakazivanja mehanizma.Ja ne mogu reći da sam vjernica,ne mogu reći i da sam nevjernica...nekako sebe opisujem kao tradicionalistu sa tendencijom vjerovanja,ali blago onom koji vjeruje;njima pomalo zavidim i sve češće se hvatam u tim mislima.
    Meni se svidio ovaj dio;
    to bolje vidim povezanost onoga gore s onim dolje, pa ako uspijemo djelovati negdje između, na nekoj novoj razini, možda se na trenutak možemo smjestiti i zadovoljno promeškoljiti na mjestu za koje osjećamo da nam pripada. Dok nas u slijedećem trenutku ponovo ne povuče – prema gore ili prema dolje – i natjera na novo traženje. Pronalazim i samu sebe u njemu
    Zaista si posebna draga Aquaria:)Bilo mi je zadovoljstvo ovo čitati
    Pusa velika draga moja i samo da ti poželim Čestit Božić i godinu Novu ukoliko ne budem to u mogućnosti kada bude vrijeme
    Poljubac veliki

    avatar

    20.12.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga moja samo da te toplo pozdravim i poželim samo ono najbolje i najljepše. Cmoka.

    avatar

    20.12.2008. (21:22)    -   -   -   -  

učitavam...