"Vlasnici kapitala i biznisa kod radnika će poticati i stimulirati potrebu da kupuju njihovu skupu robu: stanove, kuće i tehnologiju, obvezujući ih pritom da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdrživosti...
I na kraju ti će neplaćeni dugovi izazvati bankrot banaka, koje će morati biti nacionalizirane, a država će onda krenuti putem koji vodi u komunizam..."
(Karl Marx, 1867. Das Kapital)
10.12.2008. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražio sam dva, tri sata taj citat i nisam ga našao. Kod Babla sam već ostavio citat iz Manifesta, koji je sličan, ali ovo mjesto nikako naći. Čak prestajem vjerovati da je to stvarno citat iz Kapitala. Čudno. Mi smo generacija koja je te stvari učila iz godine u godinu, i morao bi nekome taj citat biti prezentan. No, nitko ga već danima ne može pronaći. Babl ga je, mislim, prvi spomenuo; netko je dometnuo da je o tome riječ pri spomenu pada profitne stope, na što sam ja pretražio ta poglavlja i - ništa. Baš bih volio da to netko konačno ili potvrdi ili ospori. Iako, sasvim je irelevantno je li baš tako kazao ili nije, jer iz duha nebrojenih pasusa proizlazi upravo to što piše.
10.12.2008. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni je citat sumljiv, ali kako se slažem da je to nevažno jer se može prihvatiti kao sažetak onoga što je inače rečeno, pa čak izneseno i stilski u skladu s Marxovim pisanjem, tj. da citiram "sasvim je irelevantno je li baš tako kazao ili nije, jer iz duha nebrojenih pasusa proizlazi upravo to što piše", prihvatio sam navodnu Veljakovu atribuciju. No ovaj tekst gore je vrlo zanimljiva hipoteza i nikako nije bez vraga, a - u svakom slučaju - baš me je oraspoložio.
11.12.2008. (00:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo me opet! Prva rečenica teksta: "Iznenađuje što su intelektualci tako protiv kapitalizma." Zašto bi to iznenađivalo? Nimalo ne iznenađuje. Ako su intelektualci najpametniji :-), a kapitalizam loš sistem, onda će oni biti najsvjesniji njegovih mana (što ne znači da neke druge kategorije stanovništva ne mogu više patiti od tih mana). To je ono što bih nazvao "objaktivna kritičnost". R,N. piše, i to vrlo zanimljivo, o drugom izvoru i drugoj vrsti - "subjektivnoj kritičnosti". Postoje obje, i to u interakciji.
11.12.2008. (01:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Nemanja. Eto dobio sam anglosaksonski esej, i to ni manje ni vise nego Nozicka. Asocirao me na jedan seminar u Beccu na pocetku tranzicije kad je Timoty Garton Ash govorio o iznenadjenju zapadnih intelektualaca, koji su se svakodnevno morali natjecati, nad cinjenicom da su intelektualci na Istoku, cak i kao disidenti cesto bili egzistencijalno zbrinuti. (Ne bih ulazio u pitanja devijacija od te tvrdnje i kompromisa koji su ipak u takvim prilikama sklapani. ) Raspravljalo se o intelektualnoj produktivnosti s obzirom na sistem - opasnosti komercijalizacije i sl. Nozick je poticajan zato sta je radikalan, a radikalan je zato sto tvrdi da se distributivna pravda ne moze logicki utemeljiti. Ako je tome tako ni moralne ni intelektuialne kvalitete ne moraju a priori zavrijediti nagradu. Kapitalizam je upravo takvo drustvo, koje nagradjuje zapravo slucajno, kao u kockarnici, dakle najblize ostavrenju tvrdnje da distributivna pravda ne postoji. Postoji, medjutim, vrlo rigorozan dokaz da pretpostavke od kojih Nozick polazi kad dokazuje da distributivna pravda nije moguca, ipak podrazumijevaju stanovitu vrstu pocetne jednakosti (pravde), nesto kao svi smo jednaki pred slucajem. Drugo je pitanje je li kapitalizam zaista takvo drustvo koje nagradjuje bez iakakvih kriterija, onako kako se tko individualno slaze, ili se i tu neki pattern skriva, cak namjerno. A onda, Marx ima sta reci. Eto, Nemanja, kako je lako naci nesto sto se meni svidja.
11.12.2008. (01:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nedavno sam na Facebooku stavio ovu noticu, koja bi mogla pripomoći objašnjenju odnosa intelekutalaca i kapitalizma, tj. možebitnom neraspoloženju intelektualaca protiv kapitalizma - jednostavno, takav im je interes: "In medias res: većina mojih friendsa tvrdi da je liberalnih političkih nazora; jedna je prijateljica čak libertarianka, što je oslobađa čitanja ostatka ove opaske. Naime, mislim da znam zašto je tome tako da su svi liberali, ali na izborima za liberale nitko ne glasa - jedno moguće obrazloženje, sasvim usput i iz nehata, dao je briljantni Hrvoje Hribar: "Poimanje situacije (ako mi je dozvoljeno iznositi općenite procjene temeljem odjeka javnih tribinama i novinskih istupa) trpi od čudne verzije mitteleuropski podvojenog morala. U neobaveznim javnim istupima većina će se pozvati na stavove liberalnog puberteta: pomodno je zagovarati tržište kao panaceju za sve boljetice naslijeđenih režima, a prema javnim subvencijama i sustavu uopće uzgaja se debatna netrpeljivost, kao prema znaku slabosti domaćeg intelektualnog i kreativnog materijala. S druge strane, u individualnom djelovanju većina sudionika javnog života slijedi davne glasove svojih majki i očeva te poduzima sve kako bi rizike svog posla poništila solidnim i posve netržišnim uhljebljenjem habsburškog tipa. Bizaran rezultat ove tradicije jest da danas većina djelatnika u kulturi ima zvanje koje se razlikuje od njihova zaposlenja. Razmjenjujući malo svog mjesečnog rada za malenu državnu plaću, većina kulturnih djelatnika ciljeve svog javnog i materijalnog probitka vidi na području koje se nalazi negdje mimo njihova građanskog zaposlenja. Lokalna formula ovakve razrokosti između posla i kreativne misije glasi: posao obavljati neuredno, a kreativnu misiju nedosljedno. Ideja habsburške kulturne politike, metodične i statične, koja je težila osigurati uvjete za kulturni projekt stvaranjem profesionalnog staleža, odnosno socijalistički govoreći: otvaranjem radnih mjesta u kulturi, pervertirala je u stanje opće profesionalne dekoncentracije energije, ljudskih resursa i javnog novca. Umjetnici se tako bave menadžmentom, redatelji profesurama, pisci novinarstvom, glumci politikom, itd. Ova rasuta slika nije posljedica općeg elana i društvene živosti, već, naprotiv, tradicionalne melankolije, sesilnog karaktera hrvatskog malograđanstva i straha od gladi što ga većina Hrvata nasljeđuje od svojih seoskih predaka."
11.12.2008. (07:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
citat deluje kao da se marx u 'kapitalu' uglavnom bavio zlobnim prorochkim pro-kazivanjem, i jako mirishe na podvalu: ovde je, dakle, ili rech o jevtinom marxistichkom tricku, ili neuspeloj, praznoj aluziji cinika. danas sam, nevezano za Vaseljenu, hteo da ukradem jedan primerak, sa sve registrom lichnosti i objashnjenjima stranih i manje poznatih rechi, ali sam se namesto toga zadovoljio Benjaminovim pasazima. ima vremena za kapital- nigde ne zurimo, ne? uostalom, sve da je citat i autentichan, od komunizma ovde danas nema ni k-urca. drzava ne samo da raspiruje komunizam, nego ga chini potpuno izlishnim, kao da nikada nije ni postojala takva jedna blesava ideja. drzava postaje izravna, i besprizorno darezljiva bankina banka. samo shto to nisu vishe dugovi, vec garancija da ce drzava uopce bez krvi - kapitala i finansijskih arterija, vena i kapilara kao takva opstati. buducnost kapitala krajnje je neodrediva, shto ce reci - nepredvidiva. na koje ce se sve nachine taj vishak fantomske vrednosti odrazavati na medjuljudske odnose, chiji ce sistem onda povratno delovati na nepregledno-nedoglednu mustru povijesno-bivstvene istine, unutar koje se odigrava trenutachni oblik 'pravde'. upravo je tako, i proporcionalno teze, bilo predvideti razvoj sablasnog razmozavanja kapitala u pionirskim, kao i poslednjim danima otkrivenja u okviru marksistichke teorije. ili?
13.12.2008. (07:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'The height of progress, when people's propensity to strive for what is dispensable begins to interfere with what is indispensable, is called luxury.' ... evo citat koji metnete u gugl i iskoči vam uradak nekog anglo-saksonca o mitteleuropsko-centrumaškom utemeljenju 'Wellfare State' fenomena... koji ima veze i sa revidiranim Marxom. elem, kovači riječi... intelektualci koji su u inherentnoj ulozi vječitih opozicionara... a što je sa popovima ili možda mislite da božji narod ne spada u inteligenciju... koliko su oni kritični prema kapitalizmu i ako jesu, u kojoj mjeri je to 'lijeva' kritika... ili možda oni ipak mogu sjediti na dvije stolice, čvrsto zavarene konkordatom. da bi neki svjetonazorni stav uopće bio 'kritički', on treba imati neku svoju referentnu vrijednost... neku čvrstu točku (oslonac) koju će stavljati u odnos sa onim realnim. kapitalizam je sustav koji ne priznaje (barem ne javno) postojanje jedne takve vrijednosti (principa) već svoju zavodljivu moć temelji na principu subjektivne vrijednosti... vrijedno je ono rijetko, ono ekskluzivno, ono 'ne-tako-lako-dostupno' nešto koje zbog te svoje osobine može inducirati potražnju. to 'nešto' je u takvom sustavu vrijednosti nužno definirano kroz komparaciju sa 'nečim' drugim pa je i ljudska žudnja (motivacija) uvjetovana tim 'nečim' drugim, 'nečim' manje vrijednim... na primjer Toyotin SUV, 'Executive' je nešto što ne može imati baš svaki đabalebaroš... bez obzira koliko taj SUV izjeda hrđa, a kožna mu sjedišta nagrizaju moljci... dakle... 'intelektualci' su neskloni kapitalizmu zbog svojih pretenzija da njihove umotvorine ne budu konzumirane u kapitalističkom 'feeding frenzy' kontekstu zadovoljavanja potreba kojim se uspostavljaju nove potrebe, potrebe koje su u komparaciji sa onim već zadovoljenim potrebama - vrijednije... 'intelektualci' ne vole kad se njihov 'Weltanscaung' konzumira kroz puku komparaciju te transformira u neki oblik motivacijskog izmeta... prožvakane priče. pošto je sama priroda kapitalizma, koji za svoj kamen temeljac ima 'subjektivnu teoriju vrijednosti' (za razliku od Marxove 'radne teorije vrijednosti'), iracionalna zbog svoje inherentne kratkovidnosti... ljudi koji drže do svog moralnog integriteta nužno moraju biti kritički nastrojeni prema takvom društvenom kontekstu. 'liberalan' u ekonomskom riječniku znači nešto potpuno suprotno od 'liberalan' u političkom riječniku... Milton Friedman je bio 'neo-liberal' u ekonomskom smislu, ali i 'neo-konzervativac' u političkom smislu... a on je nesumljivo bio intelektualac... 'desni' intelektualac koji je osnovao ekonomsku školu koja je drmala svijetom od kraja 70-tih pa do vrlo nedavno... 'čikaška škola' je bila mainstream ekonomske misli zadnjih trideset godina i svoje čvrsto, referentno uporište jasno prepoznaje u ljudskoj pohlepi za ekskluzivnim... ili 'luksuznim'... što nas vodi natrag do citata sa početka komentara. kapitalizam je kratkovidan i autodestruktivan ako je prepušten 'nevidljivoj ruci' samoregulirajućeg tržišta... ne treba biti intelektualac da bi se primjetilo da litra pitke vode postaje 'commodity', a ne temeljno ljudsko pravo (indispensible). zanimljivo je da su tijekom MacCarthyjevog lova na vještice na meti bili oni ljudi koji su aktivno sudjelovali ili javno podržavali Rooseveltov 'New Deal'... 'Are you now or have you ever been a member of the Communist Party?' - samo zato jer ste nas izvukli iz govana Depresije u koje nas je uvaljao naš 'liberalni' ekonomski sustav... bez obzira što taj sustav (klasični) u tom trenutku (rane 50-te) uopće nije bio službena ekonomska paradigma tog vremena... još je i Nixon govorio 'We're all Keynesian now!'... što jasno upućuje na svjetonazorni sukob koji nije toliko vezan za kapitalizam kao društveno-ekonomski kontekst, već na sukob zauvijek gladne žudnje za moći koja se ogleda u poniženju i progonu onih koji moć ne doživljavaju kao glad određenu komparacijom u odnosu na nekog drugog, nego kao osobni moralni integritet, autonoman i inherentno otvoren (Open Society) za bezbrojne nesigurnosti. elem... popovi... nije valjda teološki fakulet komunističko leglo... za ime mrtvoga boga, tog revolucionara par ekselans.
13.12.2008. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
"Vlasnici kapitala i biznisa kod radnika će poticati i stimulirati potrebu da kupuju njihovu skupu robu: stanove, kuće i tehnologiju, obvezujući ih pritom da ulaze u skupe hipotekarne kredite do nivoa neizdrživosti...
I na kraju ti će neplaćeni dugovi izazvati bankrot banaka, koje će morati biti nacionalizirane, a država će onda krenuti putem koji vodi u komunizam..."
(Karl Marx, 1867. Das Kapital)
10.12.2008. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Tražio sam dva, tri sata taj citat i nisam ga našao. Kod Babla sam već ostavio citat iz Manifesta, koji je sličan, ali ovo mjesto nikako naći. Čak prestajem vjerovati da je to stvarno citat iz Kapitala. Čudno. Mi smo generacija koja je te stvari učila iz godine u godinu, i morao bi nekome taj citat biti prezentan. No, nitko ga već danima ne može pronaći. Babl ga je, mislim, prvi spomenuo; netko je dometnuo da je o tome riječ pri spomenu pada profitne stope, na što sam ja pretražio ta poglavlja i - ništa. Baš bih volio da to netko konačno ili potvrdi ili ospori.
Iako, sasvim je irelevantno je li baš tako kazao ili nije, jer iz duha nebrojenih pasusa proizlazi upravo to što piše.
10.12.2008. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
To znači da moraš skenirati cijeli Kapital i zatim pritisnuti search.
Nema ti druge.
10.12.2008. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Search? Sad mi to kažeš...
10.12.2008. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Vrlo zanimljiva teorija.
10.12.2008. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Marxova?
10.12.2008. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Ne, nego ova gore o intelektualcima kovačima.
11.12.2008. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
I meni je citat sumljiv, ali kako se slažem da je to nevažno jer se može prihvatiti kao sažetak onoga što je inače rečeno, pa čak izneseno i stilski u skladu s Marxovim pisanjem, tj. da citiram "sasvim je irelevantno je li baš tako kazao ili nije, jer iz duha nebrojenih pasusa proizlazi upravo to što piše", prihvatio sam navodnu Veljakovu atribuciju. No ovaj tekst gore je vrlo zanimljiva hipoteza i nikako nije bez vraga, a - u svakom slučaju - baš me je oraspoložio.
11.12.2008. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Evo me opet! Prva rečenica teksta: "Iznenađuje što su intelektualci tako protiv kapitalizma." Zašto bi to iznenađivalo? Nimalo ne iznenađuje. Ako su intelektualci najpametniji :-), a kapitalizam loš sistem, onda će oni biti najsvjesniji njegovih mana (što ne znači da neke druge kategorije stanovništva ne mogu više patiti od tih mana). To je ono što bih nazvao "objaktivna kritičnost". R,N. piše, i to vrlo zanimljivo, o drugom izvoru i drugoj vrsti - "subjektivnoj kritičnosti". Postoje obje, i to u interakciji.
11.12.2008. (01:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Hvala Nemanja. Eto dobio sam anglosaksonski esej, i to ni manje ni vise nego Nozicka. Asocirao me na jedan seminar u Beccu na pocetku tranzicije kad je Timoty Garton Ash govorio o iznenadjenju zapadnih intelektualaca, koji su se svakodnevno morali natjecati, nad cinjenicom da su intelektualci na Istoku, cak i kao disidenti cesto bili egzistencijalno zbrinuti. (Ne bih ulazio u pitanja devijacija od te tvrdnje i kompromisa koji su ipak u takvim prilikama sklapani. ) Raspravljalo se o intelektualnoj produktivnosti s obzirom na sistem - opasnosti komercijalizacije i sl.
Nozick je poticajan zato sta je radikalan, a radikalan je zato sto tvrdi da se distributivna pravda ne moze logicki utemeljiti. Ako je tome tako ni moralne ni intelektuialne kvalitete ne moraju a priori zavrijediti nagradu. Kapitalizam je upravo takvo drustvo, koje nagradjuje zapravo slucajno, kao u kockarnici, dakle najblize ostavrenju tvrdnje da distributivna pravda ne postoji. Postoji, medjutim, vrlo rigorozan dokaz da pretpostavke od kojih Nozick polazi kad dokazuje da distributivna pravda nije moguca, ipak podrazumijevaju stanovitu vrstu pocetne jednakosti (pravde), nesto kao svi smo jednaki pred slucajem. Drugo je pitanje je li kapitalizam zaista takvo drustvo koje nagradjuje bez iakakvih kriterija, onako kako se tko individualno slaze, ili se i tu neki pattern skriva, cak namjerno. A onda, Marx ima sta reci.
Eto, Nemanja, kako je lako naci nesto sto se meni svidja.
11.12.2008. (01:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nedavno sam na Facebooku stavio ovu noticu, koja bi mogla pripomoći objašnjenju odnosa intelekutalaca i kapitalizma, tj. možebitnom neraspoloženju intelektualaca protiv kapitalizma - jednostavno, takav im je interes:
"In medias res: većina mojih friendsa tvrdi da je liberalnih političkih nazora; jedna je prijateljica čak libertarianka, što je oslobađa čitanja ostatka ove opaske. Naime, mislim da znam zašto je tome tako da su svi liberali, ali na izborima za liberale nitko ne glasa - jedno moguće obrazloženje, sasvim usput i iz nehata, dao je briljantni Hrvoje Hribar:
"Poimanje situacije (ako mi je dozvoljeno iznositi općenite procjene temeljem odjeka javnih tribinama i novinskih istupa) trpi od čudne verzije mitteleuropski podvojenog morala. U neobaveznim javnim istupima većina će se pozvati na stavove liberalnog puberteta: pomodno je zagovarati tržište kao panaceju za sve boljetice naslijeđenih režima, a prema javnim subvencijama i sustavu uopće uzgaja se debatna netrpeljivost, kao prema znaku slabosti domaćeg intelektualnog i kreativnog materijala. S druge strane, u individualnom djelovanju većina sudionika javnog života slijedi davne glasove svojih majki i očeva te poduzima sve kako bi rizike svog posla poništila solidnim i posve netržišnim uhljebljenjem habsburškog tipa. Bizaran rezultat ove tradicije jest da danas većina djelatnika u kulturi ima zvanje koje se razlikuje od njihova zaposlenja. Razmjenjujući malo svog mjesečnog rada za malenu državnu plaću, većina kulturnih djelatnika ciljeve svog javnog i materijalnog probitka vidi na području koje se nalazi negdje mimo njihova građanskog zaposlenja. Lokalna formula ovakve razrokosti između posla i kreativne misije glasi: posao obavljati neuredno, a kreativnu misiju nedosljedno. Ideja habsburške kulturne politike, metodične i statične, koja je težila osigurati uvjete za kulturni projekt stvaranjem profesionalnog staleža, odnosno socijalistički govoreći: otvaranjem radnih mjesta u kulturi, pervertirala je u stanje opće profesionalne dekoncentracije energije, ljudskih resursa i javnog novca. Umjetnici se tako bave menadžmentom, redatelji profesurama, pisci novinarstvom, glumci politikom, itd. Ova rasuta slika nije posljedica općeg elana i društvene živosti, već, naprotiv, tradicionalne melankolije, sesilnog karaktera hrvatskog malograđanstva i straha od gladi što ga većina Hrvata nasljeđuje od svojih seoskih predaka."
11.12.2008. (07:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
citat deluje kao da se marx u 'kapitalu' uglavnom bavio zlobnim prorochkim pro-kazivanjem, i jako mirishe na podvalu: ovde je, dakle, ili rech o jevtinom marxistichkom tricku, ili neuspeloj, praznoj aluziji cinika. danas sam, nevezano za Vaseljenu, hteo da ukradem jedan primerak, sa sve registrom lichnosti i objashnjenjima stranih i manje poznatih rechi, ali sam se namesto toga zadovoljio Benjaminovim pasazima. ima vremena za kapital- nigde ne zurimo, ne?
uostalom, sve da je citat i autentichan, od komunizma ovde danas nema ni k-urca. drzava ne samo da raspiruje komunizam, nego ga chini potpuno izlishnim, kao da nikada nije ni postojala takva jedna blesava ideja. drzava postaje izravna, i besprizorno darezljiva bankina banka. samo shto to nisu vishe dugovi, vec garancija da ce drzava uopce bez krvi - kapitala i finansijskih arterija, vena i kapilara kao takva opstati.
buducnost kapitala krajnje je neodrediva, shto ce reci - nepredvidiva. na koje ce se sve nachine taj vishak fantomske vrednosti odrazavati na medjuljudske odnose, chiji ce sistem onda povratno delovati na nepregledno-nedoglednu mustru povijesno-bivstvene istine, unutar koje se odigrava trenutachni oblik 'pravde'. upravo je tako, i proporcionalno teze, bilo predvideti razvoj sablasnog razmozavanja kapitala u pionirskim, kao i poslednjim danima otkrivenja u okviru marksistichke teorije. ili?
13.12.2008. (07:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
'The height of progress, when people's propensity to strive for what is dispensable begins to interfere with what is indispensable, is called luxury.' ... evo citat koji metnete u gugl i iskoči vam uradak nekog anglo-saksonca o mitteleuropsko-centrumaškom utemeljenju 'Wellfare State' fenomena... koji ima veze i sa revidiranim Marxom. elem, kovači riječi... intelektualci koji su u inherentnoj ulozi vječitih opozicionara... a što je sa popovima ili možda mislite da božji narod ne spada u inteligenciju... koliko su oni kritični prema kapitalizmu i ako jesu, u kojoj mjeri je to 'lijeva' kritika... ili možda oni ipak mogu sjediti na dvije stolice, čvrsto zavarene konkordatom.
da bi neki svjetonazorni stav uopće bio 'kritički', on treba imati neku svoju referentnu vrijednost... neku čvrstu točku (oslonac) koju će stavljati u odnos sa onim realnim. kapitalizam je sustav koji ne priznaje (barem ne javno) postojanje jedne takve vrijednosti (principa) već svoju zavodljivu moć temelji na principu subjektivne vrijednosti... vrijedno je ono rijetko, ono ekskluzivno, ono 'ne-tako-lako-dostupno' nešto koje zbog te svoje osobine može inducirati potražnju. to 'nešto' je u takvom sustavu vrijednosti nužno definirano kroz komparaciju sa 'nečim' drugim pa je i ljudska žudnja (motivacija) uvjetovana tim 'nečim' drugim, 'nečim' manje vrijednim... na primjer Toyotin SUV, 'Executive' je nešto što ne može imati baš svaki đabalebaroš... bez obzira koliko taj SUV izjeda hrđa, a kožna mu sjedišta nagrizaju moljci... dakle... 'intelektualci' su neskloni kapitalizmu zbog svojih pretenzija da njihove umotvorine ne budu konzumirane u kapitalističkom 'feeding frenzy' kontekstu zadovoljavanja potreba kojim se uspostavljaju nove potrebe, potrebe koje su u komparaciji sa onim već zadovoljenim potrebama - vrijednije... 'intelektualci' ne vole kad se njihov 'Weltanscaung' konzumira kroz puku komparaciju te transformira u neki oblik motivacijskog izmeta... prožvakane priče.
pošto je sama priroda kapitalizma, koji za svoj kamen temeljac ima 'subjektivnu teoriju vrijednosti' (za razliku od Marxove 'radne teorije vrijednosti'), iracionalna zbog svoje inherentne kratkovidnosti... ljudi koji drže do svog moralnog integriteta nužno moraju biti kritički nastrojeni prema takvom društvenom kontekstu.
'liberalan' u ekonomskom riječniku znači nešto potpuno suprotno od 'liberalan' u političkom riječniku... Milton Friedman je bio 'neo-liberal' u ekonomskom smislu, ali i 'neo-konzervativac' u političkom smislu... a on je nesumljivo bio intelektualac... 'desni' intelektualac koji je osnovao ekonomsku školu koja je drmala svijetom od kraja 70-tih pa do vrlo nedavno... 'čikaška škola' je bila mainstream ekonomske misli zadnjih trideset godina i svoje čvrsto, referentno uporište jasno prepoznaje u ljudskoj pohlepi za ekskluzivnim... ili 'luksuznim'... što nas vodi natrag do citata sa početka komentara. kapitalizam je kratkovidan i autodestruktivan ako je prepušten 'nevidljivoj ruci' samoregulirajućeg tržišta... ne treba biti intelektualac da bi se primjetilo da litra pitke vode postaje 'commodity', a ne temeljno ljudsko pravo (indispensible).
zanimljivo je da su tijekom MacCarthyjevog lova na vještice na meti bili oni ljudi koji su aktivno sudjelovali ili javno podržavali Rooseveltov 'New Deal'... 'Are you now or have you ever been a member of the Communist Party?' - samo zato jer ste nas izvukli iz govana Depresije u koje nas je uvaljao naš 'liberalni' ekonomski sustav... bez obzira što taj sustav (klasični) u tom trenutku (rane 50-te) uopće nije bio službena ekonomska paradigma tog vremena... još je i Nixon govorio 'We're all Keynesian now!'... što jasno upućuje na svjetonazorni sukob koji nije toliko vezan za kapitalizam kao društveno-ekonomski kontekst, već na sukob zauvijek gladne žudnje za moći koja se ogleda u poniženju i progonu onih koji moć ne doživljavaju kao glad određenu komparacijom u odnosu na nekog drugog, nego kao osobni moralni integritet, autonoman i inherentno otvoren (Open Society) za bezbrojne nesigurnosti.
elem... popovi... nije valjda teološki fakulet komunističko leglo... za ime mrtvoga boga, tog revolucionara par ekselans.
13.12.2008. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...