Ima još mnogo "Siniša" oko nas. Pokažimo im da smo ljudi stvoreni na Božju sliku i da i njih Bog voli!!!
Lijepo opisana stvarnost u kojem opisu je nedvosmisleno rečeno tko je pokazao ljubav, simpatiju, dao priliku osjetiti samopouzdanje, "donio komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet" za dječaka Sinišu.
To su Ljudi!
Žalosno bi bilo, ako to ljudi, bez Božje pomoći, ne bi mogli pružati svojim bližnjima.! Tada smo stvarno invalidi, nevaljali, škart proizvodi!
Živi i validni bili!
07.12.2008. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neobično nježno dodirne u najskrovitije zakutke duše i srca i širi vidike; svi smo djeca Božja i svatko ima na neki način poslanje ljubavi i zadaću svijet učiniti boljim mjestom za život, usrećiti bližnjega i sam biti sretan pred Božjim licem. ljubav je ona pozitivna sila koja čini da se svijet mijenja i razvija.
srdačan pozdrav u 2. adventskoj nedjelji; sa željom da nam dobrota srca svima dobro otvori oči.
07.12.2008. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na moju veliku sreću, prije par godina, imala sam priliku prisustvovati božićnoj priredbi djece sa posebnim potrebama. Nešto ljepše, vedrije,otvorenije i iskrenije nisam vidjela niti doživjela. Puno, puno sam od njih naučila. Način na koji oni doživljavaju radost blagdana i raddost druženja neponovljivo je iskustvo.Trenutak koji proživljavaju svim svojim bićem, ljubav koju bezrezervno pokazuju bio je uistinu najljepši božićni dar svima koji smo došli biti sa njima u to predbožićno veče.Hvala im što su nam pokazali kako je malo potrbno da bi čovjek doista bio čovjekom.
07.12.2008. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ove godine je u prvi razred pošao dječačić s cerebralnom paralizom, vidno ošetećene motorike, vezan uz kolica. Na satu vjeronauka učili su o misionarima. Kad je vjeroučiteljica pitala što bi oni radili da su misionari, dječak je rekao kako bi on nekog dječaka koji ne može hodati nosio na leđima. Mislim da je svatko od nas bio pozvan nekad u životu "nositi nekoga na leđima". Koliko puta smo se tome odazvali?
07.12.2008. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"neke druge siniše su izdali, žao mi je, pamćenje živi..."
sjećanje i treba živjeti. to je prirodno. zato i postoji memorija...
a rane kad bole treba iscijeliti.
činjenica je da u Hrvatskoj imamo obilje potresnih životnih priča. živjeli smo u prilikama kad je trebalo biti heroj i kad je herojstvo bilo uopće biti čovjek i baš biti čovjek je bilo opasno i riskiralo život. i u miru nije uvijek lako biti čovjek...
a tada, trebalo je preživjeti oružje i najgrublju silu, neljudske uvjete i udare. u hrvatskoj ratnoj priči ljudi su se neljudskim i neprijateljskim djelovanjem našli u situaciji da trebaju puno više sluha, ljubavi i pomoć od drugih... neki ubijeni, neki invalidni tijelom, a svi s duševnim ranama i traumama, većim ili manjim, netko prolaznim, netko trajnim... žrtva, a apsolutna žrtva posebice prirodno stremi da se na ljubav uzvrati ljubavlju i sa zahvalnošću!
u ovoj priči Siniša je od rođenja dijete koje treba i više ljubavi i pomoći drugih, od bližnjih, ali ono što je vrijedno i važno, da i on daje nevjerojatnu ljubav ljudima u svom okruženju i da ustvari oplemenjuje njihov život.
lijep pozdrav
07.12.2008. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam za tu priču, i sama sam je dobila internetom, a znam i za jednu kada se rodilo nedonošće za koje nije bilo šanse da preživi, no djevojčica je preživjela i kad je već malo poodrasla, u igri na jednom pikniku, počela se spremati kiša i priroda je neobično zamirisala, ona se okrenula i rekla majci: Mama ja poznam taj miris, sve miriše kao On. A dijete onaj prvi miris koji zapamti to je miris majke kada ga privine na svoje grudi. Kako je djevojčica dugo bila u inkubatoru majka je shvatila da je Isus cijelo vrijeme dolazio, privijao u svoj zagrljaj to malo biće i pomogao mu da se izbori za život, zato je i zapamtila njegov miris.
Volim te lijepe priče, i volim kada lijepe priče postanu stvarnost. Ali ne volim ljudsku zlobu i sprdanje, a toga danas ima i previše. Ostaljam vam link na moj post u kojem sam zaista ogorčena reklamom koja se ismijava sa našim najvećim blagdanom. A i sami prosudite što treba poduzeti. Lijepo Vas pozdravljam.
" Vratija se Sime " ( ex : 20070207 )...pomoz Bog, "radni narode"... !
Dragi Don Andelko, ja nestao, vi nestali, " psi laju a karavane prolaze " i eto ti ga na divni Velebit i prekrasna Lika, nema vise "big smoke" i stalni flasevi u roznice.
Cudni su putevi Gospodnji, bagoslovljen budi Bog, i 24. psalam ovdje su tako a propo!
Asada o temi ( O come o come Imanuel...O dodi dodi Imanuel i otkupi suznje, svoj Izrael )
Heroj Sinisa, lijepi pokusaj docaravanja onog bitnog u "glagolu covjecnost" iako bodu oci losi prevodi sa originala i transpozicija sa baseball-a na nogomet. ( u nogometu igrac kada puca penal nesmije dva puta taknuti loptu prije nego sto prede crtu...No...?! ) ali citatelji su shvatili poantu a to je ono bitno, ali ipak, zasto "plasticno cvijece".
Evo malo prirodnih rojzica ( kao ono u .." popevke sem slagal i ......tako daljse ) na oltaric ili kao slamicu u stalicu za " King of Kings " " ..jos mali vu stali, kog stvorenje sako slavi stuje dic jer je pravi, o nas Jezusek i otkupitelj", a mi smo te stalice u koje on dolazi kao HEROJ SINISA koji zeli uci u nasu igru...itd.
Kada se covjek stvarno zamisli , ovakovi trenuci u nasem zivotu su uvijek nezaboravni .
Zivim u Canadi vec preko 43 godine. Nekda sam igrao nogomet za juniore Zagreba u Kranjcevicevoj i ta ljubav za loptu pratila me cijelog zivota.
Moj najmladi sin, sa 10 godina upisao se u ovdasnju "kucnu ljetnu ligu nogometa" a ja sam preuzeo treniranje te dijece. Svi roditelji plate neki iznos i svoj djeci je time zagarantirano igranje. ( zbog takovog sistema Canada nemoze nikako da odgoji dobre nogometase )
Ja sam donekle nesto znao o nogometu ali ne i o mesetarenu igracima da bi se dobili trofeji.
Ovdje mnogi roditelji dovode svoju hendikepiranu djecu i uplate im mjesto u timu i onda zdrava djeca nemogu igrati nogomet kao nogomet, nego se to sve onda svede na samo neko trckaranje i dosadu za normalnu djecu.
Treneri koji su vjesti mesetari nadu nacina da se rijese nepozeljnih igraca da bi mogli pobjedivat, a naivci kao sto sam bio ja, pokusavaju se drzat pravila.
Imali smo 20 igraca i svi moraju igrati isto vrijeme . Mali Majkl nije mogao trcati jer je imao nesto krivo u preponama.
Igrali smo posteno i imali smo nekoliko dobrih igraca ali cijelo ljeto nismo mogli nikako zaraditi niti jedan bod.
Kada bi lopta otisla u out, svi bi se jarmili oko trenera tko ce je ubaciti ponovno u igru i to je bilo nesto a slobodni udarc i da ne spominjem.
Na treninzima pokusavali smo svi zajedno razgovarat o planovima i tako smo zakljucili da ako ikada se dogodi da nam sudac dosudi penal da ce ga pucati onaj igrac cija ce kosulj biti najznojnija.
Zadnja utakmica sezone. Drzimo neodlucno do pred sam krak i konacno, sudac nam dosudi penal...!
Svi trce k treneru i s uzbudenjem cekaju odluku tko ce pucati. Ja im dajem da glasaju i djeca se jednoglasno sloze da nas najbolji igrac , moj sin , ide i zabije taj pobjedonosni gol.
Svi su uzhiceni, i djeca i roditelji jer eto i mi cemo na kraju krajeva bar jedno biti pobjednici.
Leo je uzeo loptu i prisao mi i potiho kaze : tata gledaj, Majkijev dres je sav mokar! Sav tim gleda Majkija , i ja mu dajem loptu, a on bi najradje propao u zemlju.
Djecaci ga bodre a roditelji onjemili.
Majki puca promasuje gol a cijel ga tim tjesi da i veliki igraci na TV fulaju penale.
Meni su posle suze od ponosa na ovaj moj tim i cijelo lijeto rada za kojeg sam mislio da je bio samo gubljenje vremena.
Zahvaljujem dragom Bogu na ovakovom sinu i ovom prekrasnom dozivljaju.
Nadam se da vas nisam previse udavio ovom kilometrazom.
Srca gore ( evo zore ) !
08.12.2008. (07:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova priča o malom Siniši jako je poučna, no za mene je Siniša nešto više od djeteta s posebnim potrebama. Za mene je Siniša prijatelj od kojega svi okreću pogled nebi li vidjeli njegove usuzene oči... Za mene je Siniša uplakana i zabrinuta svaka majka ili nečije dijete što izgubilo je pravi put koji očajnički želi naći...pa čak i ono što to ne želi... Za mene je Siniša osamljeni , bespomoćan starac na umoru. za mene je Siniša i izgubljeno prljavo mače koje mi je netko ostavio pred pragom..... Svako iskušenje koje iziskuje ljubav za mene je SINIŠA.
I TRUDIT ĆU SE, NATJERAT SE TRUDITI...da budem onaj mali dječak koji u svoj život pušta Sinišu.... ................................................................ .................... Nevoljko sam došla na ovaj blog don Angelo.... Čula sam za njega na tv-u i neki od meni bliskih ljudi u obitelji su Vaši virtualni župljani... Prvo sam mislila da je to glupost...da Vam ovdje podilaze...ali čitajući vaše postove i postove ovih dragih ljudi...shvatila sam da je ovaj blog LJUBAV. Hvala Vam od srca don Angelo i divni ljudi jer punite moju dušu pozitivnom energijom.....
08.12.2008. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ovdje (premda ne volim ponavljanja) kao i nakon gornjega posta moram isto reći:
Najprije veeeeeliki i srdačni (kato)lički pozdrav svim mojim "župljanima"! Ali, neka se nitko ne uvrijedi, doista najposebniji i najveći pozdrav dragom povratniku na ovaj The Blog - kojega sam prije od milja zvao "brojko" (a mislio sam brajko!)!! Sada on u svojoj skromnosti nešto glumi kao da gleda iz mišje rupe, a zapravo - kako je zgodno u svojoj jednostavnosti formulirao @živsam - njegovi su pogledi uvijek bili iz visine, ali nikad svisoka, nego iz nebeske ptičje perspektive! Još jednom - dobro došao, na zajedničku radost svih ljudi dobre volje, kakvih je ovdje vrlo mnogo! Ali ni drugima neće biti dosadno!
Hvala vam svima što strpljivo podnosite i tolerirate moju izočnost, koja je tako dugačka da i meni samom postaje neugodna, jer gotovo da postaje bezočnost! Ali ja znadem da vi znadete da to nije namjerno. Posla je ovdje, hvala Bogu, mnogo i to je jedini razlog što češće ne komuniciram s vama.
Posebno je nedjelja duhovnom aktivnošću ispunjena bez predaha, ali i ostali adventski dani, jer Božić je sve bliže. Veliko su mi iznenađenje rane mise - zornice. Nešto se nevjerojatno dogodi(lo) u ljudima i - eto njih na misi puna crkva. Divota jedna! Malo sam bio preoštar u današnjem postu, jer ipak dolaze i oni koji nisu redoviti na nedjeljnim misama...!
Ima toga još mnogo... doista je neusporedivo ljepše kao svećenik biti na župi nego u nekom uredu - stvarno sam bio na rubu da postanem "štakor"...!
A sada malo do komentara... Hvala ti @dnevnik 22 na odličnoj kritici reklama - reklamokracija je doista danas dvostruki teror nad normalnim ljudima (ako normalni uopće gledaju tv - rekao bi cinik!). Posebna ti hvala na upozorenju na blasfemiju "crvenog vola"!
Hvala i tebi @anamarija - drago mi je da si ovdje otkrila "dobru vibru". Sada još jednom imaš iskustva kako medijska "reklama" lako postane antireklama za sve što je duhovno (ili bar potiče na razmišljanje) pa u ljudima stvori otpor i predrasude... Pozdravi mi srdačno sve "župljane" iz svoje blizine!
Svima pozdrav i blagoslov ter uspješan radni (& 2. adventski) tjedan! Budite svijeća u mraku svijeta!
08.12.2008. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemam baš vremena čitati i komentirati, ali evo nešto što je usko vezano za ono o čemu ste vi don angelo pisali u ovom napisu.
i ostali, pogledajte. ali nemojte klikati na link dok uvod ne pročitate. jako je bitno.
ISTINITA PRICA
Jedan dan sin upita svog tatu: „Tata, hoces li sudjelovati sa mnom u maratonu?" Otac je bio bolestan na srce, ali je ipak odgovorio DA. I trcali su maraton zajedno. Trcali su i druge maratone, jer je otac uvijek odgovorio DA kad ga je sin pitao. Jedan dan sin upita oca: „Tata, sto mislis da se prijavimo i krenemo vjezbati za Ironmana?" Otac ponovno odgovori DA.
ZA one koji ne znaju, prvenstvo svijeta Ironman godisnje je dogadanje koje se odrzava u 10.mj. u Americi na Havajima.
To je najtezi triatlon na svijetu. Natjecatelji moraju proci 3,86 km plivajuci, zatim 180,2 km vozeci bicikl i na kraju otrcati maraton pored Big Islanda dug 43,19 km.
OTAC I SIN ZAVRSILI SU UTRKU ZAJEDNO. EVO VIDEA TE UTRKE: Ironman Triathlon!
geomir
Ima još mnogo "Siniša" oko nas. Pokažimo im da smo ljudi stvoreni na Božju sliku i da i njih Bog voli!!!
Lijepo opisana stvarnost u kojem opisu je nedvosmisleno rečeno tko je pokazao ljubav, simpatiju, dao priliku osjetiti samopouzdanje, "donio komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet" za dječaka Sinišu.
To su Ljudi!
Žalosno bi bilo, ako to ljudi, bez Božje pomoći, ne bi mogli pružati svojim bližnjima.!
Tada smo stvarno invalidi, nevaljali, škart proizvodi!
Živi i validni bili!
07.12.2008. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helena iz središta srca
po drugi puta, vrijedi!
hvala, ovo je nevjerojatna priča!
neobično nježno dodirne u najskrovitije zakutke duše i srca
i širi vidike; svi smo djeca Božja i svatko ima na neki način poslanje ljubavi
i zadaću svijet učiniti boljim mjestom za život,
usrećiti bližnjega i sam biti sretan pred Božjim licem.
ljubav je ona pozitivna sila koja čini da se svijet mijenja i razvija.
srdačan pozdrav u 2. adventskoj nedjelji;
sa željom da nam dobrota srca svima dobro otvori oči.
07.12.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°.?.I LoVe YoU × So WhAt.?.°
siniše su zakon!
07.12.2008. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MIKI1958
Na moju veliku sreću, prije par godina, imala sam priliku prisustvovati božićnoj priredbi djece sa posebnim potrebama. Nešto ljepše, vedrije,otvorenije i iskrenije nisam vidjela niti doživjela.
Puno, puno sam od njih naučila. Način na koji oni doživljavaju radost blagdana i raddost druženja neponovljivo je iskustvo.Trenutak koji proživljavaju svim svojim bićem, ljubav koju bezrezervno pokazuju bio je uistinu najljepši božićni dar svima koji smo došli biti sa njima u to predbožićno veče.Hvala im što su nam pokazali kako je malo potrbno da bi čovjek doista bio čovjekom.
07.12.2008. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
neke druge siniše su izdali, žao mi je, pamćenje živi...
07.12.2008. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ossimpleljubica
Ove godine je u prvi razred pošao dječačić s cerebralnom paralizom, vidno ošetećene motorike, vezan uz kolica. Na satu vjeronauka učili su o misionarima. Kad je vjeroučiteljica pitala što bi oni radili da su misionari, dječak je rekao kako bi on nekog dječaka koji ne može hodati nosio na leđima.
Mislim da je svatko od nas bio pozvan nekad u životu "nositi nekoga na leđima". Koliko puta smo se tome odazvali?
07.12.2008. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helena iz središta srca
@NF
"neke druge siniše su izdali, žao mi je, pamćenje živi..."
sjećanje i treba živjeti.
to je prirodno.
zato i postoji memorija...
a rane kad bole
treba iscijeliti.
činjenica je da u Hrvatskoj imamo obilje potresnih životnih priča.
živjeli smo u prilikama kad je trebalo biti heroj i kad je
herojstvo bilo uopće biti čovjek i baš biti čovjek je bilo opasno
i riskiralo život. i u miru nije uvijek lako biti čovjek...
a tada, trebalo je preživjeti
oružje i najgrublju silu, neljudske uvjete i udare.
u hrvatskoj ratnoj priči ljudi su se neljudskim i neprijateljskim djelovanjem
našli u situaciji da trebaju puno više sluha, ljubavi i pomoć od drugih...
neki ubijeni, neki invalidni tijelom, a svi s duševnim ranama i traumama,
većim ili manjim, netko prolaznim, netko trajnim...
žrtva, a apsolutna žrtva posebice
prirodno stremi da se na ljubav uzvrati ljubavlju i sa zahvalnošću!
u ovoj priči Siniša je od rođenja dijete koje treba i više ljubavi i pomoći drugih,
od bližnjih, ali ono što je vrijedno i važno, da i on daje nevjerojatnu ljubav
ljudima u svom okruženju i da ustvari oplemenjuje njihov život.
lijep pozdrav
07.12.2008. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas 2 2
Znam za tu priču, i sama sam je dobila internetom, a znam i za jednu kada se rodilo nedonošće za koje nije bilo šanse da preživi, no djevojčica je preživjela i kad je već malo poodrasla, u igri na jednom pikniku, počela se spremati kiša i priroda je neobično zamirisala, ona se okrenula i rekla majci: Mama ja poznam taj miris, sve miriše kao On. A dijete onaj prvi miris koji zapamti to je miris majke kada ga privine na svoje grudi. Kako je djevojčica dugo bila u inkubatoru majka je shvatila da je Isus cijelo vrijeme dolazio, privijao u svoj zagrljaj to malo biće i pomogao mu da se izbori za život, zato je i zapamtila njegov miris.
Volim te lijepe priče, i volim kada lijepe priče postanu stvarnost. Ali ne volim ljudsku zlobu i sprdanje, a toga danas ima i previše. Ostaljam vam link na moj post u kojem sam zaista ogorčena reklamom koja se ismijava sa našim najvećim blagdanom. A i sami prosudite što treba poduzeti. Lijepo Vas pozdravljam.
RED BULL , BOŽIĆNA REKLAMA
07.12.2008. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pogled iz misje rupe
+!
08.12.2008. (06:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pogled iz misje rupe
+!
" Vratija se Sime " ( ex : 20070207 )...pomoz Bog, "radni narode"... !
Dragi Don Andelko, ja nestao, vi nestali, " psi laju a karavane prolaze " i eto ti ga na divni Velebit i prekrasna Lika, nema vise "big smoke" i stalni flasevi u roznice.
Cudni su putevi Gospodnji, bagoslovljen budi Bog, i 24. psalam ovdje su tako a propo!
Asada o temi ( O come o come Imanuel...O dodi dodi Imanuel i otkupi suznje, svoj Izrael )
Heroj Sinisa, lijepi pokusaj docaravanja onog bitnog u "glagolu covjecnost" iako bodu oci losi prevodi sa originala i transpozicija sa baseball-a na nogomet. ( u nogometu igrac kada puca penal nesmije dva puta taknuti loptu prije nego sto prede crtu...No...?! ) ali citatelji su shvatili poantu a to je ono bitno, ali ipak, zasto "plasticno cvijece".
Evo malo prirodnih rojzica ( kao ono u .." popevke sem slagal i ......tako daljse ) na oltaric ili kao slamicu u stalicu za " King of Kings " " ..jos mali vu stali, kog stvorenje sako slavi stuje dic jer je pravi, o nas Jezusek i otkupitelj", a mi smo te stalice u koje on dolazi kao HEROJ SINISA koji zeli uci u nasu igru...itd.
Kada se covjek stvarno zamisli , ovakovi trenuci u nasem zivotu su uvijek nezaboravni .
Zivim u Canadi vec preko 43 godine. Nekda sam igrao nogomet za juniore Zagreba u Kranjcevicevoj i ta ljubav za loptu pratila me cijelog zivota.
Moj najmladi sin, sa 10 godina upisao se u ovdasnju "kucnu ljetnu ligu nogometa" a ja sam preuzeo treniranje te dijece. Svi roditelji plate neki iznos i svoj djeci je time zagarantirano igranje. ( zbog takovog sistema Canada nemoze nikako da odgoji dobre nogometase )
Ja sam donekle nesto znao o nogometu ali ne i o mesetarenu igracima da bi se dobili trofeji.
Ovdje mnogi roditelji dovode svoju hendikepiranu djecu i uplate im mjesto u timu i onda zdrava djeca nemogu igrati nogomet kao nogomet, nego se to sve onda svede na samo neko trckaranje i dosadu za normalnu djecu.
Treneri koji su vjesti mesetari nadu nacina da se rijese nepozeljnih igraca da bi mogli pobjedivat, a naivci kao sto sam bio ja, pokusavaju se drzat pravila.
Imali smo 20 igraca i svi moraju igrati isto vrijeme . Mali Majkl nije mogao trcati jer je imao nesto krivo u preponama.
Igrali smo posteno i imali smo nekoliko dobrih igraca ali cijelo ljeto nismo mogli nikako zaraditi niti jedan bod.
Kada bi lopta otisla u out, svi bi se jarmili oko trenera tko ce je ubaciti ponovno u igru i to je bilo nesto a slobodni udarc i da ne spominjem.
Na treninzima pokusavali smo svi zajedno razgovarat o planovima i tako smo zakljucili da ako ikada se dogodi da nam sudac dosudi penal da ce ga pucati onaj igrac cija ce kosulj biti najznojnija.
Zadnja utakmica sezone. Drzimo neodlucno do pred sam krak i konacno, sudac nam dosudi penal...!
Svi trce k treneru i s uzbudenjem cekaju odluku tko ce pucati. Ja im dajem da glasaju i djeca se jednoglasno sloze da nas najbolji igrac , moj sin , ide i zabije taj pobjedonosni gol.
Svi su uzhiceni, i djeca i roditelji jer eto i mi cemo na kraju krajeva bar jedno biti pobjednici.
Leo je uzeo loptu i prisao mi i potiho kaze : tata gledaj, Majkijev dres je sav mokar!
Sav tim gleda Majkija , i ja mu dajem loptu, a on bi najradje propao u zemlju.
Djecaci ga bodre a roditelji onjemili.
Majki puca promasuje gol a cijel ga tim tjesi da i veliki igraci na TV fulaju penale.
Meni su posle suze od ponosa na ovaj moj tim i cijelo lijeto rada za kojeg sam mislio da je bio samo gubljenje vremena.
Zahvaljujem dragom Bogu na ovakovom sinu i ovom prekrasnom dozivljaju.
Nadam se da vas nisam previse udavio ovom kilometrazom.
Srca gore ( evo zore ) !
08.12.2008. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živsam
Fala dnevnik... sad se vidi da je ti redbull đavlije malslo...
08.12.2008. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero126
@Dnevnik nas 2 2
ne bi htio biti cinican ali to je vjerojatno miris ozona,
specifican za kise i oluje te za pristunost vece kolicine elektricne opreme ...
08.12.2008. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anamarijablog
Ova priča o malom Siniši jako je poučna, no za mene je Siniša nešto više od djeteta s posebnim potrebama.
Za mene je Siniša prijatelj od kojega svi okreću pogled nebi li vidjeli njegove usuzene oči...
Za mene je Siniša uplakana i zabrinuta svaka majka ili nečije dijete što izgubilo je pravi put koji očajnički želi naći...pa čak i ono što to ne želi...
Za mene je Siniša osamljeni , bespomoćan starac na umoru.
za mene je Siniša i izgubljeno prljavo mače koje mi je netko ostavio pred pragom.....
Svako iskušenje koje iziskuje ljubav za mene je SINIŠA.
I TRUDIT ĆU SE, NATJERAT SE TRUDITI...da budem onaj mali dječak koji u svoj život pušta Sinišu....
................................................................ ....................
Nevoljko sam došla na ovaj blog don Angelo....
Čula sam za njega na tv-u i neki od meni bliskih ljudi u obitelji su Vaši virtualni župljani...
Prvo sam mislila da je to glupost...da Vam ovdje podilaze...ali čitajući vaše postove i postove ovih dragih ljudi...shvatila sam da je ovaj blog LJUBAV.
Hvala Vam od srca don Angelo i divni ljudi jer punite moju dušu pozitivnom energijom.....
08.12.2008. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živsam
Fala ti čoviče iz mišje rupe... to nije iz mišje rupe priča... to je priča odozgar di su anđeli... to je pogled sa neba...
08.12.2008. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angelo
I ovdje (premda ne volim ponavljanja) kao i nakon gornjega posta moram isto reći:
Najprije veeeeeliki i srdačni (kato)lički pozdrav svim mojim "župljanima"! Ali, neka se nitko ne uvrijedi, doista najposebniji i najveći pozdrav dragom povratniku na ovaj The Blog - kojega sam prije od milja zvao "brojko" (a mislio sam brajko!)!! Sada on u svojoj skromnosti nešto glumi kao da gleda iz mišje rupe, a zapravo - kako je zgodno u svojoj jednostavnosti formulirao @živsam - njegovi su pogledi uvijek bili iz visine, ali nikad svisoka, nego iz nebeske ptičje perspektive! Još jednom - dobro došao, na zajedničku radost svih ljudi dobre volje, kakvih je ovdje vrlo mnogo! Ali ni drugima neće biti dosadno!
Hvala vam svima što strpljivo podnosite i tolerirate moju izočnost, koja je tako dugačka da i meni samom postaje neugodna, jer gotovo da postaje bezočnost!
Ali ja znadem da vi znadete da to nije namjerno. Posla je ovdje, hvala Bogu, mnogo i to je jedini razlog što češće ne komuniciram s vama.
Posebno je nedjelja duhovnom aktivnošću ispunjena bez predaha, ali i ostali adventski dani, jer Božić je sve bliže. Veliko su mi iznenađenje rane mise - zornice. Nešto se nevjerojatno dogodi(lo) u ljudima i - eto njih na misi puna crkva. Divota jedna! Malo sam bio preoštar u današnjem postu, jer ipak dolaze i oni koji nisu redoviti na nedjeljnim misama...!
Ima toga još mnogo... doista je neusporedivo ljepše kao svećenik biti na župi nego u nekom uredu - stvarno sam bio na rubu da postanem "štakor"...!
A sada malo do komentara...
Hvala ti @dnevnik 22 na odličnoj kritici reklama - reklamokracija je doista danas dvostruki teror nad normalnim ljudima (ako normalni uopće gledaju tv - rekao bi cinik!). Posebna ti hvala na upozorenju na blasfemiju "crvenog vola"!
Hvala i tebi @anamarija - drago mi je da si ovdje otkrila "dobru vibru". Sada još jednom imaš iskustva kako medijska "reklama" lako postane antireklama za sve što je duhovno (ili bar potiče na razmišljanje) pa u ljudima stvori otpor i predrasude... Pozdravi mi srdačno sve "župljane" iz svoje blizine!
Svima pozdrav i blagoslov ter uspješan radni (& 2. adventski) tjedan! Budite svijeća u mraku svijeta!
08.12.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Headless Horseman
da li mi se to čini ili se to brojko vratio?
nemam baš vremena čitati i komentirati, ali evo nešto što je usko vezano za ono o čemu ste vi don angelo pisali u ovom napisu.
i ostali, pogledajte. ali nemojte klikati na link dok uvod ne pročitate. jako je bitno.
ISTINITA PRICA
Jedan dan sin upita svog tatu: „Tata, hoces li sudjelovati sa mnom u maratonu?"
Otac je bio bolestan na srce, ali je ipak odgovorio DA.
I trcali su maraton zajedno. Trcali su i druge maratone, jer je otac uvijek odgovorio DA kad ga je sin pitao.
Jedan dan sin upita oca: „Tata, sto mislis da se prijavimo i krenemo vjezbati za Ironmana?" Otac ponovno odgovori DA.
ZA one koji ne znaju, prvenstvo svijeta Ironman godisnje je dogadanje koje se odrzava u 10.mj. u Americi na Havajima.
To je najtezi triatlon na svijetu. Natjecatelji moraju proci 3,86 km plivajuci, zatim 180,2 km vozeci bicikl i na kraju otrcati maraton pored Big Islanda dug 43,19 km.
OTAC I SIN ZAVRSILI SU UTRKU ZAJEDNO. EVO VIDEA TE UTRKE: Ironman Triathlon!
http://www.godtube.com/view_video.php?viewkey=8cf08faca5dd9ea455 13
09.12.2008. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Headless Horseman
evo link na ovaj način s godtube
iako radi i na način da ovaj iznad kopirate u mjesto za web adresu.
no, eto.
10.12.2008. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...