Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • jja

    Hvala na bontonu! Jako poucno. Neke pogresne stvari cinimo ne iz lose namjere nego iz neznanja

    avatar

    03.12.2008. (11:08)    -   -   -   -  

  • praktikum

    u obitelji imam slijepu osobu pa mi je dosta toga poznato, ali dobro je uvijek ponoviti :)))

    avatar

    03.12.2008. (12:30)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    o da. sve je dobro navedeno!!

    avatar

    03.12.2008. (12:41)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Može mali prilog ovom postu? Prepisano ......

    U tvom vrtiću, školi, kući ili ulici ima djece koja imaju neko tjelesno oštećenje pa se teže kreću ili ne mogu hodati, slabije čuju ili su gluha, slabo vide ili teže uče. Ima i djece koja boluju od nekih bolesti, koje nisu zarazne, ali mogu uplašiti drugu djecu kao, naprimjer, astma ili epilepsija. Ima i zaraznih bolesti kojih se treba čuvati, ali svoj toj djeci možeš i ti pomoći. Evo kako:

    1. Ako vidiš da se neko dijete teško uspinje ili teško silazi stubama, priđi mu, ponudi mu da se nasloni na tebe ili mu pomozi nositi školsku torbu.

    2. Djeca koja ne mogu hodati ili se teže kreću ne mogu sudjelovati u nekim dječjim igrama. Potakni zajedničku igru u kojoj mogu sudjelovati sva djeca kako se ne bi osjećala odbačenima.

    3. Ako dijete u vrtiću ili školi odjednom počne teško disati, jer ne može udahnuti dovoljno zraka, pitaj ga ima li pumpicu s lijekom, dodaj mu je što brže i pozovi u pomoć neku odraslu osobu.

    4. Nemoj oponašati nečije nedostatke, ne izruguj se djeci koja su bolesna ili slabija od drugih. Pripazi na njih da ne padnu ili da se ne ozlijede. Ne budi “ptica rugalica”.

    5. Nastoj razumjeti djecu koja mucaju ili teško i nerazumljivo govore.
    Izgled ništa ne govori o dobroti ili zloći, ljubaznosti ili neljubaznosti, poštenju ili nepoštenju. Ne podsmjehuj se visokima ili niskima, debelima ili mršavima.

    6. Djeca boluju od šećerne bolesti. Pomozi im, ako treba, da nađu mirno mjesto za uzimanje svog lijeka ili injekcije. Ne podsmjehuj im se i ne zovi ih “karamelama”.

    7. Slabovidna djeca ne mogu pročitati što piše na ploči ili sitnim slovima u knjizi. Pročitaj im ono što sami ne mogu. Pazi da im ne razbiješ naočale.

    8. Djeca koja slabije čuju teže prate upute teta u vrtiću ili učitelja u školi. Ako vidiš da neko dijete nije nešto shvatilo, ponovi mu što je bilo rečeno, ako treba i nekoliko puta.

    9. Ako primjetiš ili već znaš da neko dijete ne čuje ili čuje slabije, gledaj ga ravno u lice kada mu nešto želiš reći i kaži mu to jasno i razgovjetno. Ako te ne razumije, pokaži znakom što mu želiš reći ili mu napiši velikim slovima.

    10. Ima djece koja teže nauče čitati i pisati, pa stalno čine iste pogreške. Ako imaš slobodnog vremena čitaj s njima.

    11. Djeca koja imaju epilepsiju uzimaju lijekove koji ih čine malo sporima. Ako vidiš da neko dijete nije stiglo nešto zapisati, ponudi mu svoje bilješke.

    12. Kad kašlješ ili kišeš, stavi ruku na usta kako se i druga djeca ne bi zarazila.

    13. Ako vidiš da se neko dijete ozlijedilo i krvari, pozovi u pomoć odraslu osobu.

    14. Nemoj dirati tuđu krv, jer se neke zarazne bolesti prenose putem krvi.

    15. Ako tvoj razred ili škola ide u posjet kazalištu u kojem nema posebnog ulaza za djecu u invalidskim kolicima, pozovi prijatelje i zajedno ih unesite.

    16. Ima djece koja uče teže i sporije. Nemoj dopustiti da im se druga djeca zbog toga rugaju ili ih nazivaju pogrdnim imenima, već im ponudi svoju pomoć u učenju.

    17. Djeca rastu i razvijaju se. Neka postaju jako nemirna i ne mogu duže vrijeme usmjeriti svoju pažnju na zadatak. Imaj strpljenja s njima i pomozi im u svladavanju školskog gradiva.
    Nemoj se hvaliti svojom snagom ili brzinom, a posebno ne pred djecom koja su bolesna ili imaju neku tjelesnu manu.

    18. Ima djece koja se boje govoriti pred razredom, iako su sve dobro naučila. Pomozi im da se oslobode tog straha i vježbaj s njima kroz igru nastup pred drugima.

    Izaberite u svom razredu dežurne “anđele čuvare” za svako bolesno dijete ili za dijete s teškoćama u razvoju. Svatko bi mogao nekom djetetu biti “anđeo čuvar” tjedan dana.
    Ako i ti imaš neku teškoću ili nedostatak, nemoj se toga sramiti jer svakom nešto nedostaje.
    NAJVAŽNIJE JE PRIJATELJSTVO!!!

    avatar

    03.12.2008. (13:41)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    stelina mama.
    ovo je zgodno. mogli bismo to objaviti kao posebni post. otkuda je prepisano i da li bi ti mogla dodati jos neki uvod ili kraj?

    avatar

    03.12.2008. (13:50)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Evo linka: Bontončić

    Javit ću se mailom...

    Pozdrav,
    Sandra

    avatar

    03.12.2008. (14:05)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Već sam se susrela s ovim Bontonom prije više godina, i to dok sam čekala red u pošti.
    Nigdje drugdje ga više nisam zapazila. Niti u školi, niti u vrtiću, niti po dječjim ambulantama.
    Istina je da mnogim odraslima trebaju osnove baš ovog Bontona, ali prevencija je ipak najbitnija, i ovakve plakate bilo bi lijepo vidjeti npr. u dječjoj ambulanti kao što viđamo velike plakate sa reklamama, u vrtiću posebno i to tako uređenog da bude kao strip kojeg će dijete lakše razumjeti i prihvatiti. Po školama - nezaobilazno!
    Ipak, još uvijek ga vidim samo u našoj maloj pošti dok čekam red za uplate.
    I ovo ću dodati na onaj popis ideja. :-)))

    avatar

    04.12.2008. (01:19)    -   -   -   -  

  • SUNSHINE

    imam cimericu koja je invalid. u početku sam se pitala kako se trebam prema njoj ponašati.. mučila sam se pitanjima trebam li ju zvati da ide na koncert, negdje van...jer ako je pozovem a njoj je to prevelika gužva, netko je može baciti, gurnuti..(na štaci je, uz još par problemčića). brinulo me i to trebam li s njom dijeliti kućanske poslove ili sve raditi sama.. shvatila sam da je jedino pravilo ponašati se prema njoj kao prema bilo kojoj drugoj osobi, bez žaljenja, jer ona ne želi sažaljenje. kad ja idem van uglavnom ide i ona sa mnom, a ako joj je naporno to kaže.. u stanu sve radimo zajednički i tako se sigurno bolje osjećamo i ona i ja.

    avatar

    04.12.2008. (13:48)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ovaj bonton prvi put susrećem, iako je sve navedeno nekako normalno i meni se podrazumijeva, ali nije na odmet pročitati napismeno i utvrdiit gradivo. Istina, trebalo bi ga objavljivati češće, po školama, različitim ustanovama, fakultetima i sl, da se ljudima približi i ovaj aspekt odnosa prema osobama s invaliditetom jer time se komunikacija olakšava i jednima i drugima. Jako lijepo i pohvalno. :)

    avatar

    04.12.2008. (20:07)    -   -   -   -  

  • Đus

    bravo našem nezaustavljivom triu!
    bontončić je svakako super stvar, ali je samo kap u moru.
    i to nedovoljno iskorištena kap. trebalo bi ga biti posvuda, u trgovinama, poštama, školama!
    ipak, znak je da se nešto radi, pokreće.
    a naši prijatelji s bloga "mala Anja" su bogomdani pokretači, humanistički strojevi. :)

    avatar

    06.12.2008. (13:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...