Tko bi razumio odvjetnike....to je jedna čudna vrsta ljudi.... Znam da je teško, znam da je svaki dan mučenje i patnja..... Jako često svratim na vaš blog, želim znati kako ste....pratim vaše misli i nekako mi se čini da vam nije lakše...da vrijeme ne liječi tugu....Žao mi je zbog toga...mada znam da vi ne znate drukčije, kao što ni ja ne bih znala....ne bih mogla živjeti kao da se ništa nije dogodilo i ne bih mogla u sebi nači snage da oprostim onome tko bi mi ovako uništio život...zato vas razumijem...želim vam od sveg srca da negdje u sebi uspijete nači snage za iči dalje....
01.12.2008. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Čitam i grcan u suzama,nemogu vjerovati ovoj silnoj boli,zašto oni? Kako je moguće da ta mala,nedužna bića umiru? Da nestaju? Svijet je bio njihov, život pred njima, svijet pod njihovim nožicama... O Sandriceee moja....Drži se,drži,samo svi skupa možemo izdržati ovu bol...
Tvoja D.
01.12.2008. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja predraga Sandra, da ti barem mogu nekako umanjiti tu bol, a znam da ne mogu i nitko ne može, čak ni Tina i to ne zato, jer nju manje voliš od Stele, ne, nikako, već zato što je svako dijete posebno na svoj način i jedno ne može zamijeniti ono drugo. Da ti sada netko ponudi stotine druge djece umjesto Stele, niti jedno nije Stela i ne može ju nadoknaditi. Znam da Tina ma kako mlada bila to shvaća i da se ne osjeća nevoljeno, jer to je pored tebe nemoguće. Tako mi često pričaš o Tini, pričaš o njoj s toliko ljubavi da iz tvojih riječi izvire poruka da te samo ona održava na životu, a to je s obzirom na okolnosti jako, jako puno. Gledajući vaše slike iz sretnih vremena može se osjetiti ta međusobna ljubav, tvoja prema Tini i Steli i ujedno tvoj ponos što ih imaš, to se itekako osjeti, Tinina ljubav prema Steli, nešto nemoguće i nesvakidašnje, Stelina ljubav prema svima vama, ma to se ne da riječima opisati. Kadgod razmišljam o Steli, sjetim se njenog filmića od 27.10.2006. gdje pleše, onako sretna, zadovoljna, vesela, a ti je ponosno snimaš i onda mi se čini nemoguće da nje više nema. Gledam curice na ulici i pitam se da li bi ona sada bila tolika kao one. Znam da se i ti stalno to pitaš koliko bi do sada narasla, kako bi izgledala, što bi je zanimalo, što bi ti pričala......Teško je uopće o tome razmišljati i to nama koji gledamo sa strane, a kako je tebi, Tini, Silviju, Dadi, to ne mogu ni zamisliti, jer se ti osjećaji ne mogu s ničim usporediti. A što reći o odvjetnicima - moja starija kćer je rekla da nikada ne bi mogla biti odvjetnik, jer ne bi mogla braniti nekoga za koga zna da je kriv. Ja shvaćam da je to njihov posao i da im pravda uopće nije bitna, ali me zanima da li tako razmišljaju i kada se radi o nekome njihovom. Nisam sigurna.
voli te puno, puno Vesna
01.12.2008. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Draga Sandra nemam rijeci kojom bi opisala sta osjecam nakon sto sam procitala ovaj post. U mislima sam s vama i saljem vam zagrljaj pun snage da izdrzite sve ove teske trenutke. www.danijelamagdalena.blogg.se
01.12.2008. (23:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Svi mi ,sjedinjeni u bolu,pitamo se isto.Pravda?Za nas nije bilo ni božje,a nema ni ljudske pravde. Da i ide;život naše djece za njihov život,da ih gledamo kako gore pravda bi po ljudskim mjerilima bila zadovoljena.Ali što imamo od toga?Našu djecu ništa ne može vratiti.Kad ta spoznaja dopre do mozga sve mi postaje besmisleno.Kako god okrenem nemoćna sam (bila ili ne bila pravda zadovoljena) i ne postoji ta pravda koja bi bila zadovoljavajuća.Naše djece nema .Nema.Blago onima koji ne dišu s ovakvim bolom i ne žele smrt kao jedini spas.Nosimo najtežu bol kako znamo i umijemo.Borimo se s toliko osjećaja u nama koje samo "mi" možemo razumjeti.Treba ići "spavati" Sandrice s pidžamicom ispod jastuka,grliti tkaninu kao što smo nekad grlili našu djecu.O mila moja..... Ma ko bi mi mogao zamjeriti da odustanem od ovog pakla?Kome bih ja mogla zamjeriti?Nikome,zaista nikome.Sve je drugačije kad živimo život bez ovakve tragedije...kad čovjek ima nadu da nešto može promijeniti,kad se može za nešto uhvatiti......ali sada nema ničega.Stvarno ničega.Grlim te.
02.12.2008. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam više u što sam vjerovala prije, ne znam u što vjerujem sada ali nikako ne mogu povjerovati da je više nikada neću ugledati. Baš stoga, što je moja vjera u bilo što kolebljiva, baš stoga što ne znam ništa, bojim se i samog srha nade da postoji nešto "iza".
02.12.2008. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1. moral - mislim da je to samo iluzija koja nikada neće biti realnost 2. pravda - još veća nerealnost i nešto u čega vjeruju samo naivni 3. vjerovanje u drugi život - to je isto iluzija u koju vjeruju oni koji moraju nastaviti ovaj život bez svojih najmilijih 4. odvjetnici - zar je moguće da je to isto iluzija, zar je moguće da oni vjeruju u ono što pričaju, i zar je moguće da je svima svejedno koga brane, a izgleda obično one koji su nešto gadno zbrljali u OVOM ŽIVOTU..
OVO SVE SKUPA ČINI JEDNO JAKO JAKO VELIKO RAZOČARANJE I SIGURNO NE ONO ŠTO ME DRŽI NA ŽIVOTU!
02.12.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voljela bih da pises za nas blog, najbolje da se dogovorimo preko maila. tesko mi je citati ove retke jer mogu razumjeti bol majke koja je izgubila dijete. i ja sam bila dijete koje je netko jednom davno pregazio na pjesackom prijelazu i mogu samo zamisljati kako su se moji roditelji osjecali tada. vozacu se nije dogodilo nista. imao je mocnog tatu. nestali su policijski spisi, lagano je da nikad nisu bili na uvidjaju. moje je otpusno pismo promijenjeno - tata je potplatio doktora. na moju kasniju stetu i zdravstvene posljedice. da, vrijeme je da se nesto poduzme.
03.12.2008. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Ne mogu spavati.... Pa sam odlučila malo svratit do bloga.... Ostavljam vam zagrljaj.....
03.12.2008. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Pratim Vaš blog od samih početaka i shvaćam kad ste jednom rekli kako nitko ne shvaća kako vam je, ja imam jedno dijete, živim sama s njom i ne mogu pojmit da ostanem bez nje...umrla bi istog trena. Moram kazat...odvjetnica sam.Susrećem se s time svaki dan, ja osobno ne, jer radim na imovinskim stvarima ali jednom sam upitala svog kolegu koji je branio dilera, za kojeg smo znali da je kriv, kako se nosi s tim.On je odgovorio da radi odvjetničke etike daje sve od sebe, ali da moli Boga da na strani tužitelja bude maher. Nažalost odvjetnici ne smiju uskratiti pružanje pravne pomoći, meni je osobno drago što ne branim počinitelje takvih djela jer sam sigurna da bi me to sigurno stajalo mirnog sna. Ne znam koju bi Vam riječ utjehe rekla, ne postoji u ovom slučaju. Ali želim da znate da je Stelica u svom kratkom životu imala sreću što Vas je imala za mamu.
03.12.2008. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana - a nadala sam se nekako da će ovo pročitati netko iz struke. Jer me zaista to zanima. Zanima me (kao što je rekla još jedna tužna poput mene majka) kako odvjetnik može staviti na prvo mjesto svoj (ipak samo) posao, profesiju, etiku pa tek onda to da je otac? Svjesna sam ja toga u globalu. Razumijem što mi vi želite reći, ali opet to ne mogu prihvatiti. Slično i sa liječnicima. Oni moraju raditi svoj posao. Spasti nekom operacijom nečiji život pa makar taj, čiji život spašavaju je masovni ubojica....... A ja se opet pitam gdje je tu onda i što je zapravo pravda......
03.12.2008. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Uz vas sam cijelo vrijeme samo vam se ne mogu javljati... Ponovno sam u Kukuljevićevoj radi iste gluposti ko i svaki put, ali stalno ste mi u mislima... Znam da vam je teško, pogotovo sad u ovo Božićno vrijeme... I znam da sve što pišem glupo zvuči... Zato neću pisat tu romane... Ostavljam vam veliki pozdrav i zagrljaj!!! Pusa
04.12.2008. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uz vas sam, u mislima i molitvama...veliki zagrljaj i pozdrav svim trima ostavljam.
05.12.2008. (05:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lara
samo sam se htjela javiti da znate da pratim i da sam uz vas kao i svi...... ne znam šta da kažem na sve ovo.......ovo je stvarno previše...... i boli i pritiska i umora............i želja i upornost za svim pomalo gasne....... ............................................ je li kristinin blog još otvoren ili je izbrisan?????
05.12.2008. (21:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaA
Draga Sandra ostavljam ti svoj zagrljaj. Borim se sa svim ovim teretom jer izlaza nema.
Antonijina mama,
05.12.2008. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinin blog postoji, link je u mom desnom boxu.....
Hvala svima koji posjećujete Stelinu stranicu...
Lara, dobro si primjetila, i želja i upornost pomalo gasnu....zapravo očaj počinje biti sve veći, bol nailazi u naglim trzajima, neočekivano, na najneobičnijim mjestima i ponekad u krivo vrijeme i na krivom mjestu, teško se tome oduprijeti, jer se ništa ne događa, a to je tako teško prihvatiti, u glavi je to u onom njenom dijelu u kojem vlada razum nekako posloženo...znaš ono..da nema je više i nikada je više neće biti.....ali srce........ne, ne i ne....ne prihvaća.... Ne prihvaća da će i ove godine jedna čizmica biti prazna... Šetam gradom i okrećem glavu od izloga koji su uređeni i nude sitnice za naše najmlađe, da ih razveselimo....... Kako se sutra ujutro probuditi, a nema njezinih očiju punih sjaja zbog očekivanja je li Sv. Nikola ove godine nešto donio.....a zna da bi trebao.....jer bila je dobra.....nema više ničega.... Nema više one istinske ljepote i veselja u pripremi kolača, zajedničkih obiteljskih druženja.... Jedan, najmlađi, najslađi član nije više uz nas....njezino mjesto za stolom je prazno... Srećica moja...
05.12.2008. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naravno da si ni u kojem slučaju ne smijemo priuštiti ulogu Boga, ali tvrditi da je branjenje ljudskog smeća stremljenje k pravdi ili savjesno odrađivanje posla... to je samo dokaz nedostatka ljudske savjesti i osnovnog osjećaja za moral. i onda se odvjetnici pitaju zašto ih ljudi toliko preziru...
imate svako pravo žaliti Sandra, mi ostali ne možemo ni pojmiti koliko... ali isto tako vam ne mogu opisati koliko sam duboko i potpuno uvjeren da je vaša kćer sada življa i sretnija nego ikada! i čeka vas... jedino što može umanjiti njezinu sreću sada je pogled na vašu tugu i očaj. ja sam sretan zbog vaše malene, jer znam da je na nemjerljivo boljem mjestu. vjerujem u to, najiskrenije... i mogu se samo nadati da ću ju jednoga dana tamo upoznati.
06.12.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O Ivane, znam da ti vjeruješ u to. Znam i zašto. Dugo te čitam. Ali ja ne vjerujem. Puno sam puta o tom pisala. Možda više u komentarima nego u postovima, a znam da nemaš vremena to sve čitati.... Sigurno je onima koji vjeruju u ovo što si napisao lakše nego meni. To je njihov način da prebrode tugu i patnju za voljenom osobom. Nemam ja ništa protiv toga, svatko traži svoj put...
Ali ja sam eto previše prizemna osoba. I kad poželim u nešto takvo vjerovati - jednostavno ne ide. Meni to moj razum ne dozvoljava. Rekla sam u postu jednom rečenicom: mislim da je to zapravo obezvrijeđivanje ovozemaljskog života. Kao da je on samo usputna stanica, pa zašto se onda tako grčevito borimo živjeti što duže, što kvalitetnije, što bolje? Zašto se ti boriš? Kad ionako sve nas čeka neki ljepši i bolji svijet i "život".
Osim toga, onda ne treba nikoga ni kažnjavati kad oduzme nekom život. Učino mu je uslugu, zar ne? Poslao ga je u tu bajkovitu zemlju ljepote, sreće i mira.....u blagostanje i bilo koje stanje koje je lišeno svake patnje, svakog straha i muke......samo sreća.......i to tako u vječnost..... A oni koji ostanu iza njih neka ne tuguju već slave........neka se raduju...........
Nema mi to logike....
Možda oni koji vjeruju i ne trebaju logiku ni objašnjenja, niti se pitaju ova sva pitanja kao ja....dobro....neka........ali ja ne mogu....
Stelica sada da išta može željeti vjeruj mi (moje je dijete u pitanju) znam da bi jedino željela biti ovdje u toplom kutku uz svoju obitelj, živjeti život.....punim plučima i rasti i stariti prirodno...
Ti si sad u jednom lijepom periodu svog života, ali nije najljepši..........on će tek doći......kad budeš držao maleno biće koje će se roditi u ljubavi, kad budeš osjetio kucanje njegovog srca na svom dlanu........to će biti sreća..........i sigurno nećeš razmišljati da bi mu bilo gdje bilo ljepše i bolje nego upravo tu gdje je............u tvom zagrljaju....
06.12.2008. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josipa
Znam da Vam je bilo teško išta napisati, i sličica govori dovoljno... Njena čizmica, i ove godine je prazna-riječ zbog koje me stegne oko srca... Može li išta zamjenisti sjaj u dječijim očima kada vide poklone, kada se nečemu dive??A može li išta pretužnoj maci pomoći u ove dane??Prvo dane depresije)kiša, tužno i sumorno vrijeme), a zatim ono božično ozračje..??Ne znam. Stela to nije zaslužila, što je ona siroče skrivila? Đržite se!
06.12.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paulinina mama
Znaju li ljudi što znači sjediti u sudnici , slušati laži ,neistine i bljuvotine o svom djetetu koje je samo htjelo preći cestu i ništa više i morati ŠUTJETI.To je ....ne mogu to rječima izraziti.To znamo mi roditelji koji prolazi kroz taj pakao.Pitam se samo čimo smo mi to zaslužili?
06.12.2008. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posebno se pripremam doči na blog, odgađam i odgađam , jednostavno teško mi je i sam pogled , ali navučeni smo na bol pa ju nosimo sa sobom kud god idemo, i sada sam na Vašem blogu sa neizmjernom boli i naravno sa Vama!
Topli pozdrav!
08.12.2008. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sandra, ostaljam ti veliki pozdrav i zagrljaj, od tvojih riječi mi se srce strese...: "kad budeš držao maleno biće koje će se roditi u ljubavi, kad budeš osjetio kucanje njegovog srca na svom dlanu........to će biti sreća...."- točno znam koji je to osjećaj i mogu pretpostaviti, koliko je bolno tvoje sjećanje na taj trenutak...
09.12.2008. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga sandra...kako je teško, teško, teško...koja je to bol i kakvo je to nedostajanje..a ne možeš ništa..i nikad više tog života..preteško..ja mičem i guram tu misao negdje daleko od sebe..valjda se kao i ti , kao i svi u ovakvoj boli još uvijek nadam..ili bi totalno prihvaćanje bio i totalni raspad sistema..ne znam..ne znam šta je dobro ili šta je bolje..valjda svatko to radi i doživljava i proživljava i preživljava na neki svoj način..kako najbolje može..tako da uopće može..i onda dođem tu na stelinu stranicu i vidim opet borić, i djeda mraza i sobove..i baš me ganeš i divim ti se opet..kako sve to s ljubavlju uređuješ za svoju malu ljubav...tvoj način mi je poseban i divan..grlim te jako..čuvaj se i držite se svi u "ove" dane..
09.12.2008. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija
Znam kako vam je...Ne bih to nikome poželjela...10.12.2008.preminuo mi je tata... ostavljam vam toplu pusu..držite se
15.12.2008. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija - moja iskrena sućut, žao mi je jako zbog tvog gubitka...naravno da to boli....i naravno da je teško.....nikada nam nije vrijeme za oprostiti se od svojih roditelja...uvijek to nekako dođe puno prerano......a toliko još su nam mogli dati.....i mi njima..... Eto, uzvraćam ti toplu pusu i šaljem svoje zagrljaje utjehe... Sandra
16.12.2008. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suzana iz Poreča
Tko bi razumio odvjetnike....to je jedna čudna vrsta ljudi....
Znam da je teško, znam da je svaki dan mučenje i patnja.....
Jako često svratim na vaš blog, želim znati kako ste....pratim vaše misli i nekako mi se čini da vam nije lakše...da vrijeme ne liječi tugu....Žao mi je zbog toga...mada znam da vi ne znate drukčije, kao što ni ja ne bih znala....ne bih mogla živjeti kao da se ništa nije dogodilo i ne bih mogla u sebi nači snage da oprostim onome tko bi mi ovako uništio život...zato vas razumijem...želim vam od sveg srca da negdje u sebi uspijete nači snage za iči dalje....
01.12.2008. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Čitam i grcan u suzama,nemogu vjerovati ovoj silnoj boli,zašto oni? Kako je moguće da ta mala,nedužna bića umiru? Da nestaju? Svijet je bio njihov, život pred njima, svijet pod njihovim nožicama... O Sandriceee moja....Drži se,drži,samo svi skupa možemo izdržati ovu bol...
Tvoja D.
01.12.2008. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja predraga Sandra,
da ti barem mogu nekako umanjiti tu bol, a znam da ne mogu i nitko ne može, čak ni Tina i to ne zato, jer nju manje voliš od Stele, ne, nikako, već zato što je svako dijete posebno na svoj način i jedno ne može zamijeniti ono drugo. Da ti sada netko ponudi stotine druge djece umjesto Stele, niti jedno nije Stela i ne može ju nadoknaditi. Znam da Tina ma kako mlada bila to shvaća i da se ne osjeća nevoljeno, jer to je pored tebe nemoguće. Tako mi često pričaš o Tini, pričaš o njoj s toliko ljubavi da iz tvojih riječi izvire poruka da te samo ona održava na životu, a to je s obzirom na okolnosti jako, jako puno. Gledajući vaše slike iz sretnih vremena može se osjetiti ta međusobna ljubav, tvoja prema Tini i Steli i ujedno tvoj ponos što ih imaš, to se itekako osjeti, Tinina ljubav prema Steli, nešto nemoguće i nesvakidašnje, Stelina ljubav prema svima vama, ma to se ne da riječima opisati. Kadgod razmišljam o Steli, sjetim se njenog filmića od 27.10.2006. gdje pleše, onako sretna, zadovoljna, vesela, a ti je ponosno snimaš i onda mi se čini nemoguće da nje više nema. Gledam curice na ulici i pitam se da li bi ona sada bila tolika kao one. Znam da se i ti stalno to pitaš koliko bi do sada narasla, kako bi izgledala, što bi je zanimalo, što bi ti pričala......Teško je uopće o tome razmišljati i to nama koji gledamo sa strane, a kako je tebi, Tini, Silviju, Dadi, to ne mogu ni zamisliti, jer se ti osjećaji ne mogu s ničim usporediti.
A što reći o odvjetnicima - moja starija kćer je rekla da nikada ne bi mogla biti odvjetnik, jer ne bi mogla braniti nekoga za koga zna da je kriv. Ja shvaćam da je to njihov posao i da im pravda uopće nije bitna, ali me zanima da li tako razmišljaju i kada se radi o nekome njihovom. Nisam sigurna.
voli te puno, puno Vesna
01.12.2008. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danijela
Draga Sandra nemam rijeci kojom bi opisala sta osjecam nakon sto sam procitala ovaj post.
U mislima sam s vama i saljem vam zagrljaj pun snage da izdrzite sve ove teske trenutke.
www.danijelamagdalena.blogg.se
01.12.2008. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Svi mi ,sjedinjeni u bolu,pitamo se isto.Pravda?Za nas nije bilo ni božje,a nema ni ljudske pravde.
Da i ide;život naše djece za njihov život,da ih gledamo kako gore pravda bi po ljudskim mjerilima bila zadovoljena.Ali što imamo od toga?Našu djecu ništa ne može vratiti.Kad ta spoznaja dopre do mozga sve mi postaje besmisleno.Kako god okrenem nemoćna sam (bila ili ne bila pravda zadovoljena) i ne postoji ta pravda koja bi bila zadovoljavajuća.Naše djece nema .Nema.Blago onima koji ne dišu s ovakvim bolom i ne žele smrt kao jedini spas.Nosimo najtežu bol kako znamo i umijemo.Borimo se s toliko osjećaja u nama koje samo "mi" možemo razumjeti.Treba ići "spavati" Sandrice s pidžamicom ispod jastuka,grliti tkaninu kao što smo nekad grlili našu djecu.O mila moja.....
Ma ko bi mi mogao zamjeriti da odustanem od ovog pakla?Kome bih ja mogla zamjeriti?Nikome,zaista nikome.Sve je drugačije kad živimo život bez ovakve tragedije...kad čovjek ima nadu da nešto može promijeniti,kad se može za nešto uhvatiti......ali sada nema ničega.Stvarno ničega.Grlim te.
02.12.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ne znam više u što sam vjerovala prije, ne znam u što vjerujem sada ali nikako ne mogu povjerovati da je više nikada neću ugledati. Baš stoga, što je moja vjera u bilo što kolebljiva, baš stoga što ne znam ništa, bojim se i samog srha nade da postoji nešto "iza".
02.12.2008. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
1. moral - mislim da je to samo iluzija koja nikada neće biti realnost
2. pravda - još veća nerealnost i nešto u čega vjeruju samo naivni
3. vjerovanje u drugi život - to je isto iluzija u koju vjeruju oni koji moraju nastaviti ovaj život bez svojih najmilijih
4. odvjetnici - zar je moguće da je to isto iluzija, zar je moguće da oni vjeruju u ono što pričaju, i zar je moguće da je svima svejedno koga brane, a izgleda obično one koji su nešto gadno zbrljali u OVOM ŽIVOTU..
OVO SVE SKUPA ČINI JEDNO JAKO JAKO VELIKO RAZOČARANJE I SIGURNO NE ONO ŠTO ME DRŽI NA ŽIVOTU!
02.12.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
voljela bih da pises za nas blog, najbolje da se dogovorimo preko maila. tesko mi je citati ove retke jer mogu razumjeti bol majke koja je izgubila dijete. i ja sam bila dijete koje je netko jednom davno pregazio na pjesackom prijelazu i mogu samo zamisljati kako su se moji roditelji osjecali tada. vozacu se nije dogodilo nista. imao je mocnog tatu. nestali su policijski spisi, lagano je da nikad nisu bili na uvidjaju. moje je otpusno pismo promijenjeno - tata je potplatio doktora. na moju kasniju stetu i zdravstvene posljedice.
da, vrijeme je da se nesto poduzme.
03.12.2008. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Ne mogu spavati....
Pa sam odlučila malo svratit do bloga....
Ostavljam vam zagrljaj.....
03.12.2008. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Pratim Vaš blog od samih početaka i shvaćam kad ste jednom rekli kako nitko ne shvaća kako vam je, ja imam jedno dijete, živim sama s njom i ne mogu pojmit da ostanem bez nje...umrla bi istog trena.
Moram kazat...odvjetnica sam.Susrećem se s time svaki dan, ja osobno ne, jer radim na imovinskim stvarima ali jednom sam upitala svog kolegu koji je branio dilera, za kojeg smo znali da je kriv, kako se nosi s tim.On je odgovorio da radi odvjetničke etike daje sve od sebe, ali da moli Boga da na strani tužitelja bude maher. Nažalost odvjetnici ne smiju uskratiti pružanje pravne pomoći, meni je osobno drago što ne branim počinitelje takvih djela jer sam sigurna da bi me to sigurno stajalo mirnog sna.
Ne znam koju bi Vam riječ utjehe rekla, ne postoji u ovom slučaju. Ali želim da znate da je Stelica u svom kratkom životu imala sreću što Vas je imala za mamu.
03.12.2008. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ana - a nadala sam se nekako da će ovo pročitati netko iz struke.
Jer me zaista to zanima. Zanima me (kao što je rekla još jedna tužna poput mene majka) kako odvjetnik može staviti na prvo mjesto svoj (ipak samo) posao, profesiju, etiku pa tek onda to da je otac? Svjesna sam ja toga u globalu. Razumijem što mi vi želite reći, ali opet to ne mogu prihvatiti. Slično i sa liječnicima. Oni moraju raditi svoj posao. Spasti nekom operacijom nečiji život pa makar taj, čiji život spašavaju je masovni ubojica.......
A ja se opet pitam gdje je tu onda i što je zapravo pravda......
03.12.2008. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Uz vas sam cijelo vrijeme samo vam se ne mogu javljati... Ponovno sam u Kukuljevićevoj radi iste gluposti ko i svaki put, ali stalno ste mi u mislima... Znam da vam je teško, pogotovo sad u ovo Božićno vrijeme... I znam da sve što pišem glupo zvuči... Zato neću pisat tu romane... Ostavljam vam veliki pozdrav i zagrljaj!!! Pusa
04.12.2008. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
uz vas sam, u mislima i molitvama...veliki zagrljaj i pozdrav svim trima ostavljam.
05.12.2008. (05:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lara
samo sam se htjela javiti da znate da pratim i da sam uz vas kao i svi......
ne znam šta da kažem na sve ovo.......ovo je stvarno previše......
i boli i pritiska i umora............i želja i upornost za svim pomalo gasne.......
............................................
je li kristinin blog još otvoren ili je izbrisan?????
05.12.2008. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaA
Draga Sandra ostavljam ti svoj zagrljaj.
Borim se sa svim ovim teretom jer izlaza nema.
Antonijina mama,
05.12.2008. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tinin blog postoji, link je u mom desnom boxu.....
Hvala svima koji posjećujete Stelinu stranicu...
Lara, dobro si primjetila, i želja i upornost pomalo gasnu....zapravo očaj počinje biti sve veći, bol nailazi u naglim trzajima, neočekivano, na najneobičnijim mjestima i ponekad u krivo vrijeme i na krivom mjestu, teško se tome oduprijeti, jer se ništa ne događa, a to je tako teško prihvatiti, u glavi je to u onom njenom dijelu u kojem vlada razum nekako posloženo...znaš ono..da nema je više i nikada je više neće biti.....ali srce........ne, ne i ne....ne prihvaća....
Ne prihvaća da će i ove godine jedna čizmica biti prazna...
Šetam gradom i okrećem glavu od izloga koji su uređeni i nude sitnice za naše najmlađe, da ih razveselimo.......
Kako se sutra ujutro probuditi, a nema njezinih očiju punih sjaja zbog očekivanja je li Sv. Nikola ove godine nešto donio.....a zna da bi trebao.....jer bila je dobra.....nema više ničega....
Nema više one istinske ljepote i veselja u pripremi kolača, zajedničkih obiteljskih druženja....
Jedan, najmlađi, najslađi član nije više uz nas....njezino mjesto za stolom je prazno...
Srećica moja...
05.12.2008. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
naravno da si ni u kojem slučaju ne smijemo priuštiti ulogu Boga, ali tvrditi da je branjenje ljudskog smeća stremljenje k pravdi ili savjesno odrađivanje posla...
to je samo dokaz nedostatka ljudske savjesti i osnovnog osjećaja za moral.
i onda se odvjetnici pitaju zašto ih ljudi toliko preziru...
imate svako pravo žaliti Sandra, mi ostali ne možemo ni pojmiti koliko...
ali isto tako vam ne mogu opisati koliko sam duboko i potpuno uvjeren da je vaša kćer sada življa i sretnija nego ikada! i čeka vas...
jedino što može umanjiti njezinu sreću sada je pogled na vašu tugu i očaj.
ja sam sretan zbog vaše malene, jer znam da je na nemjerljivo boljem mjestu. vjerujem u to, najiskrenije...
i mogu se samo nadati da ću ju jednoga dana tamo upoznati.
06.12.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
O Ivane,
znam da ti vjeruješ u to. Znam i zašto. Dugo te čitam.
Ali ja ne vjerujem. Puno sam puta o tom pisala. Možda više u komentarima nego u postovima, a znam da nemaš vremena to sve čitati....
Sigurno je onima koji vjeruju u ovo što si napisao lakše nego meni. To je njihov način da prebrode tugu i patnju za voljenom osobom. Nemam ja ništa protiv toga, svatko traži svoj put...
Ali ja sam eto previše prizemna osoba. I kad poželim u nešto takvo vjerovati - jednostavno ne ide. Meni to moj razum ne dozvoljava. Rekla sam u postu jednom rečenicom: mislim da je to zapravo obezvrijeđivanje ovozemaljskog života. Kao da je on samo usputna stanica, pa zašto se onda tako grčevito borimo živjeti što duže, što kvalitetnije, što bolje? Zašto se ti boriš? Kad ionako sve nas čeka neki ljepši i bolji svijet i "život".
Osim toga, onda ne treba nikoga ni kažnjavati kad oduzme nekom život. Učino mu je uslugu, zar ne? Poslao ga je u tu bajkovitu zemlju ljepote, sreće i mira.....u blagostanje i bilo koje stanje koje je lišeno svake patnje, svakog straha i muke......samo sreća.......i to tako u vječnost.....
A oni koji ostanu iza njih neka ne tuguju već slave........neka se raduju...........
Nema mi to logike....
Možda oni koji vjeruju i ne trebaju logiku ni objašnjenja, niti se pitaju ova sva pitanja kao ja....dobro....neka........ali ja ne mogu....
Stelica sada da išta može željeti vjeruj mi (moje je dijete u pitanju) znam da bi jedino željela biti ovdje u toplom kutku uz svoju obitelj, živjeti život.....punim plučima i rasti i stariti prirodno...
Ti si sad u jednom lijepom periodu svog života, ali nije najljepši..........on će tek doći......kad budeš držao maleno biće koje će se roditi u ljubavi, kad budeš osjetio kucanje njegovog srca na svom dlanu........to će biti sreća..........i sigurno nećeš razmišljati da bi mu bilo gdje bilo ljepše i bolje nego upravo tu gdje je............u tvom zagrljaju....
06.12.2008. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josipa
Znam da Vam je bilo teško išta napisati, i sličica govori dovoljno...
Njena čizmica, i ove godine je prazna-riječ zbog koje me stegne oko srca...
Može li išta zamjenisti sjaj u dječijim očima kada vide poklone, kada se nečemu dive??A može li išta pretužnoj maci pomoći u ove dane??Prvo dane depresije)kiša, tužno i sumorno vrijeme), a zatim ono božično ozračje..??Ne znam.
Stela to nije zaslužila, što je ona siroče skrivila?
Đržite se!
06.12.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paulinina mama
Znaju li ljudi što znači sjediti u sudnici , slušati laži ,neistine i bljuvotine o svom djetetu koje je samo htjelo preći cestu i ništa više i morati ŠUTJETI.To je ....ne mogu to rječima izraziti.To znamo mi roditelji koji prolazi kroz taj pakao.Pitam se samo čimo smo mi to zaslužili?
06.12.2008. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Posebno se pripremam doči na blog, odgađam i odgađam , jednostavno teško mi je i sam pogled , ali navučeni smo na bol pa ju nosimo sa sobom kud god idemo, i sada sam na Vašem blogu sa neizmjernom boli i naravno sa Vama!
Topli pozdrav!
08.12.2008. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
Sandra, ostaljam ti veliki pozdrav i zagrljaj, od tvojih riječi mi se srce strese...: "kad budeš držao maleno biće koje će se roditi u ljubavi, kad budeš osjetio kucanje njegovog srca na svom dlanu........to će biti sreća...."- točno znam koji je to osjećaj i mogu pretpostaviti, koliko je bolno tvoje sjećanje na taj trenutak...
09.12.2008. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga sandra...kako je teško, teško, teško...koja je to bol i kakvo je to nedostajanje..a ne možeš ništa..i nikad više tog života..preteško..ja mičem i guram tu misao negdje daleko od sebe..valjda se kao i ti , kao i svi u ovakvoj boli još uvijek nadam..ili bi totalno prihvaćanje bio i totalni raspad sistema..ne znam..ne znam šta je dobro ili šta je bolje..valjda svatko to radi i doživljava i proživljava i preživljava na neki svoj način..kako najbolje može..tako da uopće može..i onda dođem tu na stelinu stranicu i vidim opet borić, i djeda mraza i sobove..i baš me ganeš i divim ti se opet..kako sve to s ljubavlju uređuješ za svoju malu ljubav...tvoj način mi je poseban i divan..grlim te jako..čuvaj se i držite se svi u "ove" dane..
09.12.2008. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija
Znam kako vam je...Ne bih to nikome poželjela...10.12.2008.preminuo mi je tata...
ostavljam vam toplu pusu..držite se
15.12.2008. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Marija - moja iskrena sućut, žao mi je jako zbog tvog gubitka...naravno da to boli....i naravno da je teško.....nikada nam nije vrijeme za oprostiti se od svojih roditelja...uvijek to nekako dođe puno prerano......a toliko još su nam mogli dati.....i mi njima.....
Eto, uzvraćam ti toplu pusu i šaljem svoje zagrljaje utjehe...
Sandra
16.12.2008. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...