Ah, kad već moramo živjeti i disati, onda se moramo i dodirivati, mislima i suzama, mi majke koje ovako kao i ti osjećamo....barem ovako na daljinu.....grlim te.....osjećam svaku riječ kao svoju.......svaku tvoju misao kao svoju.... Sve, baš sve pršti od sreće i veselja....pa i kad je ljudima teško žele malo odmaka, malo veselja, obiteljskog i prijateljskog druženja, topline....pa se viđaju, okupljaju, daruju....a nama sada to sve preteško pada.....jer i mi smo tako nekada.......jer i mi bi tako i sada, a ne možemo....nema naših najdražih, naših najmilijih....sada to samo glumimo....odrađujemo... Zvončići mi tako odzvanjaju u sjećanju bolno...
06.12.2008. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
O draga Vesna kako se ti dotičeš majčinskih srca...da ,širi se oko nas blagdansko ozračje a nas sve jače steže bol i tuga.Sjećanja naviru poput blic slika nadovezujući se jedni na druge....nekada je i naš dom odisao toplinom i ljubavlju,užurbanošću ,radosnom iščekivanju obiteljskog okupljanja....ide drugi Božić bez mog sina,guši me praznina,mrtva tišina.Nemam komu spremati.Nemam koga dočekati.Nemam koga zagrliti,a mater ga tako želi zagrliti.Nemam se komu radovati.Ne mogu podnijeti ovaj pritisak u grudima.Ne pomaljam se vani da ništa ne vidim,ne čujem.... u meni raste samo jedna jedina želja.....nemam više snage drage moje majčice....ne mogu bez njega...nema života...nema čarolije...nema ničega bez naše voljene djece....Grlim vas sve.
08.12.2008. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maločas mi je Marija rekla ono što valjda sve priželjkujemo : " Da mi je barem prespavati ovaj mjesec". Svi su nam mjeseci teški ali ovaj, s tom (sada) nametnutom prpošnošću i veseljem pretežak. Da nam naša djeca nisu bila ono što jesu, da nismo disale samo za njih, sve bi bilo drugačije. To je bila naša sreća i usud.
08.12.2008. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Samo da vam se javim sestre moje, da znate da sam uz vas iako ne pišem... Bol je i suviše snažna...Sjetim se svakog osmjeha,sjaja u očima,kako mu je kosa preko ramena padala u kovrčicama,kako je volio blagdane,kako sam sretna bila spremajući fine obroke i slastice...A sada...Bol,i suze,smrt vreba na svakom koraku,a umjesto misli o tome koje slastice da uradim,ja mislim o tome koje svijeće i cvijetiće da ja njemu na posljednje počivalište ponesem...
Izdržimo i ovo,sestre moje,izdržimo...
Volim vas i grlim snažno...
09.12.2008. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
svaka riječ je suvišna.... znaš da to znamo...
06.12.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ah, kad već moramo živjeti i disati, onda se moramo i dodirivati, mislima i suzama, mi majke koje ovako kao i ti osjećamo....barem ovako na daljinu.....grlim te.....osjećam svaku riječ kao svoju.......svaku tvoju misao kao svoju....
Sve, baš sve pršti od sreće i veselja....pa i kad je ljudima teško žele malo odmaka, malo veselja, obiteljskog i prijateljskog druženja, topline....pa se viđaju, okupljaju, daruju....a nama sada to sve preteško pada.....jer i mi smo tako nekada.......jer i mi bi tako i sada, a ne možemo....nema naših najdražih, naših najmilijih....sada to samo glumimo....odrađujemo...
Zvončići mi tako odzvanjaju u sjećanju bolno...
06.12.2008. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
O draga Vesna kako se ti dotičeš majčinskih srca...da ,širi se oko nas blagdansko ozračje a nas sve jače steže bol i tuga.Sjećanja naviru poput blic slika nadovezujući se jedni na druge....nekada je i naš dom odisao toplinom i ljubavlju,užurbanošću ,radosnom iščekivanju obiteljskog okupljanja....ide drugi Božić bez mog sina,guši me praznina,mrtva tišina.Nemam komu spremati.Nemam koga dočekati.Nemam koga zagrliti,a mater ga tako želi zagrliti.Nemam se komu radovati.Ne mogu podnijeti ovaj pritisak u grudima.Ne pomaljam se vani da ništa ne vidim,ne čujem.... u meni raste samo jedna jedina želja.....nemam više snage drage moje majčice....ne mogu bez njega...nema života...nema čarolije...nema ničega bez naše voljene djece....Grlim vas sve.
08.12.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Maločas mi je Marija rekla ono što valjda sve priželjkujemo : " Da mi je barem prespavati ovaj mjesec". Svi su nam mjeseci teški ali ovaj, s tom (sada) nametnutom prpošnošću i veseljem pretežak. Da nam naša djeca nisu bila ono što jesu, da nismo disale samo za njih, sve bi bilo drugačije. To je bila naša sreća i usud.
08.12.2008. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Samo da vam se javim sestre moje, da znate da sam uz vas iako ne pišem...
Bol je i suviše snažna...Sjetim se svakog osmjeha,sjaja u očima,kako mu je kosa preko ramena padala u kovrčicama,kako je volio blagdane,kako sam sretna bila spremajući fine obroke i slastice...A sada...Bol,i suze,smrt vreba na svakom koraku,a umjesto misli o tome koje slastice da uradim,ja mislim o tome koje svijeće i cvijetiće da ja njemu na posljednje počivalište ponesem...
Izdržimo i ovo,sestre moje,izdržimo...
Volim vas i grlim snažno...
09.12.2008. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...