nismo TO odradili dobro....... uvijek ima prilike TO popraviti..uvijek...pogotovo ako postoji volja, želja...obostrana...... tada će čarolija ne samo se vratiti...nego i trajati....... topli ti pozdrav ostavljam.....
09.12.2008. (13:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
09.12.2008. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Dirnula me ova tvoja iskrenost...uvijek postoji nada za ponovni početak..za "popravak"..ne budi tužna...oboje možete vratiti čaroliju...lijep pozdrav:-)
09.12.2008. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zelena, bojo mladosti, rasta, svježine...a i oči se odmaraju na tebi! U prethodnom postu ako svedemo životnu epizodu na utakmicu, vi ste 1:1. Sad bi slijedio time aut! I rezultat razmišljanja da se ne treeba žaliti za prolivenim mlijekom. Čak nema smisla bilo kakvo predbacivanje! Treba odbaciti sve i razmisliti ono što je stvarno, postojeće koliko je vrijedno. Jedino to! kada vrijeme učini odmak, besmisleni su svi trenuci baćeni u prazne riječi. Sve riječi su prazne koje ne pomiću naprijed. Proust je skrenuo pažnju na trenutke u našem životu, koje ne definiramo, osjećamo ih, ali ih ne izbacimo van u svijest, da su vidljivi, a to je da se vrlo rado vezujemo uz patnju, nego uz radost,. Volimo biti jadni i žrtve? Ali, zaista, bolje je naći snage i sve tuge podići na blagu ironiju i ubaciti se u radost. Život je lijep! Ljubac!
10.12.2008. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9: ...hvala na toplim riječima, koje su mi u ovom razdoblju jako potrebne. Pokušala sam razmišljati i na način, koliko će mi TO biti važno za godinu dana...može li TO pričekati godinu dana da se riješi...može, ali uz puno moje patnje, strpljenja i boli...Ne znam da li imam snage...Ljubaci tebi! :)
10.12.2008. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
nismo TO odradili dobro....... uvijek ima prilike TO popraviti..uvijek...pogotovo ako postoji volja, želja...obostrana...... tada će čarolija ne samo se vratiti...nego i trajati.......
topli ti pozdrav ostavljam.....
09.12.2008. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
smotani: hvala ti...
09.12.2008. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Dirnula me ova tvoja iskrenost...uvijek postoji nada za ponovni početak..za "popravak"..ne budi tužna...oboje možete vratiti čaroliju...lijep pozdrav:-)
09.12.2008. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
zoki: hvala ti zoki...a tuga i to je dio ljudskog bića...tužna jesam, jako.
Ključne riječi "oboje" i "obostrano", trenutno smo zajedno sami...
10.12.2008. (08:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Zelena, bojo mladosti, rasta, svježine...a i oči se odmaraju na tebi!
U prethodnom postu ako svedemo životnu epizodu na utakmicu, vi ste 1:1. Sad bi slijedio time aut! I rezultat razmišljanja da se ne treeba žaliti za prolivenim mlijekom. Čak nema smisla bilo kakvo predbacivanje! Treba odbaciti sve i razmisliti ono što je stvarno, postojeće koliko je vrijedno. Jedino to!
kada vrijeme učini odmak, besmisleni su svi trenuci baćeni u prazne riječi. Sve riječi su prazne koje ne pomiću naprijed.
Proust je skrenuo pažnju na trenutke u našem životu, koje ne definiramo, osjećamo ih, ali ih ne izbacimo van u svijest, da su vidljivi, a to je da se vrlo rado vezujemo uz patnju, nego uz radost,. Volimo biti jadni i žrtve?
Ali, zaista, bolje je naći snage i sve tuge podići na blagu ironiju i ubaciti se u radost. Život je lijep!
Ljubac!
10.12.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
lucija9: ...hvala na toplim riječima, koje su mi u ovom razdoblju jako potrebne. Pokušala sam razmišljati i na način, koliko će mi TO biti važno za godinu dana...može li TO pričekati godinu dana da se riješi...može, ali uz puno moje patnje, strpljenja i boli...Ne znam da li imam snage...Ljubaci tebi! :)
10.12.2008. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...