Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • katalona

    Mooolim?
    Jesi li na Nastavničkom vijeću stvarno dijelio papir sa objašnjenjem kako se donose odluke i što je konsenzus???
    Sigurna sam da si to učinio u najboljoj namjeri... ali hmmmm... imam osjećaj da je taj papir mogao djelovati samo kao crvena krpa tijekom koride... ha ha ha
    Tako sam ja, kad bih htjela raspiz**ti bivšeg nadređenog, stavljala na svoj radni stol knjigu "Rukovođenje i zapovijedanje", a on bi šizio i pravio se da je ne vidi....

    avatar

    06.12.2008. (00:32)    -   -   -   -  

  • hebatga

    >U jednoj školi u kojoj sam radio, bremenitoj mnogim ozbiljnim problemima<
    Ma nije moguche profesore. Nisu tamo koristili "najnovije znanstvene metode"?
    Eto recimo, ja smatram da je vrlo vazno pitanje da li djeca slushaju nastavu u papuchama ali mislim da bi ipak trebalo odrzati simpozij po tom pitanju. U Opatiji na primjer. Gdje bi, naravno, trebalo pozvati 5-6 psihologinja i pedagoginja (koje i tako mole Boga da pobjegnu od muza i djece jer im je doma kaos-totalitus). U cilju postizanja sveukupnog konsenzusa najbolje bi bilo da se nadje privatni pokrovitelj. Recimo tvornica papucha. A na kraju da se izda zajednichki "communiquer" pod naslovom Prednosti Papucha u Obrazovnom Sustavu. Sa naglaskom na chinjenici da je udarac papuchom puno manje bolan nego Martensicom uz preporuku uchenicima da profesore gadjaju papuchama samo u sluchaju kad im podju na kokota, tj. barazno. Shto je takodjer daleko bezopasnije nego da ih gadjaju ludi roditelji s nechim iz obiteljske zalihe oruzja.
    Izvrstan ti je post ali imam jednu primjedbu. Ne bi smio u istom kontekstu spominjati konsenzus, let na mjesec, gradnju nuklearki i slichne ljudske uspijehe jer ti nikad ne bi bili postignuti da se za njih trazio konsenzus. Mozda si dovoljno star da se sjechash Vijecha Republika i Pokrajina. E uz takve se moze spominjati izraz "konsenzus". A i znati rezutat.
    Kad su T. Roosevelt-a pitali zashto je za shefa izgradnje Panamskog kanala postavio generala koji nema pojma o gradjevini on je odgovorio "zato shto njega mogu sudit po hitnom postupku na vojnom sudu a u cilju obavljanja ovakvog posla to je puno vrijednije od svog gradjevinskog znanja na ovom svijetu". I ogradili kanal koji su prije gradjevinski neobrazovanog generala pokushali napraviti dva istinska genija tog posla, F. Lesseps i J. F. Stevens.

    avatar

    06.12.2008. (01:50)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @profesore, baš si bio mlad i nadobudan kada si oboružan listom papira mislio utjecati na kolege. Mene su u jednom takvom pokušaju rješavanja problema na Nastavničkom vijeću izgrdili i ponizili kako mi više ne bi palo napamet mladom i zelenom učiti iskusne sijede glave pameti. Ušutio sam neko vrijeme ali mi vrag nikada nije dao mira da posve zašutim. Povremeno, kada se svi isposvađaju na sjednicama, pokušavao sam smiriti situaciju. Bar da ne bi došlo do međusobnih obračuna. Ali od kada je novi ravnatelj problem istovremenog pričanja, nadglasavanja, kakofonije riješen je u tren. Na svim sjednicama priča jedino i samo ravnatelj. Svi ostali moraju šutjeti. Čak je vrlo opasno postavljati i pitanja na koja nećeš ionako dobiti odgovor ali si se izvrgnuo opasnosti histeričnog ušutkavanja uz par epiteta koji ti nisu najmiliji.

    Inače, sve, ma baš sve o čem pišeš imao sam prilike doživljavati po školama u kojima sam radio - gubljenje energije oko trivijalnih, nebitnih stvari (smiju li dečki ljeti nositi kratke hlače jer im se vide dlakave noge - pri tom djevojke i profesorice nikada nisu prozivane zbog minica), hoćemo li dozvoliti da se pod pauzama djeca kartaju ili ne, je li dozvoljeno učenicima farbati kosu, i ako da u kojim bojama... Kolike su sjednice i koliki dani utučeni na to! Ah, još uvijek ne mogu razumijeti taj ljudski nagon da se poput krpelja zalijepe za takvu bedastoću i ne puštaju makar im to bilo zadnje.

    I kako te bolno razumijem. Prestao sam i sam juriti na vjetrenjače. Ne stoga što sam htio. Ugušili su svaki moj nagon i svaku slobodnu akciju, svaki polet. Koliko puta sam ustao u obranu svojih kolega pred nepravdama koje su im nanosili ostali kolege ili uprava škole. A meni se eto već godinama nanosi nepravda i kolektiv šuti. Kako bih sretan bio da na sjednicama Nastavničkog vijeća svi pričamo u glas i istovremeno, vičemo, nadgalsavamo se i gubimo energiuju na bedastoće. Gdje su ta vremena. Većina nas zapadaju u apatiju ili još gore - u neki nobjašnjivi imaginarni strah,

    avatar

    06.12.2008. (01:51)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    I ja se uvijek pitah - čemu te papuče? Ionako se ni s papučama škola ne čisti kako treba - učionica mi je prljava do plafona i nazad, a o ostalom da ne govorim. Mene češće zanijemi inertnost ljudi prema divljacima i politika nerušenja učenika.

    avatar

    06.12.2008. (10:46)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Eh, profesore, dotakao si doista tešku temu...i u ovom slučaju vidljivo je da do nikakve promjene ne može doći ako ne postoji unutarnja spremnost i otvorenost ljudi koji u nečem sudjeluju; tvoj postupak je doista mladonadobudan ( nasmijao sam se ), ali za utjehu, ja sam se znao i gore sramotiti...
    Ipak se nešto pomiče u tom smjeru; kod nas je osnovano društvo za organizacijsko učenje ( ogranak istoimene međunarodne inicijative ). Imaju ozbiljan pristup, dobru teorijsku podlogu i solidno iskustvo. Također, i tebi dobro poznat Scott Peck dao je značajne doprinose tom polju ( nema veze što se njegova organizacija samoukinula, ostaje značajno iskustvo ).
    Drugim riječima, tko želi učiti, ima priliku i mogućnosti, ostaje samo pitanje procjene gdje se ta znanja mogu adekvatno primjeniti ( neke sredine su toliko okoštale da je možda bolje ne rasipati energiju ). Naravno, zaboravio sam reći, ostaje i pitanje poštene samoprocjene ( da li je naš kapacitet dostatan za jednu takvu inicijativu ).
    Mislim, profesore, da bi trebao ustrajati, jer si na dobrom putu...

    avatar

    06.12.2008. (13:29)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    u knjizi "Parkinsonov zakon" opisuje se sastanak u nekoj izmišljenoj firmi: odluka teška milijardu dolara donesena je za par minuta, dok se o popravku nadstrešnice za bicikle raspravljalo sat vremena.

    avatar

    06.12.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  • barba

    taj dio managementa se i zove "conflict management" odnosno rjesavanje problema u medjuljudskim odnosima. Uglavnom postoje jako fini trikovi kako se mogu utisati bukaci.
    Mi u nasoj grupi imamo potpunu polarizaciju i sefa izmedju dvije frakcije. Kad nesto trebam, posaljem mu sugestiju e-mailom. Nakon par dana razgovaramo o problemu i vidimo sto se da uciniti po tom pitanju. So far, so good.

    avatar

    06.12.2008. (17:09)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ma da, čovjek misli da će bar biti saslušan...Dobar si pristup iabrao - no, nije bilo
    odjeka s druge strane :((((
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači

    avatar

    06.12.2008. (18:59)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ katalona: da, jesam, ali, kao što rekoh, bio sam početnik...

    @ hebatga: čuj, ne bih se složio da je konsenzus (ili nešto nalik njemu) loša stvar, naročito u školama. Jer, suprotnost tome je diktatura (otvorena ili zakrinkana). Između je manji ili veći kaos. Stvari se mogu riješiti ili konsenzusom i dogovorom ili bespogovornom naredbom. Biram prvo, manja je mogućnost pogreške :)

    @ zbunjen: nabavi preporučenu knjigu... :)

    @ Akademska stranputica: tako ti je to, pred pravim problemom svi se prave ludi.

    @ Sanjar: hvala na podršci!

    @ pametni zub: da, a znaš onu: u svakom poduzeću postoji jedna osoba koja se u sve razumije. Nju treba otpustiti.

    @ barba: lako je ako je šef razborit. A ako nije...

    @ Luki: bar mi je savjest čista :)

    avatar

    06.12.2008. (20:56)    -   -   -   -  

  • hebatga

    >Biram prvo, manja je mogućnost pogreške<
    I ja ali pod jednim vaznim uvjetom, da je moguch. Daleko od toga da nisam za konsenzus u svemu i svachemu ali smatram da je za njega neophodno neshto chega danas sve manje ima a to je "razumjevanje vs natjecanje". Mozda ja "brkam lonchiche" ali sam skoro (pa) siguran da se u svakom aspektu suvremenog zivota naglasak sve vishe stavlja na "natjecanje" a sve manje na "razumjevanje". I da to napreduje po nekoj geometrijskoj krivulji.
    Zbog chega ja vjerujem da sam odrastao u skoro idealnim uvjetima iako sam rastao u siromashnoj obitelji i pohadjao siromashnu shkolu? Zbog toga shto su moji roditelji razumjevali svoju poziciju, mi djeca bili ucheni da razumijemo svoju a nastavnici znali svoju. Pa nije bilo ni frustracija ni nasilja, ni u obitelji, ni u shkoli, ni na ulici a (chemu se ja josh uvjek divim) skoro sve se rijeshavalo konsensusom. Danas takvu situaciju vidim kao neshto nemoguche jer smo svi skupa postali uvjereni kako "na neshto imamo bogomdano pravo" i gdje god se okrenesh skoro svatko je uvjeren kako je za neshto zakinut. Unutar obitelji, unutar firme, unutar shkole ili unutar drzave. Svi smo neke zrtve jer (kao) zasluzjujemo vishe a s takvim mentalnim sklopom ne vidim puno prilike za nekakve konsensuse.

    avatar

    06.12.2008. (23:36)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @hebat ga, baš sve što si rekao u ovoj zadnjoj poruci je posve točno. Sve potpisujem. Ma, kako si samo sve točno uočio i koncizno iskazao.

    avatar

    07.12.2008. (17:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...