Komentari

alkion.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • donin svijet

    Tamno plavo se stapa sa crnom.... kad za to dođe vrijeme.
    Samoća nije razlog za strah.... Mi smo discovi, prepuni zapisa iz života koji je iza nas. Upravo je samoća vrijeme kada ih možemo pregledavati i preslušavati....

    avatar

    10.12.2008. (20:48)    -   -   -   -  

  • Elyca

    sutra ću upamtit sve dojmove da ti ih mogu prepričat!...jel to ok??? jel da da da????

    avatar

    10.12.2008. (21:49)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Ponekad su trenuci samoće potrebni ,da se saberemo, pokrpamo da se skockamo za dalje...dalje..dalje... Nisam pilot....ne vozim se često avonom (iako bih voljela da je češće) ali tek kad se avion vine u nebo, kad se popne iznad oblaka osjetim neopisiv mir. Sve brige, sve moje strepnje...smanje se onako kako se smanje i nestanu ljudi, automobili, kuće, neboderi, planine...A oblaci....te divne pjenaste tvorevine....za lijepa vremena okupane suncem ispod kojih većinom ne nazirem ni vijugave ceste, ni maslinastozelene planine.....čine da se osjetim nedodirljivom za sve ono što ne volim i ono što me muči.
    I baš kao što kažeš postoji svijest da sam gore visoko, da avion može pasti, da je ogroman raspon između mene i zemlje koji ne vidim.....al straha nema...samo neko mirno uzvišeno stanje. Tko zna....možda dobijem priliku biti ptica ili plot u nekom od idućih života.....

    avatar

    11.12.2008. (01:03)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Nisam nikad razmišljala o boji neba na tim visinama, zapravo se atmosfera prirodno stapa sa svemirom i taj prijelazni dio je logičan. Samo, čovjek se ne sjeti. Uvijek sam voljela čitati iskustva ljudi koji su se našli u (za moje pojmove) ekstremnim situacijama. Zapisani su i dojmovi astronauta, ali čitala sam ih raštrkane po netu i časopisima pa ne mogu preporučiti neku knjigu, iako sigurno postoji. Kažu da su mnogi astronauti nakon povratka imali psihičkih problema jer im se sustav vrijednosti urušio nakon što su uživo vidjeli Zemlju kao slobodno lebdeći objekt u svemiru... Svi mi znamo puno toga u teoriji, pa i vidimo na televiziji ili u kinu, ali iskustvo "uživo" nešto je sasvim drugo. Hvala ti što si svoje podijelio s nama. Pozdrav veliki, hrabri letaču :)

    avatar

    11.12.2008. (07:54)    -   -   -   -  

  • qaya

    Netko je gore rekao da samoća nije razlog za strah...a ja sam prstravljena kad je osjetim u zagrljaju nekog do kog mi je stalo...mada i dalje ostajemo tamo...

    avatar

    11.12.2008. (12:06)    -   -   -   -  

  • prostoproširenPR

    ja sam konačno - nakon puno problema- prigrlila samoću koju uživam unutar mojeg malog čopora i prihvatila da je bol koju sam osjećala bio samo moj otpor nečemu što je ( moje) prirodno stanje

    to naravno ne znači -da se neću i dalje kretati među ljudima, promatrati ih, upoznavatii nove ljude i čuvati stare dobre odnose, voljeti ih više ili manje, činiti dobro ili loše ono što od mene društvo očekuje

    avatar

    11.12.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...