Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing


  • traženje sebe

    ja bi mogla cijeli post napisati kao odgovor na ovo pitanje...
    idemo redom..
    moj bivsi decko u srednjoj koji mi je nabijao griznju savjesti sto idem s tatom i mamom na more a ne zelim ostat doma s njim...(ja zelim ic na more,pa makar to i s starcima bilo).Takoder kad sam htjela ici na jedan kamp koji se bavio astronomijom (sto je bio moj hobij)plakao je danima dok nisam rekla dobro-nejdem.

    iduci pacijet je isto bio decko kojim je radio ovo sto si naveo,Neznam dal cemo se vidjeti jer mora on prvo vidjet sto ima u planu pa ga ti onda cekaj da se javi,.Pa ja odem s curama negdje pa mi nabije na nos kak sam ja otisla bez njega. I 1001 sitnicu kao takvu. Il npr u pol 3 ujutro ide susjedi na palacinke,a meni bi mozak na slamcicu popio da ja to napravim...

    moja baka...manipulatorica teske klase.Moras kopat gorice i vrt 100 na sat i onda si joj najbolji,Nema da ti se neda il si umoran.Il da spavao do nedaj boze 8-pol 9 ujutro,,,Ak nije po njezinom nist ne valjda i ne prica s tobom.

    moje 2 bivse frendice(rjesila sam ih se) su bile pasivne na kavama kad bi se tak rijetko vidle i svaki odgovor bi bio "a dobro sam,nista se nije dogodilo"..a onda poslije bi mi rekle kak ja ne kuzim kak je njima,kak imaju 101 problem...A kad ih pitam onda sute?? strasno...

    moja cimerica bivsa.Zato sto sam rekla da nemogu s njom u Prag jer imam ispite i jer sam pocela opet raditi i kak imam jednu prijavu za praksu napraviti onda se naljutila i ne javljase.Ako se ja javim onda bumo pricali,sama nebude nazvala.I jos mi je tak neki nadrkani mail poslala kak se ona uvredila,a ja joj sve lijepo objasnim PONOVNO i ona nista..

    i the best primjer...moj stari. Ako dodem kuci i odma ne nazovem baku (njegovu mamu) onda se duri ceijli vikend kak sam ja doma...cijeli jebeni vikend nece pricat samnom.A kaj je najbolje ta baka mi je super i super se slazemo.I nju nije briga kad ju nazovem il ne i tak,Kad se vidim pricamo i gotovo.To me najvise izluduje...

    evo ukratko :D
    ugl svi mi jednu moju pozitivnu energiju tim ponasanjem...al ja se nedam ;D

    avatar

    09.12.2008. (14:10)    -   -   -   -  

  • Eli

    Moja sveki.Nemogu je podnijet radi toga.
    Vjecna zrtva i kad nesto kazes drugacije nego sto ona misli gleda te kao da si s Marsa pao.Kao ono...sta zbilja ne peglas robu? (u sebi si misli,ajoj jadnica tako je neuredna mome sinu)

    A,narcis je one teske kategorije.Muz joj je tisucu puta objasnjavao gdje grijesi te da misli samo na sebe i sve je njeno ispravno,.I ako nisi kao ona onda si cudan do te mjere da te pocne zalit.

    Ali ona nije osoba koja ce sutit,ona je osoba koja ti je uvijek nasmijana i sve ce ti lijepo, a u sebi si misli bog zna sta.

    Ja to rjesavam tako da je sto manje gledam,cesto je ignoriram jer vidim da nema smisla.Samo ona to uopce ne kuzi,toliko se zena ufura u pricu da nezna stat i mozes se ti dignuti i otici u drugu sobu,ona nece skuzit da mene NE ZANIMA KAKO JE ONA S ONOM KRPICOM CISTILA KUHINJU.Samo o brisanju obicne prasine ona moze napisati roman.Njoj je cistioca sve u zivotu,zato me ni ne voli...hehe.

    avatar

    09.12.2008. (15:42)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    što sam starija sve manje imam živaca i volje "gladiti" ove što si opisala. i da - Kraljica Majka (pokoj joj duši) bila je Master - Čarobnjak svih gore navedenih situacija...

    avatar

    09.12.2008. (17:44)    -   -   -   -  

  • ljelja

    U Hrvatskoj to je stil života. Dvoličnost dovedena do savršenstva!

    avatar

    09.12.2008. (19:14)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    hmmmmmmmm... pa imam takvih osoba oko sebe, ali naučila sam se ne dopustiti im da mi potroše moju energiju, tako da one osobe s kojima se ipak najviše družim i s kojima provodim najviše vremena - nisu takve...

    avatar

    09.12.2008. (19:36)    -   -   -   -  

  • Kućanica u Japanu

    U osnovi nezrelo, skoro djetinjasto ponasanje kad netko ne dobije odmah ono sto zeli. Ako mi ne das cokolade, vristat cu. Neces se igrati sa mnom? O, onda cu se duriti na tebe cijelo popodne. To su, vjerujem, u dubini duse vrlo usamljene osobe koje nesvjesno zele da ih netko saslusa, pokaze malo razumijevanja. Ne treba ih odmah osudjivati, treba pokusati razgovarati. Naravno, razgovor ponekad ne vodi nicemu, tj. nema rezultata. Ali mislim kako su takvi ljudi u osnovi vrlo jadni na sebe same, pa potom i na cijeli svijet.

    avatar

    10.12.2008. (06:50)    -   -   -   -  

  • primakka

    takve osobe strahovito iscrpljuju našu energiju. najteže je kad je jedan od roditelja pasivan agresor jer djeca nemaju načina oduprijeti im se, a da ne osjećaju grižnju savjesti (koja je vrlo negativan osjećaj!). zato je u nekim odraslijim godinama bitno sagledati stanje, reći im istinu u lice i suočiti ih sa tim terorom.
    djecu zapravo treba jačati emocionalno i sugerirati im vlastiti izbor. jedan od izbora u kasnijoj dobi je upravo i izbor žrtve.

    avatar

    10.12.2008. (09:16)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Moji roditelji odgovaraju svim ovim opisima pa i dodatnima. Trebalo mi je 25 godina da naučim što to znači bit žrtva. Odonda san odjebala sve žrtve i odlučila da je naću bit jedna od njih. Evo prepisujem link na jedan post od Marčeline koja duhovito obrađuje temu prijatelja.
    http://isponova.blog.hr/2008/09/1625378722/vridnice.html

    Međutim ovo u kući i u firmi zna bit puno gore ako se ne odupremo. Po meni je jedan od najboljih načina humor. Jedno jutro tako otac i šef mojoj prijateljici na telefon: Šta oćeš, šta više zoveš, ne zajebaji me u kurac. I spusti slušalicu.
    Ona opet zove i veli: Tatice, nešto nas je prekinilo!

    avatar

    10.12.2008. (13:23)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Inače jako mi idu na živce ljudi koji prema svima moraju bit dobri jer onda nisu dobri prema onima kojima su najpotrebniji.

    avatar

    10.12.2008. (13:25)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Mala crna knjižica ti si žrtva žrtvi. Ali opet si žrtva!

    avatar

    10.12.2008. (13:27)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Mislim, odjeb, ili ignore je najbolja inekcija. Ako netko neće shvatit grešku, ne želi to popravit. Ako ipak misli da bi trebao, onda će se potrudit. Zašto se vi ljudi bojite takvima okrenit leđa? Jer i vi želite bit žrtve žrtvi. Ne možeš dat otkaz, okej i ne možeš promijenit roditelje, ali ne moraš posvetit ni minut svog vrimena ni sukrvici ni prijateljima ako te zajebavaju. Zašto ih trpit? Da ne ispadneš kučka ispred ekipe, strah od nekog napuštanjau ili za besplatnu ulaznicu u raj? Da bi se dao pametan zaključak na ovaj blog svi lipo morate promislit zašto trpite sranja.

    avatar

    10.12.2008. (13:31)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    kucanica u j. - s tvojim se misljenjem slazem u potpunosti. i ja sam to primjetila. to je nekakav vapaj za paznjom i ljubavlju, pomalo bolestan i manipulatorski ali ipak....

    danice - ja sam odlucila ne trpit sranja pa evo jedva da imam kontakt sa mamom. koja kao da je bila inspiracija za ovaj clanak haha....

    inace sam se i jedne takve gospodje sjetila, isto je odlicno opisana u clanku iako ni nju JJA ne zna. ta je pak doslovce prisilila svoje odraslo dvoje djece da joj za 60. rodjendan poklone vikend u Amsterdamu. uvijek se sluzila pritiscima (kao sto su opisani u postu) i kako si je ona to "jako jako zeljela", djeca su pristala. da li trebam naglasavati da niti nakon 5 godina na ovo putovanje nije odvedena :D. djeca jesu odlucila vise ne biti zrtve i pristajati na te manipulacije ALI nisu imala muda izgovoriti one carobne rijeci "mama, pusti me na miru. NE ZELIM s tobom na vikend u A.". Dakle ili ce netko zauvijek ostati zrtvom i biti pod maminom/svekrvinom/prijateljevom papucom, ili ce direktno izreci neke stvari i: a) otvoriti osobi oci i poboljsati ju ili b) zauvijek s tom osobom prekinuti odnose ili ih smanjiti na najnizu mjeru. a osoba koja se "bavi" pasivnom agresijom bi trebala biti svjesna cinjenice da joj se lako moze dogoditi da izgubi osobu na koju agresiju/pritisak/manipulaciju vrsi.

    avatar

    10.12.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • ...

    (nemam blog i nadam se da nece biti zamjere)Citam vas od pocetka,ali ovaj post me bas ono dirnuo,jer sama se nalazim u tim situacijama-nazalost((-:,od djetinjstva pa do danas imam ta iskustva sa mamom,e sad je jos slabije od kad je tata na zalost prije 2 god.umro((((:-,on je nekako sve smirivao i dalo se koliko-toliko,a sad nikad ne pozove,stalno protiv mene -nesto,cak i djeci ako ima priliku govori:da sam nesposobna,da neznam sa njima,da...uzas!Ali jos gore od toga je kad ti sin 30 god.zivi kod tebe,izigrava gazdu-na moj racun,kad nesto savjetujes,kazes,sam popljuvana od-do,najgora od svih,zaljenje,ponizavanje,bijes,ruzno od ruznijeg,a kad mu kazes da treba da se osamostali ode od mene,Poludi,jel ipak je ova njemu varijanta jeftinija i ima na kome sve svoje frustacije da iskaljuje.Kad trazis pomoc,dobijes u rijecima,ali ja to sve znam,samo nista nevrijedi kad te silom neko tako izmozgava,a da odem iz Svoga,nepada mi na pamet,po meni(mozda grijesim)treba da ode onaj tko pravi razne bedastoce..kci je sasvim druga,ima trzavica-normalno,ipak je 20god.studentica-uspjesna:))ali zna ipak postovanje i razumijevanje pokazati...nije mi zao godina,zivota sto sam sama sa njima provela i sve dala,tako sam odgojena,ali nisam i nikad Necu prihvatiti,da djeca maltretiraju roditelje na bilo koji nacin(a ni obratno)nije to onda nista od nista,kako sam uzgajala sina,tako uzgajam kci,i ogromna je razlika,on nista neprihvaca,a ona ipak...znaci da Ipak pored sve dobre volje i Truda,utjecu na uzgoj Drustvo i Okolina-nazalost,a ako nisi dovoljno mocan onda ta ista okolina i drustvo utjecu previse,pa dolazi do raznih okolnosti,izgleda da sve vise slabijih na nasu zalost.Mene kao majku sve to zalosti jel zelim da se osamostali,nadje svoj zivot i prostor(tako je uzgajan)a sebi konacno zelim Svoj mir,svoj zivot...bilo koja slaba situacija,izazvana od bilo koga je nazalost izgleda postala neka "svakidasnjca",a te "svakidasnjce",nisu nikom potrebne...ja ipak ustrajem i nadam se-boljem...vama svima zelim svako dobro:)))Lpozdrav!!

    avatar

    10.12.2008. (18:00)    -   -   -   -  

  • jja

    Anonimnom komentatoru - tesko je ikome ista savjetovati ali ti si svoje kao roditelj odradila, naime nakon punoljetnosti vi "djeca" trebala polako stajati na svoje noge. A sa 30 pomagati tebi a ne obrnuto. Kada ces zivjeti ako ne sada? To ne znaci da ti je zao tvojih godina tako provedenih nego da zasluzujes sada prozivjeti ostatak malo i uzivajuci. Dakle sina od 30 ekspresno u samostalnost pa makar to znacilo da ce negdje imati sobicu za pocetak, uciniti ces mu uslugu ako ga suocis sa 30 sa zivotom a ne da ga zivot suoci sa 40. Moze on ludjeti ali ne pod tvojim krovom.

    avatar

    10.12.2008. (18:47)    -   -   -   -  

  • dolphinA

    Ja za takve ljude, jednostavno, nemam vremena i maknem se od njih. Nemam koliko hoću ni za one koji su mi dragi pa gdje onda da gubim to malo dragocjenog vremena na ovakve....

    avatar

    10.12.2008. (20:44)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Vjerujem da nema osobe koja se nije u svom životu susrela sa takvom agresijom. Moja iskustva nisu baš drastična, ili ih ja tako ne doživljavam, ali ima toga u određenoj mjeri i od mame i od svekra. Podsjetilo me na teoriju o energetskim "vampirima" - ružno mi je koristiti ovaj izraz, ali autorica knjige koju sam čitala o toj temi ("Geometrija božanske iskre") je koristila baš taj izraz. Zapravo radi se o ljudima koji se hrane pozitivnom energijom drugih ljudi, a najčešće su to oni koji su im najbliži. I zato smo iscrpljeni i psihički i fizički kad smo često u blizini takvih ljudi. Ako je to neko od naših ukućana, ne možemo ga se otarasiti, osim da se udaljimo. Ta osoba se neće promijeniti, možemo samo promijeniti okolnosti koje nas vežu s takvim osobama.
    Ne moramo se sasvim udaljiti od njih, ali treba im dati na znanje da imamo svoj život na kojeg oni ne mogu i neće utjecati.
    I treba se pripaziti da s godinama i sami ne uletimo u taj začarani krug, da se ne prikačimo na svoje drage i bliske i trošimo njihovu energiju. Zato je dobro imati svoje zanimacije, nešto što volimo raditi, a ne mora ovisiti o bliskim ljudima.

    avatar

    10.12.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • Đus

    mislim da svi imamo barem jednu takvu spodobu u familiji, najčešće je to starija osoba tipa baka...
    a kada ste uz to iz Zagorja ili Turopolja, to dođe normalno jer je mentalni sklop čitavog kraja vrlo sličan.
    neću sad o teti moje mame, ali recimo samo da je baba pasivno-agresivni manipulativni Hitler.

    avatar

    10.12.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    Kao prvo, odličan post. Baš ste opisali kako je, a znam jer sam i sama bila takva. Uvijek sam krivila druge, a znala sam da sam ja kriva, a sve to jer sam potiskivala osjećaje. Čak sam išla i kod psihologa da naučim nešto novo u vezi toga, mogu reći da sad kako godine idu, druga sam osoba. A da li sam se susrela s takvim primjercima (osim sa sobom), jesam, moj tata je naprmjer takav, uvijek se posvađamo jer on okrivi mene za nešto, a neće ni priznati svoju krivnju. Ne događa se to uvijek, ali malo da bude asertivniji, ne bi mu škodilo. Još ima mali milijun primjera, ali neda mi se navodit... ;)

    avatar

    11.12.2008. (12:10)    -   -   -   -  

  • Iva

    Odličan post...baš sam se pitala što je s nekim ljudima okok mene i da, baš sam se posljednjih godina maknula od nekih ljudi...imaš pravo, to jest pasivna agresija, ja sam ih nazivala "ljudima koji me emocionalno ucjenjuju".

    avatar

    11.12.2008. (13:01)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    da i moja pokojna mama (God bless her soul) je bila pomalo opisanog tipa pa smo se cesto krvile zbog svega i svacega a ako bih ja odgovorila (a ne smjerno "primila na znanje njena mudrovanja i savjete") iznervirana stalnim zvocanjem ovo moras ovak ono onak, onda bi se uredno rasplakala jer kako sam ja drska pa joj i odgovaram a ona zrtva.......no dobro, sto je bilo bilo je. Neke osobe u zivotu moram jednostavno trpjeti (roditelje, sefove i kolege na poslu) no prijatelje zaista ne. Tko ti ne pase, makni se i fajrunt! Ne trositi zivce i vrijeme na ispravljanje krivih Drina! Zbog cega? Roditelje ne mozemo birati ali prijatelje da, stoga .....molim lijepo!

    avatar

    11.12.2008. (16:47)    -   -   -   -  

  • captain crush

    Pasivni nasilnici ne trpe ljude koji su opušteni, sretni i za koje misle da su rođeni pod sretnom zvijezdom.

    Mene su dva puta istukli jer sam dobar, sretan i opušten. U biti, bez razloga! I ne znam u čemu je problem i zašto im je to baš fora. Nakon ovog drugog puta moj tata je reagirao i nazvao policiju...
    Stvarno ne kužim njihov problem.

    avatar

    12.12.2008. (07:44)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    mislim da je puno lakše iz vlastitog života maknuti osobu (ili se maknuti iz njezinog žiovota) kada je u pitanju otvoreni nasilnik. pasivna agresija se teško prepoznaje. kad shvatite što vam se zapravo događa, samopouzdanje je već skršeno, a još vam nitko ne vjeruje da živite uz "agresivca".. da je to što vam se događa nasilje... nema modrica, galame... ubije vas tišina, durenje, "miniranje" dogovora, odbijanje svega što život može činiti lijepim i zabavnim... vrijednim življenja.

    avatar

    12.12.2008. (09:38)    -   -   -   -  

  • Ni ja nemam blog

    U braku sam 7 godina. Moj ne voli moje roditelje pa mi ne dozvoljava da ih pozovem u naš zajednički iznajmljeni stan koji zajedno plaćamo. Uvijek ima puno jako pametnog posla (sjedi za računalom satima, a znam da pola odtog vremena cita blogove), a ja za to vrijeme kuham, spremam. On je uvijek najpametniji, svima pametuje i misli da je uvijek u pravu. Ne trpi kritiku ni autoritete. Ako mu netko prigovori ili protuslovi odmah se posvađa. Ja sam očito u začaranom krugu, stalno bi bila s njim, njega to guši, on bi više slobode. Jel i to neka agresija. Tko je tu što? Pozdrav ostavljam.

    avatar

    12.12.2008. (12:18)    -   -   -   -  

  • jja

    NI ja nemam blog - tko je tu sto? Tu si ti osoba koja je nazalost odustala od sebe.

    To sa godinama provedem tako vodi u neku bolest, sigurno. Mozes li se dogovoriti s muzem da pozoves roditelje a da on ode van sa deckima na sport, pice itd. Iako to sa roditeljima je zapravo vas manji problem.

    Slazem se sa Zonom.

    avatar

    12.12.2008. (13:04)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Tko je tu sto, ljuti me tvoj post.
    Slažem se sa JJA, odustala si od sebe.
    Tvoj dragi samo iskorištava tebe jer može. Najdraže mi je kad se ljudi a pogotovo žene pitaju: Zašto je on tako zao prema meni a ja tako dobra? Zato što može jer mu dozvoljavaš i jer je takva osoba. Osobno ne bi bila u vezi sa takvim. Da netko ima takve osobine, ja ga ne bih ni cijenila. Drugo izborila bih se za svoja prava. Ako ne ide, ostavila bih ga. Dok sam bila mlađa i ja sam pušila svakakve fore od svog bivšeg, ali sad sam malo odrasla pa kužim šta je okej a šta nije.
    Još mi je okej kad sebi netko priušti taj svjesno-nesvjesni mazohizam.
    Najgore mi je kad majka trpi sranja koje otac radi nad svojom djecom pod parolom ništa ja tu ne mogu, nisam ja kriva, ja sam dobra, rekla sam mu nemoj, ne mogu mu objasnit, itd...
    Dijete koje trpi nije krivo niti moćno da se odupre.
    Žene i majke, a rijeđe očevi koji trpe sve vrste agresija nad sobom i dakle nad djecom su za mene usrani slabići. Ja to govorim iz osobnog iskustva i upravo zato sam ljuta koliko na agresore toliko i na kukavice. Te kukavice žive pod parolom: Ja sam dobar i zato me svi gaze. Kukavice su jednako odgovorne u lancu agresije. Kukavičluk i lijenost im postaje opravdanje za sranja svake vrste. Time agresoru daju krila. Agresor bez kukavice bi teško postojao kao takav. Ponekad kukavice i stvore agresore.
    Ljute me kukavice koje se kao žale i traže sažaljene okoline a u biti na neki perverzan način uživaju u svojoj ulozi žrtve dok drugi zbog njih pate. Odrasle osobe u našem društvu ipak imaju sve vrste prava da se izbore za sebe. Djeca su ta koja su bespomoćna.

    avatar

    12.12.2008. (17:09)    -   -   -   -  

učitavam...