da se krivo ne shvati - nikome ja (kolegijalno) ne pomažem, ja sam samo na mom blogu skrenuo pozornost čitateljima moga bloga na ovu polemiku...
03.12.2008. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga
Krivo si shvatio, Peđa! Nisam ja ''preko'' kritike tvojeg romana napadala VBZ nego sam samo ukazala na očitu činjenicu - neopisivu literarnu banalnost nagrađenih knjiga - osim jedne iznimke. Što to sve, zapravo, znači? To znači da ako pisac opisuje, na primjer, ono banalno, ne mora pisati banalno, kužiš! Evo još jednom mojeg jučerašnjeg posta pa ga blagonaklono, ali pažljivo pročitaj.
Ajmo malo u glavu s nekoliko ključnih rečenica vrlo obrazovane književne kritičarke (koja je profesorica književnosti i nije inžinjerka!) koja smatra da je Božidar Pavlović, bez obzira na stanoviti propuste u svojoj književnoj kritici Peđina romana, prvi na ovim prostorima rekao par bolnih istina o nagrađenim djelima, uključujući ovom prilikom i spomenuti roman, nesretnog VBZ-a: ''Svi VBZ-ovi nagrađeni romani, s iznimkom romana Marinka Koščeca, uglavnom su teška poluliterarna pušiona i nagrađuju se, očito, iz komercijalnih razloga. To u prijevodu znači da ta djela iziskuju tek najnižu recepcijsku razinu pa su shodno tome oskudna stilom, vokabularom, oskudna obradom istinskih, gorućih problema današnjice, a ujedno su bez ikakvih literarnih ambicija, što je toliko očito da najjače bode oči iskusne čitateljice poput mene; to pak također znači da su ti romani strahovito banalni, i u izrazu i u sadržaju, sintaksa im je pojednostavljena ne do krepke jednostavnosti, već do retardirane jednostavnosti i, najjednostavnije rečeno, čini se kao da su pisana za one čitatelje koji su jedva svladali osnovnu školu, a od kulture čitanja nemaju ni elemente u tragovima. Da budem jasnija: čak su ta djela ispod razine ili, ajde de, poneko od njih na razini romana Coelha i Jergovića. Ako ovo s Coelhom i Jergovićem nije dovoljno, e onda... Ukratko, čini se da su ti romani pisani pod šifrom ''što banalnije to bolje''. Vrhunac banalnosti je, dakako, Šalković. Ono što Pavlović nije dovoljno istaknuo u svojoj bespoštednoj kritici jest činjenica da ni vrhunski lektori ne bi bili u stanju od tih djela napraviti suvislo štivo (osim da ih potpuno, ali potpuno, prerade i, ustvari, ponovno napišu!). E sad, jebi ga, zašto žiri nagrađuje očito literarno smeće treba odogovoriti ili sociolog književnosti, što ja nisam, ili možda ekonomist, što ja također nisam. Eto, toliko od mene, malo sam se potrudila, i na kraju ističem još jednom: ta nagrađena djela, osim onog Marinka Koščeca, jesu strahovito, nedopustivo takoreći - BANALNA pa time, dakle, i PLITKA. Kako bi rekao moj frend s Dorćola: ''Ma pusti, bre, Goco, sve ti je to za onu boraniju sa Zelenog venca!'' A ja bih, kao Zagrepčanka, dodala: ''E, moj Dobrice, sve ti je to za nepismenu ekipu s Dolca i onu koja se skuplja u Aquariusu ili Piranhi.'
03.12.2008. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulturtreger
Bravo Predraže! Konačno da netko očita bukvicu tim nadriintelektualcima iz Bookse. Ako nisi znao Booksu financiramo mi, građani Zagreba, i nismo zadovoljni radom dotičnog kluba koji ćemo u dogledno vrijeme prijaviti zbog prodaje alkohola i zbog zarade na crno što oni kao udruga ne bi smjeli činiti. A to što voditeljica kluba Booksa, Vanja Bjelić Pavlović objavljuje "književne kritike" svog netalentiranog muža, to je već tema s kojom ćemo, uz gore navedeno, upoznati Gradski ured za kulturu.
03.12.2008. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cica sa sto lica
kakva klasicna reakcija na negativnu kritiku :( odrasti, crnkovicu, i spremi se da ucis.
03.12.2008. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podrška
Bravo Crnkoviću, ovo Fuksa.hr ti je dobro, počeo si đonom, samo pazi da te još ne tuže pa ćeš morat na županijski sud zbog vrijeđanja. Sreca tvoja da si u Srbiji, pa ti se jebe.
03.12.2008. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
>>>>>>>Knjiški moljac da se krivo ne shvati - nikome ja (kolegijalno) ne pomažem, ja sam samo na mom blogu skrenuo pozornost čitateljima moga bloga na ovu polemiku...>>>>>
O, pardoniram. Nisam Vas ž\elio uplatkati. Ako Vas je Fuksa.hr pričvrljila zbgo toga što ste nepristrano prenijeli oba linka, žao mi je.
Bio sam uvjeren to jest kolegijalno, kolegi blogu objaviti link kad polemizia s borjčano nadmoćnijim portalom.
Ali, ako Vam takvo što stvara neprilike u životu i radu - evo onda: nismo kolege.
Sretni?
03.12.2008. (23:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist, zašto u svemu vidiš nekakve zavjere? Nije mene nitko pričvrljio, nikoga iz Bookse ne poznajem, kao što ne znam ni B.Pavlovića, niti me oni na bilo kakav način mogu pričvrljiti. Samo sam htio naglasiti svoju nepristranost, jer je u mom postu o ovoj polemici objavljenom na mom blogu vrlo jasno kako nisam zauzeo strane niti sam išta o polemici komentirao. Razlog: nisam još pročitao knjigu...
04.12.2008. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maca
crnkovicu, da si ispao jadan, djetinjast, zajapuren, ksenofobican i iskompleksiran pseudohochintelektualac te da te hauzmajstor preveslao u ovoj polemici sigurno ti je vec jasno, ali ono sto ti ocito nije jasno jest da ces si s daljnjim insistiranjem na ovoj djetinjariiji trajno narusiti taj minimum kredibiliteta sto si ga stekao pobijedivsi na natjecaju, o cijoj je u najmanju ruku upitnoj vrijednosti, od svih regionalnih knjiskih mudraca prvi progovorio upravo dipl. hauzmajstor pavlovic.
ako vec zarko vjerujes u taj natjecaj, ne mislis li da si malo kakas u usta pokusavajuci blatiti inzenjere - nije li mlakic, prvi i najvredniji pobjednik vbz-ovog natjecaja, u stvari strojar?
no, pavlovic se vbz-ova natjecaja itak dotakao ovlas,a sudec po tvojem zucnom izljevu, ono sto te smeta jest cinjenica da ti je vise-manje argumentirano pokudio knjigu.
predlazem ti covjece, molaj malo, pa nek je i pavloviceva kritika 'vaka'naka, tvoja reakcija je djetinjasta da granici s debilizmom. sad si javna osoba, nauci se nositi s javnom kritikom.
i jos jedna stvar, cak ti ni fuksa.hr nije originalna -> na tom su se portalu na tu temu i sami vec xy puta zajebavali (procitaj npr. dosje vlade bulica).
ipak, citala sam te usitno i moram primijetiti da ti nisi toliko los pisac koliko si los.
no hard feelings, jesi naucio?
04.12.2008. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taba Đon
knjiški moljac i fuksin božidar imaju nešto zajedničko obojica su frustrirani luzeri koji se silom žele uvaliti u književnost dovoljno je natrkeljati par ispraznih redaka i odmah to preuzetno nazvati književnom kritikom srećom, obojica se zovu božidar pa je za očekivati da će se pri prvom susretu zažvaliti, onako strasno, kako samo kritičari umeju
04.12.2008. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka Zena
Kad se neki isto zovu onda se oni zvale?!? Ah, steta sto imam tako retko ime za ove prostore! Selim se!!!
04.12.2008. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hauzmajstorica
prvo na Booksi je stavljen link na tvoj odgovor Pavloviću pa nije istina da ti se prostora ne da, Pavlović je preoštar, a možda i nestručan, no koliko knjiga je pročitao i koliko je njegovo stvarno znanje iz "svete krave" književnosti ne možeš znati samo iz jedne kritike u koju si preosobno involviran, zar ti stvarno misliš da su intelektualci samo oni koji su završili društveni fakultet, a da su oni koji završe tehnički fakultet hauzmajstori, ako je tako onda ti neće pomoći ni još tri društvena fakulteta, književnost je zanat i hauzmajstorstvo, jednako kao i popravljanje industrijskih ili kućnih aparata, ili to znaš raditi ili ne znaš, ma koliko se ti trudio misliti da pisati dobre knjige i kritike znaju samo "društvenjaci", povijest, sadašnjost, a sigurna sam i budućnost dokazuje da ste vi samo gomila isfrustriranih načitanih sebesmatrajućih intelektualaca, koje često prejebu kojekakvi hauzmajstori ne kažem da ti ne znaš pisati, ali kažem da ne znaš primiti kritiku ( nebitno da li je opravdana ili ne, ali na kritiku ima svatko pravo kome se prostora da ) niti kao intelektualac, niti kao čovjek, zbog takvih kao ti sram me i ustvrditi da sam intelektualac i rado bi bila hauzmajstor, ali pravu bez ikakve diplome, a moraš priznati da te malo jebe i što si Srbin pa si odmah ugrožen čim ti se kritika, ponavljam makar i neopravdana, stavi pod nos, odmah divljaš, prisjećaš se Tuđmana i podižeš balvane, jadno i čemerno za jednog "intelektualca"
04.12.2008. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.12.2008. (14:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rugoba
o, evo i hauzmajstorice vanje bjelić kako se samo uskokodakala ko ko daaa, ko ko daaa moj hauzmajstor je najbolji kritičar ko ko daaaa, ko ko daaaaa... truć, ser, kenj
04.12.2008. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Kockica
Crni, leba ti, što si izbriso onu poruku za drugarice iz Bukse: "Napušit ću ih kurcem i najebat im se majke" ... To mi je bio najbolji deo cele polemike. :))
04.12.2008. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dr. tudjman
Eh, treba mu dva dana... Tolko mu treba da smisli.
04.12.2008. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka Zena
ma nece taj nista ni napisati, sad kad je vidio da su fukse i knjiskog moljca zastrasile...a taj je inace poznat po tome da se nikog ne boji!
04.12.2008. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lutajuci
hauzmajstorica je progovorila racionalno, ali ne bez strasti. bravo. knjiški moljac se drži svoje neutralnosti kao da je švicarska, pardon švajcarska i to bi bilo pozitivno da ne djeluje pomalo nategnuto. crnković je, poput mnogih, doživio drugi pubertet pojavom interneta. nedozrelo preseravanje. bilo bi mu pametnije da radi ono što je napravio šalković. zaradio si novce, tupane. sada piši dalje i objavljuj, a ako se nekome ne sviđa to što pišeš, samo se smješkaj. neće ti niti jedna negativna kritika izbiti niti jednu kunu, pardon dinar, iz džepa. pavlovića sam čitao još u nomadu i nikada mi se nije učinilo da je njegovo stručno usmjerenjenje ikakva zapreka njegovim opservacijama. potpisao bih barem dvije trećine njegova teksta.
zaključak je: besposlen pop i jariće krsti ili kanite se ćorava posla i prevređujte ili se barem plodite i množite.
04.12.2008. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
LJUDI KOJI SE PISCIMA ZOVU OVAKO KORISTE RIJEČI
Zatim slijedi pojašnjenje romana »anđele« nastalo na mjestima ispod obavijesti iz svijeta knjige, mjesta za odgovore na knjiškom moljcu i Bookeraju, raju za pasionirane čitatelje u periodu od 15.11.2008. (09:36) do 21.11.2008. (13:07). (a donekle i kao odgovor anđelu koji uvrijeđeno 24. 11. 2008. po izjavi u Bookeraju, raju za pasionirane čitatelje, napušta blog scenu bez imalo inata da usprkos svemu živahno živne životom, istraži i sazna pa čak možda i tko sam… te preuzme odista obvezu i križ svoj koji ju je kao zalutali metak opteretio bremenom… u današnje vrijeme kada na ulici svi bivamo izloženi rafalima zločina pa ni krivi ni dužni stradavamo…)
Pojavilo se iznenada. Neočekivano. Nenajavljeno. Bio sam posve nepripremljen za takvo što. Zavirio sam da saznam, a onda… Zaboljelo me stravično. Jače od boli. Groznije od užasa… Vrisak očaja. U tom je, nikako primjerenom trenutku, objavljena obavijest o slavodobitniku VBZ-ovog književnog natječaja za najbolji neobjavljeni roman u 2008. U vrijeme kada se u tih nekoliko dana govori o sjećanju na Vukovar, Škabrnju… o njegovim stradanjima, poniženjima, patnji… I baš tada se objavi kako netko baulja po Beogradu istog onog vremena gladan i nema jadničak što pojesti… Pa moguće da bi prijevod na hrvatski jezik tih nevolja Crnkovića… Ne, čak ni to sada. I nadasve ne ovih dana u kojima i od onog što slijedi do strašnije je ruglo koje govori… Koje kao da pita… Kao da pita: Zar je busanje u prsa da si od drugih razumnih ljudi razumniji tek zapravo znak bešćutnosti? No nije važno. Ili… Ili da li bi ipak bilo tko od tih vrlih promišljenih pametnjakovića što vršljaju pomislima i primislima smislenosti i besmisli življenja… Da barem tek jedan, netko progovori?! Što je na stvari? Zar zavjera, gadost… špijunska podvala kojom nas obasipaju opet? Da li su to ubačene plaćene uhode? Plaćeni ubojice? Izazivači…? Je li to na djelu urota što zlorabi glupost, pustoš, jad, bijedu i nesposobnost onog što bi trebala pomisao biti? Mada još davno satrta, izgažena, ponižena i udavljena u močvari… Žabokrečini. Živom blatu?! I baš u trenutku najjačeg očaja javit će se anđeo. Nejako stati u obranu prostaka koji obasipa psovkama Nežive, Nepostojeće prisutne. Pa pođem za njom na Bookeraj, raj za pasionirane čitatelje koji se igra mačevanja s knjiškim moljcem… i tako se dalje pokreće odvijanje ovog romana. Ne odvija se na bojnom polju gore. Na blogu. Odvija se ispod. Pod zemljom. U paklu. Tu se ne odgovara na obavijesti koje se odvijaju iznad. Tek ponegdje naslućuje što se tamo u njima zbiva. Tamo u zemlji knjiškog moljca i knjigoljubaca ili bookeraja, raja za pasionirane čitatelje s anđelom… I ne obazirem se na nježno začuđenog anđela koji kao da se čudi pita: »Što ste me spopali?« Ne veli grubo: »Bježite zvijeri. Pustite me na miru dosadnjakovići, krpelji, uši…« Samo tek nježno, gotovo neprimjetno kaže svojim napasnicima odozdo – i meni i Mensuru koji unjkavo snubi anđela da napiše osvrt o našem odjeljku krčme u paklu:
»Temeljna pravila Postoje dva temeljna pravila mog ukusa u čitanju. Sigurno se pitate zašto sam do ovog, sedamdeset i nekog posta čekala da bih iznijela ta pravila, to sam svakako mogla učiniti i na početku, zapravo, to bi bilo i najuputnije, que ne? Postoji nekoliko razloga zašto to nisam učinila, jedan od njih je i taj da se tek sad dovoljno poznajemo da bih vam se uopće usudila iznositi svoje temeljne životne principe. Drugi razlog je taj da sam ta pravila tek ovog časa izmislila. Primjer koji bi mogao najbolje ilustrirati ovo pravilo jest primjer Hermana Hessea. Demian mi je jedan od najdražih romana (dobro, to moram dopuniti izjavom kako mi je to bio jedan od najdražih romana u srednjoj školi, dok sam bila intenzivno egzistencijalistički i nihilistički raspoložena, nešto kao Adrian Mole, samo ne toliko smiješno), dok sam nedavno čitala i Siddarthu, što je knjiga za koju sam zaključila da je previše new age za moju solidnu zapadnjačku dušu. To znači da ne mogu reći (iako to često govorim, ne znači da to doista i mislim u strogom smislu riječi) da volim Hermana Hessea, nego da volim određene knjige koje je napisao Herman Hesse. Volim roman Demian koji je slučajno napisao izvjesni Herman Hesse. Da ga je napisao i Momo Kapor, meni bi bilo svejedno, ako je to taj roman i ako je dobar. Dakle, kad kažem da „volim Michala Viewegha“, to znači da volim romane Odgoj djevojaka u Češkoj i Sjajne zeznute godine (i neke druge njegove romane, da ne nabrajam sad dalje). Ipak, kad kažem da volim Ephraima Kishona, to znači da ja doista volim sve što je Ephraim Kishon ikad napisao, pa makar to nikad nisam čitala. Ovom svijetu fali malo zdravog smijeha.
05.12.2008. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Zar nije predivan anđeo? Zar nije prekrasno to dvoumljenje anđela? Zar nije prekrasan taj nemar? Taj nehaj prema riječima i izražavanju koje su se odjednom javile tu pred njim. Ja osobno zastao bih zabezeknut. Bez daha. Ostao bih nijem zbog strahopoštovanja kao da sam se odjednom zatekao usred božanstvene prepirke Zeusa, Tora i Perona, ali… Ali ja sam bezobziran… Drzak. Sve je poput prostakluka ili događanja koja se u stvarnom svijetu izgleda ovako:
Anđeo. Anđeo iz bookeraja, raja za pasionirane čitatelje. Jutros sam bacio pogled na nju posve obnaženu, kako se to kaže. Ovog puta mučili su je problemi sa vodokotlićem. Buči i huči. Ne uspijeva ga umiriti i to je izbezumljuje. Ali ne mogu dokučiti zašto se to događa kada sam se zaključao u svom stanu i odmaram se… Ali eto, u njenom je toaletu buka i naravno, ja sam momak koga treba uhvatiti da to sredi. Da znam da to žene ne mogu kažem, a anđeo veli: – Kako koje žene! Trebalo mi je petnaestak sekundi da podignem poklopac, olabavim plovak i ponovno zaklopim. Za to je vrijeme anđeo uspio zbaciti ono malo odjeće sa sebe i još me susresti kada sam šutke išetao iz njenog kupatila. Ah, razumije se, ona je šokirana. Užasno zbunjena. Naprosto nije ni sanjala da se to može srediti tako brzo… očekivala je da je sasvim sigurna dok hekla pređu… umotana u čipku, kao stolnjak od paške čipke, tako izgledaju njena krila. Anđeo! Stoji na dovratku i zamahuje svojim krilima sve dok ne bude sigurna da sam sve vidio: bundeve, bedra, raspolovljenu mirisavu dinju… čitavu golotinju. I nije loša, moram priznati. Možda ange koja je u mojim mislima čim se spomene anđeo ima ljepše boje, mirise i okuse božanstvenog nektara, ali ange je izuzetak i ne mogu se voćke kojima se ona razmeće uspoređivati sa plodovima drugih žena. Opažam također da taj anđeo ima veliki, dubok pupak, takav da u njemu možeš čuvati divlji kesten. Nisam baš previše dobro osmotrio mesnati dio unutrašnjosti razrezane dinje, jer su me zaslijepili odsjaji s posude voćne salate… Stajala je prvo na jednoj pa na drugoj nozi, ne bi li je promotrio iz svih uglova. A kada sam je u potpunosti pogledao i imao plan svega, ljupko se okrenula… Ah, naravno da je to bilo ljupko. Pokazala se postrance i nakon što sam je natenane zagledao, lakim je hodom otišla u spavaću sobu. Ostao sam stajati kao Kiseli Krastavac koji ničem ne služi. Dao bih sve da kresnem u toplini njenog ognjišta. Ne samo zbog topline doma, nego zato jer me dovodi do ludila to povlačenje u izmaštaj okrilja njegove sigurnosti. Samo još jednom da se zarinem u njezinu maštu, da joj se zabijem u jalova promišljanja. Samo radi zadovoljstva da čujem par dobro odabranih riječi iz njenih usta dok se izvini Kiselom Krastavcu… Tek da je zbacim sa sedla, da joj malo potkrešem krila, ubacim brkati Klip Kukuruza u dinju i još tucet drugih slikovitih maštarija iz kolopleta koji se svodi na to da se razmrsi nerazmrsivo ili razjasni nerazjašnjivo. Mensur je bio taj sa sjajnom zamisli. Našao sam se s Mensurom i knjiškim moljcem u odjeljku krčme u paklu koji će čitatelji romana »anđele« upoznati kasnije. Svi tojca smo nacvrckani. U budućnosti će dakle poteći prošlost u kojoj vam prostački pričam o anđelu. Dakle taj preplet budućeg u prošlost kada sam u osvrtu od nedjelje 23. 11. 2008. pročitao PRIVATNO I OSOBNO: loša vijest. – dobra vijest, na što dodajem i ja ponešto. S vremena na vrijeme treba sve slikovito predočiti, kako već prilika iziskuje. Naravno stvarima treba dati smisao pa tako u prošlosti nastavit ću ovu budućnost. Mensur je siguran da s tim anđelom postupamo naročito razumno. Nazočnost knjiškog moljca je gotovo neupadljiva zbog šutnje. Da je samo Mensur imao posla s njom, e – stvari bi bile drugačije. U stvari, pošto smo ga naveli da se izjasni, pomoći će da drugačije s anđelom izađemo na kraj. Sjajna zamisao mu se sastoji u tome da navratimo kod anđela i da je jebemo. Nema šanse, kaže Mensur, da to ne provedemo to nedjelo jer nas smo trojca, a ona jedna. Krenut ćemo tamo i porazgovarati s anđelom, – objasni on – pa ćemo pokušati potucati se na miran način. Ako to neće, juhu! Silovat ćemo anđela. Knjiški moljac je zapljeskao bez glasa. Nijemo i duboko u srcu zakopao je zavist u kojima misli: »Ah, kada bi i ja barem mogao smisliti tako nešto.« Ali njegova promišljanja ne rade na taj način pa nikada ne dolazi do priprostih, prizemnih i očiglednih zaključaka… I tako odemo do anđela. Vrlo joj je drago što smo došli, kaže i pusti nas ući… mada vidimo da nikog ne očekuje. Širi koljena tako da se kućna haljina rastvara pa joj možemo zaviriti u noge. Smješta nas i odmah donosi piće za dobrodošlicu. Kada je izašla iz sobe Mensur šapućući uvjerava da će sve ići lako. Nećemo je morati silovati. Da li smo opazili kako mu je namignula kada je spomenuo ono o pristojnom oblačenju? Počeo se smijati kao konj.
05.12.2008. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Naš razgovor je baljezganje… umjetnost… romani… ne moram čuti da začujem nešto pametno. Naprosto bubnem bilo što, jer više nitko nikoga ne sluša. Usredotočim se na anđela. Zaposlena je sa Mensurom… koljeno joj je ponovno golo, kroz rasporak kućne haljine napola otkrivene butine. Jadni Mensur: bulji u nju kao budala i čeka da se haljetak dovoljno raskrili pa ugleda rastvorenu mirisavu dinju… ali ako išta znam o anđelima, to što je sakriveno puna je zdjela voćne salate, a anđeo nije spreman pozvati nas na gozbu. Čitav sat je potreban Mensuru da se probije do otomana na čijem rubu sjedi anđeo. E pa, sada će vidjeti… Anđeo dopusti da joj nježno dodirne koljeno i malo dotakne… može štipnuti zdjelu, ali da prst gurne unutra, to mu neće dozvoliti. Kada je u jednom trenutku ustala, krenu je za njom slijedeći je u stopu kao psić omamljen mirisom svježeg mesa. Knjiški i ja tobože se prepiremo oko nečeg, on šuteći, a ja blebećući. Ničime ih ne smetamo. Prilično je smiješno gledati kad netko dobiva praznu košaricu za voće pa ako je to samo i u virtualnoj ljubavi… Anđeo iznosi svoje nestašne pričice… kao i nekoliko bliskih razmatranja, smišljenih da Mensur povjeruje kako je možda i sama malčice nestašna. Kad je ponovo otišla iz sobe, Mensur kaže knjiškom moljcu i meni da smo dva glupana. – Anđeo crkava za tim, – kaže. – Krepava od želje za ljubavi. Uostalom što je s vama? Pa ona je kao zrela voćka? Čeka kad će pasti sa drveta ravno vama u šake. Samo što glasno ne vapi… Tu upadne anđeo ponovno među nas pa s vrata pa kaže da nešto ne valja u njenoj spavaćoj sobi oko svijetla. Hoće li netko doći i pogledati? Boji se struje… Jedva je prošao trenutak otkad je Mensur ušao u spavaću sobu pa se začula vriska i anđeo izletio otud, a Mensur je prati u stopu. Kućni haljetak joj je napola spao i kao što sam očekivao ispod je čuvala punu zdjelu voćne salate. Uletjela je pravo u ruke knjiškom moljcu i priljubila uza nj svoja razgonjena bedra. – Mensur, – jedva je promucala, Mensur je pokušao nešto, tamo u mraku, to što se ne može ni spomenuti… Knjiški moljac šuteći i bez riječi pogleda Mensura kao da mu govori ti nevaljalko… Mensur je isplazio jezik. Nije mislio da je to smiješno. – Pustite da ja sredim tog crnog anđela, – kaže on. – Moći će pričati ono što ne može reći. Vidi mi rasporak. Što mislite tko ga je raskopčao? Anđeo, naravno! Brčkala je tamo kiseliš i prstićima dodirnula Kiseli Krastavac i tako, a onda neće… Dajte mi je ovamo da ga umočim u mirisave sokove njene dinje. – Nismo se tako dogovorili, – odbrusi knjiški moljac. – Dogovorili smo se da ćemo svi u nju ugurati svoje plodove, a ne samo ti. Gdje ćemo to uraditi? Ovdje? Ili u spavaćoj sobi? Naravno anđeo ne može vjerovati svojim ušima da tako nešto šutke i bez riječi govori knjiški moljac. Izvija se iz njegova zagrljaja da vidi da li je šutljivac zafrkava pa otkriva da je on bez riječi drži tako čvrsto i da mu nije ni na kraj pameti pustiti je. Zahtjeva da je oslobodimo. Knjiški moljac je tad zgrabi za bundeve i naredi joj da bude dobra. Sve, bez riječi. Šutnjom. Kada je anđeo shvatio da su naše namjere ozbiljne počela je tražiti da je odmah pustimo i završi braneći se da nije mislila ništa loše… samo se šalila, onako… – A da te opalimo, – upitam anđela. – onako milozvučno, šaljivo? Ne može se tako razgovarati s njom! Ako je smjesta ne pustimo zavrištat će! Zvat će policiju, ako probamo išta gadno. Da, potrudit će se i objaviti sve na velika zvona sve o našem nečuvenom ponašanju. Vidjet ćemo! – Slušaj šutljivi moljče, – reče Mensur. – Ne mogu trpjeti anđela. Od njih mi je muka. Uostalom mogla bi i vrištati, ali moje uši ne trpe kad anđeli grme. Hajde, zavežimo je pa se umiri… Knjiški moljac joj šutnjom daje šansu da mirno pristane. Neće, dreči anđeo. Što mi mislimo o njoj? Da je ona djevojčura koja će trojci dozvoliti da je iskoriste? Mensur joj ugura stolnjak u usta i zaveza oko glave. – Gukni nešto, – snubi Mensur anđela, a anđeo odvrati jednim »gu, u, gu« golubljim jezikom ljubavnog gugutanju, čini mi se. – Dobro je, – zadovoljan je Mensur. – A sada ćeš anđele, sada ćeš doživjeti ljubav. Bit ćeš silovana u svome vlastitom usranom krevetu kada nećeš nikome da podariš ljubav drugačije… Bacakala se i grebla, ali nas trojca smo za nju naprosto bili previše brojni. Odnijeli smo je u spavaću sobu i bacili na krevet. Knjiški moljac i Mensur je pridrže dok sam se skidao. Anđela. Nisam prije toga nikog nikada silovao. Oduvijek mi je to izgledalo bezvezno, ali to je bilo prije nego sam naletio na anđela. Sada sam potpuno, sto posto za nasilje. Rijetko kada sam uživao skidajući odjeću sa žene kao kada sam razgolitio ovog anđela. Ispipao sam je, stiskao i štipao i što se više izvijala i slinila to se moj Kiseli Krastavac sve više preobraćao u brkati Klip Kukuruza. Pošto su je dvojca morali držati, jednoglasno smo odlučili da je najbolje biti da nasilnu ljubav cijedimo po redu po kome smo je upoznali. Jedan po jedan. Znači, knjiški moljac prvi. A on je već za to sasvim sprema
05.12.2008. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Anđeo ga pogleda kako skida gaće i sklopi čvrsto oči. Osjećam kako drhti. Bio bi se i sažalio na nju da me nije dovela do prave jebačke groznice načinom na koji se vladala… Knjiški je moljac bio šutljiv i bez riječi obavio je svoje silovanje. Tako barem djeluje. Dodirivao je međunožje anđela, a onda zastao u opipavanju. Zatim dotakne stopala pa sasvim polako napreduje do grma. Onda je gurnuo ruku odmah na stomak i produžio. Zaigrao se bundevama… potom je razmakao noge da pomiriše dinju. Njegova rječita šutnja objavi da nije nevina… Anđeo se usrao od straha. Povjerovala je valjda kako smo isplanirali otresti se njenog tijela čim završimo. Ali još uvijek se bori kao mačka, čim dođe do daha… Knjiški moljac je u mukama kako je zadržati mirnu dovoljno dugo da bi joj zavukao svoju mrkvu u guzu… I Mensur i ja se naginjemo. Svaki od nas promatra kako je ubada šutljiva mrkva… Knjiški moljac bez riječi prepolovi mirisavu dinju pa razmiče polutke i umeče mrkvu među napete butine po kojima pod kožom poigravaju mišići. Još se borila. Anđeo samo šutljivo dobacuje uspaničene poglede, sad u jednog, sad u drugog. Nekako je uspjela djelomično jezikom izgurati stolnjak iz usta, ali od straha joj se oduzeo glas… nije vrištala… molila nas je, preplašena, šaptom da je pustimo… – Molim vas, nemojte! Neću vas nikada više izazivati. Dok god živim… Kunem se! Molim vas… molim vas! Izvinite što sam tako zvjerski postupila… neću nikada više! Nemojte mi nanositi sramotu… Međutim, već je zakasnila sa svojim dobrim namjerama. Možda ćemo poslije popričati s njom, ali sada, Kako joj Mensur objašnjava, prvo ćemo joj očitati bukvicu. Knjiški moljac uroni mrkvu u njenu zdjelu voćne salate… zdjela voćne salate bućka. Mensur i ja prestali smo gladiti sklisku kožu njenih bundeva kako bi je pridržali za šutnju knjiškog moljca. Anđeo se komeša i sav treperi i ja opazim kako su joj bradavice prezrele kao jagode, kao trule višnje uspravile se, strše tamne i krupne u središtu mrkih očiju njenih sisa… – Ne… ne… ne… Ah, ne… Knjiški moljac u tišini uroni vršak rilca, crvenog i šiljatog poput mrkve. Zabio ga je nijemo… mrkva se poskliznula po zategnutim bedrima. Raširila je dobro butine pa počela lagano uranjati u sok. Stomak anđela trzne ispod njegovog i ona počne izvoditi svoje nježne pokrete pune ljubavi. Počela je jecati. Ne želi ni sama to gledati, a niti da bilo tko gleda… Knjiški je moljac šutke hvata za glavu i tjera da širom rastvori oči – Hajde sad anđele, kaži je li ti se sviđa moj muk i šutnja? Otkada te znam ti si htjela ovo dobiti… što se ne nasmiješ pohotnice? Zar ti sad nije lijepo, anđele dobrote? Kada osjetiš moju mrkvu u svojoj voćnoj salati od mrtve prirode, ljubav! Hoću da okusiš moju vegetaciju. Evo, ovo će ti pomoći da otkriješ tajne neslućene ljubavi… Počeo je tako silovito šutnjom zadirati u nju da se više nije znalo što je više tiješti o uz krevet, njegovo jebanje ili njeno migoljenje. – Nećeš više biti toliko skučena ta tvoja zdjela voćne salate kada bude smućena mojom mrkvom… kada opet neki drugi jadničak pokuša na silu iščupati od tebe gram ljubavi, nećeš više moći stisnuti noge, – govori nemuštim jezikom knjiški moljac. Kratko je potrajalo opiranje anđela. Ali prije nego nijemi knjiški moljac dovrši radnju – nema te silovitosti koja bi mogla njegovu biljku iščupati od između njenih bedara. Napokon je anđeo shvatio da ne vrijedi… da ga ne može odbaciti od sebe… borila se sve slabije… bila je pobijeđena. Nije joj ništa drugo preostalo nego pustiti da obavi prešutnu ljubav. Najzad se umirila. – Evo, postaje konačno razumna, – objavi knjiški moljac svojom šutnjom. Prešutno još nastavi: – Možda je opet shvatila da je jebanje lijepo… mora da joj se nekad dopadalo… netko je već prije nas crpio ljubav na njenom izvoru. Trebalo joj je to još prošli tjedan uraditi… Mislim da uživa u nasrtaju! Vabi da je nasilu obljubimo; e pa sutra ti to neće ići tako lako! Slušaj vrtirepko, nas je trojca. Tri bludna ploda kao što je ovaj moj koji baš sada smućuje sok u tvojoj voćnoj salati… tri ploda što si dugo mamila… misliš li da će bit dovoljno da istrese svaki od nas svoje povrće jednom… ne istrest ćemo ti plodove i dvaput i triput… Bog bi znao koliko puta, sve dok ne popadamo s nogu od ove ljubavi. Samo bludnice znaju kakva će se noćas ljubav biti na prodaju… poslije moje šutnje… a možda bi još trebalo otići, dovesti još raznovrsnije povrće da se umuti za novac, možda bi voljela da ti budem svodnik… Ali kada prođe ovih pet dana više se nećeš kočoperiti moj anđele, šireći svoja krila puna ljubavi, nježnosti i dobrote kao paun… Stvarno je ovoga puta rasturio dobrog anđela šutljivi knjiški moljac svojim prešućivanjem. Iz nje su curili sokovi kao iz slavine. Mora da se sasvim otopila sva ljubav. Kada počne svršavati, pomislio sam, njen će se krevet pod njima raspasti… – Evo ti malo vatre za toplo ognjište doma tvog, – urlao je bez riječi knjiški moljac. – Možda ni nemam dovoljno soka da te napunim do vrha, ali ne brini… dobit ćeš još i još i još…
05.12.2008. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
držite prijatelji čvrsto krila tog dobrohotnog anđela… prelijevat će mu se preko rubova slapovi… – Nemoj, nemoj to! – opet je započelo moljakanje anđela… To što je knjiški moljac izbacio u nju teret vlastite šutnje, izgleda da ju je više pogodilo nego nasilno jebanje. Ali knjiški je moljac nastavio nijemo. – Ne možeš mi to raditi, – jecao je anđeo. Ali knjiški moljac joj je pokazao da baš može. Izvukao je mrkvu i za uvredu ižmikao nekoliko kapi po njenom trbuhu. Anđeo je sakrio glavu ispod zgužvanih pokrivača i stenjao. Knjiški je moljac barem jednu stvar obavio… toliko ju je razradio da kada sam uzjahao na nju ništa nije bilo zategnuto. Nije naročito ni osjetila kiselost mog Kiselog Krastavca. Svakako, nije da je baš zabacila noge na moja ramena i zapjevala dobrodošlicu… Ponovno je počela preklinjati: – Nemojte više, – moljakao je anđeo. – Zar ponovno da prolazim iste muke? Zar se niste već dovoljno osvetili? Stvarno mi prija kako me anđeo moljaka nakon svega što mi je priređeno ovih dana. Malo je dražim prije nego utisnem mali zeleni Kiseli Krastavac, tek toliko da čujem glas… Skoro sam pošašavio zamišljajući kako prodirem među njene noge, a sad je došao trenutak da joj pokažem kako se kiselo vodi ljubav… škakljam je po dinji, dodirujem u tu mirisavu pukotinu što su razrezali praveći oko toga čitavu dramu… – Hej knjiški moljče, – stvaram halabuku, – vidi koliko se prelijeva soka iz zdjele! Izgleda mi da u njemu pliva sjemenje… noge su joj skroz mokre. Što treba činiti? Knjiški moljac samo pogleda, ali ništa ne izjavi. To je zapravo pravi savjet. Isto je kao da mi je rekao: – Ukopaj u nju korijen svoje biljke, a onda iščupaj. Nećemo joj oprostiti ni kapi… treba je održati ukusnu i sočnu za slijedeći krug… odlučivali mi izvlačeći slamku redoslijed jebanja ili sličnog, treba ostati poželjna i za druge… Tako ti boga IMKA, hoćeš li prestati brbljati i započeti širiti svoju ljubav? – promuklo se pobuni Mensur. – Ne mogu više izdržati hvatajući je samo za sise… Svršit ću joj ravno u lice. Bogami, ako odmah ne umočiš, uvalit ću joj svoj brkati Klip Kukuruza do grla, a nećemo valjda voditi ljubav s mrtvom prirodom… tako brzo. Anđeo je sada umotan u posteljinu, ali ja je otkrivam prije nego zasadim svoje povrće. Hoću baciti pogled na čitavu njivu, hoću sve osjetiti, znati s kim i kakvu ljubav vodim. Pustio sam da moj Kiseli Krastavac onjuši dinju… Sve u njenoj zdjeli je bućkuriš u tekućem stanju… mora da je knjiški moljac izmućkao u njoj sve u šesnaest… ili je to ili se anđeoski dobro vlaži. Kiseli Krastavac je zaronio. Kiseli Krastavac mora zadržati dah. No to ne smeta užicima… – Dođi, pa mi opet pokucaj na vrata, ha? – pitam je. – Samo ti navrati nenajavljeno. Nema straha! Čekat ću te, namamit ću te… Kliznem Kiselim Krastavce još dublje u podmorje njene utrobe i osjetim: postaje mlitava. – Kaži anđele što ti treba… da ti iskrcam kakav bljutavi roman? Da ti uvalim jedno dobro poglavlje? Samo navrati, nenajavljeno pa ću to već srediti… Pljusnem golu guzu anđela… Bože, ovo je prava gozba, kad se sve može… zgrabim je za bundeve i poližem prezrele jagode ili trule višnje. Mada čitavo vrijeme dok je jašem moraju držati anđela koji se propinje kao jogunasta ždrjebica ipak MOGU OBLJUBITI STRASNO! Rastežem zdjelu voćne salate sa krupnim komadima mesnate dinje i puštam kiseli sok dok Kiseli Krastavac roni ravno u maternicu… Soba se počinje klatiti kao da sam u kabini olujnog broda. Njena dinja raspolovljena je kao divovska orahova ljuska. Vrti mi se pred očima… Sjeme sam rasuo poput vrtloga. Mensur ne može dočekati svoj red. Gura me sa nje i prodire između butina anđela. Preslaba je da ga bilo čime zaustavi. Noge joj se nemoćno šire; čak ni ne pokušava skupiti ih u obranu. Jedan udarac i već joj je zabio brk pa za njim čitav Klip Kukuruza. Anđeo više ni ne pokušava sakriti lice… naprosto leži izlažući jedan i drugi obraz i pušta da je ljubav šamara… Više je nije teško držati. Knjiški joj moljac ugura šutljivo vlastitu mrkvu u šake i natjerava da poigra igru razmnožavanja šutnje sa njim. Ona ga obuhvati prstima. Položim joj na dlan druge ruke svoj malešni Kiseli Krastavac po mjeri za europsku zajednicu… još je vlažan… – Ne treba mi vaša ljubav… molim vas, prestane i nemojte mi poklanjati vašu ljubav… Toliko je onemoćala da jedva i šapatom to progovara. Mesur zastaje. – Možda smo je odviše silovito obljubili, – kaže. – Ne bi je htio povrijediti, makar je dobila to što je tražila… Knjiški moljac se spušta i rilcem dodirne dinju. Svojom šutnjom kao da nas je izvijestio da je sve u redu. Nemoguće da je išta boli… izgleda jednako onako svježa kao kada smo započeli, samo što je nešto manje sujetna… I zatim naglo digne i kao da kaže: – Nastavi. Ako nešto ne valja, valjda bi ti sama to rekla. Slušaj anđele… da TI! Hoću da nam kažeš istinu… Je li ili nije ti draga spoznaja da si postala izmaštaj umjetničkog nedjela… ili nikada tvoja sujeta, nikada više neće izazivati ni umjetničko ni bilo kakvo drugo stvaralaštvo? To je bilo baš to
05.12.2008. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka Zena
Joj, jaaadan!
03.12.2008. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile
Fukse ti ne daju prostora za polemiku, veliš... Pitaj majstora Jergosa kako se to radi (Jutarnji, polemika Jergos vs Katunarić).
03.12.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
publika
Mi kupili kokice i cekamo.
03.12.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
da se krivo ne shvati - nikome ja (kolegijalno) ne pomažem, ja sam samo na mom blogu skrenuo pozornost čitateljima moga bloga na ovu polemiku...
03.12.2008. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga
Krivo si shvatio, Peđa! Nisam ja ''preko'' kritike tvojeg romana napadala VBZ nego sam samo ukazala na očitu činjenicu - neopisivu literarnu banalnost nagrađenih knjiga - osim jedne iznimke. Što to sve, zapravo, znači? To znači da ako pisac opisuje, na primjer, ono banalno, ne mora pisati banalno, kužiš! Evo još jednom mojeg jučerašnjeg posta pa ga blagonaklono, ali pažljivo pročitaj.
Ajmo malo u glavu s nekoliko ključnih rečenica vrlo obrazovane književne kritičarke (koja je profesorica književnosti i nije inžinjerka!) koja smatra da je Božidar Pavlović, bez obzira na stanoviti propuste u svojoj književnoj kritici Peđina romana, prvi na ovim prostorima rekao par bolnih istina o nagrađenim djelima, uključujući ovom prilikom i spomenuti roman, nesretnog VBZ-a: ''Svi VBZ-ovi nagrađeni romani, s iznimkom romana Marinka Koščeca, uglavnom su teška poluliterarna pušiona i nagrađuju se, očito, iz komercijalnih razloga. To u prijevodu znači da ta djela iziskuju tek najnižu recepcijsku razinu pa su shodno tome oskudna stilom, vokabularom, oskudna obradom istinskih, gorućih problema današnjice, a ujedno su bez ikakvih literarnih ambicija, što je toliko očito da najjače bode oči iskusne čitateljice poput mene; to pak također znači da su ti romani strahovito banalni, i u izrazu i u sadržaju, sintaksa im je pojednostavljena ne do krepke jednostavnosti, već do retardirane jednostavnosti i, najjednostavnije rečeno, čini se kao da su pisana za one čitatelje koji su jedva svladali osnovnu školu, a od kulture čitanja nemaju ni elemente u tragovima. Da budem jasnija: čak su ta djela ispod razine ili, ajde de, poneko od njih na razini romana Coelha i Jergovića. Ako ovo s Coelhom i Jergovićem nije dovoljno, e onda... Ukratko, čini se da su ti romani pisani pod šifrom ''što banalnije to bolje''. Vrhunac banalnosti je, dakako, Šalković. Ono što Pavlović nije dovoljno istaknuo u svojoj bespoštednoj kritici jest činjenica da ni vrhunski lektori ne bi bili u stanju od tih djela napraviti suvislo štivo (osim da ih potpuno, ali potpuno, prerade i, ustvari, ponovno napišu!). E sad, jebi ga, zašto žiri nagrađuje očito literarno smeće treba odogovoriti ili sociolog književnosti, što ja nisam, ili možda ekonomist, što ja također nisam. Eto, toliko od mene, malo sam se potrudila, i na kraju ističem još jednom: ta nagrađena djela, osim onog Marinka Koščeca, jesu strahovito, nedopustivo takoreći - BANALNA pa time, dakle, i PLITKA. Kako bi rekao moj frend s Dorćola: ''Ma pusti, bre, Goco, sve ti je to za onu boraniju sa Zelenog venca!'' A ja bih, kao Zagrepčanka, dodala: ''E, moj Dobrice, sve ti je to za nepismenu ekipu s Dolca i onu koja se skuplja u Aquariusu ili Piranhi.'
03.12.2008. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kulturtreger
Bravo Predraže!
Konačno da netko očita bukvicu tim nadriintelektualcima iz Bookse. Ako nisi znao Booksu financiramo mi, građani Zagreba, i nismo zadovoljni radom dotičnog kluba koji ćemo u dogledno vrijeme prijaviti zbog prodaje alkohola i zbog zarade na crno što oni kao udruga ne bi smjeli činiti.
A to što voditeljica kluba Booksa, Vanja Bjelić Pavlović objavljuje "književne kritike" svog netalentiranog muža, to je već tema s kojom ćemo, uz gore navedeno, upoznati Gradski ured za kulturu.
03.12.2008. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cica sa sto lica
kakva klasicna reakcija na negativnu kritiku :(
odrasti, crnkovicu, i spremi se da ucis.
03.12.2008. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podrška
Bravo Crnkoviću, ovo Fuksa.hr ti je dobro, počeo si đonom, samo pazi da te još ne tuže pa ćeš morat na županijski sud zbog vrijeđanja. Sreca tvoja da si u Srbiji, pa ti se jebe.
03.12.2008. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist
>>>>>>>Knjiški moljac
da se krivo ne shvati - nikome ja (kolegijalno) ne pomažem, ja sam samo na mom blogu skrenuo pozornost čitateljima moga bloga na ovu polemiku...>>>>>
O, pardoniram. Nisam Vas ž\elio uplatkati. Ako Vas je Fuksa.hr pričvrljila zbgo toga što ste nepristrano prenijeli oba linka, žao mi je.
Bio sam uvjeren to jest kolegijalno, kolegi blogu objaviti link kad polemizia s borjčano nadmoćnijim portalom.
Ali, ako Vam takvo što stvara neprilike u životu i radu - evo onda: nismo kolege.
Sretni?
03.12.2008. (23:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
Zenitist, zašto u svemu vidiš nekakve zavjere? Nije mene nitko pričvrljio, nikoga iz Bookse ne poznajem, kao što ne znam ni B.Pavlovića, niti me oni na bilo kakav način mogu pričvrljiti. Samo sam htio naglasiti svoju nepristranost, jer je u mom postu o ovoj polemici objavljenom na mom blogu vrlo jasno kako nisam zauzeo strane niti sam išta o polemici komentirao. Razlog: nisam još pročitao knjigu...
04.12.2008. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maca
crnkovicu, da si ispao jadan, djetinjast, zajapuren, ksenofobican i iskompleksiran pseudohochintelektualac te da te hauzmajstor preveslao u ovoj polemici sigurno ti je vec jasno, ali ono sto ti ocito nije jasno jest da ces si s daljnjim insistiranjem na ovoj djetinjariiji trajno narusiti taj minimum kredibiliteta sto si ga stekao pobijedivsi na natjecaju, o cijoj je u najmanju ruku upitnoj vrijednosti, od svih regionalnih knjiskih mudraca prvi progovorio upravo dipl. hauzmajstor pavlovic.
ako vec zarko vjerujes u taj natjecaj, ne mislis li da si malo kakas u usta pokusavajuci blatiti inzenjere - nije li mlakic, prvi i najvredniji pobjednik vbz-ovog natjecaja, u stvari strojar?
no, pavlovic se vbz-ova natjecaja itak dotakao ovlas,a sudec po tvojem zucnom izljevu, ono sto te smeta jest cinjenica da ti je vise-manje argumentirano pokudio knjigu.
predlazem ti covjece, molaj malo, pa nek je i pavloviceva kritika 'vaka'naka, tvoja reakcija je djetinjasta da granici s debilizmom. sad si javna osoba, nauci se nositi s javnom kritikom.
i jos jedna stvar, cak ti ni fuksa.hr nije originalna -> na tom su se portalu na tu temu i sami vec xy puta zajebavali (procitaj npr. dosje vlade bulica).
ipak, citala sam te usitno i moram primijetiti da ti nisi toliko los pisac koliko si los.
no hard feelings, jesi naucio?
04.12.2008. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taba Đon
knjiški moljac i fuksin božidar imaju nešto zajedničko
obojica su frustrirani luzeri koji se silom žele uvaliti u književnost
dovoljno je natrkeljati par ispraznih redaka i odmah to preuzetno nazvati književnom kritikom
srećom, obojica se zovu božidar pa je za očekivati da će se pri prvom susretu zažvaliti, onako strasno, kako samo kritičari umeju
04.12.2008. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka Zena
Kad se neki isto zovu onda se oni zvale?!? Ah, steta sto imam tako retko ime za ove prostore! Selim se!!!
04.12.2008. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hauzmajstorica
prvo na Booksi je stavljen link na tvoj odgovor Pavloviću pa nije istina da ti se prostora ne da,
Pavlović je preoštar, a možda i nestručan, no koliko knjiga je pročitao i koliko je njegovo stvarno znanje iz "svete krave" književnosti ne možeš znati samo iz jedne kritike u koju si preosobno involviran,
zar ti stvarno misliš da su intelektualci samo oni koji su završili društveni fakultet,
a da su oni koji završe tehnički fakultet hauzmajstori, ako je tako onda ti neće pomoći ni još tri društvena fakulteta,
književnost je zanat i hauzmajstorstvo, jednako kao i popravljanje industrijskih ili kućnih aparata,
ili to znaš raditi ili ne znaš, ma koliko se ti trudio misliti da pisati dobre knjige i kritike znaju samo "društvenjaci", povijest, sadašnjost, a sigurna sam i budućnost dokazuje da ste vi samo gomila isfrustriranih načitanih sebesmatrajućih intelektualaca, koje često prejebu kojekakvi hauzmajstori
ne kažem da ti ne znaš pisati, ali kažem da ne znaš primiti kritiku ( nebitno da li je opravdana ili ne, ali na kritiku ima svatko pravo kome se prostora da ) niti kao intelektualac, niti kao čovjek,
zbog takvih kao ti sram me i ustvrditi da sam intelektualac i rado bi bila hauzmajstor, ali pravu bez ikakve diplome,
a moraš priznati da te malo jebe i što si Srbin pa si odmah ugrožen čim ti se kritika, ponavljam makar i neopravdana, stavi pod nos, odmah divljaš, prisjećaš se Tuđmana i podižeš balvane, jadno i čemerno za jednog "intelektualca"
04.12.2008. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
kako je krenulo, završit će ovako :p
04.12.2008. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rugoba
o, evo i hauzmajstorice vanje bjelić
kako se samo uskokodakala
ko ko daaa, ko ko daaa
moj hauzmajstor je najbolji kritičar
ko ko daaaa, ko ko daaaaa...
truć, ser, kenj
04.12.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Kockica
Crni, leba ti, što si izbriso onu poruku za drugarice iz Bukse: "Napušit ću ih kurcem i najebat im se majke" ... To mi je bio najbolji deo cele polemike. :))
04.12.2008. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dr. tudjman
Eh, treba mu dva dana... Tolko mu treba da smisli.
04.12.2008. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka Zena
ma nece taj nista ni napisati, sad kad je vidio da su fukse i knjiskog moljca zastrasile...a taj je inace poznat po tome da se nikog ne boji!
04.12.2008. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lutajuci
hauzmajstorica je progovorila racionalno, ali ne bez strasti.
bravo.
knjiški moljac se drži svoje neutralnosti kao da je švicarska, pardon švajcarska i to bi bilo pozitivno da ne djeluje pomalo nategnuto.
crnković je, poput mnogih, doživio drugi pubertet pojavom interneta. nedozrelo preseravanje. bilo bi mu pametnije da radi ono što je napravio šalković. zaradio si novce, tupane. sada piši dalje i objavljuj, a ako se nekome ne sviđa to što pišeš, samo se smješkaj. neće ti niti jedna negativna kritika izbiti niti jednu kunu, pardon dinar, iz džepa.
pavlovića sam čitao još u nomadu i nikada mi se nije učinilo da je njegovo stručno usmjerenjenje ikakva zapreka njegovim opservacijama. potpisao bih barem dvije trećine njegova teksta.
zaključak je: besposlen pop i jariće krsti ili kanite se ćorava posla i prevređujte ili se barem plodite i množite.
04.12.2008. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
LJUDI KOJI SE PISCIMA ZOVU OVAKO KORISTE RIJEČI
Zatim slijedi pojašnjenje romana »anđele« nastalo na mjestima ispod obavijesti iz svijeta knjige, mjesta za odgovore na knjiškom moljcu i Bookeraju, raju za pasionirane čitatelje u periodu od 15.11.2008. (09:36) do 21.11.2008. (13:07).
(a donekle i kao odgovor anđelu koji uvrijeđeno 24. 11. 2008. po izjavi u Bookeraju, raju za pasionirane čitatelje, napušta blog scenu bez imalo inata da usprkos svemu živahno živne životom, istraži i sazna pa čak možda i tko sam… te preuzme odista obvezu i križ svoj koji ju je kao zalutali metak opteretio bremenom… u današnje vrijeme kada na ulici svi bivamo izloženi rafalima zločina pa ni krivi ni dužni stradavamo…)
Pojavilo se iznenada. Neočekivano. Nenajavljeno.
Bio sam posve nepripremljen za takvo što.
Zavirio sam da saznam, a onda…
Zaboljelo me stravično. Jače od boli. Groznije od užasa…
Vrisak očaja.
U tom je, nikako primjerenom trenutku, objavljena obavijest o slavodobitniku VBZ-ovog književnog natječaja za najbolji neobjavljeni roman u 2008.
U vrijeme kada se u tih nekoliko dana govori o sjećanju na Vukovar, Škabrnju… o njegovim stradanjima, poniženjima, patnji…
I baš tada se objavi kako netko baulja po Beogradu istog onog vremena gladan i nema jadničak što pojesti…
Pa moguće da bi prijevod na hrvatski jezik tih nevolja Crnkovića…
Ne, čak ni to sada.
I nadasve ne ovih dana u kojima i od onog što slijedi do strašnije je ruglo koje govori…
Koje kao da pita…
Kao da pita: Zar je busanje u prsa da si od drugih razumnih ljudi razumniji tek zapravo znak bešćutnosti?
No nije važno. Ili…
Ili da li bi ipak bilo tko od tih vrlih promišljenih pametnjakovića što vršljaju pomislima i primislima smislenosti i besmisli življenja…
Da barem tek jedan, netko progovori?!
Što je na stvari? Zar zavjera, gadost… špijunska podvala kojom nas obasipaju opet? Da li su to ubačene plaćene uhode? Plaćeni ubojice? Izazivači…?
Je li to na djelu urota što zlorabi glupost, pustoš, jad, bijedu i nesposobnost onog što bi trebala pomisao biti? Mada još davno satrta, izgažena, ponižena i udavljena u močvari…
Žabokrečini.
Živom blatu?!
I baš u trenutku najjačeg očaja javit će se anđeo. Nejako stati u obranu prostaka koji obasipa psovkama Nežive, Nepostojeće prisutne.
Pa pođem za njom na Bookeraj, raj za pasionirane čitatelje koji se igra mačevanja s knjiškim moljcem… i tako se dalje pokreće odvijanje ovog romana. Ne odvija se na bojnom polju gore. Na blogu.
Odvija se ispod. Pod zemljom. U paklu.
Tu se ne odgovara na obavijesti koje se odvijaju iznad. Tek ponegdje naslućuje što se tamo u njima zbiva. Tamo u zemlji knjiškog moljca i knjigoljubaca ili bookeraja, raja za pasionirane čitatelje s anđelom…
I ne obazirem se na nježno začuđenog anđela koji kao da se čudi pita: »Što ste me spopali?«
Ne veli grubo: »Bježite zvijeri. Pustite me na miru dosadnjakovići, krpelji, uši…«
Samo tek nježno, gotovo neprimjetno kaže svojim napasnicima odozdo – i meni i Mensuru koji unjkavo snubi anđela da napiše osvrt o našem odjeljku krčme u paklu:
»Temeljna pravila
Postoje dva temeljna pravila mog ukusa u čitanju.
Sigurno se pitate zašto sam do ovog, sedamdeset i nekog posta čekala da bih iznijela ta pravila, to sam svakako mogla učiniti i na početku, zapravo, to bi bilo i najuputnije, que ne? Postoji nekoliko razloga zašto to nisam učinila, jedan od njih je i taj da se tek sad dovoljno poznajemo da bih vam se uopće usudila iznositi svoje temeljne životne principe. Drugi razlog je taj da sam ta pravila tek ovog časa izmislila.
Primjer koji bi mogao najbolje ilustrirati ovo pravilo jest primjer Hermana Hessea. Demian mi je jedan od najdražih romana (dobro, to moram dopuniti izjavom kako mi je to bio jedan od najdražih romana u srednjoj školi, dok sam bila intenzivno egzistencijalistički i nihilistički raspoložena, nešto kao Adrian Mole, samo ne toliko smiješno), dok sam nedavno čitala i Siddarthu, što je knjiga za koju sam zaključila da je previše new age za moju solidnu zapadnjačku dušu.
To znači da ne mogu reći (iako to često govorim, ne znači da to doista i mislim u strogom smislu riječi) da volim Hermana Hessea, nego da volim određene knjige koje je napisao Herman Hesse. Volim roman Demian koji je slučajno napisao izvjesni Herman Hesse. Da ga je napisao i Momo Kapor, meni bi bilo svejedno, ako je to taj roman i ako je dobar.
Dakle, kad kažem da „volim Michala Viewegha“, to znači da volim romane Odgoj djevojaka u Češkoj i Sjajne zeznute godine (i neke druge njegove romane, da ne nabrajam sad dalje).
Ipak, kad kažem da volim Ephraima Kishona, to znači da ja doista volim sve što je Ephraim Kishon ikad napisao, pa makar to nikad nisam čitala. Ovom svijetu fali malo zdravog smijeha.
05.12.2008. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Zar nije predivan anđeo?
Zar nije prekrasno to dvoumljenje anđela?
Zar nije prekrasan taj nemar? Taj nehaj prema riječima i izražavanju koje su se odjednom javile tu pred njim. Ja osobno zastao bih zabezeknut. Bez daha. Ostao bih nijem zbog strahopoštovanja kao da sam se odjednom zatekao usred božanstvene prepirke Zeusa, Tora i Perona, ali…
Ali ja sam bezobziran…
Drzak.
Sve je poput prostakluka ili događanja koja se u stvarnom svijetu izgleda ovako:
Anđeo. Anđeo iz bookeraja, raja za pasionirane čitatelje. Jutros sam bacio pogled na nju posve obnaženu, kako se to kaže. Ovog puta mučili su je problemi sa vodokotlićem. Buči i huči. Ne uspijeva ga umiriti i to je izbezumljuje. Ali ne mogu dokučiti zašto se to događa kada sam se zaključao u svom stanu i odmaram se… Ali eto, u njenom je toaletu buka i naravno, ja sam momak koga treba uhvatiti da to sredi. Da znam da to žene ne mogu kažem, a anđeo veli:
– Kako koje žene!
Trebalo mi je petnaestak sekundi da podignem poklopac, olabavim plovak i ponovno zaklopim. Za to je vrijeme anđeo uspio zbaciti ono malo odjeće sa sebe i još me susresti kada sam šutke išetao iz njenog kupatila. Ah, razumije se, ona je šokirana. Užasno zbunjena. Naprosto nije ni sanjala da se to može srediti tako brzo… očekivala je da je sasvim sigurna dok hekla pređu… umotana u čipku, kao stolnjak od paške čipke, tako izgledaju njena krila.
Anđeo! Stoji na dovratku i zamahuje svojim krilima sve dok ne bude sigurna da sam sve vidio: bundeve, bedra, raspolovljenu mirisavu dinju… čitavu golotinju. I nije loša, moram priznati. Možda ange koja je u mojim mislima čim se spomene anđeo ima ljepše boje, mirise i okuse božanstvenog nektara, ali ange je izuzetak i ne mogu se voćke kojima se ona razmeće uspoređivati sa plodovima drugih žena. Opažam također da taj anđeo ima veliki, dubok pupak, takav da u njemu možeš čuvati divlji kesten. Nisam baš previše dobro osmotrio mesnati dio unutrašnjosti razrezane dinje, jer su me zaslijepili odsjaji s posude voćne salate…
Stajala je prvo na jednoj pa na drugoj nozi, ne bi li je promotrio iz svih uglova. A kada sam je u potpunosti pogledao i imao plan svega, ljupko se okrenula…
Ah, naravno da je to bilo ljupko. Pokazala se postrance i nakon što sam je natenane zagledao, lakim je hodom otišla u spavaću sobu.
Ostao sam stajati kao Kiseli Krastavac koji ničem ne služi.
Dao bih sve da kresnem u toplini njenog ognjišta. Ne samo zbog topline doma, nego zato jer me dovodi do ludila to povlačenje u izmaštaj okrilja njegove sigurnosti. Samo još jednom da se zarinem u njezinu maštu, da joj se zabijem u jalova promišljanja. Samo radi zadovoljstva da čujem par dobro odabranih riječi iz njenih usta dok se izvini Kiselom Krastavcu…
Tek da je zbacim sa sedla, da joj malo potkrešem krila, ubacim brkati Klip Kukuruza u dinju i još tucet drugih slikovitih maštarija iz kolopleta koji se svodi na to da se razmrsi nerazmrsivo ili razjasni nerazjašnjivo.
Mensur je bio taj sa sjajnom zamisli. Našao sam se s Mensurom i knjiškim moljcem u odjeljku krčme u paklu koji će čitatelji romana »anđele« upoznati kasnije. Svi tojca smo nacvrckani. U budućnosti će dakle poteći prošlost u kojoj vam prostački pričam o anđelu. Dakle taj preplet budućeg u prošlost kada sam u osvrtu od nedjelje 23. 11. 2008. pročitao PRIVATNO I OSOBNO: loša vijest. – dobra vijest, na što dodajem i ja ponešto.
S vremena na vrijeme treba sve slikovito predočiti, kako već prilika iziskuje. Naravno stvarima treba dati smisao pa tako u prošlosti nastavit ću ovu budućnost. Mensur je siguran da s tim anđelom postupamo naročito razumno. Nazočnost knjiškog moljca je gotovo neupadljiva zbog šutnje. Da je samo Mensur imao posla s njom, e – stvari bi bile drugačije. U stvari, pošto smo ga naveli da se izjasni, pomoći će da drugačije s anđelom izađemo na kraj. Sjajna zamisao mu se sastoji u tome da navratimo kod anđela i da je jebemo.
Nema šanse, kaže Mensur, da to ne provedemo to nedjelo jer nas smo trojca, a ona jedna. Krenut ćemo tamo i porazgovarati s anđelom, – objasni on – pa ćemo pokušati potucati se na miran način. Ako to neće, juhu! Silovat ćemo anđela.
Knjiški moljac je zapljeskao bez glasa. Nijemo i duboko u srcu zakopao je zavist u kojima misli: »Ah, kada bi i ja barem mogao smisliti tako nešto.«
Ali njegova promišljanja ne rade na taj način pa nikada ne dolazi do priprostih, prizemnih i očiglednih zaključaka…
I tako odemo do anđela.
Vrlo joj je drago što smo došli, kaže i pusti nas ući… mada vidimo da nikog ne očekuje. Širi koljena tako da se kućna haljina rastvara pa joj možemo zaviriti u noge. Smješta nas i odmah donosi piće za dobrodošlicu. Kada je izašla iz sobe Mensur šapućući uvjerava da će sve ići lako. Nećemo je morati silovati. Da li smo opazili kako mu je namignula kada je spomenuo ono o pristojnom oblačenju? Počeo se smijati kao konj.
05.12.2008. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Naš razgovor je baljezganje… umjetnost… romani… ne moram čuti da začujem nešto pametno. Naprosto bubnem bilo što, jer više nitko nikoga ne sluša. Usredotočim se na anđela. Zaposlena je sa Mensurom… koljeno joj je ponovno golo, kroz rasporak kućne haljine napola otkrivene butine. Jadni Mensur: bulji u nju kao budala i čeka da se haljetak dovoljno raskrili pa ugleda rastvorenu mirisavu dinju… ali ako išta znam o anđelima, to što je sakriveno puna je zdjela voćne salate, a anđeo nije spreman pozvati nas na gozbu.
Čitav sat je potreban Mensuru da se probije do otomana na čijem rubu sjedi anđeo. E pa, sada će vidjeti… Anđeo dopusti da joj nježno dodirne koljeno i malo dotakne… može štipnuti zdjelu, ali da prst gurne unutra, to mu neće dozvoliti. Kada je u jednom trenutku ustala, krenu je za njom slijedeći je u stopu kao psić omamljen mirisom svježeg mesa. Knjiški i ja tobože se prepiremo oko nečeg, on šuteći, a ja blebećući. Ničime ih ne smetamo. Prilično je smiješno gledati kad netko dobiva praznu košaricu za voće pa ako je to samo i u virtualnoj ljubavi…
Anđeo iznosi svoje nestašne pričice… kao i nekoliko bliskih razmatranja, smišljenih da Mensur povjeruje kako je možda i sama malčice nestašna. Kad je ponovo otišla iz sobe, Mensur kaže knjiškom moljcu i meni da smo dva glupana.
– Anđeo crkava za tim, – kaže. – Krepava od želje za ljubavi. Uostalom što je s vama? Pa ona je kao zrela voćka? Čeka kad će pasti sa drveta ravno vama u šake. Samo što glasno ne vapi…
Tu upadne anđeo ponovno među nas pa s vrata pa kaže da nešto ne valja u njenoj spavaćoj sobi oko svijetla. Hoće li netko doći i pogledati? Boji se struje…
Jedva je prošao trenutak otkad je Mensur ušao u spavaću sobu pa se začula vriska i anđeo izletio otud, a Mensur je prati u stopu. Kućni haljetak joj je napola spao i kao što sam očekivao ispod je čuvala punu zdjelu voćne salate. Uletjela je pravo u ruke knjiškom moljcu i priljubila uza nj svoja razgonjena bedra.
– Mensur, – jedva je promucala, Mensur je pokušao nešto, tamo u mraku, to što se ne može ni spomenuti…
Knjiški moljac šuteći i bez riječi pogleda Mensura kao da mu govori ti nevaljalko…
Mensur je isplazio jezik. Nije mislio da je to smiješno.
– Pustite da ja sredim tog crnog anđela, – kaže on. – Moći će pričati ono što ne može reći. Vidi mi rasporak. Što mislite tko ga je raskopčao? Anđeo, naravno! Brčkala je tamo kiseliš i prstićima dodirnula Kiseli Krastavac i tako, a onda neće… Dajte mi je ovamo da ga umočim u mirisave sokove njene dinje.
– Nismo se tako dogovorili, – odbrusi knjiški moljac. – Dogovorili smo se da ćemo svi u nju ugurati svoje plodove, a ne samo ti. Gdje ćemo to uraditi? Ovdje? Ili u spavaćoj sobi?
Naravno anđeo ne može vjerovati svojim ušima da tako nešto šutke i bez riječi govori knjiški moljac. Izvija se iz njegova zagrljaja da vidi da li je šutljivac zafrkava pa otkriva da je on bez riječi drži tako čvrsto i da mu nije ni na kraj pameti pustiti je. Zahtjeva da je oslobodimo. Knjiški moljac je tad zgrabi za bundeve i naredi joj da bude dobra. Sve, bez riječi. Šutnjom.
Kada je anđeo shvatio da su naše namjere ozbiljne počela je tražiti da je odmah pustimo i završi braneći se da nije mislila ništa loše… samo se šalila, onako…
– A da te opalimo, – upitam anđela. – onako milozvučno, šaljivo?
Ne može se tako razgovarati s njom! Ako je smjesta ne pustimo zavrištat će! Zvat će policiju, ako probamo išta gadno. Da, potrudit će se i objaviti sve na velika zvona sve o našem nečuvenom ponašanju. Vidjet ćemo!
– Slušaj šutljivi moljče, – reče Mensur. – Ne mogu trpjeti anđela. Od njih mi je muka. Uostalom mogla bi i vrištati, ali moje uši ne trpe kad anđeli grme. Hajde, zavežimo je pa se umiri…
Knjiški moljac joj šutnjom daje šansu da mirno pristane. Neće, dreči anđeo. Što mi mislimo o njoj? Da je ona djevojčura koja će trojci dozvoliti da je iskoriste? Mensur joj ugura stolnjak u usta i zaveza oko glave.
– Gukni nešto, – snubi Mensur anđela, a anđeo odvrati jednim »gu, u, gu« golubljim jezikom ljubavnog gugutanju, čini mi se.
– Dobro je, – zadovoljan je Mensur. – A sada ćeš anđele, sada ćeš doživjeti ljubav. Bit ćeš silovana u svome vlastitom usranom krevetu kada nećeš nikome da podariš ljubav drugačije…
Bacakala se i grebla, ali nas trojca smo za nju naprosto bili previše brojni. Odnijeli smo je u spavaću sobu i bacili na krevet. Knjiški moljac i Mensur je pridrže dok sam se skidao. Anđela.
Nisam prije toga nikog nikada silovao. Oduvijek mi je to izgledalo bezvezno, ali to je bilo prije nego sam naletio na anđela. Sada sam potpuno, sto posto za nasilje. Rijetko kada sam uživao skidajući odjeću sa žene kao kada sam razgolitio ovog anđela. Ispipao sam je, stiskao i štipao i što se više izvijala i slinila to se moj Kiseli Krastavac sve više preobraćao u brkati Klip Kukuruza.
Pošto su je dvojca morali držati, jednoglasno smo odlučili da je najbolje biti da nasilnu ljubav cijedimo po redu po kome smo je upoznali. Jedan po jedan. Znači, knjiški moljac prvi. A on je već za to sasvim sprema
05.12.2008. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
Anđeo ga pogleda kako skida gaće i sklopi čvrsto oči. Osjećam kako drhti. Bio bi se i sažalio na nju da me nije dovela do prave jebačke groznice načinom na koji se vladala…
Knjiški je moljac bio šutljiv i bez riječi obavio je svoje silovanje. Tako barem djeluje. Dodirivao je međunožje anđela, a onda zastao u opipavanju. Zatim dotakne stopala pa sasvim polako napreduje do grma. Onda je gurnuo ruku odmah na stomak i produžio. Zaigrao se bundevama… potom je razmakao noge da pomiriše dinju. Njegova rječita šutnja objavi da nije nevina…
Anđeo se usrao od straha. Povjerovala je valjda kako smo isplanirali otresti se njenog tijela čim završimo. Ali još uvijek se bori kao mačka, čim dođe do daha…
Knjiški moljac je u mukama kako je zadržati mirnu dovoljno dugo da bi joj zavukao svoju mrkvu u guzu…
I Mensur i ja se naginjemo. Svaki od nas promatra kako je ubada šutljiva mrkva…
Knjiški moljac bez riječi prepolovi mirisavu dinju pa razmiče polutke i umeče mrkvu među napete butine po kojima pod kožom poigravaju mišići. Još se borila. Anđeo samo šutljivo dobacuje uspaničene poglede, sad u jednog, sad u drugog. Nekako je uspjela djelomično jezikom izgurati stolnjak iz usta, ali od straha joj se oduzeo glas… nije vrištala… molila nas je, preplašena, šaptom da je pustimo…
– Molim vas, nemojte! Neću vas nikada više izazivati. Dok god živim… Kunem se! Molim vas… molim vas! Izvinite što sam tako zvjerski postupila… neću nikada više! Nemojte mi nanositi sramotu…
Međutim, već je zakasnila sa svojim dobrim namjerama. Možda ćemo poslije popričati s njom, ali sada, Kako joj Mensur objašnjava, prvo ćemo joj očitati bukvicu.
Knjiški moljac uroni mrkvu u njenu zdjelu voćne salate… zdjela voćne salate bućka. Mensur i ja prestali smo gladiti sklisku kožu njenih bundeva kako bi je pridržali za šutnju knjiškog moljca. Anđeo se komeša i sav treperi i ja opazim kako su joj bradavice prezrele kao jagode, kao trule višnje uspravile se, strše tamne i krupne u središtu mrkih očiju njenih sisa…
– Ne… ne… ne… Ah, ne…
Knjiški moljac u tišini uroni vršak rilca, crvenog i šiljatog poput mrkve. Zabio ga je nijemo… mrkva se poskliznula po zategnutim bedrima. Raširila je dobro butine pa počela lagano uranjati u sok. Stomak anđela trzne ispod njegovog i ona počne izvoditi svoje nježne pokrete pune ljubavi. Počela je jecati. Ne želi ni sama to gledati, a niti da bilo tko gleda… Knjiški je moljac šutke hvata za glavu i tjera da širom rastvori oči
– Hajde sad anđele, kaži je li ti se sviđa moj muk i šutnja? Otkada te znam ti si htjela ovo dobiti… što se ne nasmiješ pohotnice? Zar ti sad nije lijepo, anđele dobrote? Kada osjetiš moju mrkvu u svojoj voćnoj salati od mrtve prirode, ljubav! Hoću da okusiš moju vegetaciju. Evo, ovo će ti pomoći da otkriješ tajne neslućene ljubavi…
Počeo je tako silovito šutnjom zadirati u nju da se više nije znalo što je više tiješti o uz krevet, njegovo jebanje ili njeno migoljenje.
– Nećeš više biti toliko skučena ta tvoja zdjela voćne salate kada bude smućena mojom mrkvom… kada opet neki drugi jadničak pokuša na silu iščupati od tebe gram ljubavi, nećeš više moći stisnuti noge, – govori nemuštim jezikom knjiški moljac.
Kratko je potrajalo opiranje anđela. Ali prije nego nijemi knjiški moljac dovrši radnju – nema te silovitosti koja bi mogla njegovu biljku iščupati od između njenih bedara. Napokon je anđeo shvatio da ne vrijedi… da ga ne može odbaciti od sebe… borila se sve slabije… bila je pobijeđena. Nije joj ništa drugo preostalo nego pustiti da obavi prešutnu ljubav.
Najzad se umirila.
– Evo, postaje konačno razumna, – objavi knjiški moljac svojom šutnjom. Prešutno još nastavi: – Možda je opet shvatila da je jebanje lijepo… mora da joj se nekad dopadalo… netko je već prije nas crpio ljubav na njenom izvoru. Trebalo joj je to još prošli tjedan uraditi… Mislim da uživa u nasrtaju! Vabi da je nasilu obljubimo; e pa sutra ti to neće ići tako lako! Slušaj vrtirepko, nas je trojca. Tri bludna ploda kao što je ovaj moj koji baš sada smućuje sok u tvojoj voćnoj salati… tri ploda što si dugo mamila… misliš li da će bit dovoljno da istrese svaki od nas svoje povrće jednom… ne istrest ćemo ti plodove i dvaput i triput… Bog bi znao koliko puta, sve dok ne popadamo s nogu od ove ljubavi. Samo bludnice znaju kakva će se noćas ljubav biti na prodaju… poslije moje šutnje… a možda bi još trebalo otići, dovesti još raznovrsnije povrće da se umuti za novac, možda bi voljela da ti budem svodnik… Ali kada prođe ovih pet dana više se nećeš kočoperiti moj anđele, šireći svoja krila puna ljubavi, nježnosti i dobrote kao paun…
Stvarno je ovoga puta rasturio dobrog anđela šutljivi knjiški moljac svojim prešućivanjem. Iz nje su curili sokovi kao iz slavine. Mora da se sasvim otopila sva ljubav.
Kada počne svršavati, pomislio sam, njen će se krevet pod njima raspasti…
– Evo ti malo vatre za toplo ognjište doma tvog, – urlao je bez riječi knjiški moljac. – Možda ni nemam dovoljno soka da te napunim do vrha, ali ne brini… dobit ćeš još i još i još…
05.12.2008. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
IMKA
držite prijatelji čvrsto krila tog dobrohotnog anđela… prelijevat će mu se preko rubova slapovi…
– Nemoj, nemoj to! – opet je započelo moljakanje anđela… To što je knjiški moljac izbacio u nju teret vlastite šutnje, izgleda da ju je više pogodilo nego nasilno jebanje.
Ali knjiški je moljac nastavio nijemo.
– Ne možeš mi to raditi, – jecao je anđeo.
Ali knjiški moljac joj je pokazao da baš može. Izvukao je mrkvu i za uvredu ižmikao nekoliko kapi po njenom trbuhu. Anđeo je sakrio glavu ispod zgužvanih pokrivača i stenjao.
Knjiški je moljac barem jednu stvar obavio… toliko ju je razradio da kada sam uzjahao na nju ništa nije bilo zategnuto. Nije naročito ni osjetila kiselost mog Kiselog Krastavca. Svakako, nije da je baš zabacila noge na moja ramena i zapjevala dobrodošlicu…
Ponovno je počela preklinjati:
– Nemojte više, – moljakao je anđeo. – Zar ponovno da prolazim iste muke? Zar se niste već dovoljno osvetili?
Stvarno mi prija kako me anđeo moljaka nakon svega što mi je priređeno ovih dana. Malo je dražim prije nego utisnem mali zeleni Kiseli Krastavac, tek toliko da čujem glas…
Skoro sam pošašavio zamišljajući kako prodirem među njene noge, a sad je došao trenutak da joj pokažem kako se kiselo vodi ljubav… škakljam je po dinji, dodirujem u tu mirisavu pukotinu što su razrezali praveći oko toga čitavu dramu…
– Hej knjiški moljče, – stvaram halabuku, – vidi koliko se prelijeva soka iz zdjele! Izgleda mi da u njemu pliva sjemenje… noge su joj skroz mokre. Što treba činiti?
Knjiški moljac samo pogleda, ali ništa ne izjavi. To je zapravo pravi savjet.
Isto je kao da mi je rekao:
– Ukopaj u nju korijen svoje biljke, a onda iščupaj. Nećemo joj oprostiti ni kapi… treba je održati ukusnu i sočnu za slijedeći krug… odlučivali mi izvlačeći slamku redoslijed jebanja ili sličnog, treba ostati poželjna i za druge…
Tako ti boga IMKA, hoćeš li prestati brbljati i započeti širiti svoju ljubav? – promuklo se pobuni Mensur. – Ne mogu više izdržati hvatajući je samo za sise… Svršit ću joj ravno u lice. Bogami, ako odmah ne umočiš, uvalit ću joj svoj brkati Klip Kukuruza do grla, a nećemo valjda voditi ljubav s mrtvom prirodom… tako brzo.
Anđeo je sada umotan u posteljinu, ali ja je otkrivam prije nego zasadim svoje povrće. Hoću baciti pogled na čitavu njivu, hoću sve osjetiti, znati s kim i kakvu ljubav vodim. Pustio sam da moj Kiseli Krastavac onjuši dinju…
Sve u njenoj zdjeli je bućkuriš u tekućem stanju… mora da je knjiški moljac izmućkao u njoj sve u šesnaest… ili je to ili se anđeoski dobro vlaži. Kiseli Krastavac je zaronio. Kiseli Krastavac mora zadržati dah. No to ne smeta užicima…
– Dođi, pa mi opet pokucaj na vrata, ha? – pitam je. – Samo ti navrati nenajavljeno. Nema straha! Čekat ću te, namamit ću te…
Kliznem Kiselim Krastavce još dublje u podmorje njene utrobe i osjetim: postaje mlitava.
– Kaži anđele što ti treba… da ti iskrcam kakav bljutavi roman? Da ti uvalim jedno dobro poglavlje? Samo navrati, nenajavljeno pa ću to već srediti…
Pljusnem golu guzu anđela… Bože, ovo je prava gozba, kad se sve može… zgrabim je za bundeve i poližem prezrele jagode ili trule višnje.
Mada čitavo vrijeme dok je jašem moraju držati anđela koji se propinje kao jogunasta ždrjebica ipak MOGU OBLJUBITI STRASNO! Rastežem zdjelu voćne salate sa krupnim komadima mesnate dinje i puštam kiseli sok dok Kiseli Krastavac roni ravno u maternicu…
Soba se počinje klatiti kao da sam u kabini olujnog broda. Njena dinja raspolovljena je kao divovska orahova ljuska. Vrti mi se pred očima… Sjeme sam rasuo poput vrtloga.
Mensur ne može dočekati svoj red. Gura me sa nje i prodire između butina anđela. Preslaba je da ga bilo čime zaustavi. Noge joj se nemoćno šire; čak ni ne pokušava skupiti ih u obranu.
Jedan udarac i već joj je zabio brk pa za njim čitav Klip Kukuruza. Anđeo više ni ne pokušava sakriti lice… naprosto leži izlažući jedan i drugi obraz i pušta da je ljubav šamara…
Više je nije teško držati.
Knjiški joj moljac ugura šutljivo vlastitu mrkvu u šake i natjerava da poigra igru razmnožavanja šutnje sa njim. Ona ga obuhvati prstima. Položim joj na dlan druge ruke svoj malešni Kiseli Krastavac po mjeri za europsku zajednicu… još je vlažan…
– Ne treba mi vaša ljubav… molim vas, prestane i nemojte mi poklanjati vašu ljubav…
Toliko je onemoćala da jedva i šapatom to progovara.
Mesur zastaje.
– Možda smo je odviše silovito obljubili, – kaže. – Ne bi je htio povrijediti, makar je dobila to što je tražila…
Knjiški moljac se spušta i rilcem dodirne dinju. Svojom šutnjom kao da nas je izvijestio da je sve u redu. Nemoguće da je išta boli… izgleda jednako onako svježa kao kada smo započeli, samo što je nešto manje sujetna… I zatim naglo digne i kao da kaže:
– Nastavi. Ako nešto ne valja, valjda bi ti sama to rekla. Slušaj anđele… da TI! Hoću da nam kažeš istinu… Je li ili nije ti draga spoznaja da si postala izmaštaj umjetničkog nedjela… ili nikada tvoja sujeta, nikada više neće izazivati ni umjetničko ni bilo kakvo drugo stvaralaštvo?
To je bilo baš to
05.12.2008. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...