Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • Bugenvilija

    Dobar naslov! :)))

    avatar

    30.11.2008. (00:13)    -   -   -   -  

  • tičerica

    super post: lijepo zamišljeno, dobro provedeno i odlično opisano.
    kako mi to "dira" u struku, moram se osvrnuti i malo pobliže:
    i kod nas je tendencija na jednosmjenskoj nastavi s produženim boravkom. u mojoj školi, to, nažalost, nije moguće. škola radi punom parom u dvije smjene, i još jedan ili dva razreda moraju biti u međusmjeni. za tako što bi se trebali duplo povećati kapaciteti škola.
    inače, hvala bogu, i kod nas je od ove školske godine gornja granica broja učenika u razredu spuštena na 28, iako bi, po mom skromnom mišljenju, 15-20 bio optimalan broj učenika za kvalitetan rad na satu od 45 minuta.
    malo me iznenadilo Tvoje razmišljanje o pedagogu i psihologu. slučajno mi je jedna prijateljica pedagoginja u školi, i usprkos tome što se šalimo kako "pedagozi ništa ne rade", oni ustvari imaju svu silu posla, samo što svoj posao obavljaju iz sjene. manje škole imaju pedagoga na pola satnice, dakle, jedan pedagog na dvije škole. ne vjerujem da bi jedan pedagog bio fizički u stanju obavljati svoj posao kvalitetno u pet ili više škola tjedno. a i psiholog je važna karika u školi. naša psihologinja uvijek ima popunjen raspored i listu čekanja - uz "problematičnu" djecu, dakle, djecu koja imaju problema sa socijalizacijom, ponašanjem ili učenjem, ona razgovara i savjetuje i djecu koja su doživjela velike promjene u životu, čije ponašanje se naglo promijenilo, radi i grupne terapije s djecom, vodi radionice - trudi se voditi računa o mentalnoj higijeni škole. logoped u školi bi bio divna stvar, kao i defektolog, ali za situaciju u kojoj neke škole nemaju niti pedagoga ni psihologa, to je znanstvena fantastika.
    sama organizacija razreda ovisi o učiteljici. recimo, jedan od razreda u kojima predajem ima baš to pravilo: svaki tjedan mijenja se raspored sjedenja (što čuda čini za socijalizaciju, ali je mene dva mjeseca izluđivalo, jer kada dobijem novi razred, djecu pamtim svim raspoloživim mehanizmima, a boja kose i raspored sjedenja su mi uvelike pomagali, što je kod njih palo u vodu). u drugoj školi "gostujem" u učionici prvog razreda, koja je jedina slobodna kada držim njemački - i nikad ne znam kako ću naći klupe, jer ih vrte i rotiraju kako najviše odgovara aktivnostima koje rade. također, ta učionica ima kutak s igračkama svih vrsta, i tepih na podu, da bi se dječica mogla i poigrati.
    ni pravila ponašanja kao takva nas nisu zaobišla. većina razreda ih ima jasno istaknuta - a radi ih se na satu razrednog odjela, djeca ih oblikuju sama. no, problem je što puno djece ne donosi od kuće osnovnu kulturu ponašanja, pa onda to ide malo teže.
    što se tiče "živčanih učiteljica" i vikanja i kažnjavanja, to je, više-manje, prošlo-svršeno vrijeme. kada se sjetim svojeg prvog razreda - učiteljica: stara gospođa, visoka, mršava kao prut, s utegnutom punđom, gleda nas preko onih malih naočala... prototip bauk-učiteljice iz filma, samo joj je prut u ruci nedostajao. nismo smjeli ni pod odmorima iz učionice... strašno i traumatično. s druge strane, pogledam kolegice s kojima radim, sve odreda tople i blage žene (a ima ih od pred mirovinu do onih koje rade tek nekoliko godina), kojima su vikanje i kazna poslijednja opcija (za kojom se, nažalost, ponekad mora posegnuti - vjerujem da i Ti ponekad moraš podviknuti na svog juniora).
    informacije za roditelje se održavaju na tjednoj bazi, i roditelje se potiče da dolaze što češće.
    sve u svemu, mislim da je i u nas škola puno napredovala od vremena kada smo ju Ti i ja pohađale, no problem je naš mentalitet, koji se prenosi s koljena na koljeno, te nam djeca razmišljaju jednako kao i naše bake i djedovi, po principu "iskoristi sve što možeš", tako da blagost i afirmativni pristup češće za posljedicu imaju anarhiju no red, ali to je već druga tema...
    želim i Tebi i junioru puno sretnih školskih trenutaka! Pozdrav!

    avatar

    30.11.2008. (01:05)    -   -   -   -  

  • jja

    Nama nazalost fali cjelodnevnih skola ali radi se kao na tome. Taj porez za ckrvu je neka sica zaista, par eura mjesecno a i bez da se on placa smiju djeca na katolicki vjeronauk kod nas, s time da ovdje mogu birati i etiku, znaci ne moraju ici na vjeronauk.
    Svidja mi se naslov teksta :-)
    Zanimljiv mi je bio i dio o ocjenama. Svidjelo mi se odlazak na trznicu, mislim da je cijena od 2 eura za rucak vrlo fer cijena, sto dobe jesti tamo? Sistem sjedenja mi se isto svidja, sve je lijepo organizirano i naglasak je an preventivi konflikata, super.
    S time da imena na klupi nece mozda biti tamo cijelu godinu ili hoce? Ipak se zacas nauci tko je to, vec za koji tjedan.

    avatar

    30.11.2008. (01:59)    -   -   -   -  

  • imam dakle jesam

    Odličan post.Konačno da možemo malo uspoređivati kak je to u civilizaciji.Ono o mobitelima je super uređeno.Kod nas je prioritet koliko će se prodati mobitela.
    Zanima me smije li se ovo raditi djeci s posebnim potrebama.Može li mi netko odgovoriti ili savjetovati.Hvala unaprijed.Slijedi primjer:
    U jednoj zagrebačkoj školi formirali su se novi razredi jer su bili preveliki(to je dobro).Iz svakog razreda je odvojeno 5 učenika..Među njima se našlo dijete s posebnim potrebama
    ( govornom manom) koje redovito,godinama, ide k logopedu u dom zdravlja i u kliniku Suvag(ne znam točno kako se zove ta klinika jer se ne radi o mom dijetetu),inače mirno i pristojno dijete.Nakon odvajanja od prijatelja iz razreda,iz ulice a i od te "učiteljice" to djete je užasno počelo mucati,totalno nazadovalo što se tiče govora i mislim da sav višegodišnji trud i roditelja i logopedice je pao u vodu.Navodno je logopedica rekla mami da to nisu smijeli učiniti.Sjećam se, ta mama ih je molila,molila i molila pred nama svima, ali nitko nije ništa učinio.Dapače,držali su se svi nevjerovatno arogantno a neki su se roditelji počeli čak i podsmijavali toj mami na tom roditeljskom sastanku.Nitko iz škole,ni pedagogica,ni defektologica,ni ravnatelj nisu reagirali u vezi tog djeteta.Kasnije se pročulo kako su neki išli ,jer su bili ranije informirani od većine, na dogovore s ravnateljom,neki s učiteljicama itd. da im ne diraju klince.Još su se i hvalili s tim kao kako su si oni "ono ,ne...,dobri".Osjećali su se superiorno,vjerovatno jedan jedini dan u svom životu.Jadnici!Jedino to dijete nije išlo na vjeronauk.Zanimljiv mi je i novi sastav tog razreda."Nevjernici",sirotinja i podstanari.He,he..Baš lijepo!
    Osim što nam širite civilizaciju, zakaj ste se vi vratili ovdje?

    avatar

    30.11.2008. (05:11)    -   -   -   -  

  • kabulske price

    Jooj i ja bih isla u tu skolu!!!!

    avatar

    30.11.2008. (06:03)    -   -   -   -  

  • Diavola

    s takvim sam guštom pročitala post, obožavam ovakve, za nas, napredne ideje u vezi školovanja. da ne spominjem da se uz malo napora tako što može i kod nas provesti. samo, treba promijeniti i nastavnike, a bome i roditelje, da bi se ovakva zrelost dosegla. odličan post pun informacija, jedva čekam nastavak.

    avatar

    30.11.2008. (09:28)    -   -   -   -  

  • praktikum

    Ja sam se rasplakala :) TO je škola u koju bih ja rado išla i mirno poslala svoje dijete :)
    Na žalost, roditelj se može truditi i poduzeti sve "moderno" i korisno, ali što kad je većina škola i učitelja još na razini 19. st.? Naravno čast rijetkim proaktivnim izuzecima:) Badava je tu biti "Austrijanac" :)))

    avatar

    30.11.2008. (10:27)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    Čovječe, pa ti živiš u Raju!!!
    Odlično napisano.

    avatar

    30.11.2008. (10:28)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ima i kod nas svijetlih primjera. Malina razrednica iz prva 4 razreda je jedna prekrasna (starija) profesorica koja je odlično vodila razred, riješavala na lagani način sitne dječje "nesuglasice" i bila odličan pedagog i prema mojoj maloj dijabetičarki (koja voli muljati, he he) i prema dječaku s problemom rasta (niskog) i svima ostalima koji su "pazili" i na jedno i drugo!! Pošto sam s njima išla i na 5-dnevni izlet tzv. "škola u prirodi" mogla sam vidjeti njezin 24-satni angažman oko te djece. Neću spominjati da ih ima i drugačijih....

    avatar

    30.11.2008. (15:31)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    Lijepo je vidjeti da negdje stvar funkcionira kako treba. Samo što sumnjam da bi kod nas prošlo to da roditelj kupuje toliko toga. Kod nas će reći - neka škola nabavi, a većina škola neda ni papir za kopiranje. Ne moram ni reći tko će ga onda kupiti :) Samo sam htio reći nešto o onim pravilima u razredu - ja sam isprobao nešto novo u razredu s tim pravilima. Sastavio sam ih bez riječi koje upućuju na kažnjavanje i trudio sam se da sve izjave budu afirmativne. I oni su to primjetili. Kažu : "ovo su prva pravila bez kazni koje smo vidjeli!" Nadalje, smatram kako djeca vole red (iako će to rijeko priznati). Jasna pravila se trebaju znati; nema ostresanja na djecu i nema preferiranja nekih. I to pali. Eno ih, petaši stoje u redu prije sata :)

    Intenzivno smišljam što bih napisao za ovaj blog.

    avatar

    30.11.2008. (16:20)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Ono sto smatam najbitnijim u cijeloj priči je određivanje pravila i postavljanje granica.
    I čega se dosljedno treba pridržavati, kako bi svaki „vijak u stroju“ funkcionirao....

    Hvale vrijedan post !

    I jedno novo saznanje !
    Izabrala sam nvedeni CITAT. Mislim da je BITAN da bi bilo koji sustav funkcionirao !
    Vjerojatno ima i TU roditelja koji se NE slažu ali su u manjini. MI trebamo UČITI još, puno.
    I tek kad SHVATIMO kako trebamo UČITI, onda će mo počet shvaćat što kod NAS NE ŠTIMA !
    A do tada, djeca nam se premlaćuju, ubijaju, međusobno.
    A tuku i učitelje, nastavnike, profesore.
    Evo, prije točno godinu dana u MOM Gradu učenik 6. razreda zapalio nastavnici engleskog jezika auto. A kupila auto na krdit. Od auta ništa a ni ODŠTETE jer, MALI socijalni slučaj, a nastavnica nije imala kasko osiguranje.
    Eto, naša zbilja a ima i TEŽIH slučajeva, na žalost.

    avatar

    30.11.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • duhovnamisao

    pozdrav iz os

    avatar

    30.11.2008. (20:16)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ima ovdje u Osijeku, koliko dosad znam, samo jedna osnovna škola u koju djeca čitavo vrijeme idu ujutro, a čini mi se i da tamo napišu zadaće pa da su kod kuće mirni. Ako budem imala dijete i živjela u Osijeku, voljela bih da ide baš u tu školu, a i blizu mi je, u samome centru grada. U mojoj struci se radi prijepodne te mi nikako ne bi odgovarao popodnevni turnus koji ti pojede dan na način da ti od njega više ne ostane ništa, a dijete praktički ni ne vidiš taj tjedan.

    I meni se jako sviđa Kuschelecke, nekako potiče opuštenu atmosferu doma, da djeca prestanu razred i školu doživljavati kao neki trening strogoće i formalnosti, već da se atmosfera izvan i unutar nje isprepliću, naravno, u granicama dobrog ukusa. Jako lijepo. :)

    Ma, ustvari, sve je lijepo organizirano i Hrvatska bi se doista trebala ugledati na opisani primjer jer moje osnovnoškolsko školovanje nije bilo ni približno slično ovome, a ni sada nije puno bolje.

    Sjajan tekst, edukativan i inspirativan u jednome. Pozdrav! :)

    avatar

    30.11.2008. (20:54)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    lipa mare - ovo je zaista odlično i tako bih voljela da i kod nas postoje takve škole... doduše ima i kod nas dnevnih boravaka, ali sveukupno - kod nas su ovakvi primjeri rijetki a ne pravilo kao kod vas

    avatar

    30.11.2008. (21:03)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Stavrno si lijepo i detaljno opisala tu skolu. Ima puno slicnosti sa Zvrkovom skolom. ucionice su organizirane slicno.
    Ovdje nema brojcanih ocjena samo opisnih.

    avatar

    30.11.2008. (22:13)    -   -   -   -  

  • taj sam koji jesam

    Čestitam, upravo ste postali samo još jedna Hrvatica u nizu, koja o školi više zna od učitelja i profesora i kojoj majčinstvo dopušta da kroji školski sustav ...

    avatar

    30.11.2008. (23:54)    -   -   -   -  

  • just for me

    zanimljiv post...pratim vas sve kada stignem:) inače sam po struci učiteljica i ovo sve je samo za pohvalu, kod nas postoji sličan program "korak po korak" kojeg naše ministarstvo baš i ne priznaje, a i dosta toga nije izvedivo jer neke škole, kao moja i dalje rade u tri smjene, i da, zaista sve ovisi o učiteljicama/učiteljima - dosta nas u školi radi po sličnom sistemu, od mapa do obavijest, opisnog i brojčanog ocjenjivanja, dobre suradnje s roditeljima, no, najbolnija točka u svemu i dalje nam je manjak prostora - 25 godina radimo u tri smjene, što je sada postalo prestrašno jer je sve veći broj učenika - ujutro jedan razred, u međusmjeni drugi, a iza treći :( nitko više nema svoju učionicu, ali se ipak trudimo i snalazimo - nije sve tako strašno, mislim da je u svemu ipak najvažnija dobra volja, naša, ali i onih čiju djecu učimo, te podrška društva, nema tu puno filozofije, sve se to i kod nas može :)

    avatar

    01.12.2008. (00:34)    -   -   -   -  

  • *****

    Ova tema me oduševila jer me čeka rad u školi i već sad polako razmišljam kako najbolje urediti učionicu, a da troškovi ne budu veliki (jer ih škola sigurno neće htjeti financirati). Uzor su mi alternativne škole u kojima se učenici osjećaju ugodno i opušteno.

    Mislim da bi u svakom razredu trebao biti kutak za čitanje i polica s knjigama (učenici sami donesu časopise i knjige), kutak za odmor (nešto kao što si navela- fotelja, jastučići...), kutak za igru (pod odmorom i prije nastave- igračke, društvene igre).
    Također bih voljela u svom razredu imati tepih na kojem bi svaki ponedjeljak popričali o događajima preko vikenda i napravili plan za naredni tjedan. Tamo bi mogli čitati priče ili vodiit motivaciju za određene teme.

    Poželjne su biljke, o kojima se učenici brinu, kutak za reciklažu (nekoliko kutija za različite vrste otpada), kutija za razrednu poštu (motivirajuće poruke učenika i učiteljice).

    Nabrojala sam neke stvari koje nije teško napraviti, uz suradnju roditelja i malo dobre volje učitelja. Kreativnost- to je ono što me vodi cijeli život, a nadam se i kroz posao učiteljice.

    avatar

    01.12.2008. (00:51)    -   -   -   -  

  • Piano

    Predivan post... Kako radim u školi moram se osvrnuti na tekst.... Vrlo je detaljan i zanimljiv... I kod nas su tendencije u tom smjeru ali uvijek je problem u financijama... i u našoj školi se radi na tome da se uvede rad u jednoj smjeni, a moj prvašić ide u školu koju su obećali zamijeniti novom još u doba kada sam ja išla u tu istu školu tako da spada u smjenu od 11.55 do 14.55 pa ti prilagodi dnevni raspored i posao... Ipak kod nas je velik broj djece s obzirom na broj škola... i još smo dosta obiteljski povezani, pa i bake i djedovi i kumovi i susjedi uskaču upomoć... I to je vid socijalnog ponašanja i humanog djelovanja....

    Osobno volim raditi na zadaći sa svojim djetetom i naporno je i zna me dobrano izbaciti iz takta Ipak znamo da u učenje treba uložiti određeni napor i vrlo ga rado ulažem učeći s mojim djetetom jer nas i to nekako posebno povezuje... i pokazuje da s roditeljem dijeliš i dobro i naporno... a ne samo izlasci i opuštanje i kupovina....i puno više razgovaramo i smijemo se i rješavamo neke nedoumice oko ponašanja prema prijateljima u razredu i kako se postaviti prema drugoj djeci i odraslima s kojima se moje dijete susreće......
    S učiteljicom je kontakt odličan... svaki dan "s nogu" je moguće razmijeniti informacije... a postoji termin primanja roditelja gdje nije ograničen razgovor... Često je samo dva ili tri roditelja na jedan školski sat od 45 minuta....
    Vrlo često idu u kazalište na izložbe, eto i sutra idu na predstavu.... jedino što još nose dosta teške torbe, ali neke knjige ostaju u školi ... tako da i nije baš prestrašno....

    Zahvaljujući Tvojem tekstu zaključujem da smo na dobrom putu i u Hrvatskoj i ovo je križanac javne i privatne škole... i bubanja i igre ima...

    U iščekivanju nastavka teksta... puno Te pozdravljam.

    avatar

    01.12.2008. (08:21)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Drago mi je pročitati u komentarima da ipak nije sve crno ili onakovo kakvo je bilo kad sam ja išla u osnovnu školu ali i kad su moja velika djeca bili prvašići...
    Kao zaključak nameće se jedna te ista stvar, a to je nedovoljno škola koji rezultiraju prevelikim razredima i čine nastavu kompliciranijom nego je potrebno.
    Zaključak i riješenje problema vidim u smanjenju gradnje parkgaraža i povećavanju gradnje škola. To je za Zagreb specifično ali vjerujem da i drugi gradovi imaju slične probleme. Tj.grade se nepotrebni objekti koji onda zjape prazni, dok za škole nema niko računicu...
    Još jednom da potvrdim, zaista dobar edukativan post iz kojeg bi se lako mnoge komponente dale primjeniti i kod nas bez ulaganja velikih financijskih sredstava.

    avatar

    01.12.2008. (09:22)    -   -   -   -  

  • ...°°°(ne)Mirna°°°...

    ...eto po ovome se vidi koliko je njihov sustav napredniji od našeg...
    ...djeca tamo vole ići u školu,a ovdje bježe iz škole...
    ...jedino sam primjetila za ove igrice i mobitele...
    ...ni mi igrice ne smijemo unosit u školu,a mobitele smijemo iako moraju bit isključeni preko nastave....
    ...siuper mi je ono što su za vjeronauk stavili...možeš birati na koji ćeš....
    ...a ovdje ideš ili ne ideš...rijetko koja škola(barem u Osijeku) ima na biranje koju "vrstu" vjeronauka želiš...ako netko slučajno ne ide,on ne ode u drugi razred nego(ako je toplo) van iz škole i,barem u mojoj školi gađa prozore granama...
    ...pozdravljam...

    avatar

    01.12.2008. (10:15)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    Ovo mi zvuči fenomenalno. I užasno mi je žao da takav sistem nije bio kada sam ja išla u školu, a čini mi se da ni danas toga nema kod nas. Voljela bih da jednog skorog dana sistem školovanja u Hrvatskoj bude takav.

    Dok sam ja išla u školu dogodili su se razni incidenti - jedan je profesor pretukao dijete jer se je ustalo. Taj je isti profesor djevojčice gledao kao seksualne objekte i govorio im svašta. (!!!!!)
    Općenito su učitelji bili jako nezainteresirani i nemotivirani. I uopće nisam zadovoljna svojom osnovnom školom (gimnazija je bila puno bolja, ali i tamo bi bilo dobro unijeti promjene) iako sada čujem od prijateljice čija djeca idu u tu školu da je situacija puno, puno bolja i da su klinci zadovoljni, a i roditelji. No sigurna sam da bi ovaj sistem koji si opisala u postu bio prava renesansa za hrvatsko školstvo.

    avatar

    01.12.2008. (11:21)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Odlično.
    Naravno da u takvu školu djeca vole ići.
    Mogu se samo nadati da će se do Vitinog polaska u školu kod nas krenuti na bolje.
    Ja imam iznimno pozitivna sjećanja no svoju osnovnu škola koja je za ona vremena bila vauuu, doduše ne u Zagrebu nego drugoj republici (sada državi članici EU) Nastava isključivo prijepodne, koliko nas je bilo u razredu se ne sjećam, produženi boravak do 4 popodne (do petog razreda) , školska kuhinja sa blagovaonicom gdje su se na ručak mogla pretplatiti i djeca koja nisu bila u boravku. dvije učiteljica, jedna na razrednoj nastavi, druga u boravku.
    Škola je bila velika pa su učionice bile na jednom kraju,a boravak na drugom.
    Kak je ta država uvijek bila sprotski orijentirana, škola je imala veliku i malu dvoranu za tjelesni sa super svlačionicama.
    I bazen , a prema programu smo svi (koji nisu znali do tada) u prvom razredu naučili plivati.
    U četvrtom razredu je bila škola skijanja. Ja sam baš tada dobila gripu tak da skijati nisam naučila u školi, a bogme ni poslje.
    Škola je bila državna, privatnih tada nije ni bilo.
    Na žalost se sve to srozalo i tamo, tak da bazen nije bio u funkciji kad sam prije 10-tak godina prošla kraj škole, stakla su bila porazbijana i tak, balkanski sve u svemu.

    avatar

    01.12.2008. (11:27)    -   -   -   -  

  • Iva_OS

    Ovakve škole kako ste opisali postoje i kod nas u Osijeku. Imam iskustva sa sinom koji je krenuo u prvi razred i to je sasvim druga priča od onog vremena kad smo mi išli u školu. Sve je odlično organizirano, roditelji uključeni i rado pomažu, djeca vole ići u školu, učiteljica topla, ali se red zna...
    Jedan tjedan su pozivani svaki dan po par roditelja da prisustvuju nastavi, i vidite kako se radi, tko su prijatelji vašeg djeteta...
    Bilo je zanimljivo.
    Samo par škola moglo je organizirati nastavu u jednoj smjeni i produženi boravak, ali i mi kojima djeca idu u smjenama smo se vrlo brzo prilagodili.
    Našli smo mlađu umirovljenicu (po preporuci) koja se o mom djetetu brine kao da je njen, gospođa ima dodatni prihod, a ja sigurnost da je sa mojim djetetom sve OK. I ovdje rijetko možete vidjeti dijete da je prepušteno samo sebi ili se za njih brinu mame (koje na žalost ne mogu naći posao), a i bake i djedovi su dosta uključeni.
    Baš uživamo u pisanju zadaća, usput se priča o svemu, po meni je tempo laganini, a dijete koje je išlo u vrtić ne bi trebalo imati većih problema. Dopunskom nastavom se pomaže i onoj djeci kojoj ide lošije, ne radi se nikakav pritisak, ne moraju svi biti odlični. I naravno da u svakom razredu ima djece sa problemima u ponašanju, ali uvijek ispadne da takvo dijete dolazi iz nesređene obitelji, ili se za njih nema dovoljno vremena.

    avatar

    01.12.2008. (11:46)    -   -   -   -  

  • Yashaskar

    Ovaj post mi se jako svidio i ne mogu vjerovati da postoji takva idealna atmosfera u drugoj državi. Ovdje će to biti teško za provesti jer Hrvatska jako malo vodi računa o tome. No mislim da bi bilo jako lijepo da se ovdje ista takva politika sprovede. ;-)
    Barem da ne bude nikakvog nasilja kroz oblike klanova, grupacije i sl.

    avatar

    01.12.2008. (11:46)    -   -   -   -  

učitavam...