16.12.2008. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
dugo,dugo sam ostao zamišljen nad ovim zapisom koji se zove tajni život knjiga ne samo zato što je prelijep,što je tako neobičan,poetičan kut iz kojeg ste ovaj put pogledali knjige,kut koji premda na prvi pogled je izvanjski,možda baš i zato odaje svu potpunost(meni se tako čini,oprostite) i uzvišenost vaše posvećenosti literaturi i knjigama,i vašu upornost da ljepotu čitanja,držanja knjige u ruci,razmišljanja o njoj približite i drugima,da je podijelite s njima.. mene ste pritom podsjetili na sudbinu jedne knjige i jednog zapisa u njoj,na sudbinu dvoje ljudi koje sam nekad poznavao u gradu gdje smo zajedno živjeli,pomogli mi da se upustim u neobično razmišljanje o tome što je sve knjiga,ne samo kao čudesan fluid misli,snova,pričanja,pjevanja nego i kao predmet dodirljiv,pa opet (vidjećete iz ove kratke priče,koju ne znam zašto i zašto baš ovdje ipak odlučih bar pokušati da podijelim s nekim) i kao taj predmet kako je u stanju biti nešto, pretvoriti se u nešto više i čudesnije od svoje puke fizičke pojavnosti.. dvoje ljudi o kojima hoću pričati dobro sam poznavao; s njom sam išao i u osnovnu školu i kasnije i u gimnaziju,sve vrijeme u isti razred,on je ,opet, bio nešto stariji od nas, momak koji je, mislim, prvi osnovao neki muzički bend u našem gradu,prvi imao električnu gitaru,pjevao lijepo,pisao pjesme i što je normalno,izazivao zavist i živcirao sve ostale domicilne momke jer su cure, složne kakve po prirodi i jesu,bile jedinstvene u svom stavu i nakani:ili on ili ništa..i niko se nije mogao čudom načuditi kad je on pored silnih mjesnih ljepotica odabrao baš nju,neupadljivu,skromnu,jednu sasvim i po svemu običnu, ružno se tad govorilo ,,prosječnu" curu..još je čudnije svima bilo da beskrajno joj je vjeran bio,da su se vjenčali i živjeli normalno,da je nikad nije prevario ni sa jednom od brojnih ljepotica koje su ga proganjale i opsjedale..nekoliko godina kasnije njen majčinski nagon,podržan njegovim sve češćim pijanstvima odvešće je iz grada i njegovog života sa nekim strancem koji tuda bijaše prolazio spreman da je povede i osigura joj potomstvo,mir i druge bračne blagodati..čovjek kojeg je ostavila vremenom se doveo u situaciju da ga otpuste s posla,da mu zabranjuju ulazak i gazde najlošijih birtija,da jedne noći zaspi sa cigarom(bilo je i drugih verzija) i skoro izgori u napuštenom gnijezdu..knjige koje je imao izgorile su sve..osim nekoliko nagorenih koje je imao u torbi kad je i bukvalno završio na ulici..jednu od tih knjiga izvadio je iz kaputa i poklonio mi kad sam ga na svoju odgovornost (raznježen nekakvim prednovogodišnjim bajkovitim ozračjem a dijelom i da ga spasim od smrzavanja) uveo u jednu birtiju i popio s njim nekoliko votki iz iste čaše jer su konobari imali strogu zabranu da ga uslužuju..tako je i nekim drugim ljudima u znak zahvalnosti za ponuđeno piće podijelio i ostale (nagorene)knjige koje je imao..sve osim jedne.. rat već bijaše kad me je potražio i našao,dva dana su me obavještavali o tome da me on zbog nečega traži..napokon:evo ti ova knjiga,rekao je,nek bude kod tebe.. nije htio piće,nije tražio ništa..gdje ćeš,pitao sam..i mene zanima,rekao je,pokušavajući se nasmiješiti,možda ti i javim za koji dan..umro je (a ne poginuo,što je tad bila rijetkost) nekoliko dana kasnije..crvenkasta kompilacija pjesničkih zbirki Ane Andrejevne Ahmatove bila je nagorena..na prvoj stranici,rukopisom kojeg sam prepoznao uz neki datum i inicijale(njezine) pisalo je lijepim djevojačkim rukopisom: zauvijek tvoja..tu knjigu,kao ni druge a svoje knjige,kao ni svoju kuću,kao ni mnogo toga drugoga nisam uspio sačuvati u ratu..može se razmišljati o ljubavi i knjigama,o njihovoj povezanosti, o nedokučivim putevima i mjestima spajanja..ali,ja sam doista ostao zauvijek zabljesnut i naspram tog čovjeka u svojoj ljubavi prema knjigama ostao sramotno škrt i sitan..naspram čovjeka koji je umro vjerujući da će knjiga (sa njenim rječima,rječima početka i rađanja nečega čudesnog)sačuvati tu posljednju,neugasivu nadu izgubljene ljubavi ..nekoliko godina kasnije pokušao sam je naći da joj ispričam što se desilo (koliko ju je volio,koliko vjeran bio)..i tako saznah da je poginula u prometnoj nesreći, zabila se u neki zid..i to je sve..da,djevojačko prezime Ane Andrejevne (čije pjesme sam što je i normalno,na poseban način zavolio) je Gorenko,bila je divna žena i strašno, strašno nesretna ali to je vjerujem,samo puka slučajnost,mala ironija nepoznatog pisca naših sudbina..
17.12.2008. (03:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
sad kad sam već pomenuo Anu Andrejevnu a... I TVRDA, HLADNA RIJEČ JE PALA
I tvrda, hladna riječ je pala Na žive grudi, kocka jada. Svejedno, sve sam to već znala I smirit ću se, bar se nadam.
Još mnogo posla predstoji meni: Treba i spomen da posivi, Treba, da duša okameni, Učiti opet kako da živim.
Svejedno, vrelo šumi ljeto, Kao da praznik netko slavi. Odavno ja sam znala sve to, I pustu kuću i dan plavi. Grčih ruke ja pod tamnim velom ... 'Od čega si danas blijeda, čega?' - Zato što sam tugom neveselom Do pijanstva napojila njega. Pamtim. On je izašao tada Iskrivivši usta najbolnije. Ne taknuvši drvo s balustrada Trčala sam za njim do kapije. Zadihana viknuh: 'Šala sve je. Ako odeš - ode život moj.' Jezivo, a kao da se smije, Reče mi: 'Na promaji ne stoj'. .. u kontekstu priče koja je doista istinita(premda vrlo nezgrapno od mene ispričana) i kao prilog raspravi o možebitnom tajnom životu i smislu koje bi knjige mogle imati.. ne mogu se oteti dojmu,naravno,ne samo zbog ove pjesme,da pjesme Ane Andrejevne.. ne znam kako bih ovo rekao..nisu posve slučajne u životima dvoje ljudi koje sam poznavao.. no,bilo kako bilo izdvojiću iz ove pjesme nekoliko stihova za koje ne znam jesu li doista toliko lijepi i jaki,potresni i dramatični (jer za Ahmatovu kažu da je patetična) kako se meni čine..jeste,jeste Ahmatova patetična ali ne mogu a da se ovdje ne upitam gdje je granica između života i poezije,između knjiga i ljudi,slutnje i jave,sna i strepnje... Odavno ja sam znala sve to, I pustu kuću i dan plavi. a ovdje sam promijenio i svoju definiciju patetike,ove stihove ponjeo kao sliku ljubavi i one neuhvatljive,božanstvene duboke i plemenite ženske ,,naivnosti" i ljepote..zar ovo nije(ma kako patetično izgleda,možda i dijelom baš zbog toga) uhvaćen dušom i rječju žar, trenutak ljubavi: Zadihana viknuh: 'Šala sve je. Ako odeš - ode život moj.' već mi se dešavalo: i meni će kad prespavam izgledati patetično..ali sada,ne
17.12.2008. (05:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sponzoru :) - nadam se da ti se sviđa, pravim i jedan tekstić oko bookcrossinga, ali gledala sam, najbliža Bookcrossing zona u našoj regiji je u Sloveniji, kod nas nema nijedna (čudo, s obzirom na to koliko ljudi čitaju), a već u Italiji je u ovom trenutku oko 1700 knjiga negdje "vani". U pravilu, releasaš knjigu van i na bookcrossingu ostaviš obavijest da je knjiga tamo i tamo. nakon toga je netko nađe. super stvar, zapravo.
17.12.2008. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koja riječ sponzora
Ok... buba u uhu oko bookcrossinga... :)
16.12.2008. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
dugo,dugo sam ostao zamišljen nad ovim zapisom koji se zove tajni život knjiga
ne samo zato što je prelijep,što je tako neobičan,poetičan kut iz kojeg ste ovaj
put pogledali knjige,kut koji premda na prvi pogled je izvanjski,možda baš i zato
odaje svu potpunost(meni se tako čini,oprostite) i uzvišenost vaše posvećenosti
literaturi i knjigama,i vašu upornost da ljepotu čitanja,držanja knjige u ruci,razmišljanja
o njoj približite i drugima,da je podijelite s njima..
mene ste pritom podsjetili na sudbinu jedne knjige i jednog zapisa u njoj,na sudbinu
dvoje ljudi koje sam nekad poznavao u gradu gdje smo zajedno živjeli,pomogli mi
da se upustim u neobično razmišljanje o tome što je sve knjiga,ne samo kao
čudesan fluid misli,snova,pričanja,pjevanja nego i kao predmet dodirljiv,pa opet
(vidjećete iz ove kratke priče,koju ne znam zašto i zašto baš ovdje ipak odlučih
bar pokušati da podijelim s nekim) i kao taj predmet kako je u stanju biti nešto,
pretvoriti se u nešto više i čudesnije od svoje puke fizičke pojavnosti..
dvoje ljudi o kojima hoću pričati dobro sam poznavao; s njom sam išao i u
osnovnu školu i kasnije i u gimnaziju,sve vrijeme u isti razred,on je ,opet, bio
nešto stariji od nas, momak koji je, mislim, prvi osnovao neki muzički bend
u našem gradu,prvi imao električnu gitaru,pjevao lijepo,pisao pjesme i što
je normalno,izazivao zavist i živcirao sve ostale domicilne momke jer su cure,
složne kakve po prirodi i jesu,bile jedinstvene u svom stavu i nakani:ili on
ili ništa..i niko se nije mogao čudom načuditi kad je on pored silnih mjesnih
ljepotica odabrao baš nju,neupadljivu,skromnu,jednu sasvim i po svemu običnu,
ružno se tad govorilo ,,prosječnu" curu..još je čudnije svima bilo da beskrajno
joj je vjeran bio,da su se vjenčali i živjeli normalno,da je nikad nije prevario ni sa
jednom od brojnih ljepotica koje su ga proganjale i opsjedale..nekoliko godina
kasnije njen majčinski nagon,podržan njegovim sve češćim pijanstvima odvešće
je iz grada i njegovog života sa nekim strancem koji tuda bijaše prolazio spreman
da je povede i osigura joj potomstvo,mir i druge bračne blagodati..čovjek kojeg
je ostavila vremenom se doveo u situaciju da ga otpuste s posla,da mu zabranjuju
ulazak i gazde najlošijih birtija,da jedne noći zaspi sa cigarom(bilo je i drugih verzija)
i skoro izgori u napuštenom gnijezdu..knjige koje je imao izgorile su sve..osim nekoliko
nagorenih koje je imao u torbi kad je i bukvalno završio na ulici..jednu od tih knjiga
izvadio je iz kaputa i poklonio mi kad sam ga na svoju odgovornost (raznježen
nekakvim prednovogodišnjim bajkovitim ozračjem a dijelom i da ga spasim od smrzavanja)
uveo u jednu birtiju i popio s njim nekoliko votki iz iste čaše jer su konobari imali
strogu zabranu da ga uslužuju..tako je i nekim drugim ljudima u znak zahvalnosti
za ponuđeno piće podijelio i ostale (nagorene)knjige koje je imao..sve osim jedne..
rat već bijaše kad me je potražio i našao,dva dana su me obavještavali o tome
da me on zbog nečega traži..napokon:evo ti ova knjiga,rekao je,nek bude kod tebe..
nije htio piće,nije tražio ništa..gdje ćeš,pitao sam..i mene zanima,rekao je,pokušavajući
se nasmiješiti,možda ti i javim za koji dan..umro je (a ne poginuo,što je tad bila rijetkost)
nekoliko dana kasnije..crvenkasta kompilacija pjesničkih zbirki Ane Andrejevne Ahmatove
bila je nagorena..na prvoj stranici,rukopisom kojeg sam prepoznao uz neki datum i
inicijale(njezine) pisalo je lijepim djevojačkim rukopisom: zauvijek tvoja..tu knjigu,kao
ni druge a svoje knjige,kao ni svoju kuću,kao ni mnogo toga drugoga nisam uspio
sačuvati u ratu..može se razmišljati o ljubavi i knjigama,o njihovoj povezanosti,
o nedokučivim putevima i mjestima spajanja..ali,ja sam doista ostao zauvijek
zabljesnut i naspram tog čovjeka u svojoj ljubavi prema knjigama ostao sramotno škrt
i sitan..naspram čovjeka koji je umro vjerujući da će knjiga (sa njenim rječima,rječima
početka i rađanja nečega čudesnog)sačuvati tu posljednju,neugasivu nadu izgubljene ljubavi
..nekoliko godina kasnije pokušao sam je naći da joj ispričam što se desilo
(koliko ju je volio,koliko vjeran bio)..i tako saznah da je poginula u prometnoj nesreći,
zabila se u neki zid..i to je sve..da,djevojačko prezime Ane Andrejevne (čije pjesme sam
što je i normalno,na poseban način zavolio) je Gorenko,bila je divna žena i strašno,
strašno nesretna ali to je vjerujem,samo puka slučajnost,mala ironija nepoznatog
pisca naših sudbina..
17.12.2008. (03:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
sad kad sam već pomenuo Anu Andrejevnu a...
I TVRDA, HLADNA RIJEČ JE PALA
I tvrda, hladna riječ je pala
Na žive grudi, kocka jada.
Svejedno, sve sam to već znala
I smirit ću se, bar se nadam.
Još mnogo posla predstoji meni:
Treba i spomen da posivi,
Treba, da duša okameni,
Učiti opet kako da živim.
Svejedno, vrelo šumi ljeto,
Kao da praznik netko slavi.
Odavno ja sam znala sve to,
I pustu kuću i dan plavi.
Grčih ruke ja pod tamnim velom ...
'Od čega si danas blijeda, čega?'
- Zato što sam tugom neveselom
Do pijanstva napojila njega.
Pamtim. On je izašao tada
Iskrivivši usta najbolnije.
Ne taknuvši drvo s balustrada
Trčala sam za njim do kapije.
Zadihana viknuh: 'Šala sve je.
Ako odeš - ode život moj.'
Jezivo, a kao da se smije,
Reče mi: 'Na promaji ne stoj'.
.. u kontekstu priče koja je doista istinita(premda vrlo nezgrapno od mene ispričana)
i kao prilog raspravi o možebitnom tajnom životu i smislu koje bi knjige mogle imati..
ne mogu se oteti dojmu,naravno,ne samo zbog ove pjesme,da pjesme Ane Andrejevne..
ne znam kako bih ovo rekao..nisu posve slučajne u životima dvoje ljudi koje sam poznavao..
no,bilo kako bilo izdvojiću iz ove pjesme nekoliko stihova za koje ne znam jesu li
doista toliko lijepi i jaki,potresni i dramatični (jer za Ahmatovu kažu da je patetična)
kako se meni čine..jeste,jeste Ahmatova patetična ali ne mogu a da se ovdje ne upitam
gdje je granica između života i poezije,između knjiga i ljudi,slutnje i jave,sna i strepnje...
Odavno ja sam znala sve to,
I pustu kuću i dan plavi.
a ovdje sam promijenio i svoju definiciju patetike,ove stihove ponjeo kao sliku ljubavi
i one neuhvatljive,božanstvene duboke i plemenite ženske ,,naivnosti" i ljepote..zar ovo
nije(ma kako patetično izgleda,možda i dijelom baš zbog toga) uhvaćen dušom i rječju žar,
trenutak ljubavi:
Zadihana viknuh: 'Šala sve je.
Ako odeš - ode život moj.'
već mi se dešavalo: i meni će kad prespavam izgledati patetično..ali sada,ne
17.12.2008. (05:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@sponzoru :) - nadam se da ti se sviđa, pravim i jedan tekstić oko bookcrossinga, ali gledala sam, najbliža Bookcrossing zona u našoj regiji je u Sloveniji, kod nas nema nijedna (čudo, s obzirom na to koliko ljudi čitaju), a već u Italiji je u ovom trenutku oko 1700 knjiga negdje "vani". U pravilu, releasaš knjigu van i na bookcrossingu ostaviš obavijest da je knjiga tamo i tamo. nakon toga je netko nađe. super stvar, zapravo.
17.12.2008. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koja riječ sponzora
Hm hm hm...sviđa mi se to :)
17.12.2008. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
istina, djeluje mi kao nešto što bi bilo u tvom stilu... :)
17.12.2008. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...