citam i ne mogu vjerovat da citam svoje misli pisane tudjom tipkovnicom.
a trazio sam po googlu kako se u Hrvata ozeniti za stranca dok me u pozadini mozga maltretira jos sto drugih pitanja za koja vidim da su neki ljudi prosli prije mene kao sto ce gotovo sgurno proci i poslje nas.
Nas! Mi. Nas dvoje. Sutra troje. Nas dvoje koje idemo u avanturu zivota. I Ona iz te jedne velike i predivne i bogate zemlje. odrice se svega svoga i sa onim malim stvorom sto raste u njoj dolazi meni da provedemo ostatak zivota zajedno.
ne, nije to djete niti doslo slucajno, niti to sve radimo radi njega. to sve smo zeljeli i ranije. djete samo sada ubacuje u petu brzinu i ubrzava stvari.
hoce li i kako ce se ona tu snaci kad se neki puta i ja sam ne snalazim u svim nasim zbivanjima. hoce li moci prihvatiti taj nas kamenit i ponosan mentalitet.
c'est la vie! rekli bi oni. to je zivot; a zivot je ljubav; a ljubav je avantura. avantura u koju upravo krecemo..... a ljubavi nam ne fali. bila je dovoljno jaka da nas odrzi dve i pol godine od toga godinu i pol razdvojenog zivota. i svaki put kad se ponovo vidimo kao da zasja i jace nego prosli put. a svaki put kad se razdvajamo, kao da se otkidamo.
Zato znam da cemo sve izdrzat. i ljep mi je osjecaj da imam nesto nesvakidasnje....
Ne sumnjam u nas.
Da sam Obama re'ko bi "yes we can!" ali nisam nit predsjenik niti Obama a nit volim Amere.
04.03.2009. (01:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
black coffee
citam i ne mogu vjerovat da citam svoje misli pisane tudjom tipkovnicom.
a trazio sam po googlu kako se u Hrvata ozeniti za stranca dok me u pozadini mozga maltretira jos sto drugih pitanja za koja vidim da su neki ljudi prosli prije mene kao sto ce gotovo sgurno proci i poslje nas.
Nas! Mi. Nas dvoje. Sutra troje.
Nas dvoje koje idemo u avanturu zivota. I Ona iz te jedne velike i predivne i bogate zemlje. odrice se svega svoga i sa onim malim stvorom sto raste u njoj dolazi meni da provedemo ostatak zivota zajedno.
ne, nije to djete niti doslo slucajno, niti to sve radimo radi njega. to sve smo zeljeli i ranije. djete samo sada ubacuje u petu brzinu i ubrzava stvari.
hoce li i kako ce se ona tu snaci kad se neki puta i ja sam ne snalazim u svim nasim zbivanjima.
hoce li moci prihvatiti taj nas kamenit i ponosan mentalitet.
c'est la vie! rekli bi oni.
to je zivot; a zivot je ljubav; a ljubav je avantura. avantura u koju upravo krecemo.....
a ljubavi nam ne fali. bila je dovoljno jaka da nas odrzi dve i pol godine od toga godinu i pol razdvojenog zivota.
i svaki put kad se ponovo vidimo kao da zasja i jace nego prosli put.
a svaki put kad se razdvajamo, kao da se otkidamo.
Zato znam da cemo sve izdrzat. i ljep mi je osjecaj da imam nesto nesvakidasnje....
Ne sumnjam u nas.
Da sam Obama re'ko bi "yes we can!"
ali nisam nit predsjenik niti Obama a nit volim Amere.
04.03.2009. (01:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...