Mila moja, ovo je predivno i tako dirljivo... Ima ljudi koji žele biti uz nas,olakšati nam,ali svjesni su da nitko to nemože i neznaju nam pristupiti...Kako vrijeme prolazi sve više smo sami,ali oni dobri,osjetljivi pojedinci ostaju uz nas makar mislima. Tim više me dirnulo ovo pismo, toliko iskreno i prepuno emocija...A iako ne osjeća fizičku bol koju mi trpimo,jer nemože osjetiti onaj tko nije doživio,bez obzira na to-po svakoj izjavi vidim da razumije,da zna svu stravu i neprirodnost ovoga što nam se dogodilo,i propast i bespomočnost koju je to ostavilo iza sebe.
Grlim te,draga...
14.12.2008. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tako ga i ja doživljavam. Kad ona piše : " Mene nije ogrijalo Sunce svih Sunaca, sreća-veća i od najveće sreće… Ta te istina nikada ne prestaje boljeti…" tada shvatiš (ono što smo znali ali možda u svim našim trenucima življenja s našom djecom, onom koje više nema, nismo znali dovoljno cijeniti i to samo zato što nismo znali, što nismo ni slutiti mogli što nam se sprema) što smo imali. Kakvu smo to sreću života doživjeli i živjeli, tada kada smo po prvi puta osjetile micanje djeteta u sebi, kada smo se igrale s njima dok su još bili u nama na način da smo ih gurkali a oni nam uzvraćali, kada smo ih gurnule u svijet, u život, po prvi puta poljubile njihove meke usne, obraze, pomilovale glavicu, kada smo ih gledale kako rastu i uživale u svakom pogledu na njih. A ona kaže: Mene nije ogrijalo Sunce svih Sunaca ...jer nije imala te sreće.I uvijek se vratim na pomisao : A zašto smo uopće imale kad smo izgubile u nepovrat ?
14.12.2008. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesna moja sretna si što je imaš. Tvoja zvijezda još sija i zove se Slavica... budi sretna na tom velikom daru. A što se tiče onog drugog svjestan ili ne, ja spadam u unu prokletu: dabogda nemali, pa imali pa opet nemali, samo što ne mogu nikako shvatiti ZAŠTO? s čime sam ovo zaslužila?
14.12.2008. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogi zastupaju stajalište: nema to veze sa zaslugama ili "zaslugama", kaznama i nagradama, jednostavno su se poklopile kockice i desilo se. Fatalisti se odlučuju za prst sudbine: svako zašto ima svoje zato: "Hrabre duše" zastupaju mišljenje da se radi o dogovoru radi napretka duša, radi sebe samih.... A mi, mi gubitnici izgubljeni u prostoru i vremenu, tražeći spone, tražeći razloge "zašto" ne možemo na kraju prihvatiti ništa od ponuđenoga. Kao u školskom testu, kada imamo na raspolaganju raspon odgovora od a - d, a odabiremo opciju: ništa od navedenoga. Tko bi nas mogao utješiti?!
14.12.2008. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"..... Ti i ja sada imamo gotovo istu bolnu želju. Zagrliti svoje dijete. Tvoje nikako da dođe, a moje je otišlo zauvijek....." - jednom sam ovo napisala mladoj ženi koja mi je pisala...pisala mi je da mi kaže da me želi razumijeti, da zapravo samo svojim javljanjem želi reći kako ima onih koji još uvijek osjećaju druge ljude......njihovu bol.......makar se ne poznaju....žele pružiti podršku.....i onda njezina vijest......muke već godinama......sanja oči koje nikada nije vidjela.....zamišlja kao bi izledale nogice, rukice, smješak........i nikako.....nikako da se dogodi..
15.12.2008. (01:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Što bih dala za jedan dodir,pogled,jednom da opet jutrom njegov smijeh preplavi stan... Pakleno je teško,i nema nikakvog razloga zašto je tako,samo ima to da smo nesretnici,bijednici,oni pravi,istinski zombiji,koji ovim svijetom hodaju bez ikakvih emocija i misli osim na svoje mrtvo dite...
Svima nam je jednaka bolna želja,zagrliti ih,stisnuti iz sebe zauvijek! A nestalo je sve...
15.12.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O bože, sve je to UŽASNO. Sva ta "šibanja", sve te "kazne", sve te paklene muke kroz koje NE DA PROLAZIMO već ih ŽIVIMO. Sad i zauvijek.
15.12.2008. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Vesna,potpisujem...
Da je makar vrijeme vratit,a nikad više,samo razne teorije,misli o promjeni da bude bolje,ali više nikad ništa...
17.12.2008. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
staklar
Ja vise ne mogu dolaziti na tvoj blog,toliko mi je tesko svaki puta kad procitam sto ovdje stavis i glupo mi je komentarisati,jer suze naviru. Oprosti.
18.12.2008. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niti jedan komentar, ostavljen od ljudi koji posjeduju barem malo emocija ne može biti glupost. Naprotiv, tek kad vidiš neposredno (čitajući) što se sve može zbiti i kako nam je sigurnost krhka, shvatiš da bi možda tijekom sretnih dana bilo (čak) poželjno malo se udubiti u takve ljudske tragedije u svrhu poštovanja vlastite sreće. Dok ona jest, dok traje. Drago mi je da si mi se obratio. Jako.
19.12.2008. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga vesna! znam kako vam mora biti u ovo blagdansko vrijeme jer znam kako je meni samoj..neopisiva i teško izdrživa bol koja te melje i baca na koljena..htjela sam vam se javiti da znate da niste sami..nije to možda neka utjeha al možda je malo lakše na trenutak kad znaš da se i drugi uspjevaju boriti i kad smo nekako mislima bar vezani..onim toplim , podržavajućim i duboko empatičnim..jer ZNAMO kako nam je...želim vam što više mira u samoj sebi i snage za svakidašnju borbu s tom sadašnjom stalnom pratiljom imenom bol..i što više nade i novih objašnjenja za taj ponovni susret s unom u što i sama duboko vjerujem...
23.12.2008. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković, Bjelova
HRVATI ! MESIĆ VAM JE ODUZEO NAJMANJE DESET GODINA ŽIVOTA
Stjepan Mesić na kraju svoga predskedničkog mandata kaže vam: "Hvala, što ste me podržavali i glasali za mene, odlazim sa najviše državne dužnosti i funkcije zadovoljan". No, o tiraniji nad cijelim hrvatskim narodom nama ni riječi. Sve je bilo uspješno, lijepo i ruže su cvale... Mesić je otišao sa predsjedničke dužnosti 18. veljače 2010. godine, ali njegovi bankovni računi puni su novca, dok džepovi od naroda su prazni. U primitivnom shvaćanju stvarnosti, što vi Hrvati imate - pitam vas? Tijesno vam je i u vlastitoj zemlji. Živimo u Hrvatskoj, koja sve više nestaje, u kojoj sve manje ima odgovornosti. Životinjska farma na Pantovčaku od Mesića, no sada, ona je od Ive Josipovića, njegov životinjski park, koji je važniji čak I od Hrvatskog naroda. U poremečenom sustavu vrijednosti, narod kukavički trune i šuti... O argumentima nasljeđa, govore nam sad oni, koji su nam to nasljeđe ostavili. U utorak 16. veljače 2010. godine, i to samo dva dana prije nego što je istekao desetogodišnji mandat predsjedniku Stjepanu Mesiću, on se je obratio preko državne televizije Hrvatskom narodu - kazavši kako je radio vrlo mudro i provodio savremenu politiku u korist Hrvatskog naroda. Iznad svega Mesić je spomenuo kao glavni uspjeh, svoga zalaganja vanjsku politiku i antifašizam... A o tome kako smo visoko zadužena zemlja nije bilo niti jedne riječi. Zna se tko nas je zadužio. O "dužničkom ropstvu", izgleda - sve najbole, no nitko i ne pita. Več samo hvalospjevi o uspjehu hrvatskog turizma i lijepoj našoj obali... Mesića bi trebalo strpati u doživotni zatvor, za sve zlo - što je napravio nama Hrvatima. Nije on kao sitni lopov ukrao kokoš, Mesić je uništio našu Hrvatsku na sve moguće načine. Svaka čast novinarki RTL-a Ivani Brkić, koja je u svom intervju sa Stjepanom Mesiem, raskrinkala ga, u svim pogledima. Ona Mesića je upitala: "Drži li vas glavni odvjetnik Mladen bajić u šaci?" Mesić je vrlo ljuto reagirao, između ostaloga, on se je digao sa stolca i otišao... Taj sustet novinarke i Mesića bio je samo nekoliko dana prije nego što će Stjepan Mesić otići sa dužnosti predsjednika Republike Hrvatske. Mislim da je Mesić spreman za zatvor, za sve što je učinio (samo) kao Vrhovni komandant JNA 1991. godine, kada je rušio i pustošio Hrvatsku. A poslije svojih ratnih zločina, s punim ustima je pjevao "Lijepu našu" himnu. Izgleda Hrvati i to malo njih, žele zaviriti u mračnu stranu "hrvatskog Stipe". Pitam: Gdje su milijarde i milijarde dolara i eura hrvatskih dugova od kredita. Gdje je nestao taj ogroman novac? Jesu li se Hrvati prodali "starim UDB-ašima", za mrvice što padaju s njihovih stolova. Mesić je dopeljao Hrvatsku u "čorsokak" i nikoga za to očito nije briga. On odlazi zadovoljan i za nagradu još dobiva državnu vilu na korištenje od 2,5 milijuna kuna. Tome svemu treba pribrojiti benificije i mirovina osd 18.000,00 kuna, plus osobni šofer, dva službenika i fizička zaštita... Na sve ovo često pitam se: Jesu li Hrvati teško bolestan narod? Zašto jedan diletant, zlikovac, lažni predsjednik,.., toliko je kod nas uvažen?! Mesić je kao čarobnjak, osobno izvukao iz šešira Ivu Josipovića, svog nasljednika. Sve je to volja naroda "Fol demokracija", tj. inauguracija koja se odvija na trgu. Kao opet je izabran pošten i naprijedan predsjednik. Haračem se ubire imovina od građana. Dok Mesić i Josipović u Požegi zajedno proslavljaju valentinovo, uživajući, plešu i ispijaju šampanjac i kavu,.., narod u bijedi i dalje sluša dnevne političke fraze. Mnogi korumpirani mediji sve nam to uljepšavaju. S druge strane kada nam Jadranka Kosor, premijerka vlade RH, govori o stanovima, odnosno o rješavanju stambenih pitanja građana, mislim da, u Hrvatskoj, država je dobila, ili bolje rečeno utužila mnogu imovinu od građana, koji nisu mogli platiti osnovne stvari za život: vodu, električnu energiju, plin,..itd. Puno Hrvata je ostalo bez svojih stanova, kuća, vikendica... Od uvođenja kriznog poreza i više stope PDV-a do danas je u Hrvatskoj gotovo ostalo 100.000 ljudi bez svoje imovine. Država ima još potraživanja od ljudi, koji nisu sposobni vračati zadužene kredite kod banaka. Zanimljivo je, da Stjepan Mesić je: ratni zločinac, ratni profiter,.., izdajnik, a omiljen je kod Hrvata kao čovjek. Što je imidž države? Identitet? Brend? Gospodarstvo? Što je naša pozitivna slika? Hrvatska je pala sa 61. na 72 mjesto po konkurentnosti u svijetu, pretekla nas je čak i Crna Gora. Preko 300.000 ljudi je nezaposleno u Hrvatskoj, isto tako je, ta brojka i zbrisana ljudi sa svih Zavoda za zapošljavanje. Uglavnom je, da smo mi pobjednici u "Domovinskom ratu" nad velikosrpskim agresorom, koji je predvodio 1991., sedam mjeseci Stipe Mesić. Ima u svijetu predsjednika, koji su nakon svojih mandata otišli u zatvor. Na kraju moram reči da - izvješće (bivšeg) hrvatskog državnog poglavara Stjepana Mesića je "teško sranje".
C R O A T I A / BJELOVAR, 20.02.2010. Branko Stojković brankostojkovic152@yahoo.com
27.06.2010. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja,
ovo je predivno i tako dirljivo... Ima ljudi koji žele biti uz nas,olakšati nam,ali svjesni su da nitko to nemože i neznaju nam pristupiti...Kako vrijeme prolazi sve više smo sami,ali oni dobri,osjetljivi pojedinci ostaju uz nas makar mislima.
Tim više me dirnulo ovo pismo, toliko iskreno i prepuno emocija...A iako ne osjeća fizičku bol koju mi trpimo,jer nemože osjetiti onaj tko nije doživio,bez obzira na to-po svakoj izjavi vidim da razumije,da zna svu stravu i neprirodnost ovoga što nam se dogodilo,i propast i bespomočnost koju je to ostavilo iza sebe.
Grlim te,draga...
14.12.2008. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Tako ga i ja doživljavam. Kad ona piše : " Mene nije ogrijalo Sunce svih Sunaca, sreća-veća i od najveće sreće… Ta te istina nikada ne prestaje boljeti…" tada shvatiš (ono što smo znali ali možda u svim našim trenucima življenja s našom djecom, onom koje više nema, nismo znali dovoljno cijeniti i to samo zato što nismo znali, što nismo ni slutiti mogli što nam se sprema) što smo imali. Kakvu smo to sreću života doživjeli i živjeli, tada kada smo po prvi puta osjetile micanje djeteta u sebi, kada smo se igrale s njima dok su još bili u nama na način da smo ih gurkali a oni nam uzvraćali, kada smo ih gurnule u svijet, u život, po prvi puta poljubile njihove meke usne, obraze, pomilovale glavicu, kada smo ih gledale kako rastu i uživale u svakom pogledu na njih. A ona kaže: Mene nije ogrijalo Sunce svih Sunaca ...jer nije imala te sreće.I uvijek se vratim na pomisao : A zašto smo uopće imale kad smo izgubile u nepovrat ?
14.12.2008. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Vesna moja sretna si što je imaš. Tvoja zvijezda još sija i zove se Slavica... budi sretna na tom velikom daru.
A što se tiče onog drugog svjestan ili ne, ja spadam u unu prokletu: dabogda nemali, pa imali pa opet nemali, samo što ne mogu nikako shvatiti ZAŠTO? s čime sam ovo zaslužila?
14.12.2008. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Mnogi zastupaju stajalište: nema to veze sa zaslugama ili "zaslugama", kaznama i nagradama, jednostavno su se poklopile kockice i desilo se. Fatalisti se odlučuju za prst sudbine: svako zašto ima svoje zato: "Hrabre duše" zastupaju mišljenje da se radi o dogovoru radi napretka duša, radi sebe samih.... A mi, mi gubitnici izgubljeni u prostoru i vremenu, tražeći spone, tražeći razloge "zašto" ne možemo na kraju prihvatiti ništa od ponuđenoga. Kao u školskom testu, kada imamo na raspolaganju raspon odgovora od a - d, a odabiremo opciju: ništa od navedenoga. Tko bi nas mogao utješiti?!
14.12.2008. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
"..... Ti i ja sada imamo gotovo istu bolnu želju. Zagrliti svoje dijete. Tvoje nikako da dođe, a moje je otišlo zauvijek....." - jednom sam ovo napisala mladoj ženi koja mi je pisala...pisala mi je da mi kaže da me želi razumijeti, da zapravo samo svojim javljanjem želi reći kako ima onih koji još uvijek osjećaju druge ljude......njihovu bol.......makar se ne poznaju....žele pružiti podršku.....i onda njezina vijest......muke već godinama......sanja oči koje nikada nije vidjela.....zamišlja kao bi izledale nogice, rukice, smješak........i nikako.....nikako da se dogodi..
15.12.2008. (01:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Što bih dala za jedan dodir,pogled,jednom da opet jutrom njegov smijeh preplavi stan...
Pakleno je teško,i nema nikakvog razloga zašto je tako,samo ima to da smo nesretnici,bijednici,oni pravi,istinski zombiji,koji ovim svijetom hodaju bez ikakvih emocija i misli osim na svoje mrtvo dite...
Svima nam je jednaka bolna želja,zagrliti ih,stisnuti iz sebe zauvijek! A nestalo je sve...
15.12.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
O bože, sve je to UŽASNO. Sva ta "šibanja", sve te "kazne", sve te paklene muke kroz koje NE DA PROLAZIMO već ih ŽIVIMO. Sad i zauvijek.
15.12.2008. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Vesna,potpisujem...
Da je makar vrijeme vratit,a nikad više,samo razne teorije,misli o promjeni da bude bolje,ali više nikad ništa...
17.12.2008. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
staklar
Ja vise ne mogu dolaziti na tvoj blog,toliko mi je tesko svaki puta kad procitam sto ovdje stavis i glupo mi je komentarisati,jer suze naviru.
Oprosti.
18.12.2008. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Niti jedan komentar, ostavljen od ljudi koji posjeduju barem malo emocija ne može biti glupost. Naprotiv, tek kad vidiš neposredno (čitajući) što se sve može zbiti i kako nam je sigurnost krhka, shvatiš da bi možda tijekom sretnih dana bilo (čak) poželjno malo se udubiti u takve ljudske tragedije u svrhu poštovanja vlastite sreće. Dok ona jest, dok traje. Drago mi je da si mi se obratio. Jako.
19.12.2008. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga vesna! znam kako vam mora biti u ovo blagdansko vrijeme jer znam kako je meni samoj..neopisiva i teško izdrživa bol koja te melje i baca na koljena..htjela sam vam se javiti da znate da niste sami..nije to možda neka utjeha al možda je malo lakše na trenutak kad znaš da se i drugi uspjevaju boriti i kad smo nekako mislima bar vezani..onim toplim , podržavajućim i duboko empatičnim..jer ZNAMO kako nam je...želim vam što više mira u samoj sebi i snage za svakidašnju borbu s tom sadašnjom stalnom pratiljom imenom bol..i što više nade i novih objašnjenja za taj ponovni susret s unom u što i sama duboko vjerujem...
23.12.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković, Bjelova
HRVATI ! MESIĆ VAM JE ODUZEO NAJMANJE DESET GODINA ŽIVOTA
Stjepan Mesić na kraju svoga predskedničkog mandata kaže vam: "Hvala, što ste me podržavali i glasali za mene, odlazim sa najviše državne dužnosti i funkcije zadovoljan". No, o tiraniji nad cijelim hrvatskim narodom nama ni riječi. Sve je bilo uspješno, lijepo i ruže su cvale... Mesić je otišao sa predsjedničke dužnosti 18. veljače 2010. godine, ali njegovi bankovni računi puni su novca, dok džepovi od naroda su prazni. U primitivnom shvaćanju stvarnosti, što vi Hrvati imate - pitam vas? Tijesno vam je i u vlastitoj zemlji. Živimo u Hrvatskoj, koja sve više nestaje, u kojoj sve manje ima odgovornosti. Životinjska farma na Pantovčaku od Mesića, no sada, ona je od Ive Josipovića, njegov životinjski park, koji je važniji čak I od Hrvatskog naroda. U poremečenom sustavu vrijednosti, narod kukavički trune i šuti... O argumentima nasljeđa, govore nam sad oni, koji su nam to nasljeđe ostavili. U utorak 16. veljače 2010. godine, i to samo dva dana prije nego što je istekao desetogodišnji mandat predsjedniku Stjepanu Mesiću, on se je obratio preko državne televizije Hrvatskom narodu - kazavši kako je radio vrlo mudro i provodio savremenu politiku u korist Hrvatskog naroda. Iznad svega Mesić je spomenuo kao glavni uspjeh, svoga zalaganja vanjsku politiku i antifašizam... A o tome kako smo visoko zadužena zemlja nije bilo niti jedne riječi. Zna se tko nas je zadužio. O "dužničkom ropstvu", izgleda - sve najbole, no nitko i ne pita. Več samo hvalospjevi o uspjehu hrvatskog turizma i lijepoj našoj obali... Mesića bi trebalo strpati u doživotni zatvor, za sve zlo - što je napravio nama Hrvatima. Nije on kao sitni lopov ukrao kokoš, Mesić je uništio našu Hrvatsku na sve moguće načine. Svaka čast novinarki RTL-a Ivani Brkić, koja je u svom intervju sa Stjepanom Mesiem, raskrinkala ga, u svim pogledima. Ona Mesića je upitala: "Drži li vas glavni odvjetnik Mladen bajić u šaci?" Mesić je vrlo ljuto reagirao, između ostaloga, on se je digao sa stolca i otišao... Taj sustet novinarke i Mesića bio je samo nekoliko dana prije nego što će Stjepan Mesić otići sa dužnosti predsjednika Republike Hrvatske. Mislim da je Mesić spreman za zatvor, za sve što je učinio (samo) kao Vrhovni komandant JNA 1991. godine, kada je rušio i pustošio Hrvatsku. A poslije svojih ratnih zločina, s punim ustima je pjevao "Lijepu našu" himnu. Izgleda Hrvati i to malo njih, žele zaviriti u mračnu stranu "hrvatskog Stipe". Pitam: Gdje su milijarde i milijarde dolara i eura hrvatskih dugova od kredita. Gdje je nestao taj ogroman novac? Jesu li se Hrvati prodali "starim UDB-ašima", za mrvice što padaju s njihovih stolova. Mesić je dopeljao Hrvatsku u "čorsokak" i nikoga za to očito nije briga. On odlazi zadovoljan i za nagradu još dobiva državnu vilu na korištenje od 2,5 milijuna kuna. Tome svemu treba pribrojiti benificije i mirovina osd 18.000,00 kuna, plus osobni šofer, dva službenika i fizička zaštita... Na sve ovo često pitam se: Jesu li Hrvati teško bolestan narod? Zašto jedan diletant, zlikovac, lažni predsjednik,.., toliko je kod nas uvažen?! Mesić je kao čarobnjak, osobno izvukao iz šešira Ivu Josipovića, svog nasljednika. Sve je to volja naroda "Fol demokracija", tj. inauguracija koja se odvija na trgu. Kao opet je izabran pošten i naprijedan predsjednik. Haračem se ubire imovina od građana. Dok Mesić i Josipović u Požegi zajedno proslavljaju valentinovo, uživajući, plešu i ispijaju šampanjac i kavu,.., narod u bijedi i dalje sluša dnevne političke fraze. Mnogi korumpirani mediji sve nam to uljepšavaju. S druge strane kada nam Jadranka Kosor, premijerka vlade RH, govori o stanovima, odnosno o rješavanju stambenih pitanja građana, mislim da, u Hrvatskoj, država je dobila, ili bolje rečeno utužila mnogu imovinu od građana, koji nisu mogli platiti osnovne stvari za život: vodu, električnu energiju, plin,..itd. Puno Hrvata je ostalo bez svojih stanova, kuća, vikendica... Od uvođenja kriznog poreza i više stope PDV-a do danas je u Hrvatskoj gotovo ostalo 100.000 ljudi bez svoje imovine. Država ima još potraživanja od ljudi, koji nisu sposobni vračati zadužene kredite kod banaka. Zanimljivo je, da Stjepan Mesić je: ratni zločinac, ratni profiter,.., izdajnik, a omiljen je kod Hrvata kao čovjek. Što je imidž države? Identitet? Brend? Gospodarstvo? Što je naša pozitivna slika? Hrvatska je pala sa 61. na 72 mjesto po konkurentnosti u svijetu, pretekla nas je čak i Crna Gora. Preko 300.000 ljudi je nezaposleno u Hrvatskoj, isto tako je, ta brojka i zbrisana ljudi sa svih Zavoda za zapošljavanje. Uglavnom je, da smo mi pobjednici u "Domovinskom ratu" nad velikosrpskim agresorom, koji je predvodio 1991., sedam mjeseci Stipe Mesić. Ima u svijetu predsjednika, koji su nakon svojih mandata otišli u zatvor. Na kraju moram reči da - izvješće (bivšeg) hrvatskog državnog poglavara Stjepana Mesića je "teško sranje".
C R O A T I A / BJELOVAR, 20.02.2010.
Branko Stojković brankostojkovic152@yahoo.com
27.06.2010. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...